ЕНГЛЕСКИ НАВИЈАЧИ САЛУТИРАЛИ ХИТЛЕРУ УСРЕД РУСИЈЕ!

[комшија]

kakvi jadnici.ovce zbunjene

Да, да, Herr Miller, тако је добра руска душица да ју је лако завести..

 

[TONOLAN]

Pročitajte 5 najgorih zvjerstava koje je provelo Britansko carstvo

Piše Ma.B. , 08. ožujka. 2017.

https://dnevnik.hr/vijesti/svijet/p...e-je-provelo-britansko-carstvo---468954.html#
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Samo pet?!
Sve kličući Bogu i svom suverenu!!!

 

[Statler and Waldorf]

Pročitajte 5 najgorih zvjerstava koje je provelo Britansko carstvo

Piše Ma.B. , 08. ožujka. 2017.

https://dnevnik.hr/vijesti/svijet/p...e-je-provelo-britansko-carstvo---468954.html#
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Samo pet?!
Sve kličući Bogu i svom suverenu!!!

у злочину или у подвигу, увек се кличе само свом Суверену. они који то не разумеју, ти кличу свакоме. не сме потреба да некога увредиш или испровоцираш да надвлада твоје осећање чији си поданик.

 

[RebeccaBg]

Pročitajte 5 najgorih zvjerstava koje je provelo Britansko carstvo

Piše Ma.B. , 08. ožujka. 2017.

https://dnevnik.hr/vijesti/svijet/p...e-je-provelo-britansko-carstvo---468954.html#
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Samo pet?!
Sve kličući Bogu i svom suverenu!!!

Stoka za koju su hijene gospoda hijene.

Ispovracani monstrumi koji se gade svakom normalnom čoveku.

 

[TTokarev]

Да, да, Herr Miller, тако је добра руска душица да ју је лако завести..

Ma ovi su male mace u poredjenju sa "agramovskim" Herr Müller-ima:

Ruski Milleri nisu cak ni Jasenovce otvarali, ni logore za decu, nisu imali popove - koljace...nista od toga...

Ti kao potomak ustaskih koljaca bi to ponajbolje trebao znat'.

 

[RebeccaBg]

Ja sam napisala najpriblizniji opis ovih monstruma al podanika uvredilo haha jadno, ko i sve od takvog.

 

[комшија]

(...)

 

[Александр Григорьевич]

[video=youtube;QNLxiWBxA1k]https://www.youtube.com/watch?v=QNLxiWBxA1k/video]

OPET ti Govedo? "Argument" ti je kao tebe SRBOMRSCA i nesrbina, predstaviti kao srpsku prosečnost!

ČIBE Muki!

 

[комшија]

(...)

https://www.vice.com/en_us/article/qbw7am/meet-russias-gay-aryan-skinheads-finally-bringing-homosexuality-to-the-neo-nazi-world

An Interview with a Gay, Russian Neo-Nazi

As you might recall from being within spitting distance of any history textbook ever, the Führer and his Third Reich buddies weren't too keen on either Russians or homosexuals. Minor historical details.

Nick Chester, Jun 6 2013

A couple of weeks ago, I interviewed someone from the Malaysian neo-Nazi scene. The whole concept of Malay neo-Nazis was confusing, because a pretty dominant part of the Nazi shtick was hating anyone who wasn't white, and people from Malaysia normally aren't white. However, it turned out that the notoriously strict Nazi ideology wasn't too much of an issue in this case, and that the Malay Nazis could carry on sieg-heiling and wearing swastikas despite the fact they aren't Aryan because they really hate immigrants, or something.

Another group of neo-Nazis not bothering to adhere to Hitler's guidelines on who to hate are those involved in the Russian gay neo-Nazi skinhead movement. As you might recall from being within spitting distance of any history textbook ever, the Führer and his Third Reich buddies weren't too keen on either Russians or homosexuals—an estimated 100,000 of the latter were arrested between 1933 and 1945, with 5,000 to 15,000 eventually being sent to perish in concentration camps.

Much like the Malays, minor historical details like rampant persecution and horrific genocide have apparently been forgotten by the Russians. The first such group I came across were the Gay Union of Patriots of Russia, whose members spout bizarre theories about how only gay men can be true Russian patriots. I also learned that there was a group called Gay Aryan National-Socialists and another called GASH (Gay Aryan Skinheads). That last one had the best ring to it, so I tracked down a member, Balu, on VK.com—a Facebook equivalent that's big in Russia—and had a chat about the gay Russian Nazi scene.

VICE: Hi Balu. Can you say a bit about the ideology behind G.A.S.H?
Balu: Our ideology consists of clearing the planet of "dirty" nationalities. We fight for purity of blood, for white skin color and for strong and beautiful people. We don't accept white guys or white girls who hook up with black men. It is disgusting to observe such interracial unions. Why share your life with such rejects when there are healthy white guys?

Because there are also healthy people from lots of different races. You know, most people don't equate Nazism with homosexuality. Why do you think this is?
I think it's based on a stereotype and, initially, heterosexuals prevailed in the nationalist movement. Also, public opinion calls nationalists rough barbarians, murderers, and so on, so observers from outside probably think that the nationalist has to be a strong, fearless street fighter, and gays represent gentleness, kindness, and harmlessness. In the public imagination, it doesn't make sense that men who prefer the beautiful and glamorous side of life can fight for their rights and ideas.

How long has GASH existed for?
Our movement has existed for more than 20 years in Russia. It's relatively young, but quite well developed. We're lagging behind other places in Europe and the States a bit, but we possess strong will power and fighting spirit for the sake of the white cause.

