Eh...

  • Začetnik teme Začetnik teme Nemir
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
....krugovi se vječno isprepliću
imati ne znači posjedovati
ima se trenutak koji život znači
u dodirima iz daleka pogledima
u dodirima iz bliza jagodicama
a vrijeme prolazi ostajući u nama
o tome sanjamo spremajući snove
ispod jastuka....


:)
 
Ravno do dna
sto pedeset ruža i djelić tvog sna
marširalo je sinoć bez prestanka
dao sam svoj najbolji grad
padali su uz put
oznojeni šampioni ugašenih pogleda
dolazim ti kao fantom slobode
i zato pokaži što znaš
dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna
loše prikrivena želja daleki cilj
rutinsko svođenje računa za majmunska lica
provincijski bal s pjesmom na kraju
rasturala se noć
zaspao sam nad otvorenom knjigom
okovana svijest u zlatnom izdanju
dolazim ti kao fantom slobode
i zato pokaži što znaš
dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna
a kad zaželiš da se vratiš
pogledaj
omamljena samoćom tvoja sjena
na prozoru
u ogledalu
pred vratima
vidio sam bijes tvrdih momaka
demonska igra odbačenih ljudi
tko je zauzeo mjesto u raju
poštenje i vlast
tko je hvalio carevo ruho
patuljci sa naslovnih strana
dolazim ti kao fantom slobode
i zato pokaži što znaš
dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna
AZRA
 
TETOVIRANA JESEN

Ti ne znaš kako je čarobno
znati da negdje postojiš
jednako draga i krhka
i na poludjelom moru
u ovu tetoviranu jesen
koje se sve manje bojiš
u svijetu u kojem leptiri
i ne dočekaju zoru.

Sakriven u tvojim venama
ja sam kap što ne otiče,
ma kako bili daleko,
ma kako izgledali tuđi.
Srećom ne gube klovnovi
na kraju svake priče
mada iz nje izlaze
bar za milimetar luđi.

A ti, ti si zvijezda
zaspala na mom dlanu
i ja te čuvam i ne dam
i nemoj da se bojiš.
A ako već budeš bodež
i napraviš nekakvu ranu
i tad ću da budem sretan
što jos uvijek negdje postojiš.
...
Sad... nemam ništa sem rima
a i njih bi najradije da vratim
nekoj dalekoj zvijezdi sa koje sam sišao ranjiv.
Neću ti reći hvala, a neću ni da ti platim
jer si najveći krivac što sam nježan i sanjiv...
...
A kada ostavim zvijezde
hoću da budeš kraj mene
jer mogle bi i one
začas da odu vragu...
...duboko ispod vode...
mutno ogledalo...
Bar zbog najljepših tajni
kojima smo bili na tragu
ostani koji trenutak...
ostani
samo
još
malo...
...
Kiša i nebo mutno do plača...
San je posljednja mogućnost
da se sačuva
ono što mora da ode.
Ne budi me
U očima pijanog svirača
jutros je previše vode
...nemir... i jedna jesen daleka..
...
Možda zvijezde večeras namjerno na pčelinjak liče
dok svjetlost klizi niz lice i zvjezdane kapi bodu.
Ti znaš da postoje i dobre i loše priče,
al ne znas kada dođu, jos manje kada odu.
...
Sad uzmi tetoviranu jesen i kao bumerang zavrti.
Volim te kao što pčela voli dunju u cvatu.
Mi smo sve bajke vječno krali od smrti,
a da nismo ni znali da su nam duše u matu.
...
Ne, ne boj se.
Moje rime sem što me nikad ne ostavljaju samog
ponekad znaju tako divno da šute.
...
Da li se ponekad sjeti gledajući kroz tuđa okna
niz ulice puste i kišne, da l' je bar malo zaboli...
Meni je sasvim dovoljno ako joj zadrhti lokna
pa makar nikad ne rekla da me još uvijek voli.

Ona ne zna koliko boli ono što se nikad ne vrati
kao noći koje se čuvaju u očima što dvostruko gore.
Sve nema svoju cijenu, ali ipak sve se plati
jednim sanjivim vriskom mjeseca što pada u more.
...
Ko zna... možda joj noćas neke slike ponovo znače,
možda se zaista voli samo jednom u životu.
A ja sam samo klaun koga su natjerali da plače
sa željom da samog sebe igra za bijednu svotu.
...
Krvario je u vodi mjesec zaklan do pola,
nad tvojim polu-zbogom noć se sklopila crna.
Sjećam se bila si zvijezda veća od Velikih kola,
sjeti se bio sam svitac manji od makova zrna.
...
Ah, da, jednom davno, skoro se ne sjećam više
sa druge strane svjetla tetovirano sanjiv do zore
jedan je klaun kroz suze sanjao ostrvo kiše
kao što mrtav delfin zamišlja usnulo more...

