EKV

  • Začetnik teme Začetnik teme Karadjole De Mirel
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Marko Milivojević (EKV): "Biti u EKV-u je za mene bilo metafizičko putovanje"

Kad sam prije nekih 7-8 godina počeo slušati EKV, imao sam samo dvije želje, prva da odem u Beograd na grob Milana, Bojana i VD-a, a druga da upoznam barem nekoga (pritom se potajno nadajući da će to biti Magi, no ona je u međuvremenu preminula 2002. godine), tko je svirao u EKV-u. Prvu želju ću ispuniti čim budem imao prilike za odlazak u Beograd, a druga mi se ostvarila prošlog petka. Naime, karta za intervju je pala na Marka Milivojevića, nekadašnjeg bubnjara EKV-a, koji je s njima snimio dva posljednja albuma ("Dum-Dum" i "Neko nas posmatra").

Oko 18h došao sam u KSET, budući da je pao dogovor da će Marko biti slobodan nakon tonske probe za tribute koncert koji je slijedio te večeri. I uistinu, nakon tonske probe krene on prema meni; uslijedilo je kratko upoznavanje, nakon čega su odmah uslijedila i prva pitanja.

-Kad ste prvi put upoznali Milana i kako ste uopće dospjeli u EKV?

Milana sam upoznao dosta vremena prije nego što sam počeo svirati u EKV-u, upoznali smo se u jednom klubu na Kalemegdanu, gdje sam ja još kao klinac nastupao. Tek nekoliko godina kasnije smo počeli svirati zajedno u EKV-u. Presudnu ulogu oko mog budućeg dolaska u EKV je imao Srđan Todorović - Žika, dotadašnji bubnjar EKV-a, koji me je preporučio Milanu kao jako talentiranog i svestranog bubnjara. I kako je Žika odlučio posvetiti se glumi, tako sam ja postao novi bubnjar EKV-a.

-Kako je tekla prilagodba u samim počecima sviranja u EKV-u?

EKV je u doba dok sam ja još bio klinac bio iznimno popularan bend, tako da je skoro svatko među nama nastojao da nauči svirati njihove stvari. U neku ruku je među nama klincima bila stvar prestiža, tko će prvi naučit svirat neku njihovu stvar, i tko bi prvi naučio sljedećih par dana je bio lokalna faca među svojim vršnjacima. Odmah smo se našli, tako da mi nije trebalo baš previše vremena za prilagodbu.

Kakav dojam su na tebe ostavili Milan i Magi? Kako je bilo surađivati s njima?
Iako sam bio dosta mlađi od njih (razlika među nama je bila veća od deset godina), odmah su me prihvatili kao ravnopravnog člana, u biti odmah smo se našli u jeziku kojeg svi skupa najbolje razumjeli, a to je bila muzika, tako da godine nisu igrale neku presudnu ulogu. Milan i Bojan su mi odmah postali najbolji prijatelji, Magi mi je bila kao starija sestra. Puno su mi pomogli i puno sam naučio od njih, kao od velikih, a u isto vrijeme i tako blagih učitelja.

-Možete li nam ispričati neki događaj, koji vam je posebno ostao u sjećanju iz tog razdoblja?

To je bila naša prva svirka, kada sam ja bez ijedne probe nastupio sa EKV-om na nekom festivalu koji se je održao u Domu sindikata. Na tom festivalu smo osvojili sve moguće nagrade (za bend godine, album godine, pjesmu godine, spot godine...). Kad smo izašli na binu, fanovi su počeli bacati razne papire, koji su letjeli po zraku. Za mene je to bio neponovljiv doživljaj.

-Milan je kod izvođenja pjesama uvijek težio perfekcionizmu.

U pravu si, uvijek je težio savršenstvu kod izvođenja pjesama, pogotovo na probama, ali mogu samo reći da je u meni dobio još jednog borca za savršenstvo, tako da smo se odlično slagali. Bitno je naglasiti da mi nismo jurili savršenstvo, koliko neku jasnoću izraza, znači gledali smo da bude jasno, više nego da bude savršeno.

-Prošlo je jedanaest godina od Milanove smrti. Kako danas gledate na njegov gubitak?

