Драгољуб Дража Михаиловић

fudbalnemciipartizaniru6.jpg


ova slika je, po tebi nogometna utakmica izmedju nemaca i partizana, koja po tebi se nalazi u muzeju u cacku . i tvoja ideja je da ih razlikujes po dresovima ( mozda su mladi ljoticevci protiv nedicevaca, ili tvoja seoska momcad......)

Partizani saopstavaju Nemcima da ne zele da se bore protiv njih jer im oni nisu neprijatelji vec cetnici...Uveravaju Nemce da ce se boriti s njima rame uz rame u slucaju iskrcavanja Saveznika

to nije nigde napisano, to je normalna cetnicka propaganda, zbog izgubljenog rata, da bi prikazali , da su partizani kolaborirali sa nemcima...
za vreme tih razgovora 25 hiljada cetnika je bilo u talijanskom sastavu, mihailovic je iz srbije dovukao svoje, i ostojic je imao svoje na terenu. sa nemcima koji im daju municiju i hranu. zasto recimo ne bi pricao o tome...kako to da to prihvatas kao najnormalniju stvar...?
 
Heki je trso :D...spamuje svaku temu istim stvarima sto samo ukazuje na njegovu bolesnu potrebu....

Dijagnoza je jasna, a takva potreba davno je opisana...sve se svodi na sledece :D

За последњих четрдесет година КПЈ се у две фазе и на два начина борила против Драже Михаиловића и његовог покрета. Током рата, односно грађанског рата, борба против четника била је војно-политичке природе и завршила се заробљавањем Драже Михаиловића, суђењем у Беобраду - са (судским) убиством 17. јула 1946. Од тада па до данас, користећи се свим средствима једног тоталитарног система - монополом државне пропаганде, штампе, радиа и телевизије, целог школског васпитног апарата - комунистички режим је поставио званичну тезу да је Дража Михаиловић био издајник, сарадник са окупатором и ратни злочинац.

Оно што је при томе значајно јесте врста хистеричне запенушености у анти-дражиновској пропаганди, врста потреба да се у бескрајним варијацијама на исту тему грађанима стално пере мозак о нечему што да је очигледно и истинито не би имало за потребу да се понавља са толиком упорношћу.

:D
 
fudbalnemciipartizaniru6.jpg


ova slika je, po tebi nogometna utakmica izmedju nemaca i partizana, koja po tebi se nalazi u muzeju u cacku . i tvoja ideja je da ih razlikujes po dresovima ( mozda su mladi ljoticevci protiv nedicevaca, ili tvoja seoska momcad......)



to nije nigde napisano, to je normalna cetnicka propaganda, zbog izgubljenog rata, da bi prikazali , da su partizani kolaborirali sa nemcima...
za vreme tih razgovora 25 hiljada cetnika je bilo u talijanskom sastavu, mihailovic je iz srbije dovukao svoje, i ostojic je imao svoje na terenu. sa nemcima koji im daju municiju i hranu. zasto recimo ne bi pricao o tome...kako to da to prihvatas kao najnormalniju stvar...?

nije nogometna nego fudbalska....tvrdnja nije moja vec istoricara....sve ostalo su tvoje tvrdnje, za koje smo ustanovili da su uglavnom lazi i tvoje proizvoljne izmisljotine...:mrgreen:

uostalom videli smo sta si imao da kazes na temi '' Brozovi komunisti od 1.9.1939 do 22.6.1941 ''...

http://forum.krstarica.com/threads/330009

:D

Nemam sta da dodam...samo da ti se zahvalim i pozovem da nastavis u istom stilu da demantujes ono sto iznosim ;)
 
fudbalnemciipartizaniru6.jpg


ova slika je, po tebi nogometna utakmica izmedju nemaca i partizana, koja po tebi se nalazi u muzeju u cacku . i tvoja ideja je da ih razlikujes po dresovima ( mozda su mladi ljoticevci protiv nedicevaca, ili tvoja seoska momcad......)



to nije nigde napisano, to je normalna cetnicka propaganda, zbog izgubljenog rata, da bi prikazali , da su partizani kolaborirali sa nemcima...
za vreme tih razgovora 25 hiljada cetnika je bilo u talijanskom sastavu, mihailovic je iz srbije dovukao svoje, i ostojic je imao svoje na terenu. sa nemcima koji im daju municiju i hranu. zasto recimo ne bi pricao o tome...kako to da to prihvatas kao najnormalniju stvar...?

a u lazi su, sta? kratke noge...:mrgreen:

uostalom to i ti priznajes, samo nazivas ''kupovinom vremena''.....Desetine izvestaja i naredjenja crvenog ustase, koje sam samo ja postavio, jasno govore ko su glavni neprijatelji komunistima....Svi oni kao primarnu borbu imaju borbu protiv cetnika...daleko bilo ustasa....Dok se Draza na kraju rata juri do poslednjeg, Pavelic lagano pakuje kofere...

