Ekskluzivno: Draža Mihailović na strašnom sudu

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Mozes da stavljas slike koliko hoces taj vojvoda je spasio skoro hiljadu srba iz Jasenovca.
I dan danas mu ti ljudi i njihovi potomci dolaze na grob.

mozda da se taze ispisaju i malo pljuju. dasa je upravo spremio sprsko stanovnistvo kozare u jasenovac, (istina partizanska srpska sela....jer svi srbi su jednaki, ali neki su jednakiji od drugih...)
 
Isto koje imam i za Pavla Đurišića. Sarađivao sa okupatorom, dobio naoružanje i potamanio muslimane po Crnoj Gori. U tom ratu je bilo mnogo ličnih ciljeva i mržnji koje su nažalost dobrim dijelom ispunjene.
Ali opet, četnički pokret, onaj okupljen oko Draže je pravi anti-fašistički pokret u Kraljevini.
Uostalom, mislim da si upoznat sa diplomatijom, pregovorima...a da bi pregovarao, moraš se i sastati sa neprijateljem...


Što se tiče priča starih ljudi...komunisti i njihovi zločini će se još dugo, dugo prepričavati...

Tih "pregovora" je bilo previse, dok su cetnici non-stop "pregovarali" partizani su se borili.

Ti "pregovori" su i razlog zasto je krajnji rezultat rata na Balkanu bio onakav kakav je bio.
 
Tih "pregovora" je bilo previse, dok su cetnici non-stop "pregovarali" partizani su se borili.

Ti "pregovori" su i razlog zasto je krajnji rezultat rata na Balkanu bio onakav kakav je bio.

Četnici sjedjeli i pili sa okupatorom, a partizani se borili po šumama i gorama...
(Istorija za 8. razred osnovnih škola, Zagreb 1948)

Pa naravno...:roll:
 
Tih "pregovora" je bilo previse, dok su cetnici non-stop "pregovarali" partizani su se borili.

Ti "pregovori" su i razlog zasto je krajnji rezultat rata na Balkanu bio onakav kakav je bio.

А под коју категорију подводиш преговоре које су комунисти имали са немачком окупационом силом и са хрватском усташком влашћу током 1943 године? Владимир Велебит, Милован Ђилас и Коча Поповић су чинили делегацију која је директно преговарала.
 
Небројено пута је већ доказано да су ово комунистичке пропагандне фотомонтаже и не видим сврху њиховог постављања. Себе само декларишеш као неозбиљног дискутанта.

Nego, zasto su se Nemci onako zestoko borili protiv partizana, ako je Draza bio taj pravi protivnik?

Kako to da partizani pobedise uopste?

Falsifikovanjem dokumenata i slika?

Себе само декларишеш као неозбиљног дискутанта


Sve je falsifikat, naravno dokazani, poput desanta na Drvara gde su Nemci u stvari mislili da love Drazu..ali eto nekako Tito sve okrenuo u svoju korist...

hahahahahahahaha
 
А под коју категорију подводиш преговоре које су комунисти имали са немачком окупационом силом и са хрватском усташком влашћу током 1943 године? Владимир Велебит, Милован Ђилас и Коча Поповић су чинили делегацију која је директно преговарала.

ratni protivnici koji i u ratu moraju pregovarat. ali šta to tebi objašnjavat kad nemožeš to ubrat
 
А под коју категорију подводиш преговоре које су комунисти имали са немачком окупационом силом и са хрватском усташком влашћу током 1943 године? Владимир Велебит, Милован Ђилас и Коча Поповић су чинили делегацију која је директно преговарала.

To su cetnicki falsifikati, nebrojeno puta dokazano

:per:
 
А под коју категорију подводиш преговоре које су комунисти имали са немачком окупационом силом и са хрватском усташком влашћу током 1943 године? Владимир Велебит, Милован Ђилас и Коча Поповић су чинили делегацију која је директно преговарала.

Ali verovatno ne u kafani. I upravu su ovi hrvati kad tvrde da je bruka da cetnik pije sa ustashama i nemcima.
Osim toga, zna se ko vodi pregovore. Vojnici ne vode diplomatiju. A Koca Popovic i nabrojani su ipak bili neka vrsta diplomata.. Tito ne bi poslao Savu Kovacevica da u kafani pregovara sa ustashama u z Ozujsko pivo, cvicek i puricu s mlincima.
Bez ljutnje, u pravu su hrvati kad kazu da ovde medju nama ima dosta neozbiljnih diskutanata.
 
Sve je falsifikat, naravno dokazani, poput desanta na Drvara gde su Nemci u stvari mislili da love Drazu..ali eto nekako Tito sve okrenuo u svoju korist...

hahahahahahahaha

Мислиш на онај десант на пећину у којој је куче спасало живот ЈБТиту? Ти то нас зајебаваш?
 
ratni protivnici koji i u ratu moraju pregovarat. ali šta to tebi objašnjavat kad nemožeš to ubrat

Ратни противници? Занимљиво запажање да ратни противници договарају садејство у случају искрцавања савезника на јадранску обалу.
 
