Državno uhlebljenje

  • Začetnik teme Začetnik teme Lule
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Prvo, da bi neko bio u privatnom sektoru mora da UME nesto konkretno da radi.

Nazalost, mnogi ljudi, jednostavno, nista ne umeju da rade.

Zato je za njih drzavni posao san i vrhunac, kao sto je meni san i vrhunac da letim u svemir.
Pa nije baš tako. Svako ume bar nešto da radi.
Samo što manjina ume nešto specijalizovano.

Recimo, taj specijalac u Kobrama ili žandarmeriji ne mora da mlati narod jer mu je tako rečeno. Umesto toga može da bude trener. Ili da vozi kamion, montira klima uređaje.
Isto tako i sudija. Neka pređe u advokate.
 
Je je glavni kočioni faktor lične slobode i time svake pozitivne promene sistema.

Dokle god državni činovnici, počevši od vojske, preko matičara, nastavnika, pa do spremačica u obdaništu, ne budu u svojoj glavi raščistili i počeli da gledaju na sebe kao na slobodnog čoveka, slobodnog radnika na tržištu rada koji bira posao a ne samo da se trese da ne bude neizabran ili mu dat otkaz, neće biti suštinski bolje.

ајд не сери ..што би рекао Додик .Смета државни посао а не смета Западњачко условљавање човека и уцењивање .
 
Pa nije baš tako. Svako ume bar nešto da radi.
Samo što manjina ume nešto specijalizovano.

Recimo, taj specijalac u Kobrama ili žandarmeriji ne mora da mlati narod jer mu je tako rečeno. Umesto toga može da bude trener. Ili da vozi kamion, montira klima uređaje.
Isto tako i sudija. Neka pređe u advokate.

Svako ume da leži. I ležanje je rad, ali niko neće da plati nekoga da leži.
U privatnom sektoru tvoj rad mora da donosi određenu vrednost.
I zarađuješ onoliko koliku vrednost donosiš.
Ja tako plaćam svoje zaposlene. Moj proizvod tako naplaćujem, jer klijent mi plati onoliko koliko mu moj proizvod vredi.

Sve se svodi na vrednost.

Mnogi uhlebljeni u drzavnim firmama ne umeju da naprave vrednost.
Jer da bi se napravila vrednost, potreban je istinski trud.
A mnogi neće da se trude jer su lenji, tako da dolazimo do onog zakljucka sto je znala i moja pokojna baba - lenj covek nista ne vredi.
 
To je pre domen mogućnosti da se izbori za neku stvar.
Ali ima slobodu da bira da li će prihvatiti posao kao što poslodavac bira da li će prihvatiti radnika.
Druga stvar je kalkulacija šta se dobija a šta gubi.
Ima slobodu da bira da li će da radi posao koji ne voli i u uslovima koji mu se ne sviđaju ili da li će da gladuje.
 
Svako ume da leži. I ležanje je rad, ali niko neće da plati nekoga da leži.
U privatnom sektoru tvoj rad mora da donosi određenu vrednost.
I zarađuješ onoliko koliku vrednost donosiš.
Ja tako plaćam svoje zaposlene. Moj proizvod tako naplaćujem, jer klijent mi plati onoliko koliko mu moj proizvod vredi.

Sve se svodi na vrednost.

Mnogi uhlebljeni u drzavnim firmama ne umeju da naprave vrednost.
Jer da bi se napravila vrednost, potreban je istinski trud.
A mnogi neće da se trude jer su lenji, tako da dolazimo do onog zakljucka sto je znala i moja pokojna baba - lenj covek nista ne vredi.


Nažalost, mnogi ljudi , koje ja znam, primorani su bili na taj način da se zaposle i takve poslove da obavljaju. Imam dve drugarice kojima deca imaju autizam, tako da izlasci sa posla, cesta bolovanja , potrebe tog deteta ne odgovaraju nijednom privatnika, iako su vredne i pametne, nemaju puno opcija, nisu školovane za poslove koji se rad eod kuce, jedna je frizer, druga je trgovac , ali gde god su radile, nije im ugovor produžen zbog pomenutih problema. Na kraju su "preko veze "našle bas te poslove, čistačice , nije im drago, ali mogu da izadju kad deca imaju napad, kad moraju kod defektologa, logopedq, da otvaraju bolovanja i država zloupotrebljava takve ljude i za bedne plate ih zapošljava. Eb ga , to je tako.
 
