- Poruka
- 20.959
Ето, знала сам да везе немаш шта је душа... ај ти на ксенофобију...
A bode okice? Ionako će je smaknuti po ko zna koji put...
Slepci traže da vide..
Pakost je tvoja tema, nije baš slovenski, ali šta da ti radim
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ето, знала сам да везе немаш шта је душа... ај ти на ксенофобију...
Мржња припада Ђаволу.
Љубав припада Богу.
А ко си ти?
Na dogmatskim premisama tražiš egzaktan odgovor? :shock:
Teško, jako teško... probaj...
Одакле ти идеја да је тешко?
Имаш ли ти душу?
Ako si se već opredelila za dogmatski stav onda znaš gde da tražiš spasenje za svoju dušu. Koje god pitanje da postaviš - odgovor je jedan, centralizovan i neopoziv.
Dakle, tvoje traganje je završeno.
A sad me pusti da oplemenjujem ljude... Ne vredjaj više...
![]()
Зар ти није било лакше да ми одговориш на питање...
Објасни како си до овог закључка дошао.]Ti bi sve da materijalizuješ...
Одавно нисам чула ништа бесмисленије...Pa ukratko duša to su naše vrline po kojim nas ljudi prepoznaju i rangiraju.
Dakako i glupost je vrlina ali je ne treba isticati.
Zato kada dodje neko nov, tebi nepoznat, sakrij glupost svoju...
“Mrznja iz dna Duse…”
Sitne neprobudjene Duse mrze iz svojih sitnih centara telesnosti:
…Sigurnost
…Uzbudjenje
…Moc
Preko toga dolazi Love I spirala u evoluciju…za Velikodusne…
Granice Duse – haha…nema toga osim onih koje sam postavis.
Neke Duse mrze neke ne, neke spavaju druge su budnije…
Da li iz dna Duse mrzi Dalaj lama ili bi mozda tako izgledala Ljubav u formi Coveka…ne znam o njemu…Ono sto je nekom u dubini Tamno, drugom je Svetlo…Tao symbol…iz prvog u sedmi tesko, vidi gde si, zapitaj se sta hoces a sta si navikao, zasto si ovde I kakva je tvoja Volja.
“ U konacnoj analizi postoje samo dve stvari : Ljubav I Strah. “ De Melo
Svetlo I Tama…
“Mrznja iz dna Duse…”
Sitne neprobudjene Duse mrze iz svojih sitnih centara telesnosti:
…Sigurnost
…Uzbudjenje
…Moc
Preko toga dolazi Love I spirala u evoluciju…za Velikodusne…
Granice Duse – haha…nema toga osim onih koje sam postavis.
Oh well…
Neke Duse mrze neke ne, neke spavaju druge su budnije…Da li iz dna Duse mrzi Dalaj lama ili bi mozda tako izgledala Ljubav u formi Coveka…ne znam o njemu…Ono sto je nekom u dubini Tamno, drugom je Svetlo…Tao symbol…iz prvog u sedmi tesko, vidi gde si, zapitaj se sta hoces a sta si navikao, zasto si ovde I kakva je tvoja Volja.
“ U konacnoj analizi postoje samo dve stvari : Ljubav I Strah. “ De Melo
Svetlo I Tama…
Ljubav je svetlo, strah je tama.Не разумем..![]()
Na Kultnim stvarima je bilo mnogo lepih tema i nejasno mi je zašto se upropašćavaju chatovanjem, iako već imaju kfane predviđene za to. Ne vidim svrhu chatovanja na forumu.
Зато што не желиш озбиљно да разговараш. Љутиш се за сваку ситницу. E, tu se slažem s tobom, Ristobe.Na Kultnim stvarima je bilo mnogo lepih tema i nejasno mi je zašto se upropašćavaju chatovanjem, iako već imaju kfane predviđene za to. Ne vidim svrhu chatovanja na forumu.
