Drevni izumi- istorija tehnoloških otkrića antičkog sveta

Pumpaj Dinstanović

Zaslužan član
Poruka
104.528
Imali smo mnogo, strašno mnogo, tema posvećenih društvenim pitanjima. Hajdemo malo u sfere prirodnih nauka, govoreći o istoriji tehnologije. Postavljajte ovde i diskutujte o stvarima iz antičke tehnologije.

Otvorimo temu sa jednim od najfascinantnijih otkrića; mehanizmom iz Antikitere, primerak otkriven najverovatnije datuje se u II stoleće pre naše ere.

5411034005_f97eb7a7b1_b.jpg


Uređaj za predviđanje budućnosti, radi Olimpjiskih igara posebno, i prvi računar u istoriji čovečanstva. Nazvan je po ostrvcetu gde je otkriven, između Krita i Kitere.

antik.PNG



Moguće je da ga je dizajnirao Hiparh.

JXRAgjrX_400x400.jpg
 
Ciceron nam priča u delu De re publica o izumu sličnom ovom za koje kaže da ga je čuveni Arhimed napravio. Posle opsade Sirakuze i Arhimedove smrti 212. godine p. n. e. rimski generaln Marko Klaudije Markel bio je toliko fasciniran iz kolekcije Arhimedovih izuma da je mehanizam zadržao. Markelov nećak bio je konzul zajedno sa Gajem Sulpicijem Galom, koji se u penziji posvetio astronomiji. Ako je za verovati Pliniju Starijem, Suplicije Gaj je prvi Rimljanin koji je napisao traktat o pomračenju Sunca i Meseca.

Cicero:
nam memoria teneo C. Sulpicium Gallum, doctissimum ut scitis hominem, cum idem hoc visum diceretur et esset casu apud M. Marcellum, qui cum eo consul fuerat, sphaeram quam M. Marcelli avus captis Syracusis ex urbe locupletissima atque ornatissima sustulisset, cum aliud nihil ex tanta praeda domum suam deportavisset, iussisse proferri; cuius ego sphaerae cum persaepe propter Archimedi gloriam nomen audissem, speciem ipsam non sum tanto opere admiratus; erat enim illa venustior et nobilior in volgus, quam ab eodem Archimede factam posuerat in templo Virtutis Marcellus idem. sed posteaquam coepit rationem huius operis scientissime Gallus exponere, plus in illo Siculo ingenii quam videretur natura humana ferre potuisse iudicabam fuisse. dicebat enim Gallus sphaerae illius alterius solidae atque plenae vetus esse inventum, et eam a Thalete Milesio primum esse tornatam, post autem ab Eudoxo Cnidio, discipulo ut ferebat Platonis, eandem illam astris quae caelo inhaererent esse descriptam; cuius omnem ornatum et descriptionem sumptam ab Eudoxo multis annis post non astrologiae scientia sed poetica quadam facultate versibus Aratum extulisse. hoc autem sphaerae genus, in quo solis et lunae motus inessent et earum quinque stellarum quae errantes et quasi vagae nominarentur, in illa sphaera solida non potuisse finiri, atque in eo admirandum esse inventum Archimedi, quod excogitasset quem ad modum in dissimillimis motibus inaequabiles et varios cursus servaret una conversio. hanc sphaeram Gallus cum moveret, fiebat ut soli luna totidem conversionibus in aere illo quot diebus in ipso caelo succederet, ex quo et in [caelo] sphaera solis fieret eadem illa defectio, et incideret luna tum in eam metam quae esset umbra terrae, cum sol e regione

(Scipio) 'fuit, quod et ipse hominem diligebam et in primis patri meo Paulo probatum et carum fuisse cognoveram. memini me admodum adulescentulo, cum pater in Macedonia consul esset et essemus in castris perturbari exercitum nostrum religione et metu, quod serena nocte subito candens et plena luna defecisset. tum ille cum legatus noster esset anno fere ante quam consul est declaratus, haud dubitavit postridie palam in castris docere nullum esse prodigium, idque et tum factum esse et certis temporibus esse semper futurum, cum sol ita locatus fuisset ut lunam suo lumine non posset attingere.' 'ain tandem?' inquit Tubero; 'docere hoc poterat ille homines paene agrestes, et apud imperitos audebat haec dicere?' (Scipio) 'ille vero, et magna quidem cum

Cicero:
“I shall lay nothing new before you,” said Philus, “nor any thing discovered or thought of by myself. I remember, however, that C. Sulpicius Gallus, a very learned man as you know; when this same phenomenon was stated to have been seen, being by chance in the house of M. Marcellus, who had been in the consulate with him; ordered a sphere to be placed before him, which the ancestor of M. Marcellus had taken from the conquered Syracusans, and brought out of their wealthy and embellished city; the only thing he had possessed himself of among so great a spoil. I had often heard this celestial globe or sphere mentioned on account of the great fame of Archimedes. Its appearance, however, did not seem to me particularly striking. There is another, more elegant in form, and more generally known, moulded by the same Archimedes, and deposited by the same Marcellus, in the Temple of Virtue at Rome. But as soon as Gallus had begun to explain, by his sublime science, the composition of this machine, I felt that the Sicilian geometrician must have possessed a genius superior to any thing we usually conceive to belong to our nature. Gallus assured us, that the solid and compact globe, was a very ancient invention, and that the first model of it had been presented by Thales of Miletus. That afterwards Eudoxus of Cnidus, a disciple of Plato, had traced on its surface the stars that appear in the sky, and that many years subsequent, borrowing from Eudoxus this beautiful design and representation, Aratus had illustrated them in his verses, not by any science of astronomy, but the ornament of poetic description. He added, that the figure of the sphere, which displayed the motions of the Sun and Moon, and the five planets, or wandering stars, could not be represented by the primitive solid globe. And that in this, the invention of Archimedes was admirable, because he had calculated how a single revolution should maintain unequal and diversified progressions in dissimilar motions.