Uostalom ti si dokaz ko su najveci neprijatelji komunista bili i dan danas su....Ne Nemci, daleko bilo ustase, vec cetnici...Dok s jedne strane umanjujes ustaske zlocine, s druge koristis svaku priliku za sirenje propagande protiv cetnika....Razume se brate, Hrvat si, ne mozes protiv toga :D

Naravno glavni neprijatelj komunista je istina pre svega....i ti si takodje glavni dokaz toga...analizirajuci tebe mi mozemo da analizrimo crvene ustase uopste...:D

____________________--

Djilas's book confirms for the first time that Roberts
was correct and that negotiations between the Germans and
Tito's partisans actually took place. After Koca Popovic
returned to Tito's headquarters in Bosnia, Djilas and Velebit
were transported by a German plane from Sarajevo to Zagreb for
negotiations that could have led to the end of hostilities.


18824107.jpg


20871392.jpg


96877909.jpg


12497537.jpg


67474247.jpg


96357652.jpg


50726825.jpg


68107423.jpg


_______________

Zakljucak baziran na cinjenicama: :D

0. KPJ se ne bori protiv Nemaca i okupacije sve do napada na SSSR...Kao deo Staljinove Komunističke internacionale (Kominterne), i Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) je bila obuhvaćena sporazumom između Nemačke i Sovjetskog Saveza, koji su avgusta 1939. godine potpisali njihovi ministri inostranih poslova, Ribentrop i Molotov. U svojim ilegalnim glasilima, lecima, kao i na druge načine, komunisti su širili propagandu protiv "zapadne imperijalističke klike na čelu sa Velikom Britanijom", a ne protiv Hitlerove Nemačke. Na unutrašnjem planu, njihova propaganda i dalje je bila uperena protiv "velikosrpske fašističke klike"......Uoči i tokom Aprilskog rata 1941. godine komunisti bojkotuju mobilizaciju.
http://forum.krstarica.com/threads/295456

1. komunistima je glavni cilj revolucija, a ne borba protiv fasizma...komunistima su na tom putu glavni neprijatelji cetnici, a ne Nemci, ustase, italijani....komunistima je na kraju krajeva isla na ruku situacija, tj. okupacija, velike srpske zrtve u NDH, represalije u Srbiji, koje treba da dignu narod koji ce zavaran borbom protiv okupatora povesti revoluciju, tj. biti topovsko meso i oruzje u rukama komunista...

2. Zarad svog cilja komunisti su spremni na konacnu saradnju sa Nemcima u borbi protiv saveznika, u slucaju iskrcavanja...

3. O ovim ''bezazlenim martovskim pregovorima'' decenijama se cutalo...kljucno pitanje zasto?
 
Nemac koji je nastavio da petlja sa komunistima i nakon prekida saradnje koja je u prvom talasu trajala do juna 1941....Saradnja i prijateljstvo ne prekidaju se tek tako....

augusthelersaljubickimpbs6.jpg


Dovoljno je videti samo na koji nacin komunisti pokusavaju da se izvuku iz ovoga....iz necega sto je vec ocigledno i uveliko poznato....Stavljaju Augusta Helera na spomenik palih boraca - nemackog vojnika, u nemackoj uniformi :zcepanje::zcepanje:

Njihove izmisljotine:

- Da je Heler pre rata bio komunista.
Za ovo nema podataka i ne može se proveriti.

- Da je Heler zapravo stupio u partizane i da se ovde slikao - kao partizan.
Za ovo je jasno da nije tačno, jer se lepo vidi da nema petokraku, već da nosi nemačke oznake.

