Ekavica i ijekavica

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Po mom ubjeđenju odrođavanje Beograda je donekle stvoreno još prije 2. sv. rata a nakon njega je nastala otvorena simulacija paravan za antisrpske interese koji su ostvarivani upravo preko odbora i partijašenja upravo iz tog Beograda kao vrhunca srpskoga apsurda.
 
Dobro Lički, daj ne prećeruj sad i ti. Budi malo precizniji kada govoriš o dotičnoj problematici. Radi se prije svega o instituacijama koje oličuju Srbe a ponajviše se nalaze u Beogradu i Novom Sadu. Ne možeš reći da je Beograd ili da su gro Beograđana krivi za nedaće svih Srba. Radi se o tome da je već izvjesno vrijeme u Beogradu instaliran marionetski režim koji simulira i oponaša ono što je srpsko, a u biti je surogat. Ista stvar je stvorena kao platforma i za ostale surogate poput ovog našeg u Podgorici i tako dalje.

Hoću reći pomalo je glupavo izjednačavati Beograd kao simvol prijestonice sa uopšte ljudima koji žive u njemu đe sam ima prilike da upoznam vaskoliko divne ljude.

U Beogradu su zabranjivana pisanija Srba Dubrovcana, kao "velikosrpska" i uvredljiva za Hrvate. Npr. dum Ivan Stojanovic, na njega su napadali Jovan Skerlic i njegovi jugosloveni, kao bjesni pasi... Beogradska politika nikad nije bila srpska... cesto ni srbijanska...

- - - - - - - - - -

Po mom ubjeđenju odrođavanje Beograda je donekle stvoreno još prije 2. sv. rata a nakon njega je nastala otvorena simulacija paravan za antisrpske interese koji su ostvarivani upravo preko odbora i partijašenja upravo iz tog Beograda kao vrhunca srpskoga apsurda.

Imas knjigu Slom Srbije i srpstva o partijasenju i partijama... Imas Domanovica i mnoge druge koji su o tome pisali... Po meni, steta sto Crna Gora nije nadjacala Srbiju i postala predvodnik Srpstva, daleko bi dogurali i daleko bi manje sve to platili u srpskim zivotima...
Nazalost knjaz Nikola je imao volje ali ne i snage da to ostvari...

Nidje nijesam spominjao ljude koji zive u Beogradu. Ljudi, ko i svaki drugi. No tamo se politika odredjuje svim Srbima vec sto godina. Vidjesmo rezultate te politike...
 
Tačno je jasno zapažanje da se politika Srba vodila u krugu Beograda i Novog Sada, a ne na drugim mjestima važnim za Srpstvo. Takvi pojedinci kao Skerlić činjahu manjinu ipak prije rata dok je to postala zvanična politika brozovštine uspostavljene poslije 1945.

Tada se, Lički, uspostavila putem centara moći iz Beograda takozvana ondašnja komunjarska i novojugoslovenska politička korektnost. Politički diskurs u skladu sa bratstvom i jedinstvom, odnosno sa samoupravnim socijalizmom. Ono je podrazumijevalo podjelu koja je bila u biti na štetu Srba i isporučivala je manje, više polovinu Srba Hrvatima i njihovom uticaju. Novosadski dogovor 1954. ga je ozvaničio i zapečatio što će biti po Srbe kobni ustupak hrvatskoj strani, izdajstvo bez presedana.
 
Srbija je 1914. proglasila svoj ratni cilj, a to je tkz. jugoslavija. Od 1918. do 1941. jugoslovenstvo je bila drzavna vjera (pasja vjera kako Njegos rece). Sve je tu bilo protivsrpsko i antisrpsko i to je i dovelo do onoga 1941-1945.
I do svega poslje...

Dugo je vremena trajalo nadmetanje ko ce voditi Srpstvo. Srbija ili Crna Gora. Novi Sad je ispao iz igre cim je Srbija dobila nezavisnost i ojacala... Centar Srpstva se cesto mjenjao, nekad je to bila Austrija i Ugarska, nekad Crna Gora, nekad Dubrovnik, nekad Srbija...
Beograd je uspio da se nametne svima.
Vidjeli smo dje nas je to dovelo...

