Dusa

:roll: Нема... а нема ни живих који су душу видели...
Остаје нам да сачекамо смрт и да се сви сами уверимо...

Eh, drugarice, ako bude nešto nakon mog ovozemaljskog života, odmah ću da ti javim.
Ne znam kako to funkcioniše, ali smislićemo neku šifru, po kojoj ćeš znati da ti se javlja moja duša. :roll:
Možda ću ti kucnuti o prozor tokom olujnih noći; ili ću ti pomeriti zavesu kada dune vetar; a najverovatnije ćeš čuti moj glas u snu. Samo, pazi: to neće biti ni oluja, ni vetar, ni besmislen san. To će biti baš moja duša, a ne neke prirodne, ili podsvesne sile. :D - ništa toliko neverovatno.
 
Ni meni nije jasno zašto neki vernici imaju otpor prema telu i čulima. Pa, u Svetom Pismu postoji cela knjiga (Pesma nad pesmama) posvećena seksu između muža i žene.

Znam, onisifore. Na nekoj od ovih tema sam je citirala.
Jedna od najlepših ljubavnih pesama.
I postavila sam negde pitanje zašto se telesna ljubav smatra grehom, i da li je seksualni užitak greh - i nisam dobila adekvatan odgovor, osim onog da užitak i seks nisu greh ako su muškarac i žena u braku. Dakle, sve druge ljubavi - velike i iskrene - spadaju u greh.
Potpuno neprihvatljivo.
 
Stalno se vraćamo toj podeli na metarijalno i nematerijalno, tj. telu kao materiji (ljušturi, ili kako neki ovde rekoše, gomili mesa i vode, sklonoj starenju, truljenju i smrti) i duši kao nemateriji (besmrtnoj energiji, koja može da se regeneriše ili reinkarnira, zavisno od religije). Ako su psiha i duh sinonimi za dušu, da li je iko ikada video, čuo, osetio, dodirnuo ili namirisao duh nekoga ko je umro? Da li je iko, ikada, dokazao postojanje beskonačnosti i večnosti?
borče nemoj se izletati...idemo na kosmos ili ti svemir i mikro kosmos ili ti čovek...to je bezgranično....čovek je napravljen od zemqe i kao takav umirawem postaje zemqa te fizički nije nestao..a ako je jednom od zemqe nastao zašto nebi i drugi put po drugom Hristovom dolasku...:idea:

Zašto se ljudi već jedanput ne pomire sa činjenicom (ma kako bila bolna ili nekome zastrašujuća) da, kada umre ljudsko telo, umire i sve što je u njemu? Jer, duša, tj. dih, tj. psiha je sastavni deo tela, a ne balon pun helijuma, koji otpluta u nebesa nakon što umremo.

To je stvar vere..onostrano ili ti posle smrti utkano je u sve religije...ne bez razloga..
.
Zašto vernici imaju toliki otpor prema telu i čulima? Naprotiv svu pažnju treba obratiti na čula