- Da je poginuo u napadu na Nemce u Kraljevu, kao partizan!
Ovo takođe nije tačno, jer u napadu na Nemce u KV nije poginuo ni jedan partizan, pa naravno ni Heler. Istina je da su Helera Nemci streljali zvog saradnje sa partizanima (tj. zbog toga sto je nastavio da petlja sa njima i posle juna 41.)

- Da je na Ljubiću kraj Čačka upisano i ime Augusta Helera, na spomeniku ''palim borcima''.
Ovo je tačno, tj. tačno je da je upisano Helerovo ime, ali nije tačno da on potpada pod kategoriju ''pali borci''', jer je streljan kao nemački vojnik.

Što se tiče falsifikovanja imena na spomen plocama, nije bio redak slucaj da su komunisti, kao pale borce, pod petokrakom, upisivali i cetnike...O tome, na nekoj drugoj temi, od istoricara Aleksandra Dincica...

Inace fotografija i podaci o August Heleru nalaze se u Narodnom muzeju u Cacku. Takođe, tamo ima podataka i o odigravanju prijateljske fudbalske utakmice komunisti-Nemci pre 22. juna 1941. u Čačku.
 
dobri stari walter roberts, postavljen od tvoje strane par hiljada puta....

1. martin roberts nije bio na tim pregovorima, i daje svoju interpretaciju , baziranu na jednom jedinom memo papiru. sam kasche u komunikaciji sa ribentropom, iskljucivo kaze da su razgovarali samo o razmeni zarobljenika, sto ribentrop nije odobrio. sam si postavio taj telegram

2. tvrdnja da su cetnici partizanski neprijatelji , naravno da stoji. nista cudno u tome. da ponovim cinjenicu , koju ti preskaces, a da 25 hiljada cetnika se nalaze u talijanskom sastavu u toj operaciji, plus ostojic, plus mihailovic, i svi se nalaze na nemacko/talijanskom kazanu. i sada po tebi , cetnici su u redu, nisu neprijatelji partizana. partizani sa 4 hiljada ranjenika, trebaju da prihvate frontalnu borbu sa 100 hiljada neprijateljskih vojnika, da bi cetnici bili sretni , i da bi izvrsili svoje vojno samoubojstvo, , da bi draza mogao mirno da zaspe uz svoju rakiju..?

3. pregovori nisu bili ni vodjeni. koca popovic nije stigao dalje od gornjeg vakufa, i odmah se vratio u svoju jedinicu. djilas i velebit su otisli za sarajevo, i iz sarajeva za zagreb, gde niko nije razgovarao sa djilasom, i djilas to i sam kaze u "wartime". prema tome cemu tvoje vecne spekulacije?

4. tito je hteo kupiti na vremenu, da izvuce ranjeniike. samog sebe je mogao da izvuce sa glavninom svojih snaga, kada god je hteo. nemci nisu prekinuli svoju vojnu operaciju ( a to je ono sto je tito hteo) , jer logicno, vojne operacije imaju svoj plan za svaki dan, sta treba zauzeti i ostvariti. napad na talijane i cetnike, je bio dobar potez u vojnom smislu, a pregovori, bez obzira na tvoje implikacije, koje je lagano pobiti, su iskljucivo bili pokusaj dobivanja na vremenu.
 
Partizani su "pobedili" držeći se za repove crvenoarmejskih konja.

Pa to oni i sami priznaju :D

Pišući u "Borbi" od 21. juna 1945. godine o vojnoj ulozi i pomoći Crvene armije, Milovan Đilas je podvukao sledeće:

"Crvena armija je... svojim operacijama protiv njemačkih zavojevača na našem tlu do kraja dovela povoljne uslove za definitivno učvršćenje ustanka u Jugoslaviji, za stvaranje moderne vojske i moderna države, za takvo učvršćenje tekovina narodno-oslobodilačke borbe koje je stvarno značilo pretvaranje tih tekovina u nov i jedini državni i društveni faktor... Za sve što smo stvorili, za sve što ćemo stvoriti - treba da smo zahvalni Sovjetskom Savezu, velikom Staljinu koji je dalje razvio Lenjinovo djelo i ogranizovao i ostvario pobjedu nad nemačkim i italijanskim fašizmom."