The logo of the Gay Aryan National-Socialists.

So there are similar movements in America and other European countries then?
Yes, of course there are. They suggested to us an idea that we had pined for for so long. They helped us to be defined and direct our activity to the necessary course.

Is GASH the only gay racist skinhead group in Russia that you have come across?
At present, it is the most widespread movement among gay Nazis. The fact is that the majority of gay skinheads don't attach themselves to GASH but have the same purposes and method of asserting influence. They simply don't focus people's attention on them. We don't like excessive attention to our subculture at all either. However we want it so that everyone knows who we are and what we fight for.

Are you linked to any other gay groups?
We cooperate with the normal gay community a little bit, yeah. Sometimes we despise them, though, because each of our actions yields a result, and the actions of normal gay communities in Russia only exacerbate the situation with regards to society, homophobes, and gays.

So you consider the existence of GASH to be a positive thing for Russia? And for gay rights in Russia?
We don't consider ourselves as heroes or particularly positive characters. We have severe methods, but they really work. We fight for everyone, not just for ourselves. We're trying to clear this world of unnecessary people who aren't worthy of this earth.

Wow, OK. What's your opinion of homophobic Nazi skinheads?
Not all heterosexual nationalists are homophobes; they are often latent homosexuals, actually. We fight nationalist homophobes in the same way that we fight against any other homophobes. They're nothing special to us.

You get into fights with homophobic Nazi groups?
Yes, we fight against homophobes irrespective of the color of their skin or their nationality. We don't understand why our brothers oppose us. After all, we have nothing against heterosexuals and we have no plan to make the entire planet gay.

How many members does GASH have?
It's very hard to say the exact quantity. About one in 50 gays are nationalists or have tendencies towards this movement. In the group I'm in, there are about 1,500 to 1,700 other permanent members in Moscow or nearby areas. Then there are other communities of gay nationalists scattered all over Moscow—there's a GASH group in each area.

Does GASH have any lesbian members?
Sometimes lesbians reach out to us, but we explain to them that they don't have a place in our ranks.

What about transgender Nazi skinheads? Do they exist?
Transsexuals aren't present among us and I don't see that it's possible for them to be.

Why's that then?
We believe that we're at war and that there's no place for women and men who consider themselves to be women. The fact that it's specifically a man's fight is an integral part of our ideology.

You seem to place a strong emphasis on manliness. What's your view of less masculine gay people? Are they still accepted by your group?
This is a controversial question. I can't give a definite answer, as all members are assessed as individuals. The person has to have certain qualities and believe in our idea. He has to understand that it might be necessary to give his life for an idea and for the community as a whole.

OK, so what qualities are they on a sexuality level?
Our sexual life generally consists of BDSM, especially sadomasochism. Our brothers aren't engaged in tenderness on silk sheets—we commit truly manly acts.

Is BSDM closely linked to GASH's ideology then?
Oh yes, they are as closely connected as smoke and fire. Almost all nationalists have a piercing, traditional leather skinhead jackboots, and blue jeans, which became a sexual fetish for us long ago, as well as shaven heads. By our nature, sexual intercourse is rough. This is similar to primitive passion. Some of us have slaves, but they often aren't nationalists. We treat sex as something sacred. This is similar to how believers treat God. Sex is a transmission of passion, emotions, pleasure and—last but not least—sperm into the body of a brother. We give part of each other. This is a very important part of our sexual life. From outside, it can seem as if we treat sex too thoughtlessly, but this isn't the case; each act of sexual intercourse between brothers bears a deeper meaning. It is a secret ceremony between the devoted.

How do you respond to people who say that homosexuality and Nazism aren't exactly bedfellows?
Our sexual orientation isn't a barrier to being nationalists. The spirit of nationalism can be present in any of us irrespective of this. In Russia, the rights of gays are hugely restricted, and we can't sit back quietly when a person is killed just because he's gay. Many people from the Caucasus [a region at the border of Europe and Asia] furiously oppose gays. Someone has to reject the pressure that they exert by real brute force.

OK. Finally, how do you respond to people who say that Hitler wasn't particularly fond of gay people?
At that time, very tough measures were in place, but they really worked and were bountiful. I don't think Hitler even personally wanted to gas gays, but the ideology demanded it.

 

[Александр Григорьевич]

https://www.vice.com/en_us/article/qbw7am/meet-russias-gay-aryan-skinheads-finally-bringing-homosexuality-to-the-neo-nazi-world

An Interview with a Gay, Russian Neo-Nazi

Spojler

As you might recall from being within spitting distance of any history textbook ever, the Führer and his Third Reich buddies weren't too keen on either Russians or homosexuals. Minor historical details.

Nick Chester, Jun 6 2013

A couple of weeks ago, I interviewed someone from the Malaysian neo-Nazi scene. The whole concept of Malay neo-Nazis was confusing, because a pretty dominant part of the Nazi shtick was hating anyone who wasn't white, and people from Malaysia normally aren't white. However, it turned out that the notoriously strict Nazi ideology wasn't too much of an issue in this case, and that the Malay Nazis could carry on sieg-heiling and wearing swastikas despite the fact they aren't Aryan because they really hate immigrants, or something.

Another group of neo-Nazis not bothering to adhere to Hitler's guidelines on who to hate are those involved in the Russian gay neo-Nazi skinhead movement. As you might recall from being within spitting distance of any history textbook ever, the Führer and his Third Reich buddies weren't too keen on either Russians or homosexuals—an estimated 100,000 of the latter were arrested between 1933 and 1945, with 5,000 to 15,000 eventually being sent to perish in concentration camps.

