Drstvenjaci i Gejmeri

griza savest, u realnosti, nije nista drugo nego debilno resenje za sukob izmedju strasti. u ovom slucaju, sukob izmedju gejmerske i hebacke strasti. hebacka strast unistava gejmersku jer misli da je gejmerska strast kriva za njenu blokadu, sto uopste nije tacno.

uopste, druge strasti nikad nisu krive, vec SAMA strast.
 
znas sta je ruzno i pateticno? gejmer (ili uopste covek) koji pati od grize savesti. kako mozes za nesto sto ti je pruzilo ogromnu kolicinu radosti u proslosti da kazes da je "tracenje vremena"? nisi dobio nista od toga lol. nego sta si dobio? dobio su ogromnu kolicinu radosti, sto nikako nije mala stvar. znas sta je problem? to sto si uz tu rados dobiot i mnogobrojne kritike "odraslih" i "pametnijih". a posto nisi bio dovoljno mentalno snazan ("tvrdoglav" sto bi se reklo) da odbijes sve te glasove od sebe, no si upio svaki od njih, onda ti je sva ta radost presela i sad mislis kao nisi dobio nista. kad posledica svega toga, sad mislis posto si pametniji. u realnosti, medjutim, postao si gluplji, bas zato sto si se PRIMIO na baljezgarije matorih fejlova od zivota i sto se KAJES (kao da si ti imao izbora oko toga sta ces da radis u svom zivotu lol.)

mislim, da se razumemo, nemam ja nista protiv tebe licno, imenjace moj, ovo je globalni fenomen.

E stvarno ti car, Neprijateljski :)

Kad se samo setim, sedim za klupom u osnovnoj, čas se otegao u beskraj, a ja jedino o čemu razmišljam je - kako ću doći kući i igrati Tomb Raider. To nestrpljenje, ta iskonska žeđ za igrom, pa to mi je i dan danas jedan od najlepših osećaja.. I onda sedneš i igraš dok se neumoriš i ne utoliš tu žeđ. Kada sam (davne) 2006. presla Dreamfall, nisam mogla da dodjem k sebi sigurno nedelju dana koliki je utisak ostavila igra na mene. Zar to nisu bili trenuci za koji kazeš - živeo život! E za ovo vredi živeti. Šta? Male stvari su bitne.

Što se društva tiče, tada sam bila možda i društvenija nego sad, iz nekog razloga su me voleli ljudi..
 
Popravili? Bilo je poprilično zaje.bano, ali sam tu imao malo sreće što vodim light lika pa sam samo protrčao, dotrčao do onog levo i sakrio se iza stuba da me ovaj drugi ne sobali dok ga bijem pa se vratio na onog desno. S druge strane, čini mi se da light lik nije bio baš najsrećniji izbor za prvi playthrough, još uvek nisam masterovao dodge timing kako treba. :lol:
 
Postoje dva tipa tinejdzera
1.nocne ptice,drustveni,imaju dosta prijatelja i non stop upoznavaju neke nove,sve u svemu vole zabavu i dobar provod
2.gejmeri,pomalo povuceni,uzi krug prijatelja vole igrice,tehnologiju,sve u svemu zabavu vise nalaze u igricama i fantaziji

Spadam u drugu grupu, mada sam pokupio par elemenata iz prve (ali ne mnogo).


E sad moje pitanje je sledece.Zasto Oba tipa tinejdzera smatra one druge za klosare,gubitnike itd.

Zar nije jednostavnije prihvatiti razlike i postovati ??

Ne smatra baš svako one druge gubitnicima (pogotovo nisam čuo da gejmeri imaju neko negativno mišljenje o društvenima). Možda postoje pojedinačni slučajevi, ali koliko sam ja iz svog dosadašnjeg iskustva mogao da primetim, nema tu nekih velikih konflikata. A ti što imaju takve predrasude – pa valjda misle da je njihov način života ispravan, a da oni drugi greše.


Ja zavidim oba tipa :( (nzm kako da padežujem)

Oboma tipovima. ;)
 
Poslednje što sam prešao je pre par meseci sva 3 dela FEARa i sve ekspanzije i taj šit
iako me je držalo jako i igrao sam ga po 5,6 sati, kad bih ustao od kompjutera bio bih izuzetno nadrkan i neraspoložen
faktički me je toliko igranje iscrpljivalo i emotivno sam se praznio, baš je loše nekako uticalo
i otad ne igram ništa, osećam da nije baš dobro po mene

zapravo, igram South Park RPG, al ono, to je izuzetak koji sam morao načiniti :mrgreen:
 
Kreptomane, ako nađeš vremena, igraj Bioshock :) Hibrid shootera i rpg-a, al prvenstveno to preporučujem zbog nenadjebive priče - implementirana Ejn Rend filozofija objektivizma - utopija becomes distopija (standard xD), ludačka klaustrofobična atmosfera podvodnog grada, odlična džez muzika, aluzije na grčko-rimsku mitologiju, sve u retro stilu.
 
dark souls 2 get

steta, jer je moj prvi utisak los: smaracina, sve vec vidjeno. mada, moram uzeti u obzir da mene danas igre izuzetno guse. znaci, sednem, u pocetku bude dobro, ali nakon 15 minuta osecam se kao na poslu, jeb ote bog. evo jos uvek me drzi mucnina lol, bukvalno mi nije dobro. stvarno preterujem sa ril lajfom :lol: inace mene SVE gusi u danasnje vreme, jedino ja sto ne gusim sebe. videcemo da li ce se nesto promeniti kad me opet mine zelja, za jedno sto godina verovatno.

a steta, demon's souls je na mene ostavio tako snazan utisak, to je neverovatno.
 

Back
Top