Dubrovačka književnost je srpska i bazirana je na kosovskom zavetu!

[ZabranjeniLegenda]

Ali vidiš, to prosto nije istina. Ne mogu se listati knjige i tražiti kada se neka sintagma specifično pominje, zato što većina sintagmi koje su u današnjoj svakodnevnoj upotrebi i jesu generalno govoreći novijeg datuma. Mora se sve istraživati i, naravno posmatrati isključivo u kontekstu, a ne istrgavati iz njega.

Nqravno novijeg datuma jer sam pojam ,,kosovski zavet”, je novijeg datuma. I dio ,,obnove” srpskog nacionalizma.

Primera radi, Vladimir Karić; str. 165 Srbija i Balkanski savez:

Pogledajte prilog 1439776

Kada se vide ovakve stvari, jasno je koliko je nebulozno ovo vezivati za 1930-e godine.

Ovo je hvatanje za slamke. Ovdje nigdje ne koristi sintagmu ,,kosovski zavet” koji se koristi danas.

Pokusaj predstaviti ovaj pojam kao ,,visevjekovna sustina srpskog identiteta” kako drve Kovic Rakovic i ostali ,,nacionalni radnici” je istorijski revizionizam, i politicka agenda.

 

[ZabranjeniLegenda]

Same cinienice govore da ,,kosovski zavjet” je od pocetka konstruisana politicka ideologija:

• Vidovdan uveden kao praznik Srbije 1889. g.
• Vidovan uveden kao praznik u crkveni kalendar 1892. g.
• Obilic i Lazar zamjenjuju Kraljevica
• Kovanica ,,Kosovski zavjet” popularizovana 30ih od strane crkvenih lica
• Pjesma ,,Vidovdan” stvorena 1989. g i finansirana od strane rezima Milosevica.
• Film ,,Boj na Kosovu” snimljen 1989. g. i finansiran od strane rezima Milosevica.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Nqravno novijeg datuma jer sam pojam ,,kosovski zavet”, je novijeg datuma. I dio ,,obnove” srpskog nacionalizma.

Pogledajte prilog 1439781



Ovo je hvatanje za slamke. Ovdje nigdje ne koristi sintagmu ,,kosovski zavet” koji se koristi danas.

Pokusaj predstaviti ovaj pojam kao ,,visevjekovna sustina srpskog identiteta” kako drve Kovic Rakovic i ostali ,,nacionalni radnici” je istorijski revizionizam, i politicka agenda.

Pročitaj ponovo ono ovo o čemu govorimo.

To što radiš nema nikakve logike, prosto. Ti se ne baviš suštinom, već formom.

Potpuno isto bi bilo kao da npr. napišeš „arturijanske legende“ i onda pretražuješ tu sintagmu kao istorijat arturijanskih legendi.

Prosto je za ne poverovati da pričaš o akve stvari, dok smo bukvalno pre neki dan citirali poslanice Sv. Petra Cetinjskog.

P. S. I kad ćeš mi odgovoriti zašto srpski književnici cincarskog porekla ne mogu da se računaju u srpske književnike?

 

[ZabranjeniLegenda]

,,Kosovski zavjet”, je srpski ekvivalent americkog ,,Manifest destiny” 19. v. drzavna ideologija koja je govorila da anglo-amerikanci imaju pravo od Boga da se sire i vladaju cijelim americkim kontinentom. Ovu ideologiju je slijedila kolonizacija zapadne obale Amerike.

Istim duhom, kosovski zavjet je bio konstruisan i aktiviran da bi dao srpskom narodu pravo da kolonizuje Kosovo i okolinu, zato se ceka sve do 1889. g (deceniju nakon priznanja nezavisnosti Srbije) da postane drzavni praznik.

Opet je ,,aktiviran” 1989. g od strane rezima Slobodana Milosevica. I prije par god. od rezima Vucica (njegovi kulturni radnici Kovic/Rakovic).

 

[Pumpaj Dinstanović]

Same cinienice govore da ,,kosovski zavjet” je od pocetka konstruisana politicka ideologija:

• Vidovdan uveden kao praznik Srbije 1889. g.
• Vidovan uveden kao praznik u crkveni kalendar 1892. g.
• Obilic i Lazar zamjenjuju Kraljevica
• Kovanica ,,Kosovski zavjet” popularizovana 30ih od strane crkvenih lica
• Pjesma ,,Vidovdan” stvorena 1989. g i finansirana od strane rezima Milosevica.
• Film ,,Boj na Kosovu” snimljen 1989. g. i finansiran od strane rezima Milosevica.

Pa ti uopšte ne govoriš o kasnijoj instrumentalizaciji u formi državne ideologije Srbije, već tvrdiš doslovno da je sve tada bilo izmišljeno.

Verovatno upotrebom vremeplova, otišli i postavili sve te falsifikate i retroaktivno isprali mozak ljudima u prošlosti?

 

[ZabranjeniLegenda]

Pa ti uopšte ne govoriš o kasnijoj instrumentalizaciji u formi državne ideologije Srbije, već tvrdiš doslovno da je sve tada bilo izmišljeno.

Verovatno upotrebom vremeplova, otišli i postavili sve te falsifikate i retroaktivno isprali mozak ljudima u prošlosti?

Jasno i argumentovano objasnjavam da kosovski zavjet je politicki konstrukt kreiran od jednog zrna par guslarskih pjesama iz 18-19. v.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Jasno i argumentovano objasnjavam da kosovski zavjet je politicki konstrukt kreiran od jednog zrna par guslarskih pjesama iz 18-19. v.