Poslje 1918. Beograd je prikrivao zlocine nad Srbima koje su pocinili tkz. jugosloveni (u Bosni i u Srbiji). A Pasicevim potpisom, SRPSKI DOBROVOLJCI, 1912-1918. proglaseni su "jugosloveni", jer je Trumbic to trazio...
Otad pa do danas, to nije nidje razjasnjeno...
 
Po meni, steta sto Crna Gora nije nadjacala Srbiju i postala predvodnik Srpstva, daleko bi dogurali i daleko bi manje sve to platili u srpskim zivotima...
Nazalost knjaz Nikola je imao volje ali ne i snage da to ostvari...

Crna Gora je bez sumnje (ne zato što sam Crnogorac) bila predvodnik Srpstva i Srbadije od bitke na Martinićima (one docnije 1877.) kada su i zadobili simpatije prečanskija' Srba, zatim sve do Balkanskijeh ratova kada je opao zenit Crne Gore pa i samog tada krunisanog kralja Nikole čiji ugled s pretenzijama na prijesto realno opada...

Crna Gora nije imala potencijala da objedini svo Srpstvo prije svega iz ekonomskih i geografskih razloga to je jasno, drugo bi bilo samo fantazija. S druge strane, da je Crna Gora prihvaćena kao Pijemont Srpstva sigurno je da bi nam centar bio neđe oko Dubrovnika i Zahumlja ka u stara vremena obuhvatajući čitavi pojas Srba Dinaraca.

Poslije 1945. sve je to pokvareno i stvari su diktirane odozgo uz prilično trošenje u bratobulačkom ratu (u pravom srpskom smislu riječi) koji nas je dodatno istrošio. Sve je to uticalo.
 
Poslednja izmena:
U Beogradu su zabranjivana pisanija Srba Dubrovcana, kao "velikosrpska" i uvredljiva za Hrvate. Npr. dum Ivan Stojanovic, na njega su napadali Jovan Skerlic i njegovi jugosloveni, kao bjesni pasi... Beogradska politika nikad nije bila srpska... cesto ni srbijanska...

- - - - - - - - - -



Imas knjigu Slom Srbije i srpstva o partijasenju i partijama... Imas Domanovica i mnoge druge koji su o tome pisali... Po meni, steta sto Crna Gora nije nadjacala Srbiju i postala predvodnik Srpstva, daleko bi dogurali i daleko bi manje sve to platili u srpskim zivotima...
Nazalost knjaz Nikola je imao volje ali ne i snage da to ostvari...

Nidje nijesam spominjao ljude koji zive u Beogradu. Ljudi, ko i svaki drugi. No tamo se politika odredjuje svim Srbima vec sto godina. Vidjesmo rezultate te politike...

Питање је и то, Никола је био мегаломан такође, сањао о обнови Душановог царства, "Онамо намо", вјечна жеља за Скадром ђе је изгинула маса Црногораца (старих, не модерних) итд.
Замисли кад је са тако малом силом ударао и гинуло се ђутуре, а не да је некако могао да се дохвати већег људства, било би крви ријекама.;)
 
Питање је и то, Никола је био мегаломан такође, сањао о обнови Душановог царства, "Онамо намо", вјечна жеља за Скадром ђе је изгинула маса Црногораца (старих, не модерних) итд.
Замисли кад је са тако малом силом ударао и гинуло се ђутуре, а не да је некако могао да се дохвати већег људства, било би крви ријекама.;)

Obnova Dusanovog carstva, ne u bukvalnom smislu, nego u objedinjavanju Srpstva dje su Srbi tad bili u vecini... Ako je to megalomanija, onda sta je stvaranje tkz. jugoslavije, MEGA-megalomanija... Jer za to nije bilo nikakve osnove.
Eto srecom smo dobro prosli. Dva miliona srpski glava je palo u 20. vijeku, a dobili smo Q....
 