Much like the Malays, minor historical details like rampant persecution and horrific genocide have apparently been forgotten by the Russians. The first such group I came across were the Gay Union of Patriots of Russia, whose members spout bizarre theories about how only gay men can be true Russian patriots. I also learned that there was a group called Gay Aryan National-Socialists and another called GASH (Gay Aryan Skinheads). That last one had the best ring to it, so I tracked down a member, Balu, on VK.com—a Facebook equivalent that's big in Russia—and had a chat about the gay Russian Nazi scene.

VICE: Hi Balu. Can you say a bit about the ideology behind G.A.S.H?
Balu: Our ideology consists of clearing the planet of "dirty" nationalities. We fight for purity of blood, for white skin color and for strong and beautiful people. We don't accept white guys or white girls who hook up with black men. It is disgusting to observe such interracial unions. Why share your life with such rejects when there are healthy white guys?

Because there are also healthy people from lots of different races. You know, most people don't equate Nazism with homosexuality. Why do you think this is?
I think it's based on a stereotype and, initially, heterosexuals prevailed in the nationalist movement. Also, public opinion calls nationalists rough barbarians, murderers, and so on, so observers from outside probably think that the nationalist has to be a strong, fearless street fighter, and gays represent gentleness, kindness, and harmlessness. In the public imagination, it doesn't make sense that men who prefer the beautiful and glamorous side of life can fight for their rights and ideas.

How long has GASH existed for?
Our movement has existed for more than 20 years in Russia. It's relatively young, but quite well developed. We're lagging behind other places in Europe and the States a bit, but we possess strong will power and fighting spirit for the sake of the white cause.

The logo of the Gay Aryan National-Socialists.

So there are similar movements in America and other European countries then?
Yes, of course there are. They suggested to us an idea that we had pined for for so long. They helped us to be defined and direct our activity to the necessary course.

Is GASH the only gay racist skinhead group in Russia that you have come across?
At present, it is the most widespread movement among gay Nazis. The fact is that the majority of gay skinheads don't attach themselves to GASH but have the same purposes and method of asserting influence. They simply don't focus people's attention on them. We don't like excessive attention to our subculture at all either. However we want it so that everyone knows who we are and what we fight for.

Are you linked to any other gay groups?
We cooperate with the normal gay community a little bit, yeah. Sometimes we despise them, though, because each of our actions yields a result, and the actions of normal gay communities in Russia only exacerbate the situation with regards to society, homophobes, and gays.

So you consider the existence of GASH to be a positive thing for Russia? And for gay rights in Russia?
We don't consider ourselves as heroes or particularly positive characters. We have severe methods, but they really work. We fight for everyone, not just for ourselves. We're trying to clear this world of unnecessary people who aren't worthy of this earth.

Wow, OK. What's your opinion of homophobic Nazi skinheads?
Not all heterosexual nationalists are homophobes; they are often latent homosexuals, actually. We fight nationalist homophobes in the same way that we fight against any other homophobes. They're nothing special to us.

You get into fights with homophobic Nazi groups?
Yes, we fight against homophobes irrespective of the color of their skin or their nationality. We don't understand why our brothers oppose us. After all, we have nothing against heterosexuals and we have no plan to make the entire planet gay.

How many members does GASH have?
It's very hard to say the exact quantity. About one in 50 gays are nationalists or have tendencies towards this movement. In the group I'm in, there are about 1,500 to 1,700 other permanent members in Moscow or nearby areas. Then there are other communities of gay nationalists scattered all over Moscow—there's a GASH group in each area.

Does GASH have any lesbian members?
Sometimes lesbians reach out to us, but we explain to them that they don't have a place in our ranks.

What about transgender Nazi skinheads? Do they exist?
Transsexuals aren't present among us and I don't see that it's possible for them to be.

Why's that then?
We believe that we're at war and that there's no place for women and men who consider themselves to be women. The fact that it's specifically a man's fight is an integral part of our ideology.

You seem to place a strong emphasis on manliness. What's your view of less masculine gay people? Are they still accepted by your group?
This is a controversial question. I can't give a definite answer, as all members are assessed as individuals. The person has to have certain qualities and believe in our idea. He has to understand that it might be necessary to give his life for an idea and for the community as a whole.

OK, so what qualities are they on a sexuality level?
Our sexual life generally consists of BDSM, especially sadomasochism. Our brothers aren't engaged in tenderness on silk sheets—we commit truly manly acts.

Is BSDM closely linked to GASH's ideology then?
Oh yes, they are as closely connected as smoke and fire. Almost all nationalists have a piercing, traditional leather skinhead jackboots, and blue jeans, which became a sexual fetish for us long ago, as well as shaven heads. By our nature, sexual intercourse is rough. This is similar to primitive passion. Some of us have slaves, but they often aren't nationalists. We treat sex as something sacred. This is similar to how believers treat God. Sex is a transmission of passion, emotions, pleasure and—last but not least—sperm into the body of a brother. We give part of each other. This is a very important part of our sexual life. From outside, it can seem as if we treat sex too thoughtlessly, but this isn't the case; each act of sexual intercourse between brothers bears a deeper meaning. It is a secret ceremony between the devoted.

