Stalno se vraćamo toj podeli na metarijalno i nematerijalno, tj. telu kao materiji (ljušturi, ili kako neki ovde rekoše, gomili mesa i vode, sklonoj starenju, truljenju i smrti) i duši kao nemateriji (besmrtnoj energiji, koja može da se regeneriše ili reinkarnira, zavisno od religije). Ako su psiha i duh sinonimi za dušu, da li je iko ikada video, čuo, osetio, dodirnuo ili namirisao duh nekoga ko je umro? Da li je iko, ikada, dokazao postojanje beskonačnosti i večnosti? 
borče nemoj se izletati...idemo na  kosmos ili ti svemir i mikro kosmos ili ti čovek...to je bezgranično....čovek je napravljen od zemqe i kao takav umirawem postaje zemqa te fizički nije nestao..a ako je jednom od zemqe nastao zašto nebi i drugi put po drugom Hristovom dolasku... 
Zašto se ljudi već jedanput ne pomire sa činjenicom (ma kako bila bolna ili nekome zastrašujuća) da, kada umre ljudsko telo, umire i sve što je u njemu? Jer, duša, tj. dih, tj. psiha je sastavni deo tela, a ne balon pun helijuma, koji otpluta u nebesa nakon što umremo.
To je stvar vere..onostrano ili ti posle smrti utkano je u sve religije...ne bez razloga..
. 
Zašto vernici imaju toliki otpor prema telu i čulima?
 Naprotiv svu pažnju treba obratiti na čula
Zašto insistiraju na platonskom idealizmu i pojmu duše, tj. duha kao nekoj posebnoj kategoriji čula?
Duša nije čulo...
Zar je vernicima sve, što je materijalno i prolazno, ujedno i ružno (jer im nije bitna lepota forme, već samo sadržaja)?
Nemoj da tako pričaš...sva velika umetnička dela u Srbiji su vezani za ikonografiju ili srpske nacionalne slikare(npr. Seobe) 
Zašto vernici toliko negiraju smrt, kada je ona apsolutno (empirijski) dokaziva?
Naprotiv pravoslavna vera najviše se osvrće na pojam smrti i vaskrsenja
Zašto se vernici toliko opiru prirodnom ciklusu života, po kome sve što se rodi, treba i da umre, jer je takav poredak svega živog na planeti Zemlji? 
Opet gomila suvišnih reči...Zašto je Crkva (bilo koja) u gardu prema "Majci Prirodi" i zagovara nezemaljski život, negde van ljudskog prirodnog obitavališta?
Opet ne tačno ...naj lepši manastiri okruženi su najlepšom prirodom.. Ima li za vernike života pre smrti, ili život nije ni bitan, nego nagrada u vidu metafizičke "besmrtnosti" daleko, van dometa čovekove spoznaje?
Čoveku je greh zabranjen štetan i nepotreban..sve ostale darove Božije tvorevine neka koristi na dobro svoje i svojih bližnjih i ne vidim tu ništa bolesno...
I sad ću da ponovim nešto u vezi sa dušom, što sam rekla na jednom drugom forumu (i zbog čega sam unela pometnju među tamošnje diskutante): ljudsko biće je na svesnom nivou upleteno u složene socijalne i lične odnose kojima ono vlada, ali i koji delimično vladaju njim, dok je na nivou nesvesnog upleteno u druge odnose (tamo, gde se prevazilaze vreme, prostor, uzročnost). Jedno ne isključuje drugo; oba nivoa se prožimaju, dopunjuju. Drugim rečima, mi smo materijalna bića, ljudi od krvi, mesa, vode ili čega već, koja su sposobna, putem nematerijalnih kategorija (mašte, raznih kreativnih impulsa itd.) da se izraze i tako odrede svoju kompletnu ličnost. Ali to traje dok je čovek živ; posle smrti nema ničega, izuzev humusa ili pepela. Kad umre pisac, iza njega ostane samo knjiga; kad umre slikar – slika, kompozitor – kompozicija. Dakle, ostaje nešto MATERIJALNO, opipljivo, čitljivo, gledljivo, slušljivo. Ne šetaju među nama duhovi Mocarta ili Van Goga, nego su za njima ostala njihova dela.  
NARAVNO I TO JE TAKO.OVAJ SVET JE SVET MATERIJE A CARSTVO NEBESKO JE SVET DUHOVNI MADA ĆE I TAMO LJUDI I ANGELI NA NEKI NAČIN IMATI TELO MATERIJALNO...DAKLE NE ŠETA NI SV.NIKOLA NI SV. SAVA NI SVETI VASILIJE OSTROŠKI,ALI ZAŠTO BI ŠETALI KAD SU ONI I TE KAKO PRISUTNI U POMOĆI LJUDIMA I VERNIM I NE VERNIM...JER NE GREJE SUNCE SAMO  DOBRIMA NEGO I LOŠIMA I DOBRIMA.JEDAN ČOVEK JE SVOME DETETU OBJASNIO ŠTA JE VERA NA OVAJ NAČIN:Tata šta je vera?
Sine kada jedeš da li vidiš svoja usta?
Dete kaže a ne gledam
a ne gledam
Tata kaže: Ali ipak svaki put pogodiš usta i tako se hraniš
To je vera...znaš da je tu i ne razmišljaš dalje...
Nema, bre, ljudi, ništa posle smrti.
Pomirite sa sa tim.
Kada umremo saznamo,ali to biva kasno...dolaze
Uopšte nije teško, ako umete da volite i poštujete život (ovozemaljski).