[...]

When Gallus moved this globe it showed the relationship of the Moon with the Sun, and there were exactly the same number of turns on the bronze device as the number of days in the real globe of the sky. Thus it showed the same eclipse of the Sun as in the globe [of the sky], as well as showing the Moon entering the area of the Earth's shadow when the Sun is in line ...

Cicero.jpg


Zahvaljujući Ciceronu imamo i, otprilike, istorijat ovog izuma.

1. Tales sa Mileta početkom VI st. pre naše ere pravi globus
2. Eudoks sa Knida, Platonov učenik, tokom IV st. stare ere ucrtava putanje zvezda sa nebesa
3. Arat početkom III st. pre naše ere ukazuje na probleme inovacija
4. Arhimed pravi (A verziju?) naprave

Nažalsot, kako to često biva u istoriji, deo Ciceronovog dela je izgubljen, i to baš ovaj najdragoceniji opisima. Ali, ako je za verovati Ciceronovoj obaveštenosti, izgleda da je Arhimed u drugoj polovini III st. stare ere napravio neki izum koji je po svemu sudeći Hiparhu poslužio kao osnov, kao preteča za ovaj. Moguće je da je Arhimed najzaslužniji; čak su i pojedine studije kalendara ukazale da bi možda trebalo prototip na osnovu kojeg je dizajniran ovaj deo tražiti na Siciliji, u Sirakuzi.

Arhimed.jpg


Koga interesuje da malčice pročita o ovom fascinantnom otkriću, nešto više na ovoj adresi: https://academic.oup.com/astrogeo/article/41/6/6.10/225422
m_41-6-6.10-fig004.gif


m_41-6-6.10-fig009.gif
 
Poslednja izmena:
ANTIČKI BUDILNIK

Malo poznata stvar jeste da su u antičkom svetu postojali i budilnici. Ovaj model se, konkretno, pripisuje Platonu (rano IV st. pre naše ere).


0204003-02.jpg


Kada se napuni određena količina vode u rezervoaru, ona prolazi dalje i proizvodi vrlo glasan zvuk koji budi čoveka. Evo kako izgleda (i zvuči) replika:


Po završetku upotrebe se samo zamene gornji i donji krčag radi resetovanja.
 
Vodeni sat čuvenog matematičara Ktesibija iz Aleksandrije (utemeljivač hidraulike) iz III stoleća pre naše ere bio je nešto kompleksniji od starijih, kakvi su već vekovima pre toga postojali. Prvi automatizovani sat!

Tech0002.jpg

Tech0002a.jpg


Kako smo od običnog sata, kepsidre (bukvalno, kradljivca vode) došli do budilnika.



Ktesibije napravio je i prvi mehanički časovnik sa kukavicom. Jedan od njegovih izuma nije merio samo vreme u danu, već i dane u mesecu i mesece u godini.
 
Poslednja izmena:
tema je jako dobra, jer na primjerima tehnickih dostignuca Antike, kao sto je ovaj primjer ili ona baterija nadjena negdje u Iraku, ako ne grijesim, mozemo vidjeti svu manjkavost, rupe i karike koje nedostaju u danasnjoj istorijskoj nauci....

Manjkavost i rupe u nauci? Na šta misliš? Karike uvek nedostaju; nauka upravo i služi da bi se pronašle.
 
da....visina Keopsove piramide je 149m....udaljenost Zemlje od sunca 149 miliona kilometara...slucajno ili ne...ako ne, kako su mogli to izmjeriti...ko nam treba dati odgovore na to i na slicna pitanja, a ima ih hrpa....

Keopsova piramida je 146,59 metara visoka. Udaljenost Zemlje od Sunca nije uvek ista...kakvu vezu ti vidiš između te dve brojke?
 
Ako imaš nešto konkretno na umu, ili o tome piši, ili nemoj. Ovo ovako ne liči ni na šta...ne može se ništa razumeti.
prvo, nisam ja doveo u vezu te dve cifre, vec ljudi koji su se bavili istrazivanjem piramida, srazmjerama dimenzija i tome slicno...drugo, i sam znas da danasnja visina piramida, nije ista kao originalna, nema tu nikakvih zakulisanih radnji sa moje strane...
 
da....visina Keopsove piramide je 149m....udaljenost Zemlje od sunca 149 miliona kilometara...slucajno ili ne...ako ne, kako su mogli to izmjeriti...ko nam treba dati odgovore na to i na slicna pitanja, a ima ih hrpa....
Ako je i tacna razdaljina do Sunca i visina piramide, to je samo numericka slicnost, metar i kilometsr kao merna jedinica je novijeg datuma i znamo kako je dobijena.
 

Back
Top