Na mene je sviranje u EKV-u, i vrijeme provedeno s Milanom i Magi bilo jedno jako lijepo vrijeme, koje je ostavilo u meni jedan duboki trag. To je u biti za mene bilo jedno metafizičko putovanje, toliko me je promijenilo, tako da ja taj gubitak uopće nisam ni osjetio, ja mislim da nisam ništa izgubio, nego sam dobio. Od tog gubitka sam ja sam morao vidjeti koliki je moj doprinos bio u svemu tome, u biti dao mi je šansu da shvatim neke osnovne stvari kod sebe. Bilo bi lijepo da su oni danas ovdje s nama, ali mi ih ne možemo vratit. S jedne strane izgubio sam prijatelje, suradnike, učitelje, no s druge strane osjećam se kao da sam dobio neku medalju za sav moj trud, koji sam nesebično uložio u sve to vrijeme provedeno u EKV-u.

-Je li mislite da je EKV bio podcijenjen bend od strane novinara i kritičara, budući da su naslovnice uglavnom pripadale ostalim bendovima, dok ste vi svoje pokazivali isključivo na bini?

Istina je, činjenica je da smo od strane kritičara i novinara uvijek bili zapostavljeni u odnosu na neke puno lošije bendove od nas, no sve bi to palo u vodu, kada bi na binu izašao spiker, i najavio da na binu stiže Ekatarina Velika, najbolji koncertni bend u Jugoslaviji. Također nas je ispunjavalo to, kad bi čekali na koncert, a iznutra čuješ publiku kako te zove, to su stvari koje su nas činile sretnima i ponosnima, i zbog kojih smo svirali sve te godine.

-Dosta kritičara se žalilo na vašu bahatost, govorili su da ste ovakvi ili onakvi.

Činjenica je da nas kritika nikad nije ni zanimala, jer danas je zanimala, ne bi pravili to što smo pravili. Jako su se negativno izražavali o nama, govorili su da smo narkomani, a nama je to bio samo jedan dodatni motiv.

-Što kažete na primjedbe kritičara, da su zadnja dva albuma dosta lošija od prethodnih?

"Godine koje su usledile okarakterizirao je potpuni nestanak rock'n'rolla u ovoj zemlji, ali EKV su uspjeli još dva albuma, čiji je kvalitet bio sasvim u skladu s tom činjenicom". Ja se ne bih složio s tom konstatacijom, u biti mislim da su jednako interesenatni. Bio sam siguran tada (kao što sam i sada) da smo u sebi budili pravi umjetnički proces, i da smo dali sve od sebe. Svaki je bolji od prethodnog, jer je bend bio zreliji. Istina je da smo ja i Ćima u bend donijeli jedan novi, malo sporiji zvuk, no mislim da to nije izlazilo iz nekog okvira, i da je to bio onaj prepoznatljivi zvuk, koji je EKV godinama stvarao.

-Kako komentirate stanje na svjetskoj, odnosno Ex-Yu sceni. Da li postoji neki bend, koji je posebno privukao vašu pažnju?

Interesantno je kako svaki novi period u muzici donosi nove i iste dileme, uvijek je pionirskih bendova jako malo, prosječnost caruje. U isto vrijeme ima i onih koji pomiču granice, koji su fenomenalni. Umjetnost se teško nađe, ali je svježa i jaka. Kod nas postoji par odličnih bendova kao što su E Play, Eyesburn, Del Arno Bend...

-Scena nam postaje sve lošija, da li smatrate da je došlo do manjka kreativnosti na današnjoj sceni?

Nije došlo do manjka kreativnosti, nego do jednog općeg rasplinjavanja. U biti, može se reći da je došlo do prezasićenosti s muzikom. Mladi muzičari imaju velikih problema da izaberu put kroz sve što ih okružuje, a tu gube jako puno vremena i energije. Bolje je raditi manji broj stvari, zato uvijek savjetujem mladim muzičarima da se više okrenu instrumentu, nego pratećim stvarima. Globalni muzički princip je takav, da je važnije ući u suštinu instrumenta, nego u preveliku kreativnost. Za umjetnost je potrebno vrijeme, i to svaki mladi muzičar treba imati na umu.

-Bijelo Dugme se okupilo, o Azrinom okupljanju se također stalno priča. Šta vi kažete na okupljanje starih bendova?

Znaš šta, to su sve ljudi, koji su vrlo kreativni. Mogu imati i više godina no što je predviđeno, ali mladi su duhom, i dalje žive svoj život, i s punim pravom mogu radit ono što vole. Dobro je što je tako, što postoje super djedice, koji su spremni dobro se zajebavati.