Питање је и то, Никола је био мегаломан такође, сањао о обнови Душановог царства, "Онамо намо", вјечна жеља за Скадром ђе је изгинула маса Црногораца (старих, не модерних) итд.
Замисли кад је са тако малом силом ударао и гинуло се ђутуре, а не да је некако могао да се дохвати већег људства, било би крви ријекама.;)

O Dušanovom carstvu tada svi sanjasmo, kako mi Crnogorci tako i Srbi Priječani kod kojieh se i sačuvaše Dušanov zakonik. Ipak, ako bismo govorili savremenim jezikom, projekat takve velike Srbije sa nekim urbanim centrom u Crnoj Gori (koji bi se tako teško moga nazvati u ono vrijeme) teško bi mogli sprovesti u djelo. Pred balkanske ratove, to jest u toku njih je već odlučeno o tome s Karađorđevićima...
 
Crna Gora je bez sumnje (ne zato što sam Crnogorac) bila predvodnik Srpstva i Srbadije od bitke na Martinićima (one docnije 1877.) kada su i zadobili simpatije prečanskija' Srba, zatim sve do Balkanskijeh ratova kada je opao zenit Crne Gore pa i samog tada krunisanog kralja Nikole čiji ugled s pretenzijama na prijesto realno opada...

Crna Gora nije imala potencijala da objedini svo Srpstvo prije svega iz ekonomskih i geografskih razloga to je jasno, drugo bi bilo samo fantazija. S druge strane, da je Crna Gora prihvaćena kao Pijemont Srpstva sigurno je da bi nam centar bio neđe oko Dubrovnika i Zahumlja ka u stara vremena obuhvatajući čitavi pojas Srba Dinaraca.

Poslije 1945. sve je to pokvareno i stvari su diktirane odozgo uz prilično trošenje u bratobulačkom ratu (u pravom srpskom smislu riječi) koji nas je dodatno istrošio. Sve je to uticalo.

Jovan Skerlic i njegov (beogradski) krug tkz. jugoslovena je bio itekako uticajan. Nemojmo se zavaravati. Sreca pa je krepao ubrzo ali ne dovoljno skoro jer je dosta stete nanio.

Nazalost pokvareno je prije 1945. Da nije bilo onije 20 godina (1918-1941) ne bi Srbi nikad usli u rat onako obezglavljeni da ih tamani ko god stigne i nikad komunisti ne bi prosli kod Srba nidje, niti bi covjek bez imena i porijekla bio vodja Srba...
Toliko se daleko islo da je Aleksandar 1929. mislio ukinuti cirilicu... Pa je bilo i takvi prijedloga, da se stvori "jugoslovenska" pravoslavna crkva!
 

Proclamation_of_the_Kingdom_of_Montenegro.jpg
f28-KRALJ.jpg


Knjaz Nikola kralju Aleksandru Obrenoviću: „I danas, na ustavke vidovske, dragi moj brate, pred licem milog nam Srpstva, podnašam ti izraz čist kao najprvi zrak sunca kojim je jutros vrh mog Lovćena obasjao; izraz one blagoslovene sloge i ljubavi, koje narod želi da među nama postoji. Zagrljene i slogom spojene, nas će dobri srpski narod, ispredvajan, a iz tri vjere, blagosiljati; blagosiljaće nas sjenke umrlih mučenika srpskih; blagosiljaće nas roblje srpsko. On će naš primjer sljedovati, te složan, sav će vjerovati jednu vjeru, vjeru spasavajuću, vjeru narodnosti“.

(Vidovdan, 28.VI.1896)
 

Prilozi

  • Proclamation_of_the_Kingdom_of_Montenegro.jpg
    Proclamation_of_the_Kingdom_of_Montenegro.jpg
    33,2 KB · Pregleda: 3
Poslednja izmena:
Obnova Dusanovog carstva, ne u bukvalnom smislu, nego u objedinjavanju Srpstva dje su Srbi tad bili u vecini... Ako je to megalomanija, onda sta je stvaranje tkz. jugoslavije, MEGA-megalomanija... Jer za to nije bilo nikakve osnove.
Eto srecom smo dobro prosli. Dva miliona srpski glava je palo u 20. vijeku, a dobili smo Q....