Je li treba stvarno ponavljati stvari?

Poslanice Sv. Petra Cetinjskog Vasojevićima i Ašanima iz 1809. godine:

Crnogorska braća, srpski vitezovi, kako vladika Petar naziva srpske ustanike, približavaju se Crnoj Gori. Vladika šalje nekoliko Crnogoraca u Drobnjaka, da sija podigne na noge. Šalje ovu poruku:

PETAR I: Podsjetite se, draga braćo, vaše nekadašnje slave, vaše najmilostivije slobode i slobode koju ste izgubili nakon izdaje prokletog Vuka Brankovića, i pod teškim jarmom varvarskog ropstva trpjeli svakojake nevolje 420 godina.

Takođe Petar I naređuje da se uvažava i da se slušaju zapovesti vojvode Prodana Gligorijevića.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Poslanica Sv. Petra Gluhodoljanima iz 1808. godine:

 

[Pumpaj Dinstanović]

Poslanica Sv. Petra Gluhodoljanima iy 1789. godine:

 

[Pumpaj Dinstanović]

Poslanica Sv. Petra Rišnjanima iz 1806. godine:

 

[Pumpaj Dinstanović]

Poslanica Sv. Petra Cetinjskog Drobnjacima i Pivljanima iz 1809. godine:

Da uzmu oružje, kao i braća Srblji i izbave sebe i svoje poslednje od jarma i envolje, u kojoj žive 420 godina, od izdaje prokletog Vuka Brankovića.

 

[ZabranjeniLegenda]

Poslanica Sv. Petra Gluhodoljanima iz 1808. godine:

Pogledajte prilog 1439799Pogledajte prilog 1439800Pogledajte prilog 1439801

Nista ovo ne govori o ideologiji kosovskog zavjeta. Sv Petar je samo bacio kletve, da li Brankovic, kralj Vukasin, ili koji drugi izdajnik u pitanju nije bitno. Reci kad i dje Sv Petar spominje Obilica i Lazara?

 

[Pumpaj Dinstanović]

Stega, zakonik Sv. Petra Cetinjskog iz 1796. godine; čl. 3:

Треће​

​

От дневи данашњега и унаприед ако би се наша који Црногорац, оли које село, али племе, или која нахија, да буде издајник јавнијем или потајнијем начином, таквога сви јединогласно предаемо вјечноме проклетству како Јуду предатеља Господња и како злочестиваго Вука Бранковића, који издаде Србље на Косово и вјечну мрзост и проклетство от народа на себе привлече и от милости божје отпаде, и таквога брацкога и христијанскога крвника и издајника, који би се наша, не само што вјечноме проклетству предасмо и рекосмо да га буде анатема и да јест пред Богом сиго свјета и будушчаго одговорник за све што би зла и приеваром и издајом учинио, него и крв наша на њега и на чада његова от земљи на небо, јако же Авала да во пијет и да останет како кров Христа спаситеља нашего народ Јеврејски.​

 

[ZabranjeniLegenda]

Dodatno je interesantno kod ,,kosovskog zavjeta”

Jeste da ne postoje stare pjesme o ovoj bitci niti o Obilicu/Lazaru (van par guslarskih od V.Karadzica)

Pjesma ,,Vidovdan” napisana 1989. g.
,,Kosovski bozuri” (dragi dragi) 70ih
,,Srpska se truba s Kosova” 70ih
,,Sine jarko sunce s Kosova” 1989. g.

Itd. Cijeli kosovski folklor je forsiran i kreiran od strane vlasti da bude ,,srpska visevjekovna sustina” i opravdava nasilnu kolonizaciju Kosova i ekspanziju srpske drzave.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Nista ovo ne govori o ideologiji kosovskog zavjeta. Sv Petar je samo bacio kletve, da li Brankovic, kralj Vukasin, ili koji drugi izdajnik u pitanju nije bitno.

Neće biti da je tako. Čitaj sve, i sa razumevanjem, a ne napreskok. Pod broj jedan, motiv izadje jedan je od centralnih elemenata kosovskog zaveta. Konkretno, izdaje Vuka Brankovića, kako je narodni pevač opevao. Netačno je da je nebitno koji je izdajnik; kosovska izdaja zauzima vrlo značajno mesto, ušavši čak i u sam opšti zakonik koji je Petar obelodanio 1796. godine, u članu III.

Takođe, još jednom: kontekst, kontekst i kontekst. Nije reč o nekakvim kletvama, već dosledno, i to više puta, pominje se četiri veka nedaća pod Turcima. Sveti Petar Cetinjski broji od Kosovske bitke, 1389. godine, i kaže da je vreme da se tome dođe kraj i da dođe do konačnog oslobođenja od Turaka, konačno,posle više od 400. godina.

Podsjetite se, draga braćo, vaše nekadašnje slave, vaše najmilostivije slobode i slobode koju ste izgubili nakon izdaje prokletog Vuka Brankovića, i pod teškim jarmom varvarskog ropstva trpjeli svakojake nevolje 420 godina.

Preskočio si u celosti kontekst, da ne kažem i samu suštinu.

Reci kad i dje Sv Petar spominje [..] Lazara?