-Održavanje tribute-a to EKV?
Ja mislim da je muzika opće dobro, i kad netko svira to, to naprosto znači da muzika živi, a samo onaj tko određenu stvar izvodi zna da li je to zaista dobro.

-Možete li nam reći kakvi su vaši dojmovi s dosad održanih tributea, na kojima se prisustvovali?

Dojmovi su više nego dobri, vidi se da ljudi cijene naš rad, i to je za mene jako važno.

-Na tribute dolazi veliki broj populacije, od kojih su se mnogi tek rodili u vrijeme nastanka EKV-a.

Uopće nije bitna dob, EKV je bend za sve generacije, a to što nas slušaju mladi je dokaz naše kvalitete i naših jasnih stajališta, koja smo zastupali. Mislim da smo mladima uvijek davali pozitivne primjere, i zato je za mene veliko priznanje kada vidim toliko mladih ljudi na tributeima. To je dokaz naše potpune iskrenosti i predanosti, i mislim da se prave poznavatelje muzike ne može zavarat.

-Čime se bavite u slobodno vrijeme, da li ste i dalje muzički aktivni, ili vas pak više interesiraju neke druge stvari?

Reći ću ti samo da mi je muzika sve u životu, od nje živim i sretan sam zbog toga. Bavim se muzikom i dobro je što radim i živim od onoga što volim. Ovaj bend nam je nešto zaista ozbiljno, njemu smo pristupili sasvim iskreno, i nadam se da su ljudi zadovoljni.

-Možete li navesti tko su bili vaši uzori u mladosti?

Moj otac je bio poznati jazz muzičar Radomir Milivojević - Nafta, tako da su i moji uzori su uglavnom bili razni jazz muzičari. Slušao sam raznu muziku, tako da nemam nekog posebnog. Danas ozbiljno slušam muziku i razumijem ju. To je ono što mi je donijelo sve ovo vrijeme bavljenja muzikom, to je vještina koja mi donosi mnogo zadovoljstva. Godine bavljenja muzikom su mi donijele dublje razumijevanje muzike, i to me ispunjava.

-Za kraj pitanje, koji je po vama najzreliji album EKV-a, i koja vam je omiljena pjesma?

Svaki album ima svoju magiju, prvi put sam čuo EKV s albuma "Ekatarina Velika", "Ljubav" me je zaista privukla Ekatarini, "Par godina za nas" je ploča od koje sam najviše naučio, "Live '86." je bila moja velika inspiracija, a na zadnja dva ("Dum-Dum" i "Neko nas posmatra") sam i sam sudjelovao. Neku pjesmu koja mi je posebno draga zaista nemam, u biti sve su mi jako drage.

Ovo sam takođe pronašla u svojoj "arhivi" fajlova, ali bilo je davno sačuvano i to ovako kako ga i prenosim, pa ne mogu da rekonstruišem za koji je ovo medij bilo i ko je taj što je intervjuisao Marka Milivojevića. Bilo bi lepo ako bi neko ovde znao te podatke. :)
 
marinaaaaaaa, nije valjda da stvarno ne dolaziš?
:cry:


inače, omiljeni albumi su mi ekatarina velika, pa ljubav, pa samo par godina za nas.

inače, danas sam kupila knjigu.
ne mogu da verujem da čovek koji tvrdi da je bio njen prijatelj može da iznosi sve to o njoj.
:confused:
 
Evo linka:)

http://images.google.com/imgres?img...?q=marko+milivojevic&um=1&hl=en&safe=off&sa=N

tu gde spominje Kalis..opet cu imati onaj trip kako stojim na istom mestu ko i oni...:hahaha::hahaha::hahaha:

Nego,nervira me ovo,da su poslednja 2 albuma dosta slabiji:thumbdown:.Po mom misljenju,Dum Dum je njihov najjaci album.

A posle idu SPGZN i S vetrom uz lice.:D

Sta vi kazete?:)
Hvala mnogo za link. :) A što se tiče albuma, teško je odlučiti se, pošto mi je EKV naša najbolja grupa, i ne mogu da budem baš "objektivna", sviđa mi se, i slušam, manje-više - SVE. (Slično mi je i s "Azrom", "Korni grupom", "Time", "Smakom", "Leb i sol", "Indexima", i "Oktobar 1864", koje su mi najomiljenije naše grupe), ali, ako bi baš trebalo izdvojiti draže albume, to su: Ljubav, S vetrom uz lice, Samo par godina za nas i Dum dum. (Uz Milanov "Angel's Breath", kao, možda - "vrh" svega toga u vezi s njima).
 