Na Badnji dan 1942. godine partizani su počinili svoj po zlu najčuveniji[traži se izvor] zločin u Crnoj Gori. U kolašinskom lugu na desnoj obali Tare, nad telima 240 unakaženih građana, razapeli su lešinu psa na daskama u obliku krsta. Zatim su napisali: "Ovo je pasje groblje". Kao komandant Kolašina, major Joksimović je nekoliko meseci kasnije prisustovao iskopavanju žrtava "pasjeg groblja":
Pred tim jezivim prizorom nemo stojimo svi, naročito rodbina. Ona ne može da prepozna leševe svojih milih i dragih, jer su strašno unakaženi i bez pojedinih delova tela. Ruke i noge su im polomljene; zubi povađeni grubim kleštima još dok su bili živi; lobanje su im razmrskane drvenim maljevima, čije su udarce čuli stanovnici najbližih kuća one svete noći uoči Božića. Sve u svemu, pravi pakao na zemlji, u koji su doterani i u kome su stradali pravednici, Srbi pravoslane vere i nacionalno opredeljeni. To su bili ljudi iz svih društvenih redova, od sudije do običnog radnika. Njihova je jedina "greška" bila što nisu prihvatli bezbožnički komunizam...[1]
Pored "pasjeg groblja", komunisti su ostavili traga i u brojnom jamama, u koje su poput Hrvata bacali svoje žtrve, zbog čega su nazvani "jamarima". Najpozntije partizanske jame u Crnoj Gori su jama u selu Griže kod Berana[traži se izvor], Šahotička jama u Cerovu kod Bijelog Polja[traži se izvor], Šavnička jama[traži se izvor], jama na Radovču[traži se izvor], jama kod Rijeke Crnojevića[traži se izvor] i Kotorska jama kod Nikšića kod Vidrovana u Gornjem polju[2].
Na osnovu Brozovih naređenja, partizanski preki sudovi slali su ljude u smrt po kratkom postupku i bez prava žalbe. "Ova presuda je izvršena i protiv iste nema mjesta žalbe", pisao je Sava Kovačević, predsednik Prekog vojnog suda Nikšićkog partizanskog odreda. Od 19 optuženih na ovom procesu, osmoro je osuđeno na smrt, uz konfiskaciju imovine. Od svih osmoro, petoro su bili rođaci Save Kovačevića: Novica S. Kovačević, Blažo S. Kovačević, Marko K. Kovačević, Marko J. Kovačević i Petar B. Kovačević. Prvooptuženi Novica je pre rata bio sudija, dok je njegov rođak i ubica, Sava, bio krijumčar duvana.
 
Partizani su još od leta 1941. godine činili: ubistva prema svom partijskom programu, pljačke, paljenja opštinskih arhiva, itd. Samo u zborniku Nedićevih dokumenata, koji su sami komunisti odabrali i objavili 1965. godine, navedeno je oko 1.000 imena njihovih žrtava (nenaoružanih, odnosno civila) u Srbiji pre jeseni 1944. godine. Samo jedna dopuna spiska žrtva komunizma iz 1941. godine sadrži 76 imena zemljoradika, činovnika, domaćica, sveštenika, zanatlija... Na ovom dopunskom spisku je i ime čuvenog akademskog slikara Mihaila Milovanovića iz sela Gostinice kod Užica. [3]
Ubistva su nastavljena i 1942. godine. Samo tokom avgusta policija vlade generala Milana Nedića zabeležila je 18 slučajeva ubistva civila. Na primer:
3. avgust: U selu Negrišori (Guča) ubijen je od strane partizana Milomir Davidović, koji je ranije bio u partizanskim redovima, pa je odrekao saradnju komunistima.
Ili:
4. avgusta: Od strane partizana ubijen je Milovan Ćosić, predsednik opštine u Guberevcu (Sopot), a uselu Dučina Milutin Popović, sopstvenik vršalice, čiji je leš nađen u blizini sela. Tom prilikom spaljena je opštinska arhiva kao i jedna vršalica, a ubijen Milosav Milić, zemljoradnik.
Ili:
30. avgusta: Od strane partizana ubijen je u Stragarima (srez Orašački) Miron Đurić, arhimandrit. [4]
Partizani su ubijali i 1943. godine. Primera radi, Nedićevo ministarstvo unutrašnjih poslova beleži da je u Kraljevačkom okrugu partizanski pokret Radenka Mandića "samo u drugoj polovini avgusta ubili preko 15 lica. [5]
Krajem 1943, radi sadejstva sa svojom glavninom u pokušaju osvajanja Srbije, partizani pokreću nov talas zločina. Sledi delimičan popis njihovih žrtava iz novembra i decembra, prema dokumentima Nedićevog ministarstva unutrašnjih poslova:
7. novembra oko 21 čas četiri partizana i jedna ženska upali su u selo Željevo (4 km severno od Svrljiga) i ubili starešinu sela Svetislava Marjanovića, kojega su prethodno izboli noževima pa ga zatim dotukli iz pušaka. Ovu grupu vodi Dušan Tasković zv. Srećko...
U noći 14/15. om partizani su u selu Drugovcu, sreza Aleksinačkog, ubili Đorđa Jeftića, zemljoradnika, a zatim spalili arhivu oppštine Stanci istog sreza...[6]
13. om u 23 časa grupa partizana upala je u selo Banji (4 km j-i od Aranđelovca - sekcija Aranđelovac) odakle su odveli lekara zdravstvene zadruge Vladimira Svilingera i odneli njegovu apoteku ... Leš odvedenog lekara nađen je 14. novembra u selu Brezovcu...
15. om. u 19 časova grupa partizana upala je u selo Viševac gde je ubila predsednika seoske opštine Čedomira Milojevića pa potom otišla u nepoznatom pravcu.[7]
Za sada se najviše zna o zločinima Kosmajskog partizanskog odreda, kojim su komandovali Marko Nikezić, Draža Marković i njegova buduća žena Božidarka Kika Damjanović. Poznat je spisak od tačno 200 žrtava kosmajskih partizana, samo sa teritorije današnje opštine Sopot. U vezi ubistva dve učiteljice i drugih meštana sopotskog sela Mala Ivanča, koje se prema citiranom izvoru Nedićeve policije odigralo u noći između 15. i 16. decembra 1943. godine, na osnovu crkvenih knjiga, ali i na osnovu svedočenja partizana, koji su se time hvalili, hroničar piše:
 
