Dušom i srcem u Srednjoj zemlji

Uhhhhhhhhhhhhhhhh......
Pa ovako
Radnja se desava u Middle earth nakon unistenja One ring-a.frodo,gandalf i drugi su odavno otisli,u Shire-u vlada mir tisina po obicaju.Aragorn je nedavno preminuo i velika tuga je obavila Gondor.
I kruze price da su se zmajevi ponovo vratili u planine i stvaraju probleme u kuci Gimlija......Sad molim ti nastavi....odaberi lika,cisto da znas da ja planiram da budem Elf ,i sad tebi odvolje.. :arrow: :arrow:
 
"Mnoge nesrece su nasledile nakon Kraljeve smrti. Velika tuga zahvatila je srednju zemlju, ali ipak, to je bilo ocekivano. Poslednji vilovnjak odlazio je sa obala srednje zemlje. Retki su resili da ostanu iz ljubavi prema njoj. Sve je bilo u blagostanju, ali opet tako nesrecno."
Ovoliko za sada, nemam mnogo vremena da pisem nesto vise...[/i]
 
Kao sto je receno vilovnjaci su jedan po jedan odlazili.Tako je krenula i mlada Aurrura,ali noc pred polazak imala je jeziv san.Sanjala je kako se zemlja razara,ljudi ponovo okrecu jedni protiv drugih,velike vatre svuda oko njih,tuga,bol!!Shume sasecene,unishtene!!!
Pokushava sledeci dan da upozori mocnije i mudrije o tome ali niko se ne obazire na price jedne "male i nezrele" devojke!
I ona odlucuje da ostane i pokusa da sazna sta se ustvari dogadja!!
 
"Digla se magla, poslednji brod otplovio je u sumraku, vece se polako spustilo. Lisce je tuzno sumilo. Na obali mora neprimetno i tiho stajla je u zeleno obucena figura. Bila je noc, zvezde su sijale jasno ali opet tuzno nad srednjom zemljom. Ta figura je uporno posmatrala gorizont i tacku na kojoj je do pre nekoliko sati zamakao poslednji brod. Tu su bili njegovi rodjaci, njegovi prijatelji i sva njegova rados je otisla sa tim brodom. Ali da li sva? Ipak, on je i dalje posmatrao tu istu tacku satima i satima, izgubivsi osecaj za vreme. A do pre nekoliko godina niko ne bi pomislio da ce to tada mlado lice i prepuno srece i zivotne radosti sada postati tuzno. Losthir mladi, kako su ga zvali, stajao je sada zamisljen i u udaranju talasa o obalu i u nocnom povetarcu on je trazio smisao, smisao svoga zivota. Pitao se, zasto, o zasto je on odlucio da ostane? Kakva ga je sila na to naterala? Hoce li on pronaci srecu koju je dugo trazio? Koliko zapravo on voli ovu Srednju zemlju?
Ali odgovora izgleda nije bilo... Cuo se samo tih sum vetra a na horizontu se uskoro pomaljalo sunce. Koliko je dugo stajao tako ni sam nije znao."
 
As the longest Sindarin text offered in the Lord of the Rings, "A Elbereth Gilthoniel" is well worth examining, both linguistically and from a poetic standpoint. Helge Fauskanger has by far completed the most thorough word-by-word analysis of this text at Ardalambion, but I wish to focus more on the poetics of the work, as there are so few other examples we have to work with when trying to examing Elvish aesthetic tastes.

The hymn is sung in Rivendell, and therefore is a part of the vast corpus of Elvish literature that Elrond has preserved. In the chapter entitled "Many Meetings" the hobbits first catch the sweet strains of melody from the Hall of Fire:


Even as they stepped over the threshold a single clear voice rose in song . . . [Frodo] stood still enchanted, while the sweet syllables of the elvish song fell like clear jewels of blended word and melody. 'It is a song to Elbereth,' said Bilbo. 'They will sing that, and other songs of the Blessed Realm, many times tonight.'

Tolkien later said in a letter that what is given there is merely a fragment of what was undoubtedly a lengthy song. In Letters:278, Tolkien calls it a "hymn-fragment", suggesting that what we have is only one stanza of many.


The hymn to Elbereth


Also titled Aerlinn in Edhil o Imladris, "The Hymn of the Elves of Rivendell"


A Elbereth Gilthoniel,
silivren penna miriel
o menel aglar elenath!
Na-chaered palan-diriel
o galadhremmin ennorath,
Fanuilos, le linnathon
nef aear, si nef aearon!


Literal translation:


O Elbereth Star-kindler
White glittering slants down sparkling like jewels
from the firmament the glory of the star-host!
To-remote distance far-having gazed
from the tree-tangled middle-lands,
Fanuilos, to thee I will chant on this side of ocean, here on this side of the Great Ocean!

Tolkien offered his own translation of the text, which is much more florid and meaningful. The addition of so many words to the poem seem to indicate that, like Chinese, there are many ideas and thoughts associated with a word in addition to its literal meaning.


Tolkien's translation


O! Elbereth who lit the stars
from glittering crystal slanting falls with light like jewels
from heaven on high the glory of the starry host.
To lands remote I have looked afar,
and now to thee, Fanuilos, bright spirit clothed in ever-white, I here will sing beyond the Sea, beyond the wide and sundering Sea.