Đilasova varijacija na Titovu temu da jugoslovenski partizani treba da su zahvalni Sovjetskom Savezu "za sve što su stvorili," je utoliko interesantnija što je u trećem tomu svojih ratnih memoara, izdatom u Americi 1977. godine pod naslovom "Ratno doba", Đilas napisao da "kad smo ušli u Beograd (oktobra 1944.) nismo sreli jednog - bukvalno jednog - člana partije." Đilasov hvalospev Staljinu i Crvenoj armiji prevazišao je po preciznosti Koča Popović, načelnik đeneralštava Jugoslovenske armije (pod čijom su komandom vođene partizanske borbe u Srbiji i za Beograd), na akademiji održanoj 20. oktobra 1945. u Beogradu, kojom prilikom je rekao ovo o bitci za Beograd:

"Tu je naša vojska došla u situaciju da se uklopi u složeni mehanizam i dejstvo jedne savremene velike armije, da počne delovati onako kako deluje takva armija, po ugledu na nju... Učešćem u borbi za Beograd, i njegovim oslobođenjem, obezbeđeni su trajni vojnički i politički preduslovi za dalji razvoj naše vojske i narodno-oslobodilačkog rata, za formiranje i dejstvo odgovarajuće, moćne savremene Jugoslovenske armije. Najvažniji vojnički preduslovi bili su sledeći: čvrsto operativno oslanjanje na Crvenu armiju za sve sledeće operacije; naoružavanje savremenom sovjetskom tehnikom; obrazovanje strategijskog fronta sa stabilnom strategijskom osnovicom i širokim izvorima mobilizacije; mogućnost ovlađivanja savremenom tehnikom sticanje ratne nauke i veštine pod najpovoljnijim okolnostima, tj. učeći se neposredno od najiskusnijie i najprekaljenije vojske na svetu, one koja je primila na sebe glavni teret rata protiv fašizma i kojoj pripada glavna zasluga za pobedu nad fašizmom - Crvene armije."
 
dobri stari walter roberts, postavljen od tvoje strane par hiljada puta....

1. martin roberts nije bio na tim pregovorima, i daje svoju interpretaciju , baziranu na jednom jedinom memo papiru. sam kasche u komunikaciji sa ribentropom, iskljucivo kaze da su razgovarali samo o razmeni zarobljenika, sto ribentrop nije odobrio. sam si postavio taj telegram

2. tvrdnja da su cetnici partizanski neprijatelji , naravno da stoji. nista cudno u tome. da ponovim cinjenicu , koju ti preskaces, a da 25 hiljada cetnika se nalaze u talijanskom sastavu u toj operaciji, plus ostojic, plus mihailovic, i svi se nalaze na nemacko/talijanskom kazanu. i sada po tebi , cetnici su u redu, nisu neprijatelji partizana. partizani sa 4 hiljada ranjenika, trebaju da prihvate frontalnu borbu sa 100 hiljada neprijateljskih vojnika, da bi cetnici bili sretni , i da bi izvrsili svoje vojno samoubojstvo, , da bi draza mogao mirno da zaspe uz svoju rakiju..?

3. pregovori nisu bili ni vodjeni. koca popovic nije stigao dalje od gornjeg vakufa, i odmah se vratio u svoju jedinicu. djilas i velebit su otisli za sarajevo, i iz sarajeva za zagreb, gde niko nije razgovarao sa djilasom, i djilas to i sam kaze u "wartime". prema tome cemu tvoje vecne spekulacije?

4. tito je hteo kupiti na vremenu, da izvuce ranjeniike. samog sebe je mogao da izvuce sa glavninom svojih snaga, kada god je hteo. nemci nisu prekinuli svoju vojnu operaciju ( a to je ono sto je tito hteo) , jer logicno, vojne operacije imaju svoj plan za svaki dan, sta treba zauzeti i ostvariti. napad na talijane i cetnike, je bio dobar potez u vojnom smislu, a pregovori, bez obzira na tvoje implikacije, koje je lagano pobiti, su iskljucivo bili pokusaj dobivanja na vremenu.

Bice postavljen jos masu puta...svaki put kad treba odgovoriti na tvoje lazi....

nemas nista...samo tvoje proizvoljne tvrdnje koje su po pravilu izmisljotine...:D...