Prosvetari treba da zahvale studentima koji su im udahnuli hrabrost da se stvarno pobune.

Ali ipak nisu izdržali do kraja. Zaziru od disciplinskih komisija i otkaza.

A zašto ako je takva situacija da nema kadra, čega se plaše. Znači da je problem u njihovom majndestu da ne dozvoljavaju ni jedan procenst mogućnosti da budu nešto drugo do prosvetnih radnika.
Ne, prosvetari su očekivali hrabrost i drugih oblasti koja je izostala. Izgleda da je samo studentima i prosvetaruma loše, a mi smo i pre studenata bili u protestu, samo smo im se ptidružili i delima pokazali a ne tapšanjem po ramenu i hvalospevima po društvenim mrežama. Kada još neko ostane bez plate zbog podrške onda možemo pričati o slobodi izbora nevezano za državno uhlebljenje..
 
Ne, prosvetari su očekivali hrabrost i drugih oblasti koja je izostala. Izgleda da je samo studentima i prosvetaruma loše, a mi smo i pre studenata bili u protestu, samo smo im se ptidružili i delima pokazali a ne tapšanjem po ramenu i hvalospevima po društvenim mrežama. Kada još neko ostane bez plate zbog podrške onda možemo pričati o slobodi izbora nevezano za državno uhlebljenje..
Vi ste u protestu kroz vekove.
 
U nekim oblastima je naprotiv.

Recimo raditi u nekoj privatnoj gimnaziji kao profesor znači mnogo više pritisaka. Ja sam radila godinu dana i više nisam mogla, jednostavno kažu plaćeno je i ne smeju da imaju jedinice, npr. Plaćeno je pa moraš biti fin i kada ne treba (a barem da je esktra plaćeno). Toga ima svuda, pa se nastavnici naviknu.

Smatram da baš ljudi žele da rade u nekim firmama koje se finansiraju iz budžeta jer imaju više slobode nego da rade u privatnoj. Sve zavisi od oblasti. Setimo se i one privatne fabrike u kojoj su radnice morale klečati kada je dolazio šef.. po nekim korejskim/kineskim pravilima. Kod nas barem u privatnim firmama nema ni sindikata, radnici rade pod svakakvim uslovima i ne osećaju se kao ljudi, a kamoli kao da su slobodni.
 
Nažalost, mnogi ljudi , koje ja znam, primorani su bili na taj način da se zaposle i takve poslove da obavljaju. Imam dve drugarice kojima deca imaju autizam, tako da izlasci sa posla, cesta bolovanja , potrebe tog deteta ne odgovaraju nijednom privatnika, iako su vredne i pametne, nemaju puno opcija, nisu školovane za poslove koji se rad eod kuce, jedna je frizer, druga je trgovac , ali gde god su radile, nije im ugovor produžen zbog pomenutih problema. Na kraju su "preko veze "našle bas te poslove, čistačice , nije im drago, ali mogu da izadju kad deca imaju napad, kad moraju kod defektologa, logopedq, da otvaraju bolovanja i država zloupotrebljava takve ljude i za bedne plate ih zapošljava. Eb ga , to je tako.

Tu je problem sto u Srbiji privatnik moze da radi sta hoce, i opet se sve svodi na to da institucije (u ovom slucaju, inspekcije rada) ne rade svoj posao.
U Nemačkoj je irelevantno da li je firma državna i privatna - svi isto poštuju Zakon i nema zaiebancije.
 
