Eh...

  • Začetnik teme Začetnik teme Nemir
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
with_a_taste_of_your_lips____by_int.jpg
 
Eh....

Doci cu ti u snovima
kad noc proguta dan,
pascu kao kaplja rose
njezno na tvoj dlan.
Doci cu ti u snovima
da ti ukradem poljupce,
neka vrijeme samo leti,
jos uvijek volim te.
 
eh...

Ne pitaj
Sto se svako jutro budim umoran.
Ne pitaj
Sta u srcu krijem, sto sam uvek sam.

Ne pitaj, nista ne pitaj me
Kada vec sama znas sve.
Od kad me nema u srcu tvom
Ne pevam jer nemam kom.

Ne pitaj
Kol'ka tuga moze da se izdrzi.
Ne pitaj
Kol'ko treba da se suza ne pusti.

Ne pitaj, nista ne pitaj me
Kada vec sama znas sve.
Od kad me nema u srcu tvom
Ne pevam jer nemam kom.

Ne pitaj
Sto ti mladost dajem, sto si porok moj.
Ne pitaj
Sto u svakom drugoj trazim osmeh tvoj.

Ne pitaj, nista ne pitaj me
Kada vec sama znas sve.
Od kad me nema u srcu tvom
Ne pevam jer nemam kom.
 
Prosla bih pored osudjenika
da nisam videla u njegovim ocima
svoj nemir,
ne bih se osvrnula i ne bih zastala
da njegova reč nije zastala kao kost u mom grlu.
Prosla bih pored zarobljenika
da nisam osetila vlastito ropstvo u njegovoj duši,
ne bih se osvrnula i ne bih zastala
da njegov ocaj nije vrisnuo iz mene same.
Prosla bih pored ali sam stala i u lanac uplela kap suze,
riječ
i presudu!
N.
 
Zanemari sjecanje kada pozeliš da se smeješ i obriši svaki trag istrošenog vremena,
u jednom trenu postojiš u meni a u drugom vec si poruka u boci.
Oprastam ti misao koju poklanjaš olujama ali ne oprastam gorcinu kojom mi sudiš.
N.
 
eh..:shock:

Hladnokrvna

Rekose mi u opstini, mada mi nisu dali na uvid tvoju krstenicu
da nisi rodjen u Zamrzivacu, ni na Severnom Polu.
Rekose:”Ne pise nista. Ne dajemo takve podatke.
Ne moze bez licne karte. Vi niste normalni, sta pitate!!!”
Zahvalih na komplimentu, divno je biti nenormalan. Umalo batine nisam dobila.

Upitah tvoje prijatelje i rodjake, odmahnuse rukom:
“Mislis na Sezama!? O, taj se tesko i nama otvara.”
“Ne znamo odakle mu, ni kako mu kockice leda kruze krvotokom.
Takvih nije bilo u nasoj familiji.
Hteo je onomad da se prijavi za Ginisovu knjigu rekorda.”, rekose tvoji.

Ne vredi, moracu sama…

Odakle si se samo stvorio Leden?
Matematickim putem stigoh do onog cuvenog:
“Zadatak ima vise resenja.”
Da ne dolazis ti sa neke daleke ohladjene Zvezde?
Ocigledno je da nismo sa iste.
Bacam se na Fiziku. Kakva greska se godinama provlaci:
:”Dajte mi polugu i oslonac i pomericu Zemljinu kuglu.”
To je neprimenljivo na tebe, Hladnokrvnog.
I Zemlju ce uspeti pomeriti - tebe ne.

Izvajacu te nocas od gline, isklesacu te u gipsu i gledacu dugo u te tvoje blesave oci.
Pusticu neku pesmu, zapalicu cigaru i udahnuti duboko. Onda cu ti samo lupiti cvrgu…

Znas kako me je bolelo kad su mi slucajno iz ruku izbili najdraze izvajano delo?
Znas kako me je povredilo kad su neka pobacali… mrzelo ih je da brisu prasinu.
I kako mi je bilo kada su mi ukrali odlivenu saku?
Mora da se secas, pricala sam ti to.

Prvi put, niko mi nece nista razbiti.
Ja cu te cusnuti sama, skliznuces sa stola.
Ucim da budem Hladnokrvna zivotinja.
Nema tu kod tebe, moze se, ne moze se, jednostavno mora se.
Dobicu keca velikog k’o vrata, izlazicu i na popravne u Avgustu,
ali cu kad-tad izvuci bednu dvojcicu i bar toliko postati tebi bliza.

Oticicu i na hemijsko ciscenje, da mi te izvuku kao fleku.
Ako oni ne uspeju, izbrisacu te iz sebe sama.
Ucim
da budem
Hladnokrvna
zivotinja.
 
Počinje san,
plašim se probudit ce me neko nepoznato lice,
prstima milujem ti obraz i kao slepac istražujem sitne bore oko ociju.
Bože..
Smejao si se.
I pozelim da ti usne prislonim na celo i oslusnem misao koju si slucajno zatvorio u mojoj glavi.
Smejao si se.
I tvoj je smeh bio moja hrana.
Kada se probudim budi tu.
Smejacu se i ja.
Neko bi to nazvao srećom.
N.
 
Hriste Boze raspeti i sveti,
Srpska zemlja kroz oblake leti.

Leti preko nebeskih visina,
Krila su joj Morava i Drina

Na tri sveto i na tri sastavno,
Odlazimo na Kosovo ravno.

Odlazimo na sudjeno mesto
Mila majko, sestro i nevesto.