1. Zar to nije onaj telegram za koji se rekao da je Samardzicev falsifikat :zcepanje:jel se to pripremas za izvlacenje iz lazi kada bude skenirana i knjiga Mise Lekovica...:)

4. :zcepanje::zcepanje::zcepanje:

ko to pokusava da se izvuce na sve moguce nacine i opravda iskrenu saradnju :)....Djilas sve priznao, Roberts opisao :D

kakav martin kiseli....malo si se zbunio....
 
Poslednja izmena:
Bice postavljen jos masu puta...svaki put kad treba odgovoriti na tvoje lazi....

nemas nista...samo tvoje proizvoljne tvrdnje koje su po pravilu izmisljotine...:D...

1. Zar to nije onaj telegram za koji se rekao da je Samardzicev falsifikat :zcepanje:jel se to pripremas za izvlacenje iz lazi kada bude skenirana i knjiga Mise Lekovica...:)

4. :zcepanje::zcepanje::zcepanje:

ko to pokusava da se izvuce na sve moguce nacine i opravda iskrenu saradnju :)....Djilas sve priznao, Roberts opisao :D

kakav martin kiseli....malo si se zbunio....

Sta bi sa onim filmom o drazi?
Hoce li to skoro....
najavljujes ga vec 5 meseci..
:)
 
Ko sa strane? Mislis na muslimane i hrvate? Normalno da nisu lepe misli posle 50 godina falsifikovane istorije, i plus se pojavi jajara Seselj sa "svojim" cetnicima. Ali to ce se sve ispraviti vremenom.
Samo mi objasni zasto su Nemci raspisivali poternicu za Drazom, i to mnogo pre nego sto su za titom, ako su se cetnici borili samo protiv partizana, koji su eto bili nemacki neprijatelji? I zasto je samo Draza dobio odlikovanje za zasluge u D.S.R. od Francuske i SAD, a tito nije? Niko ne osporava ulogu NOP-a u oslobodjenju od Nemaca, ali pobednika izmedju njih i JVuO je odlucila teheranska konferencija. Pa normalno da ce sovjeti pre da daju podrsku Titu nego Drazi.

Ne mislim na Hrvate i Muslimane, oni o cetnicima nikad nece misliti nista dobro bez obzira kakva najnovija "istina" izasla na videlo, vec na ostali ne-jugoslovenski svet, a Seselj i ostali poput njega su dobrim delom zasluzni za to, po tome tj. po dogadjajima iz 90-tih ce svetska javnost da se vodi a ne po 2. svetskom ratu, on je samo u nas jos aktuelan, niko drugi ne dovodi u pitanje verodostojnost dogadjaja iz tog rata, cak ni porazeni.

Nemci su raspisivali poternicu za Drazom jer je i bilo ponekih cetnickih napada na njih na samom pocetku a za koje Draza nije odgovoran, raspisana je zato jer je i sve partizanske napade na Nemce zapadu predstavljao kao svoje, raspisali su i poternicu jer mu nisu verovali, raspisali su poternicu jer nisu ocekivali da ce se radije okrenuti protiv svog naroda nego protiv njih, raspisali su poternicu jer su logicno ocekivali da ce onaj kojem su puna usta nepriznavanja kapitulacije i antifasizma i stvarno da pokusa da se bori protiv njih.

Nije li sam Draza govorio da nema borbe protiv Nemaca dok se ne iskrcaju sveznici zbog "ocuvanja srpskog stanovnistva"?

Ako je tako govorio i te politike se drzao, o kakvoj njegovoj antifasistickoj "borbi" govorimo?


Do teheranske konferencije NOVJ je vec na terenu pokazala konkretne rezultate, stvorila je uslove da ih saveznici uzmu kao ozbiljne partnere u borbi protiv fasista.

Zaboravljas da ta konferencija nije bila na pocetku rata vec na samom kraju 1943, a vreme koje je proslo do tada partizani su koristili da ojacaju vojsku, da oslobadjaju zemlju i da okupatora napadaju sve vise i vise, Draza je to vreme koristio da etnicki cisti Sandzak, istocnu Bosnu itd, i da napada partizane gde god i kako god umije, i po svaku cenu.

Da je konferencija bila na pocetku rata tada bi bilo ocigledno da su se saveznici jasno opredelili za komuniste u Jugoslaviji tj. da su popustili navodnom pritisku Staljina, ali desila se krajem 1943 a NOVJ je pocela da dobija konkretnu pomoc tek 1944.