Ne, prosvetari su očekivali hrabrost i drugih oblasti koja je izostala. Izgleda da je samo studentima i prosvetaruma loše, a mi smo i pre studenata bili u protestu, samo smo im se ptidružili i delima pokazali a ne tapšanjem po ramenu i hvalospevima po društvenim mrežama. Kada još neko ostane bez plate zbog podrške onda možemo pričati o slobodi izbora nevezano za državno uhlebljenje..
To što su prosvetari bili i pre studenata ne menja činjenicu da tad nisu imali hrabrosti radikalnije da uđu u protest, tj. blokadu, tj. da su zahvaljujući studenatima ušli u to.
I stvarno bi trebalo da im to priznaju i zahvale se, a ne stalno da potežu taj ad temporum argument - pre pa pre.

Ali taj argument da su pre njih protestovali govori da je blokada ne samo iz opštedruštvenih razloga nego i njihovih prosvetarskih, pa time je trebalo zbog sebe da istraju bez obzira što nisu dobili podršku drugih oblasti (što delimično mogu da opravdam, a delimično ne)
Pitanje nije zašto nisu. Sad je bila prilika da istraju a oni se vratili.
 
Poznajem dosta prosvetara i ono što mi nije jasno je da ne kapiraju da država nema mehanizme da ih kolektivno kazni, samo blefira.
I to vrlo loše. A oni se uprkos tome povlače.

Šta je razlog da se povlačiš kad tvoj protivnik toliko loše blefira, znaš da nema nikakve karte, samo se dernja, a ti odustaneš.
 
Je je glavni kočioni faktor lične slobode i time svake pozitivne promene sistema.

Dokle god državni činovnici, počevši od vojske, preko matičara, nastavnika, pa do spremačica u obdaništu, ne budu u svojoj glavi raščistili i počeli da gledaju na sebe kao na slobodnog čoveka, slobodnog radnika na tržištu rada koji bira posao a ne samo da se trese da ne bude neizabran ili mu dat otkaz, neće biti suštinski bolje.
Potpuno si u pravu eto na primer nastavnici učitelji i profesori čim je došlo do najave da će naša prosveta da se privatizuje (da će strani koledži doći) a oni kao stručna lica izaći na tržište rada u okviru ponude kadrova isti su krenuli u generalni štrajk i pobunu studenata i đaka.
 
Je je glavni kočioni faktor lične slobode i time svake pozitivne promene sistema.

Dokle god državni činovnici, počevši od vojske, preko matičara, nastavnika, pa do spremačica u obdaništu, ne budu u svojoj glavi raščistili i počeli da gledaju na sebe kao na slobodnog čoveka, slobodnog radnika na tržištu rada koji bira posao a ne samo da se trese da ne bude neizabran ili mu dat otkaz, neće biti suštinski bolje.
Ozbiljno ideologizovani pogled na svet, uz izvesna verovanja kakva više priliče nekoj religiji: “ne budu u svojoj glavi raščistili i počeli da gledaju na sebe kao na slobodnog čoveka”.

Za bolji život trebaju investicije, ideološke vradžbine ne pomažu.
 
Ono što sam primetila kod njih je da uopšte ne razmatraju opciju da promene (na neko vreme) profesiju. I to ne kao izvesnost nego kao neku krajnje za njih nepovoljnu mogućnost sa malom šansom da se desi ako im štrajk propadne.
A ovi banditi odozgo to znaju i onda ih zaebavaju. :neutral:
 
Poznajem dosta prosvetara i ono što mi nije jasno je da ne kapiraju da država nema mehanizme da ih kolektivno kazni, samo blefira.
I to vrlo loše. A oni se uprkos tome povlače.

Šta je razlog da se povlačiš kad tvoj protivnik toliko loše blefira, znaš da nema nikakve karte, samo se dernja, a ti odustaneš.
Kako “nema”? To što je uplakani oportunista na vlasti pa se nema svakodnevnog suočavanja sa posledicama ne doprinosi realističnosti posledica.

Prvo komplet na neplaćeno, i to sve dok se drugačije ne odluči. Plus svi na prijemni, tj polaganje svih razreda ponovo, a ako bi se sa druge strane insistiralo moglo bi da se proširi i na nastavni kadar.

