Dubrovačka književnost je srpska i bazirana je na kosovskom zavetu!

  • Začetnik teme Začetnik teme Neno
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Најкраће речено, тврдити да је на пример Гундулић "хрватски песник" исто је као кад би неко тврдио да је Шекспир "амерички писац".

Просто и једноставно. Такав малоумни коментар нико не би узимао за озбиљно нигде.
 
Sta ova konstantacija treba da znaci.

Hrvatska lingvistika je uspela istovremno da tvrdi da su pesme tipa dvooglavni orao se vije nad smederervom za jasnom srpskom tematikom, da su sva spisa Andrije Zmajevica hrvatske iako uglavnom bavi srpskim temama i naziva jezik srpskim. To je sve hrvatski. Istovremenom hrvatska i srpska knjizvonost nemaju pre Vuka dodira. Prvo gledaj svoje dvoriste brate Hrvato.
Znam da se te pjesme zovu bugaršćice, ne hrvatske. Andrija Zmajević je Srbin, stoji mu i na grobu. Možda pratiš neke budalaste podcastove poput Velebit.
 
Најкраће речено, тврдити да је на пример Гундулић "хрватски песник" исто је као кад би неко тврдио да је Шекспир "амерички писац".

Просто и једноставно. Такав малоумни коментар нико не би узимао за озбиљно нигде.
Što zapravo si želio reći?
 
Нешто сад неће да дозволи више слика у једном упису, ваљда су нешто мијењали... Да се не зајебавам по овој врућини, ево линка:

https://forum.krstarica.com/threads/srpsko-ime-u-dubrovniku.236241/page-56#post-30917582

1693173905250.jpeg

1693173854048.jpeg
Ilirski = slovinski = srpski


Što se pak identiteta slovinski=srpski tiče, odavno je to već potvrđeno na glavnom hrvatskom forumu - šta možemo kad su na izvoru informacija. :)
I treći Mijuškovićev razlog je važan i tiče se samog naslova dela Popa Dukljanina. On navodi da već u uvodnom poglavlju pop Dukljanin kaže da se njegovo delo naziva "Spis o Gotima" koji se latinski Regnum Sclavorum". Iz toga se može zaključiti da su Goti za popa Dukljanina bili isto što i Sloveni. Ali ko su bili Sloveni? O tome Mijušković piše na nekoliko strana i navodi dosta ubedljivih razloga po kojima su Sloveni bili isto što i Srbi, a Sclavonia isto što i Srbija. Evo jednog od detalja njegove argumentacije:
Mihailo Dinić je utvrdio da u Dubrovačkim ispravama Sclavonia "označava isključivo Srbiju" a Sclavus da je "uvijek Srbin". To isto mi možemo da kažemo i za kotorske isprave kao i za Kotorski statut.

Kao što se za vladare ili predstavnike vladarske vlasti u drugim Sclavoni-ama uz titule rex, dux, banus i sl. nalazi atribut Sclavorum ili Sclavoniae, tako se i vladari srpskih zemalja označuju sa rex ili imperator Sclavorum ili Sclavoniae. Tako dukljanski kraljevi (Mihailo ili Bodin), kraljevi iz dinastije Nemanjića pa i sam car Dušan. Šta više, car Dušan u svojoj povelji izdatoj 20. avgusta 1346. godine u Skoplju, čiji se original nalazi u crkvi sv. Nikole u Bariju, sam se – u latinskom originalnom tekstu ove isprave, napisanog od njegovog latinskog pisara – naziva Sclavoniae imperator, čemu u njegovom (...sub pendenti sigilo et sybscriptionibus manus nostrae maiestatis) ćirilskom potpisu odgovara "car Srbljem", što opet dokazuje da je rex ili imperator Sclavoniae potpuno isto (kad se radi o srpskim zemljama) sa rex ili imperator Sclavorum. Prema tome i Regnum Sclavorum je isto što i Regnum Sclavoniae.

Poslije Dušanove smrti, u dokumentu od 14. maja 1357. godine, zapravo dopisu Ulcinjske opštine mletačkom duždu stoji da će Ulcinjani udovoljiti i udovoljavati njegovim zahtjevima koji ne bi nanosili gubitke i štete vladanju "naše vladarke carice Srbije" (...que cederit in detrimentum et damnum dominantionis nostre imperatricis Sclavonie. (68-69))

Ova teza je veoma značajna i ona se tiče samog naslova Orbinove knjige koji bi se mogao čitati i kao Kraljevstvo Srba. Orbinova knjiga potvrđuje stav da je on Slovenima prevashodno smatrao Srbe, odnosno da se ime Sloven odnosilo prevashodno na Srbe. Ovako shvaćen, i Letopis popa Dukljanina u Orbinrvoj knjizi u punoj meri se odnosi na Srbe i na njihovu istoriju.
Jošte jednom:

Mihailo Dinić je utvrdio da u Dubrovačkim ispravama Sclavonia "označava isključivo Srbiju"

Car Dušan sam sebe naziva Sclavoniae imperator, čemu u njegovom ćirilskom potpisu odgovara "car Srbljem".