А јбг, накнадна памет је увијек најгора, шта би било кад би било, можда горе, а можда и боље..
Да је унука боље научио, не би правио државу са крвницима, но..:(
 
А јбг, накнадна памет је увијек најгора, шта би било кад би било, можда горе, а можда и боље..
Да је унука боље научио, не би правио државу са крвницима, но..:(

Kakva naknadna pamet? 1914-1915. tkz. jugosloveni su pocnili najveca zvjerstva (nad Srbima) u cijelom Prvom svjetskom ratu i medju svim vojskama i narodima. Nema tu nikakve naknadne pameti. Naknadno je samo unistavan dokazni materijal za ta zlodjela.
Pola Hrvata koji su izginuli u Prvom svj. ratu, poginuli su u borbi protiv Srba... Nema ni tu nista "naknadno". To se sve znalo, ali protivno svakoj pameti, obrazu i protivno svim nacelima politike, sa njima je stvarana nova drzava.
A oni su bili najzesci borci protiv iste.

AU djeneral, jedan Madjar (ne sjecam se imena), je rekao "Srbi su najbolji vojnici Antane, ali njezina najslabija politicka karika. Oni se udruzuju sa Hrvatima a Hrvati ce im zabiti noz u ledja i stati na stranu svakog protivnika koji napadne Srbe".
Dakle, ni tu nema nikakve "naknadne pameti".

Niti ima "naknadne pameti" u rijecima Stipice Radica, neprikosnovenog hrvatskog politickog vodja: "I sa crnim djavolom prije nego sa Srbima!"
 
Poslednja izmena:
Kakva naknadna pamet? 1914-1915. tkz. jugosloveni su pocnili najveca zvjerstva (nad Srbima) u cijelom Prvom svjetskom ratu i medju svim vojskama i narodima. Nema tu nikakve naknadne pameti. Naknadno je samo unistavan dokazni materijal za ta zlodjela.
Pola Hrvata koji su izginuli u Prvom svj. ratu, poginuli su u borbi protiv Srba... Nema ni tu nista "naknadno". To se sve znalo, ali protivno svakoj pameti, obrazu i protivno svim nacelima politike, sa njima je stvarana nova drzava.
A oni su bili najzesci borci protiv iste.

AU djeneral, jedan Madjar (ne sjecam se imena), je rekao "Srbi su najbolji vojnici Antane, ali njezina najslabija politicka karika. Oni se udruzuju sa Hrvatima a Hrvati ce im zabiti noz u ledja i stati na stranu svakog protivnika koji napadne Srbe".
Dakle, ni tu nema nikakve "naknadne pameti".

Niti ima "naknadne pameti" u rijecima Stipice Radica, neprikosnovenog hrvatskog politickog vodja: "I sa crnim djavolom prije nego sa Srbima!"

Не накнадна памет у том смислу него у варијанти шта би било да су ЦГ и Херцеговина постале предводнице српства и да је то било језгро, умјесто што се гравитирало ка Београду и Србији. Са те смо поставке кренули, па сам то и искоментарисао.
 
Не накнадна памет у том смислу него у варијанти шта би било да су ЦГ и Херцеговина постале предводнице српства и да је то било језгро, умјесто што се гравитирало ка Београду и Србији. Са те смо поставке кренули, па сам то и искоментарисао.

U Crnoj Gori i Hercegovini nije bilo politickog jugoslovenstva. U Beogradu ga je bilo. Otuda i proglasenje glavnog ratnog cilja 1914. "jugoslavija". Umjesto da se gleda svoj srpski interes, ako se vec za njega lije SAMO SRPSKA KRV.
 
