To nije ništa, radi se o zgodnoj stvari koja je opažena i pitajboga kako protumačena.
Problem sa slavistikom je što su slavenski jezici kao kulturni jezici u zaostatku za romanskim i germanskim, pa nema bitnoga materijala za pisani govorni jezik u dovoljnoj mjeri. Oko 1300., kad postoje već remek djela Dante za talijanski, Chaucera za engleski i Eckharta za njemački, za slavenske se jedva nađe nešto sirotinjski, kakav prijepis dijela evanđelja ili što slično.
A da ne govorimo o sramotnoj politizaciji za ova južnoslavenska područja kod svih osnivača, od Dobrovskog do Miklosicha. "Srbi" Dobrovskog nisu toliko sramota, koliko bizarna fantazija. No, što reći na uporna nastojanj Šafarika, Kopitara i kasnije Miklosicha, kad je sve bilo jasno, da nasilu spoje starinski pojam olirski i srpski, u kao jedan jezik, dok od hrvatskoga imena bježe ko vrag od tamjana.
To nisu zbunjeni ljudi i neuki. To su lašci i preveranti. Imali su na vagone djela u kojma se jasno ukazuje da je "ilirski" isto što i "hrvatski" i da nije "srpski". Imali su djela Marulića, Mikalje, Barakovića, Stulića, Grabovca, Voltića,..sve kapitalci u kojima im piše stalno ilirski je hrvatski je slovinski. Os "srpskoga" ni s. jedino u nategnutom djelu Jovana Rajića i par marginalaca.
Imaju ljdi dkle cijeli vernakularni korpus od 1400ih u preko 400 godina, i rukopise i tiskane djela gdje im u oči viče "ilirski"-"hrvatski", a oni se prave slijepi, puj pike ne važi.
To su kriminalci a ne znanstvenici, pa i kilavog tipa.