How do you respond to people who say that homosexuality and Nazism aren't exactly bedfellows?
Our sexual orientation isn't a barrier to being nationalists. The spirit of nationalism can be present in any of us irrespective of this. In Russia, the rights of gays are hugely restricted, and we can't sit back quietly when a person is killed just because he's gay. Many people from the Caucasus [a region at the border of Europe and Asia] furiously oppose gays. Someone has to reject the pressure that they exert by real brute force.

OK. Finally, how do you respond to people who say that Hitler wasn't particularly fond of gay people?
At that time, very tough measures were in place, but they really worked and were bountiful. I don't think Hitler even personally wanted to gas gays, but the ideology demanded it.

Ђес' бааааааа.... Педерчино? Знамо ми да забалавиш сваки пут на тему ОБОЛЕЛИХ ОД ПЕДЕРАСТИЈЕ! )

 

[комшија]

(...)

https://www.vecernji.hr/vijesti/ja-sam-svjedok-rusi-su-za-vrijeme-domovinskog-rata-naoruzavali-hrvate-a-ne-srbe-1131787

'Ja sam svjedok. Rusi su za vrijeme Domovinskog rata naoružavali Hrvate, a ne Srbe'

Francuska veza u naoružavanju Hrvatske početkom 90-ih Marin Tomulić našem je reporteru u Parizu otkrio kako su se odvijale akcije dopremanja oružja.

Sijedi, proćelavi i brkati 65-godišnjak sjedi netipično tople pariške večeri na terasi restorana s pogledom na kolodvor Gare du Nord, pije sok od cijeđene naranče i prati vijesti iz Hrvatske. Iz Hrvatske, a zapravo i iz Ukrajine i Rusije, odakle stižu vijesti o posjetu hrvatskog premijera Kijevu i reakcije na taj posjet iz Moskve.

Prati vijesti i žalostan je zbog verbalnog zaoštravanja odnosa između Hrvatske i Rusije. – Rusija je bila naš prijatelj i saveznik u nabavi naoružanja početkom 1990-ih. Rusi su nam isporučivali oružje na zahtjev Francuske. Ja sam tome svjedok – kaže Marin Tomulić u razgovoru koji smo vodili u srijedu u Parizu. – Sad se smatra da su Rusi bili i ostali saveznici Srba. Ali za vrijeme Domovinskog rata naoružavali su nas, a ne Srbe – dodaje.

Marina Tomulića, kao “prvog dobavljača” kojeg je doveo predsjedniku Franji Tuđmanu, spominje i Josip Manolić u svojoj novoj knjizi “Špijuni i domovina”, drugom nastavku memoara tog bivšeg hrvatskog premijera i visokopozicioniranog dužnosnika tajnih službi, kako iz doba bivše Jugoslavije tako i iz doba stvaranja Republike Hrvatske. Ne samo da je Francuska prijateljski otvorila svoja skladišta nego nam je otvorila i vrata u Kremlju, koji nam je omogućio kupnju diljem Europe: u Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj i Bugarskoj, ali i u Ukrajini i Kazahstanu.” Tomulić kaže da je i danas blizak s Manolićem i drago mu je da je spomenut u Manolićevim memoarima. A upoznali su se preko Ivana Denca, narodnog heroja i hrvatskog političara iz vremena SFRJ, inače vjenčanog kuma Josipa Tomulića, Marinova oca. Denac, koji je bio politički komesar 13. proleterske brigade, poznaje Manolića iz NOB-a, a obojica su poznavala i Tuđmana i prije osnivanja HDZ-a. – Denac je sa mnom kontaktirao 1990. i ja sam iz Francuske došao u Zagreb, upoznao Manolića, koji me odveo Ivanu Čermaku u ured predsjednika Tuđmana. Čermak me zamolio da pomognem u nabavi oružja – kaže Marin Tomulić. On je u Francusku došao s roditeljima sredinom 1960-ih, a 1990. živio je na jugu Francuske i bio vlasnik salona automobila. Kaže da je među klijentima imao jednog visokog policijskog dužnosnika u Montpellieru koji je kod Tomulića kupio jedan Mercedes, ali kad su se bolje upoznali, taj mu je policijski dužnosnik, inače i bivši obavještajac, rekao da su francuske službe provjerile Tomulića i da vjeruju da je on jedan od rijetkih francuskih državljana koji mogu doći do Tuđmana i tadašnjeg hrvatskog političkog vrha. Sutradan nakon tog razgovora k Tomuliću su došli ljudi, među njima i policijski i obavještajni službenici, ali i dvojica trgovaca oružjem koji su, kaže, inače opskrbljivali francusku vojsku.

