Dubrovačka književnost je srpska i bazirana je na kosovskom zavetu!

  • Začetnik teme Začetnik teme Neno
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Уозбиљи се, латински је лингва франка Европе у то време, поготово код католика, а у Дубровнику језик дипломатије и администрације, обичан народ је говорио српски
Imaš neki dokaz?
Već smo na 126. strani, a čak ni nešto što bi podržalo naslov teme nije još postavljeno i pokazano.
 
«Da je to bila samo kurtoasija», objašnjuje g. recensent, «to se vidi iz riječi: 'spjevanja od vrijednih Latina i Grka, koji Vam i u Vaš hrvatski jezik govore', dakle je Dubrovčaninu Zlatariću hrvatsko ime dobro poznato, ali s tim je hotio samo toliko reći, da će njegovu knjigu i Hrvati veoma lako čitati i razumjeti, jer između dubrovačkoga i hrvatskoga govora nema velike razlike... na naslovnoj strani svoga djela Zlatarić također ima naziv: hrvatski jezik.
https://hrcak.srce.hr/file/301868

Svih (čitavih) 5 (slovima pet) slučajeva pomena hrvatskog jezika u Dubrovniku radi se o pesnicima, i to u posebnim prilikama, takvim kao što je:


1) uljudno obraćanje nekome iz hrvatskih krajeva ili

2) naslov štampane knjige koji će možda obezbediti širu publiku

3) poetska tirada u kojoj poređenje dubrovačkog sa hrvatskim ima u stvari cilj da istakne prednosti dubrovačkog


(Opširnije o tome: Pavle Ivić, Srpski narod i njegov jezik, SKZ)
 
Poslednja izmena:
Još 1888. pisao je hrvatski filolog Tomislav Maretić „da je Zlatarić samo iz kurtoasije prema hrvatskomu velikašu Đurđu Zrinskomu mogao reći: 'stavih se za tijem s jednakom požudom učinit hrvatsku Grkinju Elektru Sofoklovu'. Da je to bila samo kurtoasija, to se vidi iz riječi: 'spjevana od vrijednih Latina i Grka, koji Vam i u Vaš hrvatski jezik govore' " 4 Zrinski je kurtoazno i odgovorio, pismom na latinskom jeziku, u kojem javlja Zlatariću da je najzad pročitao njegovu knjigu („libellum quendam Dalmatico idiomate conscriptum"). 5 Svoja razmišljanja o ovome Maretić je zaključio rečima: „Meni se sve čini, ako se i tumače navedena mjesta onako, kako čini g. Broz [koji u tim mestima vidi potvrdu da su „još u drugoj polovini XVI vijeka zvali i Dubrovčani svoj jezik hrvatskim"], to ništa drugo ne znači, nego da je Zlatarić jedini [kurziv T. M.] dosad poznati stari Dubrovčanin, koji hrvatsko ime onako upotrebjava."

https://hrcak.srce.hr/file/301868
 
1712867500881.png
 
Još 1888. pisao je hrvatski filolog Tomislav Maretić „da je Zlatarić samo iz kurtoasije prema hrvatskomu velikašu Đurđu Zrinskomu mogao reći: 'stavih se za tijem s jednakom požudom učinit hrvatsku Grkinju Elektru Sofoklovu'. Da je to bila samo kurtoasija, to se vidi iz riječi: 'spjevana od vrijednih Latina i Grka, koji Vam i u Vaš hrvatski jezik govore' " 4 Zrinski je kurtoazno i odgovorio, pismom na latinskom jeziku, u kojem javlja Zlatariću da je najzad pročitao njegovu knjigu („libellum quendam Dalmatico idiomate conscriptum"). 5 Svoja razmišljanja o ovome Maretić je zaključio rečima: „Meni se sve čini, ako se i tumače navedena mjesta onako, kako čini g. Broz [koji u tim mestima vidi potvrdu da su „još u drugoj polovini XVI vijeka zvali i Dubrovčani svoj jezik hrvatskim"], to ništa drugo ne znači, nego da je Zlatarić jedini [kurziv T. M.] dosad poznati stari Dubrovčanin, koji hrvatsko ime onako upotrebjava."

https://hrcak.srce.hr/file/301868
Rad JAZU LXXXIX, Zagreb 1888, str. 239.

Znači, ja ovde moram da dam i adekvatno tumačenje jer su danas mozgovi izuzetno grubo, do zaborava oprani.

Dakle, kao kada bih ja danas Hrvatima rekao da je jezik isti i da sam im ovo napisao na njihovom hrvatskom jeziku, "na vašem hrvatskom jeziku" a oni meni odgovorili na engleskom "We just finished reading your translation into Serbian."