Poetic Structure Analysis

The most easily identified poetic characteristics of this poem include:

- Eight syllables in each line
- Emphasis is on the third to last syllable of each line
- Seven line stanza
- lines rhyme in an AABABCC pattern
- lines form two sentences, one of three lines (24 syllables) and one of four lines (32 syllables)

There are, however, more subtle poetic mechanics at work. Due to the fact that Sindarin is a synthetic language deliberately designed to have perfect euphonics, there are multiple instances of similar sounds recurring. Let's face it. Elvish dialects are a poet's dream come true. But Tolkien did make use of a Celtic technique called cross-rhyming. Let's take a look at lines one, two, and four again, which all rhyme:

A Elbereth Gilthoniel,
silivren penna míriel
o menel aglar elenath!

The first two lines rhyme, using a final "el" sound. In line three, this sound is repeated in "menel" and again at the beginning of "elenath" before introducing the new rhyming ending sound, "ath." This links the first two lines to the third line euphonically.

He does the same thing when introducing the third rhyming line ending. Let's look at lines three, five and six:

o menel aglar elenath!
o galadhremmin ennorath,
Fanuilos, le linnathon

Because he is abandoning "ath", Tolkien links it to the sound that will end lines six and seven, "on", by using a word that ends in "nathon" at the end of line five. By doing this, he creates another smooth transition between rhyming sounds.

You could go on and on with this one; another example of linked rhyming is found in lines one, two, and four, where an "r" sound is found in the third syllable of each line.


Tolkien's Elvish works far outstrip his English poems in terms of their intricacy and poetics, but this is mainly due to the fact that Quenya and Sindarin are, quite simply, just plain better for writing poetry.
 
Vreme se menjalo,postajalo je sve hladnije i hladnije,velika senka bese obvila Srednju zemlju!Ali ne pak iz strane mordora odakle je zlo,vec tama unutar sopstevnih kuca,gradova ,domova!!!Sve je postajalo nejasno,vise se nije culo glasa iz Morie niti je i jedan patuljak vec odavno vidjen.
Postepeno deca ljudi su zaboravljala na tu rasu,a hobiti su vec odavno postali mit i legenda!
Aurrura je jos uvek bila kraj luke.Grlivsi mladjeg brata i pozdravljajuci se sa roditeljima koji su samo mogli da je tuzno gledaju,jer su znali da njena odluka da ostane u srednjoj zemlji ce biti kobna za nju.No sta oni mogu,tvrdoglava i previse uporna jos od malena znali su da nemaju sansu d a je odgovore od ove odluke.Kad su otisli ona je stojala tu mozda jos nekih sat razmisljajuci o svojoj odluci i o cinjenici da za 4 dana ide poslednji brod do blazene zemlje i ako nije na njemu ona ostaje tu gde je zauvek.Ali ipak to je i njie nesto previse uzbudilo jer ona je mnogo volela srednju zemlju i znala ja da nesto nije uredu i ako je u njenoj moci pokusace da sazna sta!
tako zamiljsena krenula je od luke ne gledajuci kuda ide sve do trenutka kad se sudarila sa jednim visokim,tamno obucenim stvorenjem....
 
Mozda je to bila sudbina, ili samo cist slucaj, ali tog trenutka on to nije mogao da razmatra niti da reaguje pravilno. Bio je zacudjen i u krajnju ruku iznenadjen. Mozda mu je negde u dubini duse bilo drago, ali zalio je kada je ugledao nju. Zalio je svim srcem i nije shvatao, nije shvatao sta ona trazi i dalje ovde, gde je njena porodica, ili bilo sta u vezi njenog zivota. O tome je on razmisljao u trenutku. On je video jasno iako ona njega nije mogla dobro videti ne samo zbog njegove odece vec i zbog njegove tuge jer svetlost je skoro utihla u njegovim ocima koje su sada bile umorne i vise je licio na kakvog smrtnika nego na pravog vilovnjaka. Ali on je odmah prepoznao pripadnicu svog roda u njoj, video je blagi odsjaj iz njenog oka, i zacudio se. "Ko je to? Sto nije otputovala? Pa jedan od poslednjih bodova je upravo otplovio, jel ona toga svesna? Ne, mora da ga nije stigla, ali ima nade da stigne na onaj poslednji. Surov ce ovo svet postati sada kada su svi od mog roda otisli. Ne smem dozvoliti da bilo ko ostane (osim mene), i da nadje svoju propast tim ostankom." Ali se njemu takodje javljala jos jedna misao. "A sto ne bi ostala? Pa mogao bih da je nagovorim. Tako bih imao drustva. Ko sestra bi mi ona bila (ko god da je). Ali ne, ne smem to da trazim. To bi bilo okrutno." I sve to i jos mnogo vise on je mislio u samo tom jednom delicu sekunde. Ali svest mu se povratila i sada je, umesto da se izvini, on samo zacudjeno gledao u nju. Proslo je neko vreme u tisini, i onda se setio konacno da se izvine. Ali to njegovo izvinjenje je izgledalo tako trapavo i smesno (mada je on smatrao da mora to uciniti bez obzira ko je kriv za to, i nalazio je da je to nesto mnogo vazno). Zamisljao je sebe kako glupo izgleda i zvuci ali je odgovarao samo automatski i nije pazio sta prica. Uostalom, koliko je bio iznenadjen, nije to bilo ni cudno...
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Baudrillard
Razgovor o romanu "U Zemlji Franje Josifa" Ljubomira Koraćevića
Odgovora
9
Pregleda
212
Dozzimer85
Dozzimer85
Baudrillard
Iscrtavanje i mapiranje postojanja u romanu "Žarač"
Odgovora
0
Pregleda
141
Baudrillard
Baudrillard
Baudrillard
Mi i Kami razgovor u Narodnoj biblioteci Srbije
Odgovora
0
Pregleda
136
Baudrillard
Baudrillard

Back
Top