Evo; iz njegove Kratke istorije Crne Gore:

Pod imenom Gornje Zete sastojaše se u to vrijeme i Crna Gora. One su svagda nerazdvojno imale svoje vladateljne banove, kako pređe srpskijeh carah od Nemanjića doma, tako i po presječeniju te carske familije; ne hoteći priznati Vukašina careubicu za svojega kralja ostale bjehu pod vladom svojijeh knjaževah od Balsića poroda, o kome Mavraurbin, dubrovački arhimandrit, napominje. Ova familija bješe onda prva među dvorjanstvom jedne i druge Zete, budući po ženskoj krvi imaše neko srodstvo s Nemanjića porodom. No kad Srblji okruniše Lazara Grebljanovića velikijem i samodržavnijem knjazom srbskije, tadar i ove dvije Zete pristadoše k Lazarevoj strani, ali na taki način, da s njima upravljaju svoji knjaževi. - Bals ili Baoš, treći Balšića doma knjaz, imaše za ženu srbskoga knjaza Lazara kćer, imenom Despinu. Ovi Baoš sobra svoju vojsku i pođe na pomoć svojemu tastu i gospodaru protiv turskoga cara Amurata; no došavši mu na put nesrećni glas o pogibiji srbske vojske i samoga knjaza Lazara u Kosovo, prinuđen bi povratiti se s gorkijem plačem nazad, proklinjući Vuka Brankovića za izdaju, učinjenu svojemu caru i otečestvu. I tako, po takome i toliko plačevnome srbskoga carstva padeniju, obje Zete ostadoše pod upravljenijem pomenutoga knjaza Baoše. Žena njegova, rodivši sina preko mjere crnomanjasta, koje ga pogledavši s neudovoljstvijem reče: "Ah! crno li sam dijete rodila" - i ova riječ pođe po narodu, i narod stade govoriti, da se u knjaza crni sin rodio, koji na krštenje bi narečen Stracimir, i kad poraste bješe čojek gorostasan i hrabroga svojstva; ali ime "crni" za njega ostade, po čemu i sin njegov Stefan prozvan bi Crnojević, vladatelj obojih Zetah. Tako i potomki njegovi pod ovijem prozvanijem bjehu.​

Prosto je neverovatno da si ti, mrtav 'ladan, napisao da je Vuk Branković bzv spomenut ono tamo neki izdajnik, totes nbtn koji.

 

[ZabranjeniLegenda]

Neće biti da je tako. Čitaj sve, i sa razumevanjem, a ne napreskok. Pod broj jedan, motiv izadje jedan je od centralnih elemenata kosovskog zaveta. Konkretno, izdaje Vuka Brankovića, kako je narodni pevač opevao. Netačno je da je nebitno koji je izdajnik; kosovska izdaja zauzima vrlo značajno mesto, ušavši čak i u sam opšti zakonik koji je Petar obelodanio 1796. godine, u članu III.

Takođe, još jednom: kontekst, kontekst i kontekst. Nije reč o nekakvim kletvama, već dosledno, i to više puta, pominje se četiri veka nedaća pod Turcima. Sveti Petar Cetinjski broji od Kosovske bitke, 1389. godine, i kaže da je vreme da se tome dođe kraj i da dođe do konačnog oslobođenja od Turaka, konačno,posle više od 400. godina.



Preskočio si u celosti kontekst, da ne kažem i samu suštinu.



Evo; iz njegove Kratke istorije Crne Gore:

​

Pod imenom Gornje Zete sastojaše se u to vrijeme i Crna Gora. One su svagda nerazdvojno imale svoje vladateljne banove, kako pređe srpskijeh carah od Nemanjića doma, tako i po presječeniju te carske familije; ne hoteći priznati Vukašina careubicu za svojega kralja ostale bjehu pod vladom svojijeh knjaževah od Balsića poroda, o kome Mavraurbin, dubrovački arhimandrit, napominje. Ova familija bješe onda prva među dvorjanstvom jedne i druge Zete, budući po ženskoj krvi imaše neko srodstvo s Nemanjića porodom. No kad Srblji okruniše Lazara Grebljanovića velikijem i samodržavnijem knjazom srbskije, tadar i ove dvije Zete pristadoše k Lazarevoj strani, ali na taki način, da s njima upravljaju svoji knjaževi. - Bals ili Baoš, treći Balšića doma knjaz, imaše za ženu srbskoga knjaza Lazara kćer, imenom Despinu. Ovi Baoš sobra svoju vojsku i pođe na pomoć svojemu tastu i gospodaru protiv turskoga cara Amurata; no došavši mu na put nesrećni glas o pogibiji srbske vojske i samoga knjaza Lazara u Kosovo, prinuđen bi povratiti se s gorkijem plačem nazad, proklinjući Vuka Brankovića za izdaju, učinjenu svojemu caru i otečestvu. I tako, po takome i toliko plačevnome srbskoga carstva padeniju, obje Zete ostadoše pod upravljenijem pomenutoga knjaza Baoše. Žena njegova, rodivši sina preko mjere crnomanjasta, koje ga pogledavši s neudovoljstvijem reče: "Ah! crno li sam dijete rodila" - i ova riječ pođe po narodu, i narod stade govoriti, da se u knjaza crni sin rodio, koji na krštenje bi narečen Stracimir, i kad poraste bješe čojek gorostasan i hrabroga svojstva; ali ime "crni" za njega ostade, po čemu i sin njegov Stefan prozvan bi Crnojević, vladatelj obojih Zetah. Tako i potomki njegovi pod ovijem prozvanijem bjehu.​

Prosto je neverovatno da si ti, mrtav 'ladan, napisao da je Vuk Branković bzv spomenut ono tamo neki izdajnik, totes nbtn koji.