Zašto insistiraju na platonskom idealizmu i pojmu duše, tj. duha kao nekoj posebnoj kategoriji čula?Duša nije čulo...
Zar je vernicima sve, što je materijalno i prolazno, ujedno i ružno (jer im nije bitna lepota forme, već samo sadržaja)?Nemoj da tako pričaš...sva velika umetnička dela u Srbiji su vezani za ikonografiju ili srpske nacionalne slikare(npr. Seobe)
Zašto vernici toliko negiraju smrt, kada je ona apsolutno (empirijski) dokaziva?Naprotiv pravoslavna vera najviše se osvrće na pojam smrti i vaskrsenja
Zašto se vernici toliko opiru prirodnom ciklusu života, po kome sve što se rodi, treba i da umre, jer je takav poredak svega živog na planeti Zemlji? Opet gomila suvišnih reči...Zašto je Crkva (bilo koja) u gardu prema "Majci Prirodi" i zagovara nezemaljski život, negde van ljudskog prirodnog obitavališta?Opet ne tačno ...naj lepši manastiri okruženi su najlepšom prirodom.. Ima li za vernike života pre smrti, ili život nije ni bitan, nego nagrada u vidu metafizičke "besmrtnosti" daleko, van dometa čovekove spoznaje?Čoveku je greh zabranjen štetan i nepotreban..sve ostale darove Božije tvorevine neka koristi na dobro svoje i svojih bližnjih i ne vidim tu ništa bolesno...
I sad ću da ponovim nešto u vezi sa dušom, što sam rekla na jednom drugom forumu (i zbog čega sam unela pometnju među tamošnje diskutante): ljudsko biće je na svesnom nivou upleteno u složene socijalne i lične odnose kojima ono vlada, ali i koji delimično vladaju njim, dok je na nivou nesvesnog upleteno u druge odnose (tamo, gde se prevazilaze vreme, prostor, uzročnost). Jedno ne isključuje drugo; oba nivoa se prožimaju, dopunjuju. Drugim rečima, mi smo materijalna bića, ljudi od krvi, mesa, vode ili čega već, koja su sposobna, putem nematerijalnih kategorija (mašte, raznih kreativnih impulsa itd.) da se izraze i tako odrede svoju kompletnu ličnost. Ali to traje dok je čovek živ; posle smrti nema ničega, izuzev humusa ili pepela. Kad umre pisac, iza njega ostane samo knjiga; kad umre slikar – slika, kompozitor – kompozicija. Dakle, ostaje nešto MATERIJALNO, opipljivo, čitljivo, gledljivo, slušljivo. Ne šetaju među nama duhovi Mocarta ili Van Goga, nego su za njima ostala njihova dela. NARAVNO I TO JE TAKO.OVAJ SVET JE SVET MATERIJE A CARSTVO NEBESKO JE SVET DUHOVNI MADA ĆE I TAMO LJUDI I ANGELI NA NEKI NAČIN IMATI TELO MATERIJALNO...DAKLE NE ŠETA NI SV.NIKOLA NI SV. SAVA NI SVETI VASILIJE OSTROŠKI,ALI ZAŠTO BI ŠETALI KAD SU ONI I TE KAKO PRISUTNI U POMOĆI LJUDIMA I VERNIM I NE VERNIM...JER NE GREJE SUNCE SAMO DOBRIMA NEGO I LOŠIMA I DOBRIMA.JEDAN ČOVEK JE SVOME DETETU OBJASNIO ŠTA JE VERA NA OVAJ NAČIN:Tata šta je vera?
Sine kada jedeš da li vidiš svoja usta?
Dete kaže:Pa ne gledam
Tata kaže: Ali ipak svaki put pogodiš usta i tako se hraniš
To je vera...znaš da je tu i ne razmišljaš dalje...

Nema, bre, ljudi, ništa posle smrti.
Pomirite sa sa tim.Kada umremo saznamo,ali to biva kasno...dolaze:twisted:
Uopšte nije teško, ako umete da volite i poštujete život (ovozemaljski).
ja volim i poštujem život

............
 
Znam, onisifore. Na nekoj od ovih tema sam je citirala.
Jedna od najlepših ljubavnih pesama.
I postavila sam negde pitanje zašto se telesna ljubav smatra grehom, i da li je seksualni užitak greh - i nisam dobila adekvatan odgovor, osim onog da užitak i seks nisu greh ako su muškarac i žena u braku. Dakle, sve druge ljubavi - velike i iskrene - spadaju u greh.
Potpuno neprihvatljivo.
A zamislite kakvog li cinizma: Isus je rođen van braka i to još od device.
 
Када би знао јеванђеље неби ти било тешко схватити...формално Пресвета дДева је била у браку са св. Јосифом и наравно да је се Бог родио на безгрешан начин...ајде да упростимо...дете из епрувете...то је ван телесна оплодња...у индији надри лекари отварају људско тело без крви и ножа..а зашто неби свемогући Бог мога Духом Светим оваплотити се од чисте утробе...вера!...погурај веру у ту Истину као што у току дана хиљаду пута своју веру даш безначајнијим стварима
 
Када би знао јеванђеље неби ти било тешко схватити...формално Пресвета дДева је била у браку са св. Јосифом и наравно да је се Бог родио на безгрешан начин...ајде да упростимо...дете из епрувете...то је ван телесна оплодња...у индији надри лекари отварају људско тело без крви и ножа..а зашто неби свемогући Бог мога Духом Светим оваплотити се од чисте утробе...вера!...погурај веру у ту Истину као што у току дана хиљаду пута своју веру даш безначајнијим стварима

Ne, Marija nije bila u braku. I vantelesna oplodnja zahteva penetraciju.
Ti si očigledno sklon veri bez provere i razmišljanja, čim prihvataš ovo o indijskim nadrilekarima, pa otuda i vera u svenemogućeg i Duh Sveti. No, za razliku od tebe ja znam da dva gameta (ženski-jajna ćelija; muški-spermatozoid) daju zigot i to seksualnom ili instrumentalnom penetracijom i tu nema mesta nikakvom Svetom Duhu. Zato uopšte ne vidim razlog da verom u nemoguće silujem istinu.
 
U, bre, Medo, ala si me analizirao.
Džabe, ja i dalje mislim ono što mislim.
Ali cenim tvoj trud.
Ja ću i dalje da budem Antihrist (harizmatični i nežni?) i nastaviću da volim ljude i pomažem koliko mogu, bez očekivanja da ću zbog toga biti nagrađena.
 