ANKETA SA ROK MUZICARIMA AIM Beograd, 28.06.94.

PITANJA:
1. Mislite li da treba pustati hrvatsku rok muziku u Srbiji i srpsku u Hrvatskoj? Zasto?
2. Sta mislite o susretu eminentnih muzicara i kriticara bez granica i politickih vodja?

Magi:
1. Rock nije ni hrvatski ni srpski. On je za sve ljude. To je sira, mnogo sira i bitnija stvar. Treba non stop da se pusta sva muzika. Ona nas povezuje svih ovih godina i dalekih i bliskih.
2. Sto se tice susreta, ne mislim nista. Grcimo se da sviramo. Ili nam pomozite, ili nas ostavite na miru.
 
Alpha_Centauri Perfektan dan sam trazio dugo dugo-hvala ti :ok:
A za ovaj video iz Budve sta reci :super:
Vidim ja,cim mene nema odmah neke svadje na forumu :nono:

Zanima me ko je basista iz Budve ? Zna li neko ?
 
Skinula sam Budvu, ali su mi se raspakovala prva 3 dela, 4. ne, a probala sam više puta. Nema veze. Margita je ovde baš debeljuškasta. "Loptica". :)

Juče sam inače skinula Karlove Vare. Nisam ih do sada čula i Boga mi, baš mi se dopada. I Varjin glas baš po mome ukusu... mada, slušam i sve tražim zvuk klavijatura... :D

Ovo sam zaboravila da pitam. Iz koje je godine taj snimak iz Budve?

A da i odgovorim @lord of light. Koji su mi najbolji albumi? Teško pitanje... Ljubav, Par godina za nas, Dum dum. Eto, ako moram da izdvojim 3, onda neka budu ta 3.
Čini mi se da sam negde pročitala, da je Margita rekla da su im najbolja prva 2 albuma, a ostali albumi bolje da i nisu nastali. Apsolutno se ne bih složila... Ja čak dugo prva dva albuma uopšte nisam slušala... tek sam ih vremenom zavolela...
 
Poslednja izmena:
Upravo završih knjigu "Vrati unatrag", pa, evo, ako nekog to još zanima, utisaka ovako dok je "sveže":

Utisci – i loši i dobri, ali, na kraju, sve skupa opšti utisak - pozitivan, i za preporuku. Evo zašto i kako:

On piše kao da se desilo juče a ne pre više od 10 godina. Kako je baš mogao da upamti svaku Maginu reč, i svaki detalj, kako je bila obučena, da su jeli tog dana baš kifle i jogurt, a drugog dana naručili picu, ili išli u Mek. Jedino da je vodio dnevnik, ili snimao. Deluje i literarno „nepismeno“, i nevešto na primer,stoje ispred ulaza na Kališ, i Magi mu priča, priča, drži kilometarski monolog. Pa neke smaračine, potpuno nevažne za bilo šta, kako je ušao u bus i vozio se do Zemuna, ili išao kod zubara, detaljan opis na skoro pola strane kako je Magi spravila limunadu i skuvala kafu, ili kolika je tog dana bila temperatura i vlažnost vazduha…

Opet, ima i vrlo korisnih podataka, za one koji to do sad nisu znali, i skupljače svega što je vezano za EKV, na primer, na kojim je sve pločama i koncertima Magi sarađivala s raznim grupama, kao i podaci o snimanjima, reizdanjima…

A, ta priča o tumačenju pesama EKV... Poprima razmere opsesije. Kao što je Frojd u svemu video sex, tako ovaj svuda drogu. Mislim, može se negde i tako tumačiti, sve je to podložno beskrajnim tumačenjima, ali, na mnogo mesta se vidi da je baš usiljeno i veštački. Znači, premda, opet, otkud se sigurno može znati, ja jednostavno NE VERUJEM da mu je sve to tako Magi baš pričala, naprosto - ne deluje uverljivo.
Ipak, to tumačenje pesama naravno da je vrlo jednostrano, ali,deluje na jedan način vrlo zanimljivo, kako se, eto, dođe baš do toga. A, pošto su tumačenja neiscrpna, eto, neka i ovog u nizu. To neće ni malo ugroziti univerzalnost tih tekstova.

I u stvari, najproblematičnije je što on ta tumačenja stavlja Magi usta. Drugo bi bilo, da je neko treći, sa strane tumačio, to, uostalom ima pravo svako da radi. Ali, meni je neuverljivo da mu je baš ona sve to tako rekla, kao što je na nek način neuverljivo i sve ostalo, da pamti tako u detalje, kao da je snimao, pa skidao s trake.