Pa nekoliko stvari odje:

1. Petar I ovdje govori drugaciju istoriju za Balsu i Lazara nego prethodnik Vasilije koji govori da su bili u sukobu. Cak Petar ovdje tvrdi da je Balsa pokusao da dodje na Kosovo ali nije stigao

2. On navodi potpuno pogresnu istoriju za Crnojevice (da poticu od Balsica)

3. Preskoci Obilica, najbitniji lik kosovskom epu.

Dakle ocigledno Petar je bio pod uticajem novih ideja, sto je razlikovalo njegovu ,,istoriju” od istorije Vasilija. U svakom slucaju bez Lazara i Obilica nema ,,zavjeta”, i sto nije Petar onda u njegovim poslanicima njih spomenuo?

I na kraju krajeva dje su ti tekstovi iz Srbije o ovome? Sto zaobilazis fakte koje navodim da bi naveo neke opskurne pisanije crnogorskog vladara, mozda najnebitniji, i najneuspjesniji vladar dinastije Petrovica? A kosovski zavjet se radi o Srbiji?

 

[Pumpaj Dinstanović]

Poučenje u stihovima iz 1798. godine:

POUČENjE U STIHOVIMA

Nu poslušaj, dragi pobratime,
Ili brate, preljubazno ime!
Ere ću ti istinu kazati,
No zapazi, nećeš se kajati
Što su davno rekli i kazali
Mudri ljudi, koji su poznali:
Da u Turske i u ljute zmije
Hrišćanskoga prijatelja nije,
Ni razuma bistra u pjanice,
Ni u laži tvrde uzdanice;
Ni vjernoga druga u strašivca,
Ni poštena čojka u svadljivca;
Ne uzdaj se, brate, u lakomca,
Odstupiće i od Boga tvorca,
Od zakona i od svoje vjere,
Neće pazit oca ni matere,
Otačastva, roda, ni plemena,
Jer ne ljubi časti ni poštenja;
Nako blago, da se obogati,
I zato će svakoga prodati!
Ovo velim samo za lakomca,
Za lakomca, ljuckoga trgovca,
Koji ljubi blago preko mjere,
A prodaje vjeru u nevjere,
Vjeru dragu otačastva svoga,
Najposlije i sebe istoga!
Pak ostaje taka izdajica
Kako tužna, lakoma lisica,
Kad na mamu bude prevarena
I u lomna gvožđa uhvaćena;
Da se trže, sama sebe glođe,
Dokle lovac iznenada dođe,
Pa je drvljem i kamenjem tuče,
Najposlije i kožu joj svuče.
Svakome se tako dogodilo,
Kome opšte dobro nije milo,
I koji će biti izdajica,
Da ga božja sakruši desnica!
A ti, brate, zdrav i vesel budi,
Za potrebu nemoj žalit trudi!
Slušaj mudre, a malo besjedi
I hrišćanskim putem sebe vodi.
Koji mlogo zbori bez razloga,
Kajaće se od govora svoga;
Kad što rečeš i kad riječ daješ,
Pazi dobro, da se ne pokaješ:
Sramota je sada riječ reći,
Obećati, pa se pokajati;
Konop veže konje i volove,
A poštena riječ vitezove.
Drži slogu, a moli se Bogu,
Ljubi dobro i dragu slobodu;
Dobro, rekoh, a ne samovoljstvo,
Ni laživo kleto licemjerstvo;
Pazi ovo moje govorenje,
Biće tebi radost i poštenje,
A u tuđe poštenje ne tiči,
No se raduj, veseli i diči,
I kad vidiš poštena glavara,
Vojevodu, suđu, al' serdara,
Dobra čjka, al' razumna kneza,
U narodujunaka viteza,
Ili častna, mudra sveštenika,
Što je dobro, to je opšta dika.
U narodu što je od potrebe:
Poštovati starije od sebe,
Mudre ljude, prave savjetnike
I vojnike, hrabre načelnike.
Ako hoćeš biti mnogoljetan,
A na ovaj svijet puno-srećan:
A ti poštuj drage roditelje
I duhovne oce, učitelje,
Da blagoslov od Boga polučiš.
A i vječno blaženstvo dobiješ;
Da nam Bog da svijem pravoslavnim,
Ja iz svega moga srca želim.
U hilebna i lukava druga
Stoji nemir, svako zlo i tuga.
A špijuna i vjerolomnika,
Hrišćanskoga roda izdajnika,
Koji svađa braću iz podmukla.
Njega hrđa i nesreća tukla
I božja ga porazila ruka,
Ka'no kleta Brankovića Vuka!