Sta je bilo do tada? NOVJ je ojacala zahvaljujuci samo sebi, nikom drugom, Draza se pokazao kao totalni nespsobnjakovic, zasto on nije uspeo da ostvari isto kao i Tito DO kraja 1943????

Staljin je u stvari bio vise za Drazu nego za Tita, zaboravljamo sastanak njih dvojice u Moskvi u sred rata?
 
Poslednja izmena:
Ne mislim na Hrvate i Muslimane, oni o cetnicima nikad nece misliti nista dobro bez obzira kakva najnovija "istina" izasla na videlo, vec na ostali ne-jugoslovenski svet, a Seselj i ostali poput njega su dobrim delom zasluzni za to, po tome tj. po dogadjajima iz 90-tih ce svetska javnost da se vodi a ne po 2. svetskom ratu, on je samo u nas jos aktuelan, niko drugi ne dovodi u pitanje verodostojnost dogadjaja iz tog rata, cak ni porazeni.

Nemci su raspisivali poternicu za Drazom jer je i bilo ponekih cetnickih napada na njih na samom pocetku a za koje Draza nije odgovoran, raspisana je zato jer je i sve partizanske napade na Nemce zapadu predstavljao kao svoje, raspisali su i poternicu jer mu nisu verovali, raspisali su poternicu jer nisu ocekivali da ce se radije okrenuti protiv svog naroda nego protiv njih, raspisali su poternicu jer su logicno ocekivali da ce onaj kojem su puna usta nepriznavanja kapitulacije i antifasizma i stvarno da pokusa da se bori protiv njih.

Nije li sam Draza govorio da nema borbe protiv Nemaca dok se ne iskrcaju sveznici zbog "ocuvanja srpskog stanovnistva"?

Ako je tako govorio i te politike se drzao, o kakvoj njegovoj antifasistickoj "borbi" govorimo?


Do teheranske konferencije NOVJ je vec na terenu pokazala konkretne rezultate, stvorila je uslove da ih saveznici uzmu kao ozbiljne partnere u borbi protiv fasista.

Zaboravljas da ta konferencija nije bila na pocetku rata vec na samom kraju 1943, a vreme koje je proslo do tada partizani su koristili da ojacaju vojsku, da oslobadjaju zemlju i da okupatora napadaju sve vise i vise, Draza je to vreme koristio da etnicki cisti Sandzak, istocnu Bosnu itd, i da napada partizane gde god i kako god umije, i po svaku cenu.

Da je konferencija bila na pocetku rata tada bi bilo ocigledno da su se saveznici jasno opredelili za komuniste u Jugoslaviji tj. da su popustili navodnom pritisku Staljina, ali desila se krajem 1943 a NOVJ je pocela da dobija konkretnu pomoc tek 1944.

Sta je bilo do tada? NOVJ je ojacala zahvaljujuci samo sebi, nikom drugom, Draza se pokazao kao totalni nespsobnjakovic, zasto on nije uspeo da ostvari isto kao i Tito DO kraja 1943????

Staljin je u stvari bio vise za Drazu nego za Tita, zaboravljamo sastanak njih dvojice u Moskvi u sred rata?

:zcepanje::zcepanje::zcepanje:

izmedju postavljanja slika...
 
Ne mislim na Hrvate i Muslimane, oni o cetnicima nikad nece misliti nista dobro bez obzira kakva najnovija "istina" izasla na videlo, vec na ostali ne-jugoslovenski svet, a Seselj i ostali poput njega su dobrim delom zasluzni za to, po tome tj. po dogadjajima iz 90-tih ce svetska javnost da se vodi a ne po 2. svetskom ratu, on je samo u nas jos aktuelan, niko drugi ne dovodi u pitanje verodostojnost dogadjaja iz tog rata, cak ni porazeni.

Nemci su raspisivali poternicu za Drazom jer je i bilo ponekih cetnickih napada na njih na samom pocetku a za koje Draza nije odgovoran, raspisana je zato jer je i sve partizanske napade na Nemce zapadu predstavljao kao svoje, raspisali su i poternicu jer mu nisu verovali, raspisali su poternicu jer nisu ocekivali da ce se radije okrenuti protiv svog naroda nego protiv njih, raspisali su poternicu jer su logicno ocekivali da ce onaj kojem su puna usta nepriznavanja kapitulacije i antifasizma i stvarno da pokusa da se bori protiv njih.

