Nego šta da su razumjeli Kranjce, oni svi dolaze iz zajedničkog područja gdje se govori Proto-Slavenskim. I preci ovih otočkih cakavaca su vrlo dobro razumjeli čakavce i slovence. Ne znam što ti treba kao dokaz? Nemaš niti jedan moderan izvor koji bi tvrdio drugačije. To su Slaveni, ljudi koji pripadaju istoj jezičnoj zajednici.
Normalno da govore istim jezikom. Prema tome štokavica ne postoji u pradomovini Srba niti ista može određivati pripadnost nekom plemenu u vrijeme dolaska na Balkan.
"Konstantin Porfirogenet izričito naziva Srbima stanovnike Zahumlja koji su se tamo naselili od vremena cara Iraklija,
ali ne možemo biti sigurni da su Travunjani, Zahumljani i Narentinci u doba seobe na Balkan bili Srbi ili Hrvati ili slavenska plemena koja su u savezu s Srbi ili Hrvati stigli na Balkan."
Živković, Tibor (2006). Портрети српских владара: IX-XII век
"Vjerojatno je uvidio da su u njegovo vrijeme sva ta plemena bila u srpskoj sferi utjecaja, pa ih je stoga nazvao Srbima, datiravši tako stanje stvari u svoje doba za tri stoljeća...
Očito je da malobrojna pratnja i Srpski knez nije mogao naseliti Srbiju, Zahumiju, Terbuniju i Narentu."
Dvornik, F.; Jenkins, R. J. H.; Lewis, B.; Moravcsik, Gy.; Obolensky, D.; Runciman, S. (1962)
"Prema Konstantinu Porfirogenetu, Slaveni iz dalmatinskih župa Paganije, Zahumlja, Travunije i Konavala su svi "potjecali od nekrštenih Srba".
To je ispravno protumačeno kao pokazatelj da su sredinom desetog stoljeća obalne župe bile pod kontrolom srpskog župana Časlava, koji je vladao krajevima u unutrašnjosti i proširio svoju vlast na zapad preko planina do obale."
Curta, Florin (2006). Southeastern Europe in the Middle Ages, 500–1250
"Pri tome je car dosljedno izostavljao Dukljane iz ove srpske zajednice naroda.
Čini se, međutim, očitim da car ne želi govoriti ο stvarnoj etničkoj povezanosti, već da su mu pred očima politički odnosi u trenutku kada je pisao djelo, odnosno iz vremena kada su za nj prikupljani podaci u Dalmaciji."
Budak, Neven (1994). Prva stoljeća Hrvatske
"Plemena u Zahumlju, Paganiji, Travuniji i Konavlima Porfirogenit naziva Srbima,
razdvajajuči pritom njihovo političko od etničkog bića. Ovakvo tumačenje verovatno nije najsrećnije
jer za Mihaila Viševića, kneza Zahumljana, kaže da je poreklom sa Visle od roda Licika, a ta je reka isuviše daleko od oblasti Belih Srba i gde bi pre trebalo očekivati Bele Hrvate."
Živković, Tibor (2001). "О северним границама Србије у раном средњем веку"
Ako ti Budak navodi da se Zahumljani spominju kao Slaveni sve do 12. st. a jedini DAI govori o Zahumljanima kao o Srbima i to vjerojatno temeljem političkog stanja tijekom 10. st. kako onda nemamo druge izvore koji ga ne smatraju dijelom drugog korpusa? Vidiš da se navode kao Slaveni, koji je to korpus? Ne razumijem o čemu pričaš ali po tebi bi trebali postojati izvori koji govore da Zahumljani ne pripadaju Srbima onda bi to značilo da nisu Srbi. Ne možeš tako tumačiti povijest niti ju tako tumače citirani povjesničari.
Ako se za neku skupinu govori kao o Srbima onda moraš imati potvrđujuće izvore a kojih nema, zato povjesničari i govore o političkoj ocjeni DAI iz pogleda 10. st.