Francuska odlučila pomoći – Rekli su mi da je odluka francuske države da će nam pomoći u naoružavanju – tvrdi Tomulić. – Dali su mi dokumentaciju, katalog svih mogućih vrsta naoružanja ruske proizvodnje. I ja sam nekoliko dana kasnije odletio u Zagreb s tom dokumentacijom. Manolić me odveo k Čermaku u Ured predsjednika. Dao sam Čermaku tu dokumentaciju i on me pitao kad bi ti ljudi mogli doći na razgovor. Odmah sam ih nazvao i oni su rekli: "Dolazimo sutra zrakoplovom!" – opisuje Tomulić kako je dogovorena prva narudžba u toj hrvatsko-francusko-ruskoj vezi. Prije nekoliko godina, kad je francuska televizija Canal+ snimila dokumentarac upravo o ulozi Francuske u naoružavanju Hrvatske pod tadašnjim UN-ovim embargom na izvoz oružja u bivšu Jugoslaviju, Tomulić je izjavio: – Katalog koji nam je pokazan sadržavao je sve osim nuklearne bombe. Apsolutno sve – rekao je i nabrajao: puške, streljivo, granate, sofisticirano oružje, helikoptere… Trgovac oružjem koji je bio francuska veza u ovom poslu zvao se Jacques Monsieur, inače belgijski državljanin s francuskom adresom, vlasnik tvrtke Matimico, čije se ime pojavljuje na jednoj fakturi, prikazanoj u dokumentarcu na Canalu+, na kojoj stoji i ime Marina Tomulića kao kontakt-osobe uime kupca raznog oružja navedenog na toj fakturi. Oružje je stizalo brodom u jadranske luke, ali da bi se zaobišao UN-ov embargo, bilo je trikova. Certifikat krajnjeg odredišta bio je fiktivan. U njemu se navodilo da oružje ide u neku afričku zemlju, primjerice Čad ili Togo, a političari te zemlje koji su na to pristali uzimali bi oko 5 posto provizije. No, brod ne bi otplovio u Čad ili Togo, nego u Sredozemno, pa u Jadransko more. – Ne mogu se više sjetiti koliko je brodova bilo, tri ili četiri, a poslije smo prešli na zrakoplove – kaže Tomulić i prisjeća se puta jednog broda: – Ušao je u Sredozemno more i išao ravno na Haifu u Izrael, ondje su se mijenjali ime broda i papiri, pa odande prema Jadranskom moru. Brod se prvo zvao Sable (pijesak), a u Izraelu je promijenio ime u Sabre (sablja). U Trstu su bili francuski agenti koji su bili na vezi s brodom. Kad je brod uplovio u Otrantska vrata, pojavila se francuska krstarica i propustila brod – kaže Marin Tomulić. Takve stvari se ne pričaju Uz trgovca oružjem Jacquesa Monsieura, Tomulić navodi imena još dvojice Francuza, Monsieurovih suradnika, a jedan od njih u dokumentarcu prikazanom na Canalu+ neslužbeno je potvrdio da je francuska tajna služba znala i nadzirala trgovinu s Hrvatima. Bivši direktor tadašnje tajne službe DST Philipe Bonnet potvrdio je u tom dokumentarcu da je služba imala praksu održavanja neprekidnih kontakata s trgovcima oružjem. Ti kontakti mogli su biti u rasponu od toleriranja trgovine oružjem do izravnog sudioništva. Bonnet je bio šef DST-a od 1982. do 1985., ne u vrijeme naoružavanja Hrvatske, pa govori samo načelno. No, trgovac oružjem Jacques Monsieur u rujnu 2000. pred francuskim sudom tvrdio je da je Hrvatskoj isporučio naoružanje vrijedno desetke milijuna američkih dolara te da je u taj posao ušao uz blagoslov CIA-e i francuske tajne službe. Osuđivan je i u Belgiji i u Francuskoj, a posljednji put Monsieur je imao problema sa zakonom kad je uhićen u SAD-u 2009. zbog pokušaja ilegalne isporuke američke vojne opreme Iranu. Priznao je i osuđen je na zatvorsku kaznu. Sugovornik Večernjeg lista u Hrvatskoj, upoznat s načinima nabave naoružanja početkom 1990-ih godina, komentirao nam je, pod uvjetom anonimnosti, Tomulićeve tvrdnje. Kaže da ga se sjeća, da ga je viđao u tim krugovima koji su se bavili nabavom oružja, i da je Tomulić zaista bio povezan s Manolićem. No, na pitanje je li točna Tomulićeva tvrdnja da je Rusija prešutno ipak pomagala Hrvatskoj da zaobiđe UN-ov embargo na oružje, taj sugovornik kaže: – Da i znam taj odgovor, ne bih vam ga rekao.

Takve stvari se ne pričaju. Ako im je on i svjedočio, malo mi zvuči čudno da o tome priča – rekao je misleći na Tomulića. Još jedan sugovornik, visoki diplomat s iskustvom iz vremena stvaranja hrvatske države, također je pod uvjetom anonimnosti rekao da zna da su ruski dužnosnici, poput nekadašnjeg veleposlanika Rusije pri UN-u, a danas ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, govorili hrvatskim kolegama da ni oni sami (službeni Kremlj) ne kontroliraju tko sve prodaje i gdje sve završava rusko naoružanje zaostalo po istočnoeuropskim ili bivšim sovjetskim republikama. – Meni se čini da su time trgovali neki ljudi iz tih ruskih, bivših sovjetskih vojnih struktura. Ne bih rekao da su nam Rusi izravno pomagali, ali nisu nam ni odmagali – kaže taj diplomat, podsjećajući da je ponekad Hrvatskoj odmagao upravo francuski predsjednik Francois Mitterrand sa svojim benevolentnim stavovima prema Srbiji, što nimalo nije u skladu s Tomulićevom tezom da je francuska država pod Mitterrandom pomagala u tajnom naoružavanju Hrvatske. Bio sam s i Kalašnjikovom S druge strane, tajna dokumentacija, koja je dopirala do javnosti prije desetak godina, kad se podizala optužnica protiv Vladimira Zagorca zbog malverzacija pri kupnji oružja tijekom 1990-ih, zaista jest pokazivala da su sa sofisticiranom vojnom opremom kupljenom iz, primjerice, Bjelorusije dolazili i tamošnji časnici koji su u Hrvatskoj obučavali Hrvate na kupljenoj opremi. Takva vrsta kupoprodaje, praćena obukom, teško se može događati bez neke vrste blagoslova političkog i vojnog vodstva te zemlje, a budući da je riječ o Bjelorusiji, onda vjerojatno i same Rusije. Natrag na Tomulićevu priču. Dok sjedimo u Parizu, on nam tvrdi da se jednom čak i susreo s ruskim generalom Mihailom Kalašnjikovom, da je posjećivao Kremlj, da se u Beču susretao s ministrom financija Bjelorusije… – Rusi su znali da to što prodaju ide u Hrvatsku, a u nekoliko navrata otvoreno su rekli: “Mi ne možemo odbiti Francuze.” Francuska država otvorila nam je Rusiju i sva skladišta naoružanja u zemljama u kojima su Rusi imali takva skladišta – kaže Tomulić. – Zbog svega što je za nas napravila za vrijeme rata, Rusija ne zaslužuje da joj sada nekritički uvodimo i produljujemo sankcije. Bili su naši prijatelji i saveznici. Samo apeliram na to da se ne zaboravi – zaključuje ovaj francuski Hrvat