E, tako je Juraj Zrinski odgovorio Zlatariću, na latinskom, da je "najzad" pročitao njegov prevod na "dalmatinski jezik".
 
Rad JAZU LXXXIX, Zagreb 1888, str. 239.

Znači, ja ovde moram da dam i adekvatno tumačenje jer su danas mozgovi izuzetno grubo, do zaborava oprani.

Dakle, kao kada bih ja danas Hrvatima rekao da je jezik isti i da sam im ovo napisao na njihovom hrvatskom jeziku, "na vašem hrvatskom jeziku" a oni meni odgovorili na engleskom "We just finished reading your translation into Serbian."

E, tako je Juraj Zrinski odgovorio Zlatariću, na latinskom, da je "najzad" pročitao njegov prevod na "dalmatinski jezik".

1712918428722.jpeg


Kad je bio Dominko u Hrvatskoj, spozna se preko brata Miha s knezom Jurjem Zrinskijem, i tako ljubežljivo bi primljen od ovoga plemenitoga čovjeka, da mu poslije pokloni svoja štampana djela.
Milo mi je da ovdje mogu donijeti cijelo latinsko pismo kojijem vrlo ujudno i prijatno odgovori knez Zlatariću, zahvajujući mu na poklonu i na dočeku u Dubrovniku rođaka svoga Petra Subića Peranskoga.

(Spolja) Prudenti et circumspecto ac nobili Domino Dominico Zlatarijch, civi civitatis liberae Rugusiensis etc. Amico nobis honorando. Ragusiis.

(Unutra) 2. C

Prudens et circumspecte ac nobilis Domine, amice nobis benevole et honorande.

Salutem plurimam et amicitiae nostrae singularem commendationem. Anno tertio proxime elapso libellum quendam Dalmatico idiomate conscriptum, nobisque abs tu a Dominatione, scientia litterarum veraque virtutum nobilitate ornatissima, dedicatum atque missum, eo quo decuit grato nimirum animo recepimus. Sed quia illo temporis articulo per hostes Christiani nominis perpetuos fortissimum uligine propugnaculum, puta Canisa, quae huic ditioni nostrae quam proxime adjacet, capta est eoque ex tempore nonnisi arma tractare licuit, libellum certe relegere haud potuimus, nam, ut verissime ajunt: Musae inter arma silent. Ideo gratum illud sane munus hactenus non cognitum habuimus; nunc vero, nacta occasione relegendi, perlustratum longe gratissimum habemus. Huic accedit quod etiam familiarem nostrum primarium, egregium videlicet Petrum Subich de Pernia (Peania ak. rkp.), qui non ita pridem apud Tuam Dominationem fuit, cum summa humanitate eadem exceperit. His igitur de causis visum est nobis, ut Tuae Dominationi prudentissimae hoc suum (tuum ak. rkp.) erga nos studium cum singulari amore conjunctum nobis esse gratissimum hisce litteris nostris testaremur; et hac occasione ut eandem peteremus, ut vicissim, si qua nova (u ak. rkp. dodano [carmina]) habuerit, nobiscum communicare velit; quod nos eidem majori specimine amicitiae refundere satageremus (satagemus ak. rkp.). modo nos tuto requirat, si quando nostra familiaritate uti voluerit Tua Dominatio, quam diu et feliciter valere optamus. Datae in hac (hac nema u ak. rkp.) arce nostra Chiaktorn (Chiaktouniae ak. rkp.) die XXVI augusti MDCII.

Dominationis vestrae
amicus singularis
Georgius comes de Zrijni (Zrijn ak. rkp.).

Ovo pišem po Crijeviću (rkp. b), a on po originalnom pismu što se za njegovo doba hranilo u kući Marina Zlatarića potomka Dominkova. Đorđić prepisuje samo nekoliko redaka, pa po njemu i Kukuljević.
 
Poslednja izmena:
Razboriti i uviđavni i plemeniti Gospodine, dobronamerni i čestiti nam prijatelju.