Опет ти понављам да по јеврејском закону у оно време свака девојчица од 12 година морала је да се обручи....До дванесте године Пресвета Богородица је била у храму а затим је ,видевши њену побожност и чедност , обручио стари св. Јосиф и тако се она могла предати Богу и молитви и уједно испунити јеврејски закон...све остало је моја добра намера да ти објасним необјашњиво..те те остављам да спознаш или не спознаш...да ја неби упао у хулу и огрешио се без потребе..пост је...а рогати не спава...
 
ja volim i poštujem život
Naprotiv pravoslavna vera najviše se osvrće na pojam smrti i vaskrsenja


............
Ali je problem što se bojiš smrti. Uzmi 4.knjigu apologetike od doktora teologije Lazara Milina (valjda bi on trebao da bude neki autoritet za vas vernike jer je doktorirao u Švajcarskoj na vaskrsenju) i pročitaj šta kaže o vaskrsenje. Tamo ćeš naći naširoko a ja ću ukratko: kaže da ako neko i dokaže da vaskrsenje ne postoji (da li uočavaš svu besmislenog ovoga), onda ga treba izmisliti zbog ljudskog straha od smrti.
 
Sve je u redu sa telom dok ne pocne da boli i propada. Kad se to desi mnogi zazale sto su ljubili telo iznad Duha, sto se nisu vise posvetili onom sto jedino moze biti nepropadljivo... To je i prica iz Budizma, o Budi koji je imao sva moguca telesna zadovoljstva ali kad je jednog dana video les coveka shvatio je da je sve telesno prolazno i posvetio se trazenju onog sto jedino moze biti vecno - trazenju Duha.

dobro se debeli setio...8-)..
 
Лазар Милин ми ама баш ништа не значи јер као што видиш у наслову мога имена ја сам верник Истинске православне цркве Србије тзв. зилоти.теби не познати..Лазар,Бог да му душу прости; је тежак екумениста и у његовом исповеању вере појнамање је чистоће..Страх од смрти...па ко се радује смрти...чека нас суд..а дела злих колико волиш...али ми имамо и радост сем страха...верујумео Христа и Божије милосрђе...немој да одлутамо од теме...
 
Опет ти понављам да по јеврејском закону у оно време свака девојчица од 12 година морала је да се обручи....До дванесте године Пресвета Богородица је била у храму а затим је ,видевши њену побожност и чедност , обручио стари св. Јосиф и тако се она могла предати Богу и молитви и уједно испунити јеврејски закон...све остало је моја добра намера да ти објасним необјашњиво..те те остављам да спознаш или не спознаш...да ја неби упао у хулу и огрешио се без потребе..пост је...а рогати не спава...

Da mi objasniš neobjašnjivo. Pa do kada ćete da upadate u ove besmislice? Zašto već jednom razum ne preovlada?
Ali, dobro, dobro, nemoj da upadaš u hulu jer će ti Bog ukinuti dobro mesto u Carstvu Nebeskom gde ćeš uz svece i Angele mrtav-živeti. A zbog toga što siluješ razum, niko neće ni da ti zameri, a kamoli kazni.;-)
 
Лазар Милин ми ама баш ништа не значи јер као што видиш у наслову мога имена ја сам верник Истинске православне цркве Србије тзв. зилоти.теби не познати..Лазар,Бог да му душу прости; је тежак екумениста и у његовом исповеању вере појнамање је чистоће..Страх од смрти...па ко се радује смрти...чека нас суд..а дела злих колико волиш...али ми имамо и радост сем страха...верујумео Христа и Божије милосрђе...немој да одлутамо од теме...

Hm.... Zilote, kad kažeš "pa ko se raduje smrti... čeka nas sud" ispada da vernik strahuje od strašnog suda. Da li to znači da se zbog tog straha trudi da, za ovozemaljskog života, postupa po Božijim zakonima? Zbog straha od suda? Ako je tako, onda je to licemerno.
Suština naših života nije u strahu, već u radovanju životu. Ne treba živeti za slavu umrlih i svetih, već za slavu samog života. Ne treba misliti na smrt. Ona je ništavilo, a život je zadovoljstvo. Strašan sud svaki pojedinac treba da ima u svojoj glavi, kao savest.
 