Bježi od tih, ka' od zmije ljute,
Na zlo kakvo da te ne napute.
Ni to, brate, dobar junak nije,
Koji braću i zemljake bije
I zameće kavgu u družinu
I u rodnu svoju pokrajinu;
No se onaj junak može zvati,
Koji j' kadar hrabrost pokazati
Put zlotvora, kad zove svakoga,
Slava diže vojnika hrabroga.
Koje dobar junak od iskona
Za obranu vjere i zakona
I slobode mile nam i drage
Otačastva, đe žno nam se grade,
I taki sejunak neka fali,
Faliće ga svako i ostali;
Od junaštva ima ime pravo,
Dobi sabljom na polje krvavo,
Ka žno Miloš koji ubi cara
I u bojujoš mloge pohara:
Š njim Kosančić Ivan i Toplica,
Ti s Milošem bjehu obojica.
Te Murata ubi i pogazi
Na Kosovu đe se i sad pazi,
Sagrađen je stupac kameniti
Za vječiti spomen vjekoviti.
Al' je ono glasovita dika
Slavenskoga roda i jezika
Zmaj Skender-beg turski pobjeditelj
I svojega roda sadržitelj,
Koji dobi prebijelu Kroju
I ostalu banovinu svoju;
Kome Turci zlatom okivaše,
I pri sebi na prsi nosiše,
Da bi stekli Đurove krjeposti;
I od bojne slave to je bio,
Čim se bješe Đuro oglasio;
Glasiće se vjerno bez prestanka,
Jer ne bješe takvoga junaka,
Niti gaje porodila majka,
Nit će mislim, do suđena danka.
Sad evo ti Janko vojevoda,
Koji bješe brana i sloboda
Ungarskoga kraljevstva i krune,
Što mu i sad daju fale pune;
I što bjehu vitezi ostali,
Koje narod vas hrišćanski fali:
Ka'no Relju i Kraljića Marka,
Za njim vazda i danas Bugarka
U crno se vidi obučena,
A u srce preljuto mučena.
Al'je tužno svijeh prebrojiti
I u jednu pjesmu sadružiti,
Je bi pjesma mlogo duga bila,
Pjevačima te bi dosadila;
No sve, pobre, što sam besjedio:
Nit' sam plaka - nit' se veselio;
Tek ću kazat zlo i jade moje
Sve koje su nama od nesloge,
Od lakomstva, zlobe i zavisti;
O, plačite, kako ija isti!
Meni ne bi munje ni strijele
Tako moje srce raznijele,
Ka no kad mi dođe na pameti,
Što učini Branković prokleti!
A da bi se to ime, ne bilo,
Iz našega roda istražilo,
To je isto moja želja živa:
Da se niko Vukom ne naziva;
Vuk izdade Srbe na Kosovu,
Zaboravi milost Isusovu;
Tako slavu i vječno blaženstvo -
Tasta svoga slavnoga Lazara
I slavnoga srpskog gospodara,
Niti koga žali, niti pazi,
Svaku ljubav on pod noge zgazi:
Su dvanaest hiljada konjika
Sve po izbor silna oklopnika,
U Turakah dvoriti pobježe,
Stoga Srbin u ropstvo ulježe;
Pa Lazara Turci posjekoše,
A potoci suzah protekoše,
Po sva mjesta đe su gođ hrišćani,
Crnom krvcom svuđe smiješani;
Jadnoj srpskoj majci niz obraze,
Koju i sad nevjernici gaze!
Tu serdari, bani i vojvode,
Što izbranih bjehu iz slobode,
I što bjehu ostali vojnici,
Pogiboše u boj svikolici;
I što bjehu crkve i oltari,
Sad mečitijesu i munari;
Što li bojne kule i dvorovi,
Slavni Prizren i drugi gradovi,
To su sada tamnice studene
Za nesrećne Srbe napravljene!
I od toga nesrećnoga dana
I do danas evo bez prestana
Turci Srbe bičem udaraju,
Ispod nogu plešu i haraju;
I evo ti, brate, rane gore,
Kad ih more, ovako ih kore:
"Ovo su vam od nesloge plate,
Što dobiste, neka i sad znate"!
Je li, brate, rane žestočije,
No strijela srce kad probije?
A ni ona nije tako jaka,
Da razbije srca u junaka,
Ni ostala nikakva rabota,
Kao taki ukor i sramota:
Evo kako Brankoviću Vuče
Teški jaram na Srbe navuče;
Srbe Turci gaze pod kopita,
Rad njegovog prokletoga lita,
Te ga svako i kune i psuje,
Bože! vječna muka neka mu je!!

