Ok, sa prvom rečenicom se slažem. Ali o kakvoj se svesti može govoriti kod mašine, zaboga? Gde i šta je okidač da samospoznaja i evolucija računara počne, šta je inicijator? Znaš, u hemiji, kada npr. prečišćavaš neku supstancu, pa je rastvoriš u pogodnom rastvaraču i ostaviš da kristališe, često se desi da, iako su ispunjeni svi uslovi za kristalizaciju, ona jednostavno neće da otpočne. E, tada ubaciš u rastvor tzv. centar kristalizacije, odnosno jedan jedini kristal te supstance i to bude okidač da sva supstanca u rastvoru počne da kristališe. A šta je ovde okidač? I koji će to kompjuter, od mnogo miliona umreženih, da počne da se budi? šta je sa serverima?
Ipak, u redu. Hajde da razmotrimo malo i tu potencijalnu situaciju. Veštačka inteligencija počinje da se budi. Direktno zavisi od izvora napajanja, tj. od struje. Šta biva kada se rezerve struje istroše? Neće valjda računar da sidje u okno i vadi ugalj, i neće valjda računar da radi u termoelektrani posao koji samo ljudi mogu da obave - npr. utovar i istovar uglja, ubacivanje uglja u peć i slične stvari? Bez toga nema struje, zar ne? Slične začkoljice se mogu pronaći za bilo koji izvor struje - hidroelektranu, nuklearku...
Hajde da zamislimo da je i taj problem rešen. Hipotetički, koji od mnogobrojnih servera će preuzeti ulogu vodje? Dalje, šta biva kada se desi, po današnjim standardima, banalan kvar, tipa crkne matična ploča ili napajanje? Ko će to da mu popravi i kako? Mislim, nije morska zvezda da mu izraste novo napajanje
Dalje, mi nismo veštačka inteligencija, pa se "trošimo", organi oboljevaju i na kraju telo umire. Kako bi mašine prevazišle ovaj problem? Naslućujem da bi odgovor bio nešto vezano za mrežu. U redu, ali šta kada se ovo desi i serverima? Ima tu još pitanja za analizu, evo jednog možda i malo banalnog, a opet važnog - kako će tu inteligenciju da razmnožavaju? Niko nije večan, mašina sa svojim napravljenim delovima pogotovo. Kada jednom ta mašina odradi svoje i postane mašinski leš, ko će da je nasledi?
I tako dalje i tako dalje...
Ne odbacujem ja ništa smisleno a priori, mada mi je ova teorija... ne pije vodu na duže staze gledano, zar ne?
ne treba prihvatati stvari zdravo za gotovo, a dobar broj onih koji imaju sklonosti i veruju u što-šta natprirodno, jednostavno zaborave na kritički i analitički duh. A potreban je, još kako.