- Poruka
- 15.156
Ne, nema opšteprihvćene definicije za etnos. Postoje mnoge - ali neka opšteprihvaćena ne postoji. A ovu teorija nije ni približno odgovorila šta je etnos.
Ne želiš da idemo van Evrope? Dobro. Jesu li Irci, Škoti i Velšani posebni etnosi u odnosu na Engleze? Ako jedan Napolitanac i Venecijanac pripadaju istom etnosu - kako to da jedan varaždinac i nišlija isto tako ne pripadaju istom etnosu? Sigurno nije ništa veća razlika između Napolitanca i Venecijanca nego zagrebčanina i nišlije. Opet ti govoriš o tome kao da je štokavština jezik, a ne narečje. Pa i Rusi ili Bugari su štokavci - pa ne govorimo istim jezikom sa njima. Baš kao što polovina Holanđana i dobar dio Njemaca govore istim donjosaskim narječjem, ali govore dva različita jezika (iako su jako bliska - u prošlosti su bila još bliža nego danas).
Onda govoriš o kulturi? Pa je li Dubrovnik kulturno bliskiji sa Splitom, Zadrom, Rijekom i Zagrebom ili sa Beogradom, Nišom, Novim Sadom ili Banja Lukom? Ja ne znam jesi li svjestan šta pričaš?
Spominješ dubrovačke renesansne pjesnike? Pa najveći dio njih su svoj jezik nazivali ilirskim, slovinskim i hrvatskim; poneki ga je nazivao i bosanskim ili dubrovačkim - nijedan ga nije nazvao srpskim. I sad su po tebi oni tada bili dio srpske kulture? I da li ti pisci danas prirodnije pripadaju današnjim stanovnicima Dubrovnika, ili stanovnicima Užica? Znači Mavra Vetranovića ima više pravo da baštini jedan današnji Leskovčanin nego današnji Dubrovčanin? Današnji Dubrovčani su nekom Smederevcu "ukrali" Nalješkovića?
A liše te Dubrovačke republike i prostora pod Venecijom i Austrijom tada kulture i nema na ovim prostorima sem u tragovima - upravo je zato na prostorima pod Osmanskom vlašću i živio najveći dio nepismenih ljudi, i zbog toga je i vjera i igrala tako jaku ulogu u kasnijem formiranju nacija na zapadnom Balkanu, za razliku recimo od Njemačke ili Holandije. Ovdje su različite vjere upravo predstavljale i različite "kulturne" svjetove.
Kvalitetno pišeš i rezoniraš i drago mi je čitat tvoje postove, ali moram priznat da bezveze tupiš zube. Oni koji su desetljećima odgajani na mitovima o velikosrbstvu i naučeni vidjeti Srbe svugdje i svuda, ne mogu razumijeti ni prihvatiti snagu argumenata i dedukcije. O temi Dubrovnika sam već raspravljao prije dvije godine i postavio silu argumenata, ali očito nekima to ne može doprijeti do mozga. Ne pada mi napamet opet se upuštati u takvu raspravu, ali guštam pročitati i nasmijati se propuhu u glavi kod pojedinih forumaša. Nije to stvar neznanja ili manjka sposobnosti rezoniranja, već čista nacionalistička zadojenost koja je, nažalost, igrala veliku ulogu u pokretanju rata na ovim prostorima. No, doći će vrijeme otrežnjenja kada će i taj ekstremni ostatak Srba shvatiti neosnovanost i uzaludnost advokature takvih teorija. Povijest je takva kakva jest, a ne onakva kavu bi neki htjeli da je.