 

[ZabranjeniLegenda]

Poučenje u stihovima iz 1798. godine:

POUČENjE U STIHOVIMA

Nu poslušaj, dragi pobratime,
Ili brate, preljubazno ime!
Ere ću ti istinu kazati,
No zapazi, nećeš se kajati
Što su davno rekli i kazali
Mudri ljudi, koji su poznali:
Da u Turske i u ljute zmije
Hrišćanskoga prijatelja nije,
Ni razuma bistra u pjanice,
Ni u laži tvrde uzdanice;
Ni vjernoga druga u strašivca,
Ni poštena čojka u svadljivca;
Ne uzdaj se, brate, u lakomca,
Odstupiće i od Boga tvorca,
Od zakona i od svoje vjere,
Neće pazit oca ni matere,
Otačastva, roda, ni plemena,
Jer ne ljubi časti ni poštenja;
Nako blago, da se obogati,
I zato će svakoga prodati!
Ovo velim samo za lakomca,
Za lakomca, ljuckoga trgovca,
Koji ljubi blago preko mjere,
A prodaje vjeru u nevjere,
Vjeru dragu otačastva svoga,
Najposlije i sebe istoga!
Pak ostaje taka izdajica
Kako tužna, lakoma lisica,
Kad na mamu bude prevarena
I u lomna gvožđa uhvaćena;
Da se trže, sama sebe glođe,
Dokle lovac iznenada dođe,
Pa je drvljem i kamenjem tuče,
Najposlije i kožu joj svuče.
Svakome se tako dogodilo,
Kome opšte dobro nije milo,
I koji će biti izdajica,
Da ga božja sakruši desnica!
A ti, brate, zdrav i vesel budi,
Za potrebu nemoj žalit trudi!
Slušaj mudre, a malo besjedi
I hrišćanskim putem sebe vodi.
Koji mlogo zbori bez razloga,
Kajaće se od govora svoga;
Kad što rečeš i kad riječ daješ,
Pazi dobro, da se ne pokaješ:
Sramota je sada riječ reći,
Obećati, pa se pokajati;
Konop veže konje i volove,
A poštena riječ vitezove.
Drži slogu, a moli se Bogu,
Ljubi dobro i dragu slobodu;
Dobro, rekoh, a ne samovoljstvo,
Ni laživo kleto licemjerstvo;
Pazi ovo moje govorenje,
Biće tebi radost i poštenje,
A u tuđe poštenje ne tiči,
No se raduj, veseli i diči,
I kad vidiš poštena glavara,
Vojevodu, suđu, al' serdara,
Dobra čjka, al' razumna kneza,
U narodujunaka viteza,
Ili častna, mudra sveštenika,
Što je dobro, to je opšta dika.
U narodu što je od potrebe:
Poštovati starije od sebe,
Mudre ljude, prave savjetnike
I vojnike, hrabre načelnike.
Ako hoćeš biti mnogoljetan,
A na ovaj svijet puno-srećan:
A ti poštuj drage roditelje
I duhovne oce, učitelje,
Da blagoslov od Boga polučiš.
A i vječno blaženstvo dobiješ;
Da nam Bog da svijem pravoslavnim,
Ja iz svega moga srca želim.
U hilebna i lukava druga
Stoji nemir, svako zlo i tuga.
A špijuna i vjerolomnika,
Hrišćanskoga roda izdajnika,
Koji svađa braću iz podmukla.
Njega hrđa i nesreća tukla
I božja ga porazila ruka,
Ka'no kleta Brankovića Vuka!
Bježi od tih, ka' od zmije ljute,
Na zlo kakvo da te ne napute.
Ni to, brate, dobar junak nije,
Koji braću i zemljake bije
I zameće kavgu u družinu
I u rodnu svoju pokrajinu;
No se onaj junak može zvati,
Koji j' kadar hrabrost pokazati
Put zlotvora, kad zove svakoga,
Slava diže vojnika hrabroga.
Koje dobar junak od iskona
Za obranu vjere i zakona
I slobode mile nam i drage
Otačastva, đe žno nam se grade,
I taki sejunak neka fali,
Faliće ga svako i ostali;
Od junaštva ima ime pravo,
Dobi sabljom na polje krvavo,
Ka žno Miloš koji ubi cara
I u bojujoš mloge pohara:
Š njim Kosančić Ivan i Toplica,
Ti s Milošem bjehu obojica.
Te Murata ubi i pogazi
Na Kosovu đe se i sad pazi,
Sagrađen je stupac kameniti
Za vječiti spomen vjekoviti.
Al' je ono glasovita dika
Slavenskoga roda i jezika
Zmaj Skender-beg turski pobjeditelj
I svojega roda sadržitelj,
Koji dobi prebijelu Kroju
I ostalu banovinu svoju;
Kome Turci zlatom okivaše,
I pri sebi na prsi nosiše,
Da bi stekli Đurove krjeposti;
I od bojne slave to je bio,
Čim se bješe Đuro oglasio;
Glasiće se vjerno bez prestanka,
Jer ne bješe takvoga junaka,
Niti gaje porodila majka,
Nit će mislim, do suđena danka.
Sad evo ti Janko vojevoda,
Koji bješe brana i sloboda
Ungarskoga kraljevstva i krune,
Što mu i sad daju fale pune;
I što bjehu vitezi ostali,
Koje narod vas hrišćanski fali:
Ka'no Relju i Kraljića Marka,
Za njim vazda i danas Bugarka
U crno se vidi obučena,
A u srce preljuto mučena.
Al'je tužno svijeh prebrojiti
I u jednu pjesmu sadružiti,
Je bi pjesma mlogo duga bila,
Pjevačima te bi dosadila;
No sve, pobre, što sam besjedio:
Nit' sam plaka - nit' se veselio;
Tek ću kazat zlo i jade moje
Sve koje su nama od nesloge,
Od lakomstva, zlobe i zavisti;
O, plačite, kako ija isti!
Meni ne bi munje ni strijele
Tako moje srce raznijele,
Ka no kad mi dođe na pameti,
Što učini Branković prokleti!
A da bi se to ime, ne bilo,
Iz našega roda istražilo,
To je isto moja želja živa:
Da se niko Vukom ne naziva;
Vuk izdade Srbe na Kosovu,
Zaboravi milost Isusovu;
Tako slavu i vječno blaženstvo -
Tasta svoga slavnoga Lazara
I slavnoga srpskog gospodara,
Niti koga žali, niti pazi,
Svaku ljubav on pod noge zgazi:
Su dvanaest hiljada konjika
Sve po izbor silna oklopnika,
U Turakah dvoriti pobježe,
Stoga Srbin u ropstvo ulježe;
Pa Lazara Turci posjekoše,
A potoci suzah protekoše,
Po sva mjesta đe su gođ hrišćani,
Crnom krvcom svuđe smiješani;
Jadnoj srpskoj majci niz obraze,
Koju i sad nevjernici gaze!
Tu serdari, bani i vojvode,
Što izbranih bjehu iz slobode,
I što bjehu ostali vojnici,
Pogiboše u boj svikolici;
I što bjehu crkve i oltari,
Sad mečitijesu i munari;
Što li bojne kule i dvorovi,
Slavni Prizren i drugi gradovi,
To su sada tamnice studene
Za nesrećne Srbe napravljene!
I od toga nesrećnoga dana
I do danas evo bez prestana
Turci Srbe bičem udaraju,
Ispod nogu plešu i haraju;
I evo ti, brate, rane gore,
Kad ih more, ovako ih kore:
"Ovo su vam od nesloge plate,
Što dobiste, neka i sad znate"!
Je li, brate, rane žestočije,
No strijela srce kad probije?
A ni ona nije tako jaka,
Da razbije srca u junaka,
Ni ostala nikakva rabota,
Kao taki ukor i sramota:
Evo kako Brankoviću Vuče
Teški jaram na Srbe navuče;
Srbe Turci gaze pod kopita,
Rad njegovog prokletoga lita,
Te ga svako i kune i psuje,
Bože! vječna muka neka mu je!!