Kojice ne daj se tvoji su prijatelji uz tebe!![]()
Strah, posebno strah od smtri, je dat čoveku iz najbanalnijeg razloga: da se život u samom startu ne bi pretvorio u svoju suprotnost. Jedini zadatak straha je da nauči čoveka čta je dobro (za njega i uopšte) a šta loše. Kad se to postigne onda je glavna obaveza čoveku da se oslobodi svih strahova, jer mu više nisu od koristi. Anuliranjem strahova dolazi se na bazu odakle počinje čivekov pravi život. To je život ljubavi. Nije to sujeta. Ništa ne ispunjava baženstvom čovekov život kao nesebična ljubav. Ono što vernike nepokolebivo vodi napred je blaženstvo, a ne strah od pakla. To je i razlog što mnogi vernike pogrešno tumače.Ljubav je svetlo, strah je tama.
Slažem se za ovo prvo, a za drugo ne.
Jer, strah je iskonsko osećanje svakog živog bića i potpuno je prirodan ako nije patološki. Nešto, što je prirodno i svojstveno čoveku, ne može biti Tama.
Postoji mnogo vrsta strahova, a najrašireniji je strah od smrti, tanatofobija. Pretpostavljam da se ovo viđenje Tame i straha odnosi upravo na strah od smrti. Dakle, polazište svih religija jeste da treba prevazići taj strah, ako o smrti razmišljamo samo kao o fizičkoj.
Smrt se, od početka hrišćanstva, tretira kao memento mori - "Setite se, vi koji ćete umreti." Na taj način, stalnim podsećanjem na trenutak smrti i kazne ili nagrade nakon smrti, vernik je "prinuđen" (svojom voljom) da se pridržava religioznih kanona. On, dakle, potiskuje urođeni strah od smrti, nadajući se da ništavilo ne postoji. A onaj koji je se plaši, pada u opasnost da utone u (ovozemaljsku) tamu ("crne" misli, depresija, očaj, pa i želja da što brže sam sebi okonača život jer je bolja brza smrt, neko spora agonija u njenom iščekivanju).
Kojice ne daj se tvoji su prijatelji uz tebe!![]()

Strah, posebno strah od smtri, je dat čoveku iz najbanalnijeg razloga: da se život u samom startu ne bi pretvorio u svoju suprotnost. Jedini zadatak straha je da nauči čoveka čta je dobro (za njega i uopšte) a šta loše. Kad se to postigne onda je glavna obaveza čoveku da se oslobodi svih strahova, jer mu više nisu od koristi. Anuliranjem strahova dolazi se na bazu odakle počinje čivekov pravi život. To je život ljubavi. Nije to sujeta. Ništa ne ispunjava baženstvom čovekov život kao nesebična ljubav. Ono što vernike nepokolebivo vodi napred je blaženstvo, a ne strah od pakla. To je i razlog što mnogi vernike pogrešno tumače.
Jedina razlika (koja možda, kad o tome bolje razmislim, i nije bitna za suživot vernika i nevernika) jeste u tome što vernici razmišljaju o blaženstvu posle smrti, a ateisti o blaženstvu (ne mislim na materijalno) ovde i sada.
Ma, ovde i sad. I nismo pošli sa teme jer je to duša.Lep odgovor, Ristobe.
Složila bih se sa većinom ovog, što si rekao.
Vernik ili ateista, čovek treba da posmatra život u svetlu nesebične ljubavi.
I naravno da stalno prisutan strah od smrti pretvara život u suprotnost, ili ne-život.
Jedina razlika (koja možda, kad o tome bolje razmislim, i nije bitna za suživot vernika i nevernika) jeste u tome što vernici razmišljaju o blaženstvu posle smrti, a ateisti o blaženstvu (ne mislim na materijalno) ovde i sada.
Nikad i Nigde nema bolje nego Ovde i Sad.
Хвала.
Како ти реагујеш када ти неко каше да имаш душу?