U Crnoj Gori i Hercegovini nije bilo politickog jugoslovenstva. U Beogradu ga je bilo. Otuda i proglasenje glavnog ratnog cilja 1914. "jugoslavija". Umjesto da se gleda svoj srpski interes, ako se vec za njega lije SAMO SRPSKA KRV.

Причао је Војвода Живојин Мишић Александру да не прави државу са крвницима, но.. А све плаћено српском крвљу..:ok:
 
Kakva naknadna pamet? 1914-1915. tkz. jugosloveni su pocnili najveca zvjerstva (nad Srbima) u cijelom Prvom svjetskom ratu i medju svim vojskama i narodima. Nema tu nikakve naknadne pameti. Naknadno je samo unistavan dokazni materijal za ta zlodjela.
Pola Hrvata koji su izginuli u Prvom svj. ratu, poginuli su u borbi protiv Srba... Nema ni tu nista "naknadno". To se sve znalo, ali protivno svakoj pameti, obrazu i protivno svim nacelima politike, sa njima je stvarana nova drzava.
A oni su bili najzesci borci protiv iste.

AU djeneral, jedan Madjar (ne sjecam se imena), je rekao "Srbi su najbolji vojnici Antane, ali njezina najslabija politicka karika. Oni se udruzuju sa Hrvatima a Hrvati ce im zabiti noz u ledja i stati na stranu svakog protivnika koji napadne Srbe".
Dakle, ni tu nema nikakve "naknadne pameti".

Niti ima "naknadne pameti" u rijecima Stipice Radica, neprikosnovenog hrvatskog politickog vodja: "I sa crnim djavolom prije nego sa Srbima!"

кад су се црвени скупљали по Црној Гори....уклонили су скоро сваког ко је имао пар живинчади(а тек више),а није пошао са њима
непотребно је помињати"народе"који су настали негацијом и одвајањем од Срба
 
Dobro Lički, daj ne prećeruj sad i ti. Budi malo precizniji kada govoriš o dotičnoj problematici. Radi se prije svega o instituacijama koje oličuju Srbe a ponajviše se nalaze u Beogradu i Novom Sadu. Ne možeš reći da je Beograd ili da su gro Beograđana krivi za nedaće svih Srba. Radi se o tome da je već izvjesno vrijeme u Beogradu instaliran marionetski režim koji simulira i oponaša ono što je srpsko, a u biti je surogat. Ista stvar je stvorena kao platforma i za ostale surogate poput ovog našeg u Podgorici i tako dalje.

Hoću reći pomalo je glupavo izjednačavati Beograd kao simvol prijestonice sa uopšte ljudima koji žive u njemu đe sam ima prilike da upoznam vaskoliko divne ljude.

наравно да су криви,.....највише имају,највише грабе,а народ и културу су довели до непостојања:rtfm:
у Куловграду одавно преовлађују најбљутавији слојеви покондирене малограђанштине:rtfm:
ти"дивни"људи су лицемерни и"исфолирани до бола",а"боља"времена тек предстоје:mrgreen:
разлог хваљења Малограђана се крије у чињеници да су се РАЗНИ ту ухлебили и"снашли":think:
од рођеног вишедеценијског Београђанина
 
U Beogradu su zabranjivana pisanija Srba Dubrovcana, kao "velikosrpska" i uvredljiva za Hrvate. Npr. dum Ivan Stojanovic, na njega su napadali Jovan Skerlic i njegovi jugosloveni, kao bjesni pasi... Beogradska politika nikad nije bila srpska... cesto ni srbijanska...