Mnogo zdravlja i posebne pohvale za naše prijateljstvo. U trećoj godini koja je upravo prošla, dobili smo knjižicu napisanu dalmatinskim idiomom, koju ste nam posvetili i poslali ste nam iz Vašeg Dominiona, ukrašeno poznavanjem reči i istinskom plemenitošću vrlina. Ali budući da su u to vreme najjaču vodenu tvrđavu, tj. Kanjižu, koja je najbliža našem posedu, zauzeli večiti neprijatelji hrišćanskog imena, i od tada je bilo dozvoljeno samo nošenje oružja, knjigu sigurno nismo mogli da pročitamo, jer kako se najiskrenije kaže: muze među oružjem ćute. Iz tog razloga, naravno, do sada nismo imali ovu funkciju prihvatljivom; ali sada, nakon što smo dobili priliku da ponovo čitamo, imamo daleko najprijatnije istraživanje. Ovome se dodaje i činjenica da je naš prvi rođak, naime, odlični Petar Šubić iz Perne (Peania ak. rkp.), koji je ne tako davno bio kod Vašeg gospodstva, primio isto sa najvećom ljubaznošću. Stoga, iz ovih razloga, činilo nam se da ovim pismom posvedočimo Vašem najrazumnijem gospodstvu da je ovo (Vaše ak. rkp.) interesovanje prema nama, u kombinaciji sa jedinstvenom ljubavlju prema nama, veoma prihvatljivo; i ovom prilikom treba da zatražimo isto, pa da, zauzvrat, ako ima kakvu vest (u ak. rkp. dodano [pjesme]), želi da komunicira s nama; da ćemo nastojati da ga obnovimo većim idealom prijateljstva (satagemus ak. rkp.). Samo nas slobodno pitajte, ako vaše Gospodstvo ikada odluči da iskoristi naše poznanstvo, koliko dugo i srećno želimo da to traje. Datirano u ovom (hac nema u ak. rkp.) našem dvorcu Chiakthorn (Chiaktouniae ak. rkp.) 26. avgusta 1602. godine.

Jedisntveni prijatelj Vašeg Gospodstva,
Juraj knez Zrinski
 
Poslednja izmena:
On je u tripu da su Srbi govorili da crkvenoslovenski i da im je trebao prevodilac na jezik kojim su govorili Dubrovčani a po nekoj logici i Hercegovci, Bosanci itd.
To bi impliciralo da su Srbi bez medija i školskog sistema naučili čitav jedan jezik, dakako hrvatski, kojim su govorili ovi koje sam gore naveo

Šta misliš kako je onaj u Dubrovniku izvikivao na srpskom?

Poznanije, kradenije tkaninenije, utamničenije...
Види се да је то тај исти језик 'наслагиеније'
Само лоша имитација српског оригинала.
Баш лепо кад ти супротна страна да аргумент.
screenshot_20240409_203943_chrome-jpg.1528365
 
Još 1888. pisao je hrvatski filolog Tomislav Maretić „da je Zlatarić samo iz kurtoasije prema hrvatskomu velikašu Đurđu Zrinskomu mogao reći: 'stavih se za tijem s jednakom požudom učinit hrvatsku Grkinju Elektru Sofoklovu'. Da je to bila samo kurtoasija, to se vidi iz riječi: 'spjevana od vrijednih Latina i Grka, koji Vam i u Vaš hrvatski jezik govore' " 4 Zrinski je kurtoazno i odgovorio, pismom na latinskom jeziku, u kojem javlja Zlatariću da je najzad pročitao njegovu knjigu („libellum quendam Dalmatico idiomate conscriptum"). 5 Svoja razmišljanja o ovome Maretić je zaključio rečima: „Meni se sve čini, ako se i tumače navedena mjesta onako, kako čini g. Broz [koji u tim mestima vidi potvrdu da su „još u drugoj polovini XVI vijeka zvali i Dubrovčani svoj jezik hrvatskim"], to ništa drugo ne znači, nego da je Zlatarić jedini [kurziv T. M.] dosad poznati stari Dubrovčanin, koji hrvatsko ime onako upotrebjava."

https://hrcak.srce.hr/file/301868
Zlatarić je preveo Elektru na kajkavski Zrinskoga? Nove činjenice iz Srbije. :lol:
Nije ga oslovio sa "Bok stari" nego sa poštovanjem "Vaš hrvatski" očito smatrajući njegov kajkavski i svoj štokavski jednim te istim jezikom, hrvatskim.

Zlatarićev brat je služio pod Zrinskim kao oficir. Znači nije da se tek tako sjetio tamo nekog, nego je očito jako poštovao Zrinskog.
 
Čita se naslađenje, ne kao u srpskom po ruski zavijajući kraj.
Можда кад ти падне шећер од дрогаче љуте па ти је све тад наслађење.
На језику којим ти сада пишеш и збориш то се пише наследство, баштина.
У оригиналу је 'наследеније' а црногорци би рекли 'наслеђеније'.
Како је записано у том тексту од стране непознавалаца истог, не можеш боље
ни прочитати, него како си.
Замало па таслачење.
 
Можда кад ти падне шећер од дрогаче љуте па ти је све тад наслађење.
На језику којим ти сада пишеш и збориш то се пише наследство, баштина.
У оригиналу је 'наследеније' а црногорци би рекли 'наслеђеније'.
Како је записано у том тексту од стране непознавалаца истог, не можеш боље
ни прочитати, него како си.
Замало па таслачење.
Хоћеш рећи – таслаченије? :mrgreen:
 

Back
Top