To su cetnicki falsifikati, nebrojeno puta dokazano

:per:

Може бити, једино ако у четнике убрајаш, на пример, Ђиласа који је то објавио у својим књигама и често о томе говорио.јавно. *ебига, он вам се отргао и причао оно што сте ви хтели да заборавите ( по сваку цену).
 
Zločini partizana učestali su 1943, jer se te godine "pripremao desant Zapadnih saveznika na jadransku obalu".
Kako je Jugoslovenksa vojska u Otadžbini u septembru 1943. izvodila uspešne operacije za stvaranje mostobrana za iskrcavanje saveznika, postojanje uporišta JVuO na ostrvu Lošinj smatrani je u Vrhovnom štabu NOVJ ozbiljnom opasnošću, te je 22. septembra vrhovna komanda NOVJ naredio glavnom štabu NOV Hrvatske: "Četničko uporište na Lošinju likvidirajte".[10]
Glavni štab Hrvatske izdao je 16. septembra sledeće naređenje:
Zbog opasnosti od četnika u ovoj fazi borbe, nisu nam potrebni njihovi zarobnjenici. Sve zarobljenike odmah likvidirajte. To činiti i ubuduće.[11]
 
Naređenje su potpisali komandant i politički komesar Glavnog štaba Hrvatske, Ivan Gošnjak i Vladimir Bakarić. Na ovaj način je u Gorskom Kotoru i gornjoj Lici sepetembra i oktobra 1943. godine ubijeno 600 četnika.
Na Lošinju po kapitulaciji Italije, prema pukovniku Ivetiću, našlo oko 500 četnika i oko 200 članova njihovih porodica. Oni su uspostavili radio vezu sa Jugoslovenskom vladom i Saveznicima, tako da je već 11. septembra ovde pristala jedna britanska podmornica. Četnici su tada izjavili da čekaju savezničke invazione trupe,a ujedno, sa kopna, nemački napad, zbog koga se utvrđuju. Kako od dolaska Saveznika nije bilo ništa, sa ostrva uskoro odlazi oko 200 četnika i deo civila. Preostalom ljudstvu komandovalo je šest oficira, tri Srbina i tri Hrvata. U zoru 25. septembra ove četnike napadaju partizani sa daleko brojnijim snagama, na čelu sa 13. divizijom. Deo četnika uspeva da otplovi put Italije, na dva broda, dok su se ostali predali posle kraće borbe, poveravši u časnu reč komunista.
Zarobljeni pripadnici JVuO ubijani su na najbrutalniji način, ali su ih uglavnom klali i bacali u more. Rezervni poručnik Anton Šuster iz Sušaka uzviknuo je pred meštanima "Živjela Jugoslavija" i zamolio da prenesu kralju Petru Drugom da je ispunio zakletvu i da je srećan što umire za Jugoslaviju. Pojedeni meštani su negodovali , te je likvidacija nastavljena na palubi jednog od partizanskih brodova, a leševe su takođe bacali u more.[12]
 
Osim toga, zna se ko vodi pregovore. Vojnici ne vode diplomatiju. A Koca Popovic i nabrojani su ipak bili neka vrsta diplomata..

Која врста дипломата су они били?

Tito ne bi poslao Savu Kovacevica da u kafani pregovara sa ustashama u z Ozujsko pivo, cvicek i puricu s mlincima.

А која је разлика између Саве Ковачевића и ових који су били у делегацији? Пази како ћеш одговорити да се не замериш случајно Биљани Ковачевић-Вучо која потиче из Савине породице.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top