...Iznad pepela najdraže slike našli su dušu slikara
valovi što u zoru uguše sve što se olako zari.
Kad jednom kroz miris mora osjetiš miris nara
povjeruj da negdje za mnom mjesec zaklan krvari.

(Miladin Beric)
 
"Eh"

Vec ucestalo otima se iz grudi
uzdah ispunjen teskim vazduhom.
Nesto me iznutra pritiska i gusi,
k'o topli asfalt srce se pusi.
"Eh" je jedina rec sto se cuje
u usima odzvanja dugo,
a tebe nema vec danima,
nestao si, moja Tugo.
Ni sama ne znam stacu sa sobim,
harmonija mog zivota se rusi,
al' znaj ako nocas umrem,
nosices me Ti na dusi.
 
Ne napuštaj me na ovom užarenom asfaltu.
Vlastite me stope progone.
Ne napuštaj me u ovom prividu sunčanog dana.
Znam,
čim odeš,
inje će se zaplest o vrata stana.
Kap po kap
Dah po dah
Postati će zauvijek dio mene.

Ne napuštaj me u ovoj gomili ljudi.
Ne vidim im lica i ne čujem im glas.
Ruke im krvave
usne zgrčene drhtave.
Odeš li,
Započet će karneval.

Osmjeh preko grča,
umazana lica,
licemjerje vreba podno sjajnih trepavica.

Ne napuštaj me.
Tijelo će mi strgati krvoločne zvijeri
Dušu otuđiti ljudski nemari.

Odeš li, postatojat ću i mrijeti.
I povorka će krenuti.
 
Nemir:
Eh......................
i sva dubina ..............

eye_drop.jpg


;)
 
slatka_mala83:
"Eh"

Vec ucestalo otima se iz grudi
uzdah ispunjen teskim vazduhom.
Nesto me iznutra pritiska i gusi,
k'o topli asfalt srce se pusi.
"Eh" je jedina rec sto se cuje
u usima odzvanja dugo,
a tebe nema vec danima,
nestao si, moja Tugo.
Ni sama ne znam stacu sa sobim,
harmonija mog zivota se rusi,
al' znaj ako nocas umrem,
nosices me Ti na dusi.


ti si ovo napisala?
 
Nemir:

Shot at 2007-08-19

Nema stiha i nema rime .....

...Eh!!!

...Na usnama našim poniknuti neće
Ni prekor, ni hvala; niti tuga nova
Što ne osta više od negdašnjih snova
Ni kaplja gorčine, ni trenutak sreće...


Nemoj da me brineš! :roll: Zaboravila si nastavak?

...Jer što srce hoće, to je njegov deo -
Uvek novi deo od nove minute.
 
''KRUGOVI''


U daljini tutnji oluja,
duša je struna na vetru.
Gde li me to nosi struja,
zna li iko na ovom svetu.

Krugovi oko mene,
čemer klizi uz vrat.
Reka ima i vrtloge,
u nadi je ponekad spas.
 
Što ako nedovršena ljubav
pozove smrt
i tek onda učini da moje srce nestane u prahu
što ako se nismo dovoljno trudili
i u propast je otišlo nešto što je moglo moći vrijediti
iako zube ću ti razbiti istinom da znaš
ima da imaš na pameti da ti zamjeram to
što si moju različitost uzeo kao oružje u ruku
njime da me ubiješ
umjesto da si uspio u tome vidjeti posebnu čar
i s malo truda mogli smo izraditi
našu malu repliku
tvojih ruku sliku i priliku
naša velika ljubav mogla je imati produžetak
ali ne
nismo joj to dozvolili

što ako
ako što i bude
hoćeš li me jednako voljeti
ili ćemo staru ljubav prepisivati preko indiga
ti i ja
onako kako smo to samo mi znali
a voljela sam te onoliko koliko se nekoga može voljeti
besramno, snažno i neomeđeno
i evo mi na kraju
ruke prazne
srce izgužvano
samuje kao psovka u kutu usana

što ako
ako što ne bude od nas
hoću li ikada tako se predati
i izdati porijeklo, adresu, domovinu i prijatelje
i sve to u zamjenu za tebe
ako što
i zaboravih
ne zamjeri mi
daleko bilo
gore visoko
dolje tvrdo
ja tebi ne zamjeram isto ono što si mi ostavio u amanet
 
od jedan su uvijek broji
od jedan sve drugo postoji
i prije pocetka
jedan bi
jedan ce doci i poslije svih
jedan sto sve drugo sadrzi
kako da se tog jednog
rijesimo
mnozine je dug
uhvatimo pocetak i beskraj
i vezimo
dobili smo krug
i evo metaforosfera:
vasiona je bezbroj krugova
u rukama nevidljivog zonglera
koji ih hita i vata
svaki od nas
osim kruga u kojem se okrece
ima i krug u kojem se krece
.....
ali samo poneko od nas sanja
iskociti izvan kruga
.....