Povjesničara koji navode da se informacija Ivana Đakona odnosi na morski kontekst? Kako si naveo povjesničare koji o tome govore kada do danas nije prezentiran ni jedan citat ili sam izvor koji daje taj kontekst?
Navedi konkretne citate i povjesničare koji to tako vide.
"Konstantin Porfirogenet izričito naziva Srbima stanovnike Zahumlja koji su se tamo naselili od vremena cara Iraklija,
ali ne možemo biti sigurni da su Travunjani, Zahumljani i Narentinci u doba seobe na Balkan bili Srbi ili Hrvati ili slavenska plemena koja su u savezu s Srbi ili Hrvati stigli na Balkan."
Živković, Tibor (2006). Портрети српских владара: IX-XII век
Poslije više od sto godina, u posljednjoj četvrtini XI vijeka, vizantijski pisac Jovan Skilica piše kako su vođe bugarskog ustanka pozvale upomoć "Mihajla tadašnjeg vladara spomenutih Hrvata, koji je stolovao u Kotoru i Papratni i imaomnogo zemlje pod sobom". Ovaj im je poslao svoga sina Bodina zajedno sa savjetnikom Petrilom, ali kako je ustanak na kraju bio ugušen, Vizantinci zarobiše Bodina zajedno sa "onima koji bijaše kod Hrvata prvi do Petrila". Iz toga što Skilica ujedno navodi kako "narod Srba, koje takođe zovu i Hrvatima, iziđe da pokori Bugare"
Ljudmil Hauptman pretpostavlja da su "u Mihajlovoj državi dvjema historijskim pokrajinama odgovarala i dva vodeća plemena, t.j. u Raškoj Srbi, a u Duklji Hrvati". Svoju pretpostavku Hauptman zasniva i na kazivanju Nikifora Brijenija, zeta i saradnika Aleksija Komnena, sina vojskovođe koji je prodro u Mihajlovu Duklju. Brijenije, naime saopštava: I "Hrvati i Dukljani, opet odmetnuvši se (1073. god.), pustošahu čitav Ilirik" (Dračkitemat, po Šišiću). II "Kad Hrvati i Dukljani pustošahu Ilirik", Brijenijev otac skupi vojsku po naređenju cara Mihajla VII, te je povede "na Dukljane i Hrvate".
Hauptman, koji izvorno navodi ova vizantijska saopštenja iz XI vijeka, pretpostavlja da se radi o pleonazmu i smatra da Brijenije "označuje iste ljude jedanput geografski, drugi put plemenski, ili drugim riječima, da su Dukljani zapravo Hrvati"
treći vizantijski izvor Istorija Nikite Honijata (umro poslije1210), opisujući Nemanjina osvajanja, kaže: "... poče osvajati Hrvatsku i sebi prisvajati vlast nad Kotorom"
Treći vizantijski pisac Nikola Akominat (1150-1210), kako piše Šišić, govoreći o Stefanu Nemanji i njegovu djelovanju između 1160. i 1173. god., kaže za nj: "Ne znajući pravu meru, poče osvajati Hrvatsku i sebi prisvajati vlast nad Kotorom".