 

[Александр Григорьевич]

https://www.vecernji.hr/vijesti/ja-sam-svjedok-rusi-su-za-vrijeme-domovinskog-rata-naoruzavali-hrvate-a-ne-srbe-1131787

'Ja sam svjedok. Rusi su za vrijeme Domovinskog rata naoružavali Hrvate, a ne Srbe'

Spojler

Francuska veza u naoružavanju Hrvatske početkom 90-ih Marin Tomulić našem je reporteru u Parizu otkrio kako su se odvijale akcije dopremanja oružja.

Sijedi, proćelavi i brkati 65-godišnjak sjedi netipično tople pariške večeri na terasi restorana s pogledom na kolodvor Gare du Nord, pije sok od cijeđene naranče i prati vijesti iz Hrvatske. Iz Hrvatske, a zapravo i iz Ukrajine i Rusije, odakle stižu vijesti o posjetu hrvatskog premijera Kijevu i reakcije na taj posjet iz Moskve.

Prati vijesti i žalostan je zbog verbalnog zaoštravanja odnosa između Hrvatske i Rusije. – Rusija je bila naš prijatelj i saveznik u nabavi naoružanja početkom 1990-ih. Rusi su nam isporučivali oružje na zahtjev Francuske. Ja sam tome svjedok – kaže Marin Tomulić u razgovoru koji smo vodili u srijedu u Parizu. – Sad se smatra da su Rusi bili i ostali saveznici Srba. Ali za vrijeme Domovinskog rata naoružavali su nas, a ne Srbe – dodaje.

Marina Tomulića, kao “prvog dobavljača” kojeg je doveo predsjedniku Franji Tuđmanu, spominje i Josip Manolić u svojoj novoj knjizi “Špijuni i domovina”, drugom nastavku memoara tog bivšeg hrvatskog premijera i visokopozicioniranog dužnosnika tajnih službi, kako iz doba bivše Jugoslavije tako i iz doba stvaranja Republike Hrvatske. Ne samo da je Francuska prijateljski otvorila svoja skladišta nego nam je otvorila i vrata u Kremlju, koji nam je omogućio kupnju diljem Europe: u Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj i Bugarskoj, ali i u Ukrajini i Kazahstanu.” Tomulić kaže da je i danas blizak s Manolićem i drago mu je da je spomenut u Manolićevim memoarima. A upoznali su se preko Ivana Denca, narodnog heroja i hrvatskog političara iz vremena SFRJ, inače vjenčanog kuma Josipa Tomulića, Marinova oca. Denac, koji je bio politički komesar 13. proleterske brigade, poznaje Manolića iz NOB-a, a obojica su poznavala i Tuđmana i prije osnivanja HDZ-a. – Denac je sa mnom kontaktirao 1990. i ja sam iz Francuske došao u Zagreb, upoznao Manolića, koji me odveo Ivanu Čermaku u ured predsjednika Tuđmana. Čermak me zamolio da pomognem u nabavi oružja – kaže Marin Tomulić. On je u Francusku došao s roditeljima sredinom 1960-ih, a 1990. živio je na jugu Francuske i bio vlasnik salona automobila. Kaže da je među klijentima imao jednog visokog policijskog dužnosnika u Montpellieru koji je kod Tomulića kupio jedan Mercedes, ali kad su se bolje upoznali, taj mu je policijski dužnosnik, inače i bivši obavještajac, rekao da su francuske službe provjerile Tomulića i da vjeruju da je on jedan od rijetkih francuskih državljana koji mogu doći do Tuđmana i tadašnjeg hrvatskog političkog vrha. Sutradan nakon tog razgovora k Tomuliću su došli ljudi, među njima i policijski i obavještajni službenici, ali i dvojica trgovaca oružjem koji su, kaže, inače opskrbljivali francusku vojsku.