Odatle je i logično i ispravno zaključiti da je latinskom "lingua serviana" ekvivalnetno naše "slovenski", odnosno ikavicom: "slovinski".
 
Pogledajte prilog 1401395
Pogledajte prilog 1401394Ilirski = slovinski = srpski

Što se pak identiteta slovinski=srpski tiče, odavno je to već potvrđeno na glavnom hrvatskom forumu - šta možemo kad su na izvoru informacija. :)
I treći Mijuškovićev razlog je važan i tiče se samog naslova dela Popa Dukljanina. On navodi da već u uvodnom poglavlju pop Dukljanin kaže da se njegovo delo naziva "Spis o Gotima" koji se latinski Regnum Sclavorum". Iz toga se može zaključiti da su Goti za popa Dukljanina bili isto što i Sloveni. Ali ko su bili Sloveni? O tome Mijušković piše na nekoliko strana i navodi dosta ubedljivih razloga po kojima su Sloveni bili isto što i Srbi, a Sclavonia isto što i Srbija. Evo jednog od detalja njegove argumentacije:
Mihailo Dinić je utvrdio da u Dubrovačkim ispravama Sclavonia "označava isključivo Srbiju" a Sclavus da je "uvijek Srbin". To isto mi možemo da kažemo i za kotorske isprave kao i za Kotorski statut.

Kao što se za vladare ili predstavnike vladarske vlasti u drugim Sclavoni-ama uz titule rex, dux, banus i sl. nalazi atribut Sclavorum ili Sclavoniae, tako se i vladari srpskih zemalja označuju sa rex ili imperator Sclavorum ili Sclavoniae. Tako dukljanski kraljevi (Mihailo ili Bodin), kraljevi iz dinastije Nemanjića pa i sam car Dušan. Šta više, car Dušan u svojoj povelji izdatoj 20. avgusta 1346. godine u Skoplju, čiji se original nalazi u crkvi sv. Nikole u Bariju, sam se – u latinskom originalnom tekstu ove isprave, napisanog od njegovog latinskog pisara – naziva Sclavoniae imperator, čemu u njegovom (...sub pendenti sigilo et sybscriptionibus manus nostrae maiestatis) ćirilskom potpisu odgovara "car Srbljem", što opet dokazuje da je rex ili imperator Sclavoniae potpuno isto (kad se radi o srpskim zemljama) sa rex ili imperator Sclavorum. Prema tome i Regnum Sclavorum je isto što i Regnum Sclavoniae.

Poslije Dušanove smrti, u dokumentu od 14. maja 1357. godine, zapravo dopisu Ulcinjske opštine mletačkom duždu stoji da će Ulcinjani udovoljiti i udovoljavati njegovim zahtjevima koji ne bi nanosili gubitke i štete vladanju "naše vladarke carice Srbije" (...que cederit in detrimentum et damnum dominantionis nostre imperatricis Sclavonie. (68-69))

Ova teza je veoma značajna i ona se tiče samog naslova Orbinove knjige koji bi se mogao čitati i kao Kraljevstvo Srba. Orbinova knjiga potvrđuje stav da je on Slovenima prevashodno smatrao Srbe, odnosno da se ime Sloven odnosilo prevashodno na Srbe. Ovako shvaćen, i Letopis popa Dukljanina u Orbinrvoj knjizi u punoj meri se odnosi na Srbe i na njihovu istoriju.
Jošte jednom:

Mihailo Dinić je utvrdio da u Dubrovačkim ispravama Sclavonia "označava isključivo Srbiju"

Car Dušan sam sebe naziva Sclavoniae imperator, čemu u njegovom ćirilskom potpisu odgovara "car Srbljem".


Odatle je i logično i ispravno zaključiti da je latinskom "lingua serviana" ekvivalnetno naše "slovenski", odnosno ikavicom: "slovinski".
Misaona greška iliti odletio si daleko preko cilja.