(E.K.)

;)
 
Gde si ti, jedino bice koje mi obuzima misli i cini da mi se telo trese?
Kada cu po danu videti tvoje modre oci poput olujnog mora?
Kada cu u stvarnosti cuti tvoj duboki glas koji odise ozbiljnoscu,
ali najneznije na svati kaze "malecka"?
Kada cu ponovo osetiti tvoje ruke u mojoj kosi, i na mom vratu,
dok me ljubis kao da sam balon od pene koga bi svaki grubi pokret ucinio da nestanem.
Kada cemo opet lezati na obali i crtati po pesku?
Kada cemo ponovo na toj istoj obali u vreloj noci zagrljeni drhtati?
Kada ce moja ruka ponovo dotaci tvoju, a da pritom ne nestanes?
Boze, kada cu prestati da sanjam?
 
Daringo:
od jedan su uvijek broji
od jedan sve drugo postoji
i prije pocetka
jedan bi
jedan ce doci i poslije svih
jedan sto sve drugo sadrzi
kako da se tog jednog
rijesimo
mnozine je dug
uhvatimo pocetak i beskraj
i vezimo
dobili smo krug
i evo metaforosfera:
vasiona je bezbroj krugova
u rukama nevidljivog zonglera
koji ih hita i vata
svaki od nas
osim kruga u kojem se okrece
ima i krug u kojem se krece
.....
ali samo poneko od nas sanja
iskociti izvan kruga
.....

(E.K.)

;)





Sakriven u tvojim venama
ja sam kap što ne otiče,
ma kako bili daleko,
ma kako izgledali tuđi
.



"I kad nam bela krila smrti,
oparaju ovozemaljske dane,
i tada ćeš živeti u mom sećanju."
 
PROLAZIO SAM JEDNOM KROZ JEDAN MNOGOLJUDAN GRAD

Prolazio sam jednom kroz jedan mnogoljudan
grad i utiskivao u mozak, buducu upotrebu,
prizore njegove, arhitekturu, obicaje,
tradicije, pa ipak,
od citavog tog grada sada se sjecam samo
jedne zene koju slucajno sretoh tamo
i koja me zadrza jer me je voljela;
danima i nocima bili smo zajedno- sve
drugo sam odavno vec zaboravio, kazem,
sjecam se jedino te zene koja se strasno
drzala mene,
ponovo lutamo, volimo se, ponovo se
rastajemo,
ponovo me ona drzi za ruku, ne smijem da odem,
vidim je tijesno uz sebe, usne su joj nijeme i
treperave...

(Volt Vitmen)


 
Arsen Dedic
PONOVO TI GOVORIM LJUBAVI MOJA


Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije putovanja i svog zivota pusta,
ljubavnu pjesmu ponovo ti pisem
poslije pjesama iskustva.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
onaj kom je bilo premalo da voli
ponovo je ovdje pred vratima tvojim
i ponovo spreman da te moli.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
poceo sam sjajno da ponizavam i grijesim
gotovo pri kraju i gotovo mrtvac
na pocetku tu sam da se tjesim.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
na obratnom putu pretvorenim u tamu
poslije sedam mora i vlastite zemlje
dosao sam umrijet u tvom stanu.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
negdje sam vec bio, sad ostavljam sve to
da ti poslije srece, hrabrosti i znanja
da ti poslije svijeta vratim tvoje mjesto.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije loseg drustva, vina, nocas stojim
sam pred tvojim licem spreman da ti kazem
kao prvi puta opet: Ja te volim!
ocean252Dlady.jpg
 
Hodao sam ja bos po ostrici,
kavez samoce zivot mi gradio.
I stalno cekas lopova da karte otvori,
hiljadu puta do sad me uvalio.
Ljubim ti oci, k'o u bunilu,
svaku noc, tu boju usnim ja.
Ti si izvjesnost u ovom ludilu,
i jedino Sunce sto mi sja
.
;)
 

Back
Top