Droga nije sreća

Malo sada posve osobno, interesantan mi tvoj slučaj, sve živo si u životu probala, sve vidila, sve probala, sada na socijali bez igdi ikoga, bez uvrede, nije da te vrijeđam, nego naprosto mi interesatno :think:
Daleko od toga "sve", nisam ja probala ništa, meni se sve što je lepo izdešavalo samo u detinjstvu a skoro ni tada, ali čemu kukati...

Ja jedino umem da se "dočekam na noge", na primer nađem se u situaciji da radim na % u nekoj trafici u zabačenom delu grada, ali ono baš baš zabačenom, i kažem sebi: "Sto godine samoće - sad ili nikad!" i pročitam za nekoliko dana (mislim da je bilo 3 i po dana...ovo kažem zbog skorog pominjanja brzine čitanja) knjigu koja je dobila Nobelovu nagradu. Znači, umem da napravim limunadu kad mi život da limun.
Snalaženje mi je jača strana, sad trenutno jesam malo potonula, što psihički, što finansijski, a sve zbog zdravstvenih razloga (i o tome sam pisala), teško mi je ali...šta bude - neka.

I to je samo period, proći će i ovo, sad, na bolje ili na gore, ne znam, ali to što deluje "sve probala", uglavnom sam bila primorana na rizik a i nisam dozvolila nikad nikome da upravlja mojim životom, na primer sa 12 godina sam rekla da neću da se udajem i porađam, svi su bili u fazonu "promenićeš mišljenje", "videćeš ti" itd, čak su mi sa 28 godina rekli (sestra od tetke) "Ti ako se ne udaš sad, ti ćeš se mučiti i sa 40", ja nisam htela (to je glavni razlog kad te već zanima) da "ostvarim svoju sudbinu kao žena".

I nije mi žao niti zbog mene lično, niti što nisam rodila još nekoga u ovaj haos i nesreću, zapravo, ne kapiram još uvek zašto sirotinja ima decu...itd.
 

Daleko od toga "sve", nisam ja probala ništa, meni se sve što je lepo izdešavalo samo u detinjstvu a skoro ni tada, ali čemu kukati...

Ja jedino umem da se "dočekam na noge", na primer nađem se u situaciji da radim na % u nekoj trafici u zabačenom delu grada, ali ono baš baš zabačenom, i kažem sebi: "Sto godine samoće - sad ili nikad!" i pročitam za nekoliko dana (mislim da je bilo 3 i po dana...ovo kažem zbog skorog pominjanja brzine čitanja) knjigu koja je dobila Nobelovu nagradu. Znači, umem da napravim limunadu kad mi život da limun.
Snalaženje mi je jača strana, sad trenutno jesam malo potonula, što psihički, što finansijski, a sve zbog zdravstvenih razloga (i o tome sam pisala), teško mi je ali...šta bude - neka.

I to je samo period, proći će i ovo, sad, na bolje ili na gore, ne znam, ali to što deluje "sve probala", uglavnom sam bila primorana na rizik a i nisam dozvolila nikad nikome da upravlja mojim životom, na primer sa 12 godina sam rekla da neću da se udajem i porađam, svi su bili u fazonu "promenićeš mišljenje", "videćeš ti" itd, čak su mi sa 28 godina rekli (sestra od tetke) "Ti ako se ne udaš sad, ti ćeš se mučiti i sa 40", ja nisam htela (to je glavni razlog kad te već zanima) da "ostvarim svoju sudbinu kao žena".

I nije mi žao niti zbog mene lično, niti što nisam rodila još nekoga u ovaj haos i nesreću, zapravo, ne kapiram još uvek zašto sirotinja ima decu...itd.
Nisam baš posve ukapirao tvoj post :think:

Sad ću ja napisat što sam mislio, pod ogradom da svi mi vučemo zaključke iz onoga sta je nama poznato. Kažeš ti da si ti daleko od toga, " sve probala u zivotu', pa probala si svakako više od mene, droge, partijanje, živela si dugi niz godina s cimerima, solo ili s partnerom, ili kime li već.

Imam neke dvije susjede, dvi sestre, e te baš ništa u životu nisu probale, nikada dečka., to nije vidillo disko kluba, nikada popilo guc piva., i? I opet nekako nalikuju tebi, same, bez novaca, ili nešto mialo, živčan3 i svađaju se s materom.
 