Francuska odlučila pomoći – Rekli su mi da je odluka francuske države da će nam pomoći u naoružavanju – tvrdi Tomulić. – Dali su mi dokumentaciju, katalog svih mogućih vrsta naoružanja ruske proizvodnje. I ja sam nekoliko dana kasnije odletio u Zagreb s tom dokumentacijom. Manolić me odveo k Čermaku u Ured predsjednika. Dao sam Čermaku tu dokumentaciju i on me pitao kad bi ti ljudi mogli doći na razgovor. Odmah sam ih nazvao i oni su rekli: "Dolazimo sutra zrakoplovom!" – opisuje Tomulić kako je dogovorena prva narudžba u toj hrvatsko-francusko-ruskoj vezi. Prije nekoliko godina, kad je francuska televizija Canal+ snimila dokumentarac upravo o ulozi Francuske u naoružavanju Hrvatske pod tadašnjim UN-ovim embargom na izvoz oružja u bivšu Jugoslaviju, Tomulić je izjavio: – Katalog koji nam je pokazan sadržavao je sve osim nuklearne bombe. Apsolutno sve – rekao je i nabrajao: puške, streljivo, granate, sofisticirano oružje, helikoptere… Trgovac oružjem koji je bio francuska veza u ovom poslu zvao se Jacques Monsieur, inače belgijski državljanin s francuskom adresom, vlasnik tvrtke Matimico, čije se ime pojavljuje na jednoj fakturi, prikazanoj u dokumentarcu na Canalu+, na kojoj stoji i ime Marina Tomulića kao kontakt-osobe uime kupca raznog oružja navedenog na toj fakturi. Oružje je stizalo brodom u jadranske luke, ali da bi se zaobišao UN-ov embargo, bilo je trikova. Certifikat krajnjeg odredišta bio je fiktivan. U njemu se navodilo da oružje ide u neku afričku zemlju, primjerice Čad ili Togo, a političari te zemlje koji su na to pristali uzimali bi oko 5 posto provizije. No, brod ne bi otplovio u Čad ili Togo, nego u Sredozemno, pa u Jadransko more. – Ne mogu se više sjetiti koliko je brodova bilo, tri ili četiri, a poslije smo prešli na zrakoplove – kaže Tomulić i prisjeća se puta jednog broda: – Ušao je u Sredozemno more i išao ravno na Haifu u Izrael, ondje su se mijenjali ime broda i papiri, pa odande prema Jadranskom moru. Brod se prvo zvao Sable (pijesak), a u Izraelu je promijenio ime u Sabre (sablja). U Trstu su bili francuski agenti koji su bili na vezi s brodom. Kad je brod uplovio u Otrantska vrata, pojavila se francuska krstarica i propustila brod – kaže Marin Tomulić. Takve stvari se ne pričaju Uz trgovca oružjem Jacquesa Monsieura, Tomulić navodi imena još dvojice Francuza, Monsieurovih suradnika, a jedan od njih u dokumentarcu prikazanom na Canalu+ neslužbeno je potvrdio da je francuska tajna služba znala i nadzirala trgovinu s Hrvatima. Bivši direktor tadašnje tajne službe DST Philipe Bonnet potvrdio je u tom dokumentarcu da je služba imala praksu održavanja neprekidnih kontakata s trgovcima oružjem. Ti kontakti mogli su biti u rasponu od toleriranja trgovine oružjem do izravnog sudioništva. Bonnet je bio šef DST-a od 1982. do 1985., ne u vrijeme naoružavanja Hrvatske, pa govori samo načelno. No, trgovac oružjem Jacques Monsieur u rujnu 2000. pred francuskim sudom tvrdio je da je Hrvatskoj isporučio naoružanje vrijedno desetke milijuna američkih dolara te da je u taj posao ušao uz blagoslov CIA-e i francuske tajne službe. Osuđivan je i u Belgiji i u Francuskoj, a posljednji put Monsieur je imao problema sa zakonom kad je uhićen u SAD-u 2009. zbog pokušaja ilegalne isporuke američke vojne opreme Iranu. Priznao je i osuđen je na zatvorsku kaznu. Sugovornik Večernjeg lista u Hrvatskoj, upoznat s načinima nabave naoružanja početkom 1990-ih godina, komentirao nam je, pod uvjetom anonimnosti, Tomulićeve tvrdnje. Kaže da ga se sjeća, da ga je viđao u tim krugovima koji su se bavili nabavom oružja, i da je Tomulić zaista bio povezan s Manolićem. No, na pitanje je li točna Tomulićeva tvrdnja da je Rusija prešutno ipak pomagala Hrvatskoj da zaobiđe UN-ov embargo na oružje, taj sugovornik kaže: – Da i znam taj odgovor, ne bih vam ga rekao.

Takve stvari se ne pričaju. Ako im je on i svjedočio, malo mi zvuči čudno da o tome priča – rekao je misleći na Tomulića. Još jedan sugovornik, visoki diplomat s iskustvom iz vremena stvaranja hrvatske države, također je pod uvjetom anonimnosti rekao da zna da su ruski dužnosnici, poput nekadašnjeg veleposlanika Rusije pri UN-u, a danas ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, govorili hrvatskim kolegama da ni oni sami (službeni Kremlj) ne kontroliraju tko sve prodaje i gdje sve završava rusko naoružanje zaostalo po istočnoeuropskim ili bivšim sovjetskim republikama. – Meni se čini da su time trgovali neki ljudi iz tih ruskih, bivših sovjetskih vojnih struktura. Ne bih rekao da su nam Rusi izravno pomagali, ali nisu nam ni odmagali – kaže taj diplomat, podsjećajući da je ponekad Hrvatskoj odmagao upravo francuski predsjednik Francois Mitterrand sa svojim benevolentnim stavovima prema Srbiji, što nimalo nije u skladu s Tomulićevom tezom da je francuska država pod Mitterrandom pomagala u tajnom naoružavanju Hrvatske. Bio sam s i Kalašnjikovom S druge strane, tajna dokumentacija, koja je dopirala do javnosti prije desetak godina, kad se podizala optužnica protiv Vladimira Zagorca zbog malverzacija pri kupnji oružja tijekom 1990-ih, zaista jest pokazivala da su sa sofisticiranom vojnom opremom kupljenom iz, primjerice, Bjelorusije dolazili i tamošnji časnici koji su u Hrvatskoj obučavali Hrvate na kupljenoj opremi. Takva vrsta kupoprodaje, praćena obukom, teško se može događati bez neke vrste blagoslova političkog i vojnog vodstva te zemlje, a budući da je riječ o Bjelorusiji, onda vjerojatno i same Rusije. Natrag na Tomulićevu priču. Dok sjedimo u Parizu, on nam tvrdi da se jednom čak i susreo s ruskim generalom Mihailom Kalašnjikovom, da je posjećivao Kremlj, da se u Beču susretao s ministrom financija Bjelorusije… – Rusi su znali da to što prodaju ide u Hrvatsku, a u nekoliko navrata otvoreno su rekli: “Mi ne možemo odbiti Francuze.” Francuska država otvorila nam je Rusiju i sva skladišta naoružanja u zemljama u kojima su Rusi imali takva skladišta – kaže Tomulić. – Zbog svega što je za nas napravila za vrijeme rata, Rusija ne zaslužuje da joj sada nekritički uvodimo i produljujemo sankcije. Bili su naši prijatelji i saveznici. Samo apeliram na to da se ne zaboravi – zaključuje ovaj francuski Hrvat