Pa, one pljuvačine po Firčiju. Ne znam niti mogu znati šta je tu istina, ali deluje vrlo neprijatno i neukusno.

Neukusno, znači, mnogo toga. To, s jedne strane. A ipak, sigurno da u svemu negde leži i dosta istine, iako je očito upetljana i prepletena s dosta autorovih izmišljotina, što svesnih, što slučajnih. Mislim da je autor to tako uradio, jer, prosto - nije ni umeo drugačije da napiše.

Deluje i kontradiktoran, s jedne strane, banalizuje muziku EKV svodeći na drogu, a s druge kuje Magi u zvezde, govoreći kako je sjajna muzičarka. A zapravo, iako daje tu groznu sliku nje kao neizlečive narkomanke, opet, istovremeno i njen lik prikazuje pozitivnim, ne samo da to eksplicitno govori, nego, je neizbežan utisak da se Magi, uprkos svemu, na kraju doživljava kao pozitivan lik. Kao, bolje reći – čovek s vrlinama i manama i izaziva saosećanje i pozitivnu reakciju.

Nekad deluje kao da je samo prepisao iz nekih drugih opštepoznatih izvora, članaka, biografija Margite i EKV-a, ili iz novinskih izveštaja.

Opisi Magi „pune droge“ meni ništa ne unižavaju njen lik. Niti ga uvećavaju, jasno, ali, deluju mi vrlo verovatni, a bitno je da ne utiču na moje mišljenje o njoj, ni kao ličnost, a pogotovo ne kao umetnici.

Ovo može razočarati možda samo neke koji jako povezuju privatnu ličnost umetnika i njegovo delo. Magi je prosto bila – to što je bila, i to se mora prihvatiti. Užasno loše je što se drogirala, to je tragedija, njena lična, i njenih bližnjih no – sama je tako htela, i pre svega je to ogromna šteta za našu muziku što su oni tako brzo otišli, a mogli su stvoriti još ko zna šta sve dobro.

Dosta me je nervirao s njegovim „ja pa ja“, kako je on bio uvek tu da pomogne Magi, da se nađe i kad su svi ostali zli ili nezainteresovani.
No, ukazuje i na tu opštu nebrigu za umetnike i kulturu koja doista postoji u nekoj meri ovde.

Tako da je na kraju krajeva knjiga za preporuku, jer će u gomili podataka fanovi EKV i svi zainteresovani ipak naći dosta toga zanimljivog i korisnog, i valjda umeti da donekle i sami razluče bitno od nebitnog, istinito od neistinitog, uzeti ono što im odgovara.
 
Pa neke smaračine, potpuno nevažne za bilo šta, kako je ušao u bus i vozio se do Zemuna, ili išao kod zubara, detaljan opis na skoro pola strane kako je Magi spravila limunadu i skuvala kafu, ili kolika je tog dana bila temperatura i vlažnost vazduha…


Opisi Magi „pune droge“ meni ništa ne unižavaju njen lik. Niti ga uvećavaju, jasno, ali, deluju mi vrlo verovatni, a bitno je da ne utiču na moje mišljenje o njoj, ni kao ličnost, a pogotovo ne kao umetnici.


Magi je prosto bila – to što je bila, i to se mora prihvatiti. Užasno loše je što se drogirala, to je tragedija, njena lična, i njenih bližnjih no – sama je tako htela, i pre svega je to ogromna šteta za našu muziku što su oni tako brzo otišli, a mogli su stvoriti još ko zna šta sve dobro.

Sa ovim opisima "smaračine" si me dooobro nasmejala! Bravo ti ga, Milunka. :rotf:
Za ovo boldovano, i ja isto mislim. :ok:
 

Dosta me je nervirao s njegovim „ja pa ja“, kako je on bio uvek tu da pomogne Magi, da se nađe i kad su svi ostali zli ili nezainteresovani.

No, ukazuje i na tu opštu nebrigu za umetnike i kulturu koja doista postoji u nekoj meri ovde.

.