Nisam baš posve ukapirao tvoj post :think:

Sad ću ja napisat što sam mislio, pod ogradom da svi mi vučemo zaključke iz onoga sta je nama poznato. Kažeš ti da si ti daleko od toga, " sve probala u zivotu', pa probala si svakako više od mene, droge, partijanje, živela si dugi niz godina s cimerima, solo ili s partnerom, ili kime li već.
"Pod ogradom da...", tu ti svaka čast, svestan da smo svi subjektivni, hteli ne hteli ✔️
I da, iz tog ugla, jesam probala i da odem od kuće i da radim ilegalno. Itd.
Ali sa jednim načinom života se isključuju mnoge druge mogućnosti, tako da ja nisam bila shvatila tvoj post jer nisam "probala" "normalan život". Da tako kažem.

Imam neke dvije susjede, dvi sestre, e te baš ništa u životu nisu probale, nikada dečka., to nije vidillo disko kluba, nikada popilo guc piva., i? I opet nekako nalikuju tebi, same, bez novaca, ili nešto mialo, živčan3 i svađaju se s materom.
Sad mi je jasno na šta si mislio.
Otpetljasmo se haha ;) :p
 
To što opisuješ je traženje sreće externo. Tražiš je van sebe i nikad je nećeš naći, nikad! Sve će to biti privremeno. Kao i droga, ljubav prema drugoj osobi je adiktivna. Biće ti lepo neko vreme, ali ta sreća će zavisiti od te druge osobe, ako je ona srećna bićeš i ti, ako je ona nadrndana uticaće na tvoje raspoloženje, jednostavno jer ti iznutra nisi istinski srećan. Okreni se ka sebi, kada sam sebi budeš bio dovoljan, kada ti ništa externo ne bude trebalo da budeš srećan i zadovoljan tada ćeš stvarno biti srećan. Sreća dolazi iznutra i samo ti si zaslužan za to. Nažalost ovo se ne uči u školama niti od roditelja. Ako dopustiš da ti druge osobe ili bilo šta drugo kvari tvoju sreću to si sam dozvolio. Poradi na sebi, duboko se okreni ka hramu koji nosiš u sebi.
Дрога је једна од најмање екстерних ствари. Не можеш да будеш богат, не можеш да имаш девојку, не можеш да будеш прихваћен и вољен, не можеш да путујеш, али је много лакше нпр. приуштити алкохол. Срећа свакако зависи од хемије у мозгу а супстанце већ јесу нека хемија, то је најмање што је екстерно од свих ствари, то је скоро увек приступачно, нису приступачни увек чак ни сунце ни цвркути птица.

Ја, рецимо, морам на посао који не волим, морам да трпим бирократију, законе који ми се не свиђају, разноразне људе, зашто само лоше морам да трпим екстерно а да на исти начин не добијам ништа лепо? Ја не могу да будем добар сам са собом јер ме људи и цела природна средина екстерно узнемиравају, можда бих био добар сам са собом једино да спавам 24 сата дневно.
 
Одређен проценат становништва је декадентан и деструктиван.

Да такви не би водили цео народ у ратовање,
измишљена је дрога.

Па ко воли убијање - нек убије себе !
То смо видели од развијенијих држава.

Eво рецимо од САДа.
Ако они греше, нека и ми погрешимо !

Шта мислите да је овима из следећег видеа ускраћено да буду самоубице
и да су натерани да буду "стрејт",
државни службеници, политичари, руководиоци.

Где ли би они одвели нацију ?
 
Дрога је једна од најмање екстерних ствари. Не можеш да будеш богат, не можеш да имаш девојку, не можеш да будеш прихваћен и вољен, не можеш да путујеш, али је много лакше нпр. приуштити алкохол. Срећа свакако зависи од хемије у мозгу а супстанце већ јесу нека хемија, то је најмање што је екстерно од свих ствари, то је скоро увек приступачно, нису приступачни увек чак ни сунце ни цвркути птица.

Ја, рецимо, морам на посао који не волим, морам да трпим бирократију, законе који ми се не свиђају, разноразне људе, зашто само лоше морам да трпим екстерно а да на исти начин не добијам ништа лепо? Ја не могу да будем добар сам са собом јер ме људи и цела природна средина екстерно узнемиравају, можда бих био добар сам са собом једино да спавам 24 сата дневно.
To nije prava sreća već izazvana nečim spoljašnjim i takva sreća je kratkotrajna. Svi mi moramo na posao, okreni se ka unutra, poradi na sebi, ne dopusti da te spoljašnji faktori pogađaju, lakše je reći nego uraditi. Svi vodimo te bitke.
 
To nije prava sreća već izazvana nečim spoljašnjim i takva sreća je kratkotrajna. Svi mi moramo na posao, okreni se ka unutra, poradi na sebi, ne dopusti da te spoljašnji faktori pogađaju, lakše je reći nego uraditi. Svi vodimo te bitke.
Мора чак и храна да се уноси од споља, треба онда и нешто лепо духовно.
 

Back
Top