Zbogom leto, jeseni i zimo.
Odlazimo da ih pobedimo.

Zbogom prvi nerodjeni sine,
Zbogom ruzo, zbogom ruzmarine.

Kad je draga da odlazim cula,
Za rever mi neven zadenula.

Hriste Boze raspeti i sveti,
Sva Srbija na Kosovo leti.

Hriste dragi raspeti i sveti,
Sva Srbija na Kosovo leti.


Ponekad bih sa tobom zivot da delim,
Ponekad da se na bilo kojoj planeti sa tobom odselim,
Ponekad bih ti dala svoje srce,
Ponekad pozelim samo da te zagrlim,
Ponekada ne znam sta bih pre volela da ucinim zbog tebe,
Ponekad bih volela da te vodim na put oko sveta,
Sve bih to delila sa tobom,
a sada bih da ti posaljem svoje usne da te ljube i ruke da te nezno miluju.

Neka mi te Gospod cuva svo vreme, a ti pazi na sebe..
 
Da si blizu

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi...
 
Eh...

Ej da mi je
da jutarnja budem rosa
ti po rosi gazis bosa
da ti gledam bela bedra

Ej da mi je
da kraj mene vecno stojis
tu je vino da me pojis
da si moja sretna basta
moja ljubav, moja masta
ej da mi je, ej da mi je

Ej da mi je
da u sunce se pretvoris
da mi zore zorom zoris
da mi budes sjajna zvezda
ti sa sokolovog gnezda

Ej da mi je
da livadska budes trava
i da dragi zdravo spava
da i travu zrelu kosi
u narucju da te nosi
ej da mi je, ej da mi je

Ej da mi je
da imam krila da okrilatim
kud god ides da te pratim
da poglede pratim tvoje
da ispunim zelje svoje

Ej da mi je
da u srcu budem tvome
da odoli srcu mome
da vecito budes moja
i ja vecno ljubav tvoja
ej da mi je, ej da mi je
 
Blago tebi, ako na svijetu
Nađeš srce, u kom vjera sjaji,
U kome se čista ljubav taji
Kao miris u rosnom cvijetu.

Ljepšeg dara od tog dara nema, -
U toj sreći tek bi sreća bila;
Čisto srce nebeska su krila,
Što ih Gospod s blagoslovom sprema.

Blago tebi, ako vjerno bije
Na tvom srcu jedno srce drugo:
Skrsti ruke i moli se dugo
Onoj Misli, što nad tobom bdije!


Aleksa Šantić, 1896.
 
MEDA

Pričao mi mesec
( moj drug )
da su ti prozori
prekriveni svilenim
osmehom.
Da je tvoja devojačka sobica
istapacirana narandžastim
snovima.
Ležeš pokrivena dugom
i sanjaš
bajke bez naslova.

Ujutro potrčiš da
izljubiš svet
pre nego što u
skolu podješ.

Ponekad izabereš
pogrešne pajace koji
ne pašu uz tvoje
iskrene oči.

Tada plačeš i grliš
svog plišanog medu
u sazveždju stihova
misleći da si

Pobegla od stvarnosti.

(Stjepan Herman)
 
AKO ZNAS BILO STO

ne znam što da radim sa sobom
na šta misli da bacim
eto stvaram polako pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znaš bilo što

želim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti šapućem na uho bisere
da pričam o slobodi
da se glupiram
da ti kažem - oh ti ludo jedina
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znaš bilo što


(B.S.)
 
Eh . . .

videla sam put svoj...
tu...iza...predamnom...
...prolazi...
(ne zastade da mi kaze kuda ce!?)

...i videla senku
koja ga prati...
(ne zastade da mi kaze cija je!?)

...i mace kako baulja
za njima...
(ni ono ne zastade!?)

Eh . . .
...a onda ugledah Tebe i...
sad znam.
 
Eh...


Malo mi je jedan život

Ja te molim, ja te molim, još samo jedan dan,
a onda neka umrem, nek utonem u san.
Ja te molim,ja te molim, još samo jedan dan,
a onda neka umrem, nek utonem u san.

Ja te molim, ja te molim, još samo jedan dan,
a onda neka umrem, nek utonem u san.
Ja te molim,ja te molim, još samo jedan dan,
a onda neka umrem, nek utonem u san.

Malo mi je jedan,jedan život s tobom,
srce se ne stidi, kleči tu pred tobom

Ja te molim, ja te molim, još samo jedan dan,
a onda neka umrem, nek utonem u san.
Ja te molim,ja te molim, još samo jedan dan,
a onda neka umrem, nek utonem u san.
 
Jastuk za dvoje

Ovo je pesma za tvoja usta od
višanja i pogled crn.
Zavoli me kad jesen duva
u pijane mehove.
Ja umem u svakoj kapiji
da napravim jun.
I nemam obične sreće.
I nemam obične grehove.
Podeleću s tobom sve bolesti i zdravlja.
Zavoli moju senku
što se tetura niz mokri dan.
Sutra nas mogu sresti ponori.
Ili uzglavlja. Svejedno:
lepo je nemati plan.
Zavoli trag mog osmeha
na rubu čaše, na cigareti, i blatnjav
hod duž ulica koje sigurno nekuda vode.
Čak i kad ti se čini da ih mi nekud vodimo,
one se smeškaju blago i nekuda nas vode.
Bićemo tamo negde možda suviše voljeni,
potpuno neprimetni, ili javno prokleti.

tn_amour_canape-1.jpg
 

Back
Top