Ovo je nerealno. Srpska javnost za regionalnu dubrovačku književnost jednostavno nije hajala, i to je sve.
Ugledni prevoditelj Mirko Tomasović, u svojoj knjizi "Raspre i rasprave", piše o tom (dio je ovdje):
http://www.scribd.com/doc/105475573/Mirko-Tomasović-Jovan-Splavić-ponovljen

Dosta je samo reći da je prvo srpsko izdanje Gundulićeva "Osmana" bilo unakažen
prijevod Jefte Popovića i predstavljeno u "Sabranim delima Jefte Popovića", 1827., dok
su tiskana hrvatska izdanja, sve opsežnijim kritičkim aparatom obrađena, mnogobrojna:

1826- u Dubrovniku, s dopunom Pjerka Sorkočevića
1844- raskošno, 2ilirsko", s dopunom Ivana Mažuranića za 14. i 15. pjevanje (sva kasnija
su s Mažuranićevom dopunom)
1877- izdanje Armina Pavića za ediciju JAZU "Stari pisci hrvatski"
1887- izdanje filologa Ivana Broza

Konačnima se smatraju izdanja Đure Korblera, 1919. i 1938., ovo posljednje s
bilješkama Milana Rešetara

U cijelom tom razdoblju "Osmana" je, u srpskom okruženju, izdao filolog
Jovan Bošković u Zemnunu 1889. Za dubrovačku književnost u srpskoj kulturnoj
javnosti nije bilo interesa jer se, unatoč štokavskoj mitologiji i ideologiji, nije osjećalo
da pripada srpskomu kanonu.

I to nema veze sa Skerlićem ni s bilo kim.
 
AU djeneral, jedan Madjar (ne sjecam se imena), je rekao "Srbi su najbolji vojnici Antane, ali njezina najslabija politicka karika. Oni se udruzuju sa Hrvatima a Hrvati ce im zabiti noz u ledja i stati na stranu svakog protivnika koji napadne Srbe".

Боли Мађара лакат за Србе, српске војнике, српску судбину и издаје које ће Срби претрпети.

Сваки Мађар који је омрзнуо Хрвате омрзнуо их је јер је сматрао да су Мађарска и мађарски национални пројекат издани и поткопавани од Хрвата барем од '48 и Јелачића. Када Мађар каже "Хрвати ће забити нож у леђа бла бла" он говори о мађарским, не српским леђима.
 
1826- u Dubrovniku, s dopunom Pjerka Sorkočevića
1844- raskošno, 2ilirsko", s dopunom Ivana Mažuranića za 14. i 15. pjevanje (sva kasnija
su s Mažuranićevom dopunom)
1877- izdanje Armina Pavića za ediciju JAZU "Stari pisci hrvatski"
1887- izdanje filologa Ivana Broza

Konačnima se smatraju izdanja Đure Korblera, 1919. i 1938., ovo posljednje s
bilješkama Milana Rešetara

Ovo veoma jednostavno potvrđuje tezu koju je Lički iznjeo, a to je da su Hrvati putem JAZU iz Zagreba krenuli u svojevrsan književni krstaški pohod i na svo narodno blago srpskih narodnih pjesama, iako su dobro znali da im ne pripadaju. JAZU je tu odigrala ključnu ulogu čime je skupljajuću ostvarenja kako srpskih narodnih tako i renesansnih pisaca, pečatila ih pod hrvatskim imenom. Ista konstanta neprekinuto traje i do danas čiji nam je manir dobro poznat.

Evo inače podsjećanja na stavove samoga Dubrovčanina Milana Rešetara o biti dubrovačke književnosti pisavši još davne 1889. : "Dubrovčani nijesu nikad bili čakavci, jer je srpski jezik došao u negda romanski Dubrovnik iz staroga Zahumlja i stare Travunije, gdje se uvjek štokavski govorilo."

Isti stav je ponovljen i u njegovoj knjizi "Najstariji dubrovački govor" izdanje iz 1951. godne.


Prema tome Prpi, ne izmotavaj se, dovoljno si star čoek, znam da se po običaju uzvrpoljiš, te spopadne te fobija što "srpske UDBE", što urote "jazavaca" što najezde raznijeh drugijeh buhâ i skakavacâ, ali pomiri se sa sudbinskom činjenicom da ste od Srba privremeno odmetnuti ustašizovani Dubrovnik oteli i spremite se jer ćete ga morati vratit kad tad onda kada Srbi budu vraćali Kosovo i Metohiju vratićete nam vala i srpski Dubrovnik !
To ti poručujem ka neko ko je učestvovao u odbrani srpskog življa devedesetih....
Taj Damaklov mač će vas čekati i od moga sina koji je većma stasao !
 