Nije li sam Draza govorio da nema borbe protiv Nemaca dok se ne iskrcaju sveznici zbog "ocuvanja srpskog stanovnistva"?

Ako je tako govorio i te politike se drzao, o kakvoj njegovoj antifasistickoj "borbi" govorimo?


Do teheranske konferencije NOVJ je vec na terenu pokazala konkretne rezultate, stvorila je uslove da ih saveznici uzmu kao ozbiljne partnere u borbi protiv fasista.

Zaboravljas da ta konferencija nije bila na pocetku rata vec na samom kraju 1943, a vreme koje je proslo do tada partizani su koristili da ojacaju vojsku, da oslobadjaju zemlju i da okupatora napadaju sve vise i vise, Draza je to vreme koristio da etnicki cisti Sandzak, istocnu Bosnu itd, i da napada partizane gde god i kako god umije, i po svaku cenu.

Da je konferencija bila na pocetku rata tada bi bilo ocigledno da su se saveznici jasno opredelili za komuniste u Jugoslaviji tj. da su popustili navodnom pritisku Staljina, ali desila se krajem 1943 a NOVJ je pocela da dobija konkretnu pomoc tek 1944.

Sta je bilo do tada? NOVJ je ojacala zahvaljujuci samo sebi, nikom drugom, Draza se pokazao kao totalni nespsobnjakovic, zasto on nije uspeo da ostvari isto kao i Tito DO kraja 1943????

Staljin je u stvari bio vise za Drazu nego za Tita, zaboravljamo sastanak njih dvojice u Moskvi u sred rata?

Ovde govorimo o Drazinim cetnicima, a "ne-jugosloveni" nisu glupi da ne znaju da naprave razliku izmedju Seselja i Draze. Drazi su podignuti spomenici u americi, kanadi, australiji a u Los andjelesu je jedan datum(ne znam tacno koji) proglasen kao dan secanja na Drazu. DSR je samo kod nas aktuelan verovatno zato sto samo mi imamo falsifikovanu istoriju. ;)

Nemci nisu samo 1941. godine raspisali poternice za Drazom, nego i 1943. kad je bila cuvena teheranska konferencija. Te poternice sigurno nisu bez razloga raspisivali, sto znaci da su im cetnici sigurno zadavali velike muke. Jel ti ima logike da Nemci godinu dana pre poraza raspisuju poternice za svojim "kolaboratorima"???

Uopste nije bitno sto je teheranska konferencija bila 1943. Bitno je da je to bio prvi sastanak "velike trojke" i na njemu su se dogovorili ko ce sta da oslobodi i posto smo mi, nazalost, pali u sovjetima, tito je dobio prednost nad Drazom(po 100-ti put ponavljam, al ajde :roll:). I valjda vidis da je svaka zemlja kroz koju su sovjeti prosli postala komunisticka posle DSR. Jel mislis da bi USA i VB dali podrsku Titu pored Draze, da je njima balkan pao u ruke??? I u francuskoj su isto postojala 2 pokreta otpora jednake snage, i komunisti su izgubili kad su se anglo-ameri iskrcali 1944. Tako bi bilo i kod nas.
 
Ovde govorimo o Drazinim cetnicima, a "ne-jugosloveni" nisu glupi da ne znaju da naprave razliku izmedju Seselja i Draze. Drazi su podignuti spomenici u americi, kanadi, australiji a u Los andjelesu je jedan datum(ne znam tacno koji) proglasen kao dan secanja na Drazu. DSR je samo kod nas aktuelan verovatno zato sto samo mi imamo falsifikovanu istoriju. ;)

Nemci nisu samo 1941. godine raspisali poternice za Drazom, nego i 1943. kad je bila cuvena teheranska konferencija. Te poternice sigurno nisu bez razloga raspisivali, sto znaci da su im cetnici sigurno zadavali velike muke. Jel ti ima logike da Nemci godinu dana pre poraza raspisuju poternice za svojim "kolaboratorima"???