Ti se pozivaš na strano imenovanje ovdašnjih naroda i vladara. Dao si lijep primjer da se i car Dušan u latinskom dokumentu identificirao tek kao vladar Slavena. Nešto što pratimo od prvih takvih dokumenata u vezi istočne obale Jadrana. I u primjerima gdje se vidi da je autor poznavao slavenskog vladara i znao čiji je vladar opet bi u latinskom zapisu bio zapisan općenito samo kao vladar Slavena.

Pravi bi primjer bio da dokažeš da su Srbi sami običavali pisati da pišu ili govore slovinski, ilirski, srpski kao sinonimi, kao što je to u hrvatskim djelima gdje se prva dva naziva izjednačavaju sa hrvatskim.

EQCxUNYWoAgDzJ7.jpeg
 
Misaona greška iliti odletio si daleko preko cilja.

Ti se pozivaš na strano imenovanje ovdašnjih naroda i vladara. Dao si lijep primjer da se i car Dušan u latinskom dokumentu identificirao tek kao vladar Slavena. Nešto što pratimo od prvih takvih dokumenata u vezi istočne obale Jadrana. I u primjerima gdje se vidi da je autor poznavao slavenskog vladara i znao čiji je vladar opet bi u latinskom zapisu bio zapisan općenito samo kao vladar Slavena.

Pravi bi primjer bio da dokažeš da su Srbi sami običavali pisati da pišu ili govore slovinski, ilirski, srpski kao sinonimi, kao što je to u hrvatskim djelima gdje se prva dva naziva izjednačavaju sa hrvatskim.

Pogledajte prilog 1401434
Malo pročitaj odakle su roditelji Filipa Grabovca i odakle se širi hrvatsko ime nakon turskog osvajanja Bosne, Huma, dela Dalmacije i Like.

Hrvatsko ime u doba turske okupacije se širi na jedan deo Dalmacije. Ono je čisto administrativne prrirode i dolazi kao ime za žitelje administrativne jedinice - Kliškog Sandžaka koja je u sastavu imala deo koji se zvao vilayet-i Hirvat (hrvatski vilajet). U doba Grabovčevih roditelja, ovo područje imalo je mešovito stanovništvo sastavljeno od lokalnih i doseljenih Srba ("vlaha"), lokalnih i doseljenih Muslimana, te drugih hrišćana, takođe kako lokalnih tako i doseljenih. Oni su se nazivali Hrvatima, dakle po osmanskoj aministrativnoj oblasti, iako sa istorisjkim Hrvatima srednjeg veka nikakve veze nisu imali.
 
Poslednja izmena:
Malo pročitaj odakle su roditelji Filipa Grabovca i odakle se širi hrvatsko ime nakon turskog osvajanja Bosne, Huma, dela Dalmacije i Like.

Hrvatsko ime u doba turske okupacije se širi na jedan deo Dalmacije. Ono je čisto administrativne prrirode i dolazi kao ime za žitelje administrativne jedinice - Kliškog Sandžaka koja je u sastavu imala deo koji se zvao vilayet-i Hirvat (hrvatski vilajet). U doba Grabovčevih roditelja, ovo područje imalo je mešovito stanovništvo sastavljeno od lokalnih i doseljenih Srba ("vlaha"), lokalnih i doseljenih Muslimana, te drugih hrišćana, takođe kako lokalnih tako i doseljenih. Oni su se nazivali Hrvatima, dakle po osmanskoj aministrativnoj oblasti, iako sa istorisjkim Hrvatima srednjeg veka nikakve veze nisu imali.
Ma nije, vjerojatno je porijeklom iz Hrvaca pa zato piše nešto o nekakvom hrvatskom. :fdlan:
 
Kako Hrvace, tako i selo Horvati koje je danas u sastavu grada Zagreba svedoči o doseljenicima među stanovništvo koje je doseljenike, za razliku od sebe, smatralo Hrvatima.

Pogledajte prilog 1401489
U Zagrebu Hrvati jesu bili doseljenici, isto postoje kod Zagreba sela Čehi i Sasi. Ipak je Zagreb bio sjedište bana Kraljevine Slavonije.
 
Zvuči otužno takvo hvatanje za nešto što ni jezično ni sadržajno nema veze sa srpskom književnošću suvremenoj dubrovačkoj koja se svojata i kao pokušaj stvaranja nove književne povijest nakon kasnog prelaska na novi jezični standard koji je sličan tom dubrovačkom.
Мислиш на Вукову реформу?
 
Srbi imali ne samo renesansu nego i daleko prije ostatka Europe"
То банализују ови код нас што су полумутави. Али има назнака да је у Србији било нечега ( не само у Србији) што ће после добити пун замах у Италији.
 

Back
Top