Лазар Милин ми ама баш ништа не значи јер као што видиш у наслову мога имена ја сам верник Истинске православне цркве Србије тзв. зилоти.теби не познати..Лазар,Бог да му душу прости; је тежак екумениста и у његовом исповеању вере појнамање је чистоће..Страх од смрти...па ко се радује смрти...чека нас суд..а дела злих колико волиш...али ми имамо и радост сем страха...верујумео Христа и Божије милосрђе...немој да одлутамо од теме...
Pitam se koliko li vrsta vas vernika postoji i ko je od vas u pravu?
U pravu si, za ono boldovano, ja sam se malo zaneo.:smile:
 
Лазар Милин ми ама баш ништа не значи јер као што видиш у наслову мога имена ја сам верник Истинске православне цркве Србије тзв. зилоти.теби не познати..Лазар,Бог да му душу прости; је тежак екумениста и у његовом исповеању вере појнамање је чистоће..Страх од смрти...па ко се радује смрти...чека нас суд..а дела злих колико волиш...али ми имамо и радост сем страха...верујумео Христа и Божије милосрђе...немој да одлутамо од теме...

a da li je istina da ako se i ubica pokaje ..ide u raj???ubio recimo,silovao..
 
Stalno se vraćamo toj podeli na metarijalno i nematerijalno, tj. telu kao materiji (ljušturi, ili kako neki ovde rekoše, gomili mesa i vode, sklonoj starenju, truljenju i smrti) i duši kao nemateriji (besmrtnoj energiji, koja može da se regeneriše ili reinkarnira, zavisno od religije). Ako su psiha i duh sinonimi za dušu, da li je iko ikada video, čuo, osetio, dodirnuo ili namirisao duh nekoga ko je umro? Da li je iko, ikada, dokazao postojanje beskonačnosti i večnosti? Zašto se ljudi već jedanput ne pomire sa činjenicom (ma kako bila bolna ili nekome zastrašujuća) da, kada umre ljudsko telo, umire i sve što je u njemu? Jer, duša, tj. dih, tj. psiha je sastavni deo tela, a ne balon pun helijuma, koji otpluta u nebesa nakon što umremo.
Zašto vernici imaju toliki otpor prema telu i čulima?
Zašto insistiraju na platonskom idealizmu i pojmu duše, tj. duha kao nekoj posebnoj kategoriji čula?
Zar je vernicima sve, što je materijalno i prolazno, ujedno i ružno (jer im nije bitna lepota forme, već samo sadržaja)?
Zašto vernici toliko negiraju smrt, kada je ona apsolutno (empirijski) dokaziva?
Zašto se vernici toliko opiru prirodnom ciklusu života, po kome sve što se rodi, treba i da umre, jer je takav poredak svega živog na planeti Zemlji? Zašto je Crkva (bilo koja) u gardu prema "Majci Prirodi" i zagovara nezemaljski život, negde van ljudskog prirodnog obitavališta? Ima li za vernike života pre smrti, ili život nije ni bitan, nego nagrada u vidu metafizičke "besmrtnosti" daleko, van dometa čovekove spoznaje?
I sad ću da ponovim nešto u vezi sa dušom, što sam rekla na jednom drugom forumu (i zbog čega sam unela pometnju među tamošnje diskutante): ljudsko biće je na svesnom nivou upleteno u složene socijalne i lične odnose kojima ono vlada, ali i koji delimično vladaju njim, dok je na nivou nesvesnog upleteno u druge odnose (tamo, gde se prevazilaze vreme, prostor, uzročnost). Jedno ne isključuje drugo; oba nivoa se prožimaju, dopunjuju. Drugim rečima, mi smo materijalna bića, ljudi od krvi, mesa, vode ili čega već, koja su sposobna, putem nematerijalnih kategorija (mašte, raznih kreativnih impulsa itd.) da se izraze i tako odrede svoju kompletnu ličnost. Ali to traje dok je čovek živ; posle smrti nema ničega, izuzev humusa ili pepela. Kad umre pisac, iza njega ostane samo knjiga; kad umre slikar – slika, kompozitor – kompozicija. Dakle, ostaje nešto MATERIJALNO, opipljivo, čitljivo, gledljivo, slušljivo. Ne šetaju među nama duhovi Mocarta ili Van Goga, nego su za njima ostala njihova dela.
Nema, bre, ljudi, ništa posle smrti.
Pomirite sa sa tim.
Uopšte nije teško, ako umete da volite i poštujete život (ovozemaljski).

Da mi objasniš neobjašnjivo. Pa do kada ćete da upadate u ove besmislice? Zašto već jednom razum ne preovlada?
Ali, dobro, dobro, nemoj da upadaš u hulu jer će ti Bog ukinuti dobro mesto u Carstvu Nebeskom gde ćeš uz svece i Angele mrtav-živeti. A zbog toga što siluješ razum, niko neće ni da ti zameri, a kamoli kazni.;-)
Хвала на разумевању
 
Ја сам форумаш а не мисионар...тако да своју енергију усмерите на размишљање о души а не о вернику који верује у бесмртост душе...
 

Back
Top