Poslednja izmena:
Ovo veoma jednostavno potvrđuje tezu koju je Lički iznjeo, a to je da su Hrvati putem JAZU iz Zagreba krenuli u svojevrsan književni krstaški pohod i na svo narodno blago srpskih narodnih pjesama, iako su dobro znali da im ne pripadaju. JAZU je tu odigrala ključnu ulogu čime je skupljajuću ostvarenja kako srpskih narodnih tako i renesansnih pisaca, pečatila ih pod hrvatskim imenom. Ista konstanta neprekinuto traje i do danas čiji nam je manir dobro poznat.

Evo inače podsjećanja na stavove samoga Dubrovčanina Milana Rešetara o biti dubrovačke književnosti pisavši još davne 1889. : "Dubrovčani nijesu nikad bili čakavci, jer je srpski jezik došao u negda romanski Dubrovnik iz staroga Zahumlja i stare Travunije, gdje se uvjek štokavski govorilo."

Isti stav je ponovljen i u njegovoj knjizi "Najstariji dubrovački govor" izdanje iz 1951. godne.


Prema tome Prpi, ne izmotavaj se, dovoljno si star čoek, znam da se po običaju uzvrpoljiš, te spopadne te fobija što "srpske UDBE", što urote "jazavaca" što najezde raznijeh drugijeh buhâ i skakavacâ, ali pomiri se sa sudbinskom činjenicom da ste od Srba privremeno odmetnuti ustašizovani Dubrovnik oteli i spremite se jer ćete ga morati vratit kad tad onda kada Srbi budu vraćali Kosovo i Metohiju vratićete nam vala i srpski Dubrovnik !
To ti poručujem ka neko ko je učestvovao u odbrani srpskog življa devedesetih....
Taj Damaklov mač će vas čekati i od moga sina koji je većma stasao !

Koja je ovo bijeda od moderacije. Brisati postove jer ruše vaša velikonacionalna bulažnjenja.
I toga Rešetara, koji je izdao hrvatske dubrovačke pjesnike u ediciji JAZU kao "Stare pisce hrvatske", te
kojeg je poglavnik Pavelić potvrdio, na zamolčbu Rešetara i Franje Fanceva,
30.12.1941. za pravoga člana preimenovane HAZU.

To vam je glavni "potvrditelj" tobožnjega srpstva dubrovačkoga govora. Fuj ...
 
Koja je ovo bijeda od moderacije. Brisati postove jer ruše vaša velikonacionalna bulažnjenja.
I toga Rešetara, koji je izdao hrvatske dubrovačke pjesnike u ediciji JAZU kao "Stare pisce hrvatske", te
kojeg je poglavnik Pavelić potvrdio, na zamolčbu Rešetara i Franje Fanceva,
30.12.1941. za pravoga člana preimenovane HAZU.

To vam je glavni "potvrditelj" tobožnjega srpstva dubrovačkoga govora. Fuj ...

300px-Milan_Re%C5%A1etar_1904_Mayerhofer.png


Milan Rešetar je bio veoma značajno ime međ Srbima i ne vidim razloga za bilo kakvo potcjenjivanje. Bio je veliki Srbin katolik vjerovatno ka i tvoje djede.

Upravo iz tog razloga zaslužuje da mu Srbi ostanu zahvalni jer je bez lažna morala svjedočio istinu svojih vremena o nepomućenosti Srpstva u Dubrovniku. Takvi se danas nažalost više ne mogu sresti ni lupom ako se traže. Veliko ime poput Mede Pucića !

Hvala ti Milane naš !

SerbSmiley.gif
 

Prilozi

  • images_baf03ca083b92c587fdca0e73b49ab28.gif
    images_baf03ca083b92c587fdca0e73b49ab28.gif
    10,2 KB · Pregleda: 4
Poslednja izmena:
To vam je glavni "potvrditelj" tobožnjega srpstva dubrovačkoga govora. Fuj ...