Špiro Kulišić O Etnogenezi Crnogoraca
1154 g. - Arapski geograd, kartograf i putopisac Muhamed Al-Idrisi (1099-1164), opisujuci Hrvatsku (Bilad Garwasija), pise u svom djelu "Kitab al Rudjar" sleduce:
"Ragusa, Ragusah udaljen je od Stona 30 milja. (Stanovnici) su Dalmatinci koji imaju brojne brodove za dugu plovidbu. Ovo je posljednji grad u Hrvatskoj (Garwasijah)"
1433 g. - Sudionici Sabora u svicarskom gradu Baselu, porijeklom Cesi ("Gestis Bohemorum"), kazu za teologa Baselskog Sabora i kardinala, Dubrovcanina Ivana Stojkovica da je iz Raguse, koja je grad u Hrvatskoj: "Johannes de Ragusia, (quae est civitas in Carvatia)"
1486-1487 g. - Njemacki plemic i hodocasnik iz Konstanze (regija Bavarija) Conrad von Grünenberg "Ragusa hobstat in kunglich Croatie" ili "Dubrovnik je glavni grad u Hrvatskoj Kraljevini". Takodjer kaze da Dubrovnik da je "ist die kunglich hobstat in Croattyen" (1) ili "kraljevski glavni grad u Hrvatskoj" i "Erizbistum, und hat och das gantz kungrich Croatyen" (2) ili "nadbiskupija, cija jurisdikcija obuhvaca cijelo hrvatsko kraljevstvo
"DAI napominju da bi se dio Hrvata "odcijepio i zavladao Ilirikom i Panonijom" nakon naseljavanja zapadnog dijela provincije Dalmacije mogao se povezati s Duklju, dok Kronika popa Dukljanskog to područje naziva Crvenom Hrvatskom"
Banac, Ivo (1988). The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics
Mehmed-paša Sokolović i Hrvati do Dubrovnika
1526. god. i popis Bosanske vojske Hrvati u Podrinju, Nikšiću i Raškoj
Evlija Čelebi (Čelebija), XVII. st i Hrvati u Boki i okolici Nikšića te u Podrinju.
Grof P.A. Tolstoj 17. st i Hrvati u Boki i Dubrovniku
"Osobna imena Hrvatin (od 1301.), Hrvajin(od 1475.), Hrvo (od 1475.), Hrvoje (od 1475.) i Hrvat (od 1475.) u srednjovjekovlju nalazimo i diljem istočne Hercegovine: od Bišća kod Mostara preko Zažablja, Popova,Površi i Trebinja do Biograda kod Nevesinja, stolačkoga i konjičkoga kraja te Plane kod Bileće. Da su se srodna osobna imena nadijevala u Boki kotorskoj, Paštrovićima i Baru, pokazuju prezimena Hrvat, Hrvatić/Hrvetić, Hrvojević, Hrvović i Hrvatić zabilježena od Stoliva u Boki kotorskoj do Bara barem od XV. stoljeća. Prezime je pak Rvat zabilježeno kod Nikšića."
https://hrcak.srce.hr/file/252877
Prema tome postoje primarni izvori i povjesničari koji vide Hrvate a koji bi bili dijelom Duklje
Navodi Ljudmila Hauptmana koji govori o Dukljanima u hrvatskom kontekstu tu je i Ivo Banac.
Rekao si da ne postoje primarni izvori koji prema Duklji spominju Hrvate ili Hrvatsku. Jesu s brda s dola ali ih ima.
Samo taj uvodni dio je dodan. Jedino sam taj podatak našao u izvorima.
11. Ut episcopus Croatorum, sicut nos omnes, nostre ecclesie metropolitane subesse se sciat.
11. Neka biskup Hrvata zna, da je, kao i svi mi, podložan našoj metropolitanskoj crkvi.
https://povijesni-izvori.webnode.hr/zakljucci-crkvenog-sabora-u-splitu-925/
Ne znam da li postoji tada srpski jezik kada Duklja nije naseljena Srbima. A Srbi se tamo javljaju širenjem svoje države. Nisam to istraživao detaljnije.
Tko ih otpisuje, ja kažem da u tom području postoje i Hrvati i neki drugi a ne samo Srbi dok ti govoriš samo o Srbima. Zato i idemo od onoga što Dubrovački izvori govore a oni ne spominju Srbe kao i Hrvate itd.
Cijeli kršćanski Balkan i dio Europe su vjerojatno slavili Kosovski boj. Ali to nam ne određuje porijeklo stanovništva.
Povjesničar koji navodi te arheološke nalaze to tumači kako tumači. Ako bi tvoje objašnjenje bilo relevantno onda nam arheologija ne bi bila ni potrebna. Jer se može jednostavno reći ovi su vladali par godina, ovi drugi par godina pa je zato tome tako. Povjesničar je arheološki kontekst Zahumlja okrenuo prema Hrvatskoj. Nisam ja povjesničar da to osporavam. To se osporava mišljenjem drugih povjesničara ili nekim recenzijama. Ako što imaš slobodno izloži.