Svako bi morao da dobije priliku da dokaže svoje sposobnosti i kvalifikacije kojih su mu tako puna usta, ali baš svako.
 
To što su prosvetari bili i pre studenata ne menja činjenicu da tad nisu imali hrabrosti radikalnije da uđu u protest, tj. blokadu, tj. da su zahvaljujući studenatima ušli u to.
I stvarno bi trebalo da im to priznaju i zahvale se, a ne stalno da potežu taj ad temporum argument - pre pa pre.

Ali taj argument da su pre njih protestovali govori da je blokada ne samo iz opštedruštvenih razloga nego i njihovih prosvetarskih, pa time je trebalo zbog sebe da istraju bez obzira što nisu dobili podršku drugih oblasti (što delimično mogu da opravdam, a delimično ne)
Pitanje nije zašto nisu. Sad je bila prilika da istraju a oni se vratili.
Imali smo potpune obustave rada i pre studentskih protesta,ne znam da li je još neka profesija imala takav vid pobune. I da ponovim, obustavili smo rad, ostali bez plata, ali ostalima ni to nije bilo dovoljno da samo JEDAN jedini dan stupe u generalni štrajk. Šta ti to govori, čija hrabrost je potrebna i ko je uhlebljen a ko nije? Je l to znači da mi nemamo porodice, kredite, zaduženja i bedu?
 
Ono što sam primetila kod njih je da uopšte ne razmatraju opciju da promene (na neko vreme) profesiju. I to ne kao izvesnost nego kao neku krajnje za njih nepovoljnu mogućnost sa malom šansom da se desi ako im štrajk propadne.
A ovi banditi odozgo to znaju i onda ih zaebavaju. :neutral:
Jer niste navikli da neko voli svoj posao i želi da ga savesno radi. Upravo to znaju ovi iz vlasti i zloupotrebljavaju a medijski su odradili i kod naroda stvorili upravo ovakvu sliku nalik raznim omalovažavajućim i ponižavajućim komentarima ( ne mislim na ovaj tvoj, već na decenijske pljuvačine koje čitamo o prosveti)
 
Kako “nema”? To što je uplakani oportunista na vlasti pa se nema svakodnevnog suočavanja sa posledicama ne doprinosi realističnosti posledica.

Prvo komplet na neplaćeno, i to sve dok se drugačije ne odluči. Plus svi na prijemni, tj polaganje svih razreda ponovo, a ako bi se sa druge strane insistiralo moglo bi da se proširi i na nastavni kadar.

Svako bi morao da dobije priliku da dokaže svoje sposobnosti i kvalifikacije kojih su mu tako puna usta, ali baš svako.
A šta bi se desilo kada se utvrdi da je većina jako stručna i osposobljena za svoj posao, je l bi to izmenilo mnoga mišljenja koja su planski forimirana zadnjih par decenija o prosvetnim radnicima kao nestručnim, neradnim i nesposobnim? Problem je što oni koji su nestručni, u bilo kojoj oblasti traže uhlebljenje, ćute i šuškaju, otaljavaju posao i hvale vlast.
 
Imali smo potpune obustave rada i pre studentskih protesta,ne znam da li je još neka profesija imala takav vid pobune. I da ponovim, obustavili smo rad, ostali bez plata, ali ostalima ni to nije bilo dovoljno da samo JEDAN jedini dan stupe u generalni štrajk. Šta ti to govori, čija hrabrost je potrebna i ko je uhlebljen a ko nije? Je l to znači da mi nemamo porodice, kredite, zaduženja i bedu?
Ne sećam se da su prosvatari ikada imali ovakav vid pobune otkad im je zakonski zabranjen potpuni štrajk. Samo su ukali, bukali, sećam se da je par puta bilo protesta na ulicama povodom Ribnikara i izmicanja stolice.

Sve to trpeti nije hrabrost nego slabost.

Ovakva pobuna je samo zahvaljujući studentima i neverovatno mi je da ti je toliko teško da to priznaš.
 

Back
Top