МУКИ будалетино,
ЗНАМО МИ ко су били ти "Руси", и из којих ИСТОЧНОНОНЕМАЧКИХ складишта је шверцовано "стрељиво"
за ТВОЈУ УСТАШКУ САБРАЋУ! Знамо СВЕ, тако да овом подвалом са УСТАШКОГ ПОРТАЛА, ништа не доказујеш!

ЧИБЕ усташијо!

 

[dulesrbenda]

И колико та партија има гласова у Русији? Дај, мани да нас зајебаваш комшија.

 

[јанпи]

 

[комшија]

(...)

https://www.blic.rs/vesti/svet/ivo-josipovic-rusi-su-pomagali-hrvatskoj-u-ratu-devedesetih-a-sada-nas-podsecaju-na/qzf2y24

Ivo Josipović: Rusi su POMAGALI HRVATSKOJ u ratu devedesetih, a sada nas PODSEĆAJU na to

Ruski ambasador samo želi da podseti Hrvatsku na to da je Rusija pomagala našu odbranu i borbu za nezavisnost, i to ne samo oružjem, smatra bivši predsednik Hrvatske Ivo Josipović.

Večernji list 14.04.2017

Na informaciju objavljenu u hrvatskom "Večernjem listu" da su se u ambasadi Ruske Federacije u Zagrebu sastali ambasador Anvar Azimov i Zvonko Zubak, hrvatski biznismen, trgovac oružjem čija je firma "Winsley Finance Limited" bila glavni snabdevač ruskog oružja tokom rata, izazvala je brojne reakcije, pogotovu jer je taj sastanak, zbog napetih hrvatsko-ruskih političkih odnosa ocenjen kao mogući novi pritisak Rusije na RH. Zubak je Azimovu tom prilikom predao potpuni popis naoružanja koje je od 1992. do 1997. Rusija isporučivala Hrvatskoj putem 160 tajnih noćnih letova velikim transportnim "Antonovima" i "Iljušinima" koji su, uprkos međunarodnom embargu na nabavku oružja, sletali na aerodrome u Puli i na Krku, piše "Večernji list".

"Službeno nije ništa sporno"

Sve su te nabavke bile plaćene, ali je spor nastao zbog isporuke moćnih protivvazdušnih raketa S-300, koje, tvrdi Zubak, nisu ni do danas plaćene. Zubak zbog toga već 16 godina vodi sudski spor i traži ili vraćanje sistema, isplatu ili nagodbu. Problem je što je javna tajna da je raketni sistem, čini se 2004. godine, otišao iz RH, navodno teretnim brodom iz Rijeke u SAD. Ruski zvaničnici u Zagrebu potvrđuju da je do sastanka sa Zubakom došlo, “ali ne na naš zahtev”. Dakle, na Zubakovu inicijativu.

S-300 u Hrvatskoj tokom rata devedesetih


U izjavi za "Večernji list", Azimov kaže da je Rusija odbila predlog saradnje sa Zubakom u pogledu njegovih potraženja prema RH, te je Azimov vrlo jasno poručio kako "Rusija nema namere da vrši bilo kakav pritisak na Hrvatsku".

Dakle, službeno za Rusiju tu nema ničeg spornog. O toj temi i sudbini raketnog sistema S-300 i da li će ikada doći do nekakve nagodbe i završetka sudskog procesa u službenoj Hrvatskoj i dalje vlada “zavet ćutanja” jer su činjenice o S-300 državna tajna.

- Nemam informacija, niti znam ko se s kime i zašto sastaje - kratko je odgovorio premijer Andrej Plenković na pitanje o pozivu ruskog ambasadora Azimova trgovcu oružjem Zvonku Zubaku kako bi sačinio kompletan popis naoružanja koje je Rusija slala Hrvatskoj za vreme rata.

Premijer je dodao da je za Vladu važno da ruske banke imaju isti tretman kao i sve ostale banke, te da je otvoren ugovor prema kom i ruske banke mogu da odbiju obećane kredite, za koje, kako je rekao, treba dobiti dodatna odobrenja. Potez ruskog ambasadora Azimova komentarisao je i bivši predsednik države, Ivo Josipović.