Niko nije kazao da je glavni ali je svakako jedan od važnijih poznavalac našeg renesansnog srpskog Dubrovnika.

Tu je naravno i nezaobilazni povjesničar "čiko" Natko Nodilo, nije Dubrovčanin, ali je u svakom slučaju častan Hrvat Splićanin kojem s poštovanjem mogu skinut kapu na objektivnosti. Itekako značajan za srpsku istoriografiju.

230px-Natko_Nodilo.jpg


„ U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivijeka, govorilo se srpski: govorilo - kako od pučana, tako od vlastele; kako kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a srpski je bio i raspravni jezik.“(Natko Nodilo, „Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka“, sveska 65, str. 92-128.)
 

Prilozi

  • 230px-Natko_Nodilo.jpg
    230px-Natko_Nodilo.jpg
    10,8 KB · Pregleda: 3
Neumjesno je odista porediti ovakve ljudske i intelektualne veličine sa malim klempavim Pavelom Antićem, iz vazda ajdučkijeh krajeva, koji je vjerovatno do svoje 13. stičući iskustva općio s bivolicama u dolini Trešanice, dok ga neko od fratelina sličnih Mandiću nije dobro stražnje obradio i stvorivši budućeg Frankenštajna. Nije bio jedan Antić, bivali su i drugi Antići, Antinići, Ante, Antuni stvoreni i oblikovani po tom ka kolači kroz modelirajuće modle... :roll:

Ono samo pokazuje koliko intenzivna propaganda u samo kratkom periodu može ljudima isprati mozak i učiniti od njih neljude, a ne puki fakt odakle potiču.
 
Ovo je nerealno. Srpska javnost za regionalnu dubrovačku književnost jednostavno nije hajala, i to je sve.
Ugledni prevoditelj Mirko Tomasović, u svojoj knjizi "Raspre i rasprave", piše o tom (dio je ovdje):
http://www.scribd.com/doc/105475573/Mirko-Tomasović-Jovan-Splavić-ponovljen

Dosta je samo reći da je prvo srpsko izdanje Gundulićeva "Osmana" bilo unakažen
prijevod Jefte Popovića i predstavljeno u "Sabranim delima Jefte Popovića", 1827., dok
su tiskana hrvatska izdanja, sve opsežnijim kritičkim aparatom obrađena, mnogobrojna:

1826- u Dubrovniku, s dopunom Pjerka Sorkočevića
1844- raskošno, 2ilirsko", s dopunom Ivana Mažuranića za 14. i 15. pjevanje (sva kasnija
su s Mažuranićevom dopunom)
1877- izdanje Armina Pavića za ediciju JAZU "Stari pisci hrvatski"
1887- izdanje filologa Ivana Broza

Konačnima se smatraju izdanja Đure Korblera, 1919. i 1938., ovo posljednje s
bilješkama Milana Rešetara

U cijelom tom razdoblju "Osmana" je, u srpskom okruženju, izdao filolog
Jovan Bošković u Zemnunu 1889. Za dubrovačku književnost u srpskoj kulturnoj
javnosti nije bilo interesa jer se, unatoč štokavskoj mitologiji i ideologiji, nije osjećalo
da pripada srpskomu kanonu.

I to nema veze sa Skerlićem ni s bilo kim.

Sta je za te srpska javnost? Srbija je bila dio te javnosti, a pored Srbije tu su bili Srbi u drugim krajevima, u Vojvodini, Dubrovniku, Crnoj Gori, Austriji itd. I sta ustvari govori to sto si naveo?
Samo da su Hrvati ozbiljno radili na nacionalnom planu, a da su Skrelici sa srpske strane gusili i ono sto je poduzimano od strane srpski pojedinaca na nacionalnom polju. Imas tu ponajbolji primjer Vuka i Danicica...
Obojicu su Hrvati prihvatili (njihov rad) nekolko decenija prije Srba (Srbije)..
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top