Al' je ono glasovita dika
Slavenskoga roda i jezika
Zmaj Skender-beg turski pobjeditelj
I svojega roda sadržitelj,
Koji dobi prebijelu Kroju
I ostalu banovinu svoju;
Kome Turci zlatom okivaše,
I pri sebi na prsi nosiše,
Da bi stekli Đurove krjeposti;
I od bojne slave to je bio,
Čim se bješe Đuro oglasio;
Glasiće se vjerno bez prestanka,
Jer ne bješe takvoga junaka,
Niti gaje porodila majka,
Nit će mislim, do suđena danka.

Zar ti ne bjese rekao da Gjergj Kastrioti se nije posebno slavio u CG prije Njegosa?

 

[Putnik iz Međugorja]

Da li je Stefan Lazarević bio nosioc kosovskog zaveta?


.

 

[ZabranjeniLegenda]

Da li je Stefan Lazarević bio nosioc kosovskog zaveta?

Posto je dao svoje sestre turskom sultanu, i sluzio kao vazal Turcima ratujuci protiv Hriscana, on je dio ,,tamne strane” Srbije

 

[Pumpaj Dinstanović]

Pa nekoliko stvari odje:

A kad ćeš odgovoriti za Cincare? Najmanje 5 puta sam te pitao?

1. Petar I ovdje govori drugaciju istoriju za Balsu i Lazara nego prethodnik Vasilije koji govori da su bili u sukobu. Cak Petar ovdje tvrdi da je Balsa pokusao da dodje na Kosovo ali nije stigao

Zašto je ovo bitno?

2. On navodi potpuno pogresnu istoriju za Crnojevice (da poticu od Balsica)

Zašto je to bitno?

3. Preskoci Obilica, najbitniji lik kosovskom epu.

Jeste interesantno zašto je u Istoriji on zaboravljen, ali po ovu našu diskusiju u širem spektru stvari ne menja ništa.

I na kraju krajeva dje su ti tekstovi iz Srbije o ovome? Sto zaobilazis fakte koje navodim da bi naveo neke opskurne pisanije crnogorskog vladara, mozda najnebitniji, i najneuspjesniji vladar dinastije Petrovica? A kosovski zavjet se radi o Srbiji?

Druže, ja mislim da ti uopšte ne razume šta znači reč „opskurno“. Deluje da koristiš da etiketiraš ili pokušaš bez obrazloženja nešto odbaciti ili minimalizovati, samo zbog toga što ti se ne sviđa. Usvojiću i primeniću nekoliko puta u budućnosti, čisto da vidiš kako to deluje.

Može i vladika Danilo, ako ti se ne sviđa Sv. Petar; obraćanje crnogorskom zboru 1714. godine:

Samo da znate da smo još živi i zdravi i da, iako smućeni velikom nesrećom, neprestano mislimo na vas. Trebalo je da vas odvojim, ali ne po svojoj volji, već zbog otomanske sile koja vas napada. Ova, pošto vas je podjarmila, zadavši vam lažnu vjeru, potpuno vas je smutila, uništila i učinila je da izgubite vječnu slavu i poštovanje koje vam je dodijelio Gospod Bog, a što je izazvalo divljenje i careva i kraljeva s obzirom na hrabrost i smjelost što ste pokazali za presvetu vjeru, te zbog toga sam mnogo ožalošćen i kunem se Bogom i Majkom Božjom da mi nije bilo žao umrijeti sa vama. Bila bi mi draga smrt da ste htjeli da svi skupa slavno i časno poginemo, kao što su to uradili knez Lazar i Miloš Kobilović, koji ubi cara na Kosovu i poginu sa svojim gospodarem i sa njihovih sedam hiljada boraca - što nas Crnogorce dovelo u ove krše - ostavivši poslije smrti vječnu slavu; i potrebno je, kao što je sam car Petar naredio, s obzirom na ljubav pokazanu prema vjeri.​

 

[ZabranjeniLegenda]

A kad ćeš odgovoriti za Cincare? Najmanje 5 puta sam te pitao?

Ima li ikakve veze sa konkretnom temom?

Zašto je ovo bitno?

Bitno jer covjek izmislja, mijenjao ,istoriju” koju je napisao njegov prethodnik par decenija ranije.

Jeste interesantno zašto je u Istoriji on zaboravljen, ali po ovu našu diskusiju u širem spektru stvari ne menja ništa.

Posto je Obilic sinonim za ,,zavjet”, bitno je.