Da,to je i mene bas nerviralo.
Meni je bas bilo cudno,kad opisuje gde se sastaju,na koja mesta idu,Tas,Zvonce,i sl, to je moj kraj,i bas mi je cudno(nemojte se smejati:) )

@LD-O,dobro nisi opet napisala da je Milan bio gej...:neutral::roll:
 
Milan kaze ovako:rtfm:


,,Bili smo veoma uporni da bismo stvorili ime i to nije bilo bas lako.Odsvirali smo mnogo koncerata i u bivsoj i u sadasnjojJugoslaviji.Preko 700,sto je ogroman broj.Ne mislim da se treba opirati uticajima po svaku cenu.Dobro je kad vec nesto ostavi utisak na tebe,sto je normalno,da to propustis kroz sebe.Mi smo uspeli da napravimo svoj jezik,sto ne znaci da ne priznajemo tudji.Po tome sto smo razliciti,sto imamo svoj jezik smo valjda i
interesantni ljudima.
Muzika je nesto sto covek nosi u sebi.I kada sviramo,to je nesto sto izlazi iz nas,pa smo taj prepoznatljiv zvuk zapravo mi.Mi se menjamo,a sa nama se godinama i taj zvuk menjao.Koliko smo bili dosledni sebi toliko su nam i sve ploce do sada bile razlicite."
:heart::heart::heart:
 
Poslednja izmena:
Jedna od bajki Katarine II...

Magi
klavijature
1959, ovan

Cveće i haos

Vezana sam za istoriju kao Španija. Kada sam bila mala, često sam sanjala san u kome se krećem prekrasnom livadom, saginjem se i pokušavam da izaberem cvet koji ću ubrati ali kako koji dotaknem, on se osuši. Kao mala bila sam vrlo debela, mada sam tu svoju debljinu videla kao nešto što ću da "skinem" sa sebe. Ta slika "skidanja" ili kretanja ka cveću još uvek traje kao neka stalna frustracija. Kad dugo vremena sviraš, često ne možeš da zaspiš, ne zbog muzike, već zbog haosa u glavi. Dugo nisam imala klavir. Kada sam ga dobila, bio je to onaj na kome se Ljubinka Bobić slikala gola i u kome je bio nastanjen jedan miš. Moji nisu hteli da ga prodaju čak ni Nedeljku Bikiću jer nije imao dovoljno novca. Naježim se kada malo više reazmislim koliko je uopšte, nekom potrebno ovo sto radim. A cak i dan mi se zbog toga pretvara u haos, a ljudi ovu muziku i sviranje smatraju hobijem. Inače haos ovako izgleda: mama -- tata -- telefon -- D'Boys upadaju u taxi, Peđa pita "Šta vam je sa auspuhom", pitaju nas gde vežbamo? U kartonskoj kutiji koju svaki dan neko zaliva. A mi tako treba da vežbamo i da naučimo da budemo jedni sa drugima. Sad ćemo da pravimo "diverzije" tipa one nedavne svirke u "Knezu". To ćemo ubuduće da radimo po sedam puta na sedam mesta. Važan je kontakt sa ljudima. Moj horoskop je potuno identičan sa horoskopom Aleksandra Makedonskog, zar to nije dovoljno?
 
Poslednja izmena:
^ Uvijek se iznova odusevim Maginim pogledom na svijet. Cvece i haos!

Evo onih koncerata sto sam obecala, ne stigoh juce da to zavrsim.
http://www.sendspace.com/file/y4afl2

http://www.sendspace.com/file/719nna

http://www.sendspace.com/file/tcc88b

Hvala za onaj koncert iz Budve, bas se ispostavilo da sam ga dobila juce od jednog prijatelja, ali hvala ti Alpha sto si se potrudio da to okacis na net. ;) Milan zaista izgleda umorno i bolesno. Vidi se da mu nije dobro :( Ipak je stegao zube i izasao na binu. Jako mi je cudno gledati ovaj koncert iz ove perspektive kad znamo ste ce se uskoro desiti... Magi mi uopste ne lici na sebe, rastuzila me svojom pojavom :( Najtuznije mi je bilo na kraju kad Milan zavrsi i krene sa bine kako se ona okrene zabrinuto prema njemu i gleda, traje tek par sekundi taj njen gest ali ja mislim da jako dobro oslikava unutrasnjo stanje i strah koji je osjecala.
Slazem se sa Milunkim vidjenjem knjige.. Najvise mi se svidja Magin opis rada sa EQV, to mi se cini jako interesanto i kao njoj svojstveno, u moru preuvelicavanja. Mada zaista ima interesantih podataka, koji bi svaki fan nasao zanimljivim :heart:

pozdrav drustvu :heart:
 

Back
Top