Druže, ja mislim da ti uopšte ne razume šta znači reč „opskurno“. Deluje da koristiš da etiketiraš ili pokušaš bez obrazloženja nešto odbaciti ili minimalizovati, samo zbog toga što ti se ne sviđa. Usvojiću i primeniću nekoliko puta u budućnosti, čisto da vidiš kako to deluje.

Petar I kao licnost u kontekstu balkanskih i sirih srpskih desavanja tadasnjih jeste bio ,,opskuran”. Bio je mikro-vladar jedne siromasne zemlje od 25km, sa stanovistvom sto hronicno umire od gladi.

Može i vladika Danilo, ako ti se ne sviđa Sv. Petar; obraćanje crnogorskom zboru 1714. godine:

​

Samo da znate da smo još živi i zdravi i da, iako smućeni velikom nesrećom, neprestano mislimo na vas. Trebalo je da vas odvojim, ali ne po svojoj volji, već zbog otomanske sile koja vas napada. Ova, pošto vas je podjarmila, zadavši vam lažnu vjeru, potpuno vas je smutila, uništila i učinila je da izgubite vječnu slavu i poštovanje koje vam je dodijelio Gospod Bog, a što je izazvalo divljenje i careva i kraljeva s obzirom na hrabrost i smjelost što ste pokazali za presvetu vjeru, te zbog toga sam mnogo ožalošćen i kunem se Bogom i Majkom Božjom da mi nije bilo žao umrijeti sa vama. Bila bi mi draga smrt da ste htjeli da svi skupa slavno i časno poginemo, kao što su to uradili knez Lazar i Miloš Kobilović, koji ubi cara na Kosovu i poginu sa svojim gospodarem i sa njihovih sedam hiljada boraca - što nas Crnogorce dovelo u ove krše - ostavivši poslije smrti vječnu slavu; i potrebno je, kao što je sam car Petar naredio, s obzirom na ljubav pokazanu prema vjeri.​

Ovo je Medakovic zabiljezio valjda

 

[ZabranjeniLegenda]

Provjerena i prava taktika propagandista:

Spamuj citatima i zidovima teksta dok se ne zaboravi argument protivnika.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Ima li ikakve veze sa konkretnom temom?

Hoćeš li mi na odgovarajućoj temi odgovoriti?

Bitno jer covjek izmislja, mijenjao ,istoriju” koju je napisao njegov prethodnik par decenija ranije.

Ne znači nužno da izmišlja, već možda koristi neke drugačije izvore. No, to je nebitno, zato što je to slučaj sa praktično svakim drugim istorijskim izvorom. Sve tradicije se menjajuč; evoluiraju od čoveka do čoveka. Konstantacijom toga, nisi učinio ništa do otkrića tople vode.

Posto je Obilic sinonim za ,,zavjet”, bitno je.

Nije.

A čak i ako danas jeste, ne znači da je bio to i juče.

Petar I kao licnost u kontekstu balkanskih i sirih srpskih desavanja tadasnjih jeste bio ,,opskuran”. Bio je mikro-vladar jedne siromasne zemlje od 25km, sa stanovistvom sto hronicno umire od gladi.

Sa aspekta teme je potpuno besmisleno. Tako bi mogao npr. da ti nađem neki zapis u nekom manastiru ništa manje proglasiti opskurnim (ili još opskurnijim), kao i bukvalno sve drugo slično.

A i čovek koji je imao planove i projekte stvaranja srpske države na Balkanskom poluostrvu, definitivno nije opskuran.

Ovo je Medakovic zabiljezio valjda

Ne, nije i to smo već raspravili kad si prošli put lupio tu glupost. Ne pratiš. Dokument je iz 1714. godine.

 

[ZabranjeniLegenda]

Ne znači nužno da izmišlja, već možda koristi neke drugačije izvore. No, to je nebitno, zato što je to slučaj sa praktično svakim drugim istorijskim izvorom. Sve tradicije se menjajuč; evoluiraju od čoveka do čoveka. Konstantacijom toga, nisi učinio ništa do otkrića tople vode.

Pa jeste tradicija se mijenja, nekada su bili Španji, Crnogorci koji su slavili Kastriota, pa onda malo srbovali, a danas gaje evroatlantske vrijednosti

A čak i ako danas jeste, ne znači da je bio to i juče.

Naravno da je bio. Pjesmama na kojem je baziran kosovski zavjet je Obilic glavna licnost, pa Lazar. Ne brankovic.

- Knezeva Vecera
- Propast carstva srpskoga

Sa aspekta teme je potpuno besmisleno. Tako bi mogao npr. da ti nađem neki zapis u nekom manastiru ništa manje proglasiti opskurnim (ili još opskurnijim), kao i bukvalno sve drugo slično.

Pa ne kapiram sto ti uporno zelis da projektujes autenticnost kosovskog zavjeta preko crnogorskog glavara, sto ima isti legitimitet kao da koristis Ivana Gundulica ili Andriju Miosica kao dokaze istog.

A i čovek koji je imao planove i projekte stvaranja srpske države na Balkanskom poluostrvu, definitivno nije opskuran.

Da imao je plan drzave sa glavnim gradom u Dubrovniku, bez Kosova, pod vlascu Cara Rusije. Naravno plan je odbijen momentalno. Jer je bio opskuran lik.

Ne, nije i to smo već raspravili kad si prošli put lupio tu glupost. Ne pratiš.

Pogledajte prilog 1439845

Pa ne vidis da je jezik teksta potpuno ne u skladu sa jezikom vremena?