Uopste nije bitno sto je teheranska konferencija bila 1943. Bitno je da je to bio prvi sastanak "velike trojke" i na njemu su se dogovorili ko ce sta da oslobodi i posto smo mi, nazalost, pali u sovjetima, tito je dobio prednost nad Drazom(po 100-ti put ponavljam, al ajde :roll:). I valjda vidis da je svaka zemlja kroz koju su sovjeti prosli postala komunisticka posle DSR. Jel mislis da bi USA i VB dali podrsku Titu pored Draze, da je njima balkan pao u ruke??? I u francuskoj su isto postojala 2 pokreta otpora jednake snage, i komunisti su izgubili kad su se anglo-ameri iskrcali 1944. Tako bi bilo i kod nas.

Velika je razlika izmedju nas i Francuza, Francuzi se nisu oslobodili sami, niti su saveznici prepustili Jugoslaviju komunistima drage volje, ali takve su prilike bile na terenu, komunisti tj. partizani su pravili konkretne razultate, tamo gde je bila NOVJ bile su i borbe, tamo gde su bili cetnici borbi nije bilo (ako nije bilo i partizana) kao npr u Srbiji do 1944, Draza je odbio i naredbu svog vrhovnog komandanta da se stavi pod komandu NOVJ i da se zajednicki bore protiv okupatora, zar ne?
Naravno da su bili razlozi za nemacke poternice za Drazom, neke od njih sam ti naveo, jedan nemacki istoricar je u jednoj knjizi napisao da su "nacisti voleli izdaju ali ne i izdajnike.
Cetnici su kontardiktorni, kao npr. za nemacke egzekucije civila na pocetku rata, kad je o tome rec naravno da su krivi komunisti tj. partizani i niko drugi, medjutim kad je rec o antifasistickoj borbi onda su se, svakako, borili. :) Onda imamo jos i Drazinu taktiku "cekanja saveznika" i spomenute civile kao razloge ne-borbe protiv okupatora koja se naravno opravdava i podrzava, ali opet s druge strane i orden koji je kao dobio za borbu za koju u drugim okolnostima (po potrebi) tvrde da je nije bilo.

Svakako da nije sve bilo bajno i sjajno kako su to komunisticki pobednici posle rata prezentovali, ali je i ono sto danas neo-cetnici tvrde daleko daleko od istine, u onim okolnostima i u on olikoj meri jednostavno nije moguce sve falsifikovati, jos uvek zive svedoke je nemoguce falsifikovati, imao sam ih i jos uvek imam u vlastitoj familiji.

Rat je najpoganija stvar i tu se ne biraju sredstva za pobedu, tu je Tito bilo takticniji od Draze, ali puno spsobniji i lukaviji.
 
Guerrilla Supermen: World War II Novels on Draza Mihailovich and the Chetniks

A series of Book Reviews by Carl Savich

The guerrilla movement of Yugoslav resistance leader Draza Mihailovich in German-occupied Yugoslavia created an unprecedented sensation in the United States and Great Britain during World War II. Five major novels were published in 1942 and 1943 on Draza Mihailovich and the Chetnik guerrillas. In November, 1942, "The Chetniks" by George Sava was published in Great Britain by Faber and Faber.

The Chetniks by George Sava. London: Faber and Faber, Ltd. 24 Russell Square, 1942. 260 pages with black and white photographs and a map. Reprint: Regular Publication, London, 1955.

George Sava

"The names of friends I have re-christened. I have altered dates and changed the names of places. This much is fiction: the rest is fact. The subsequent exploits of the guerrillas, the Chetniks, I have reconstructed from letters and reports. But I have a story to tell and I shall not delay in the telling." (Preface, p. 8, The Chetniks, 1942)


General Mihailovich, the famous guerrilla leader and the story of heroic struggle of these guerrillas is told on the pages of this book


http://3.***************/_5yC7rBE51K0/Sw0emmBpmRI/AAAAAAAAAu8/d738l0Gri9s/s1600/coverThechetniks%5B2%5D.JPG

The cover of the 1955 reprint edition of The Chetniks by George Sava published as “A Regular Publication” in London.


http://1.***************/_5yC7rBE51K0/Sw0k02U6tQI/AAAAAAAAAvM/wApfFTILWyg/s1600/drazafrontis%5B2%5D.JPG

http://3.***************/_5yC7rBE51K0/Sw0hrCrHf8I/AAAAAAAAAvE/5_pVOvPHQ_Q/s1600/1942cover.JPG

The cover of the 1942 first edition with the alternate title of “The Chetniks of Yugoslavia”

Ceo tekst ovde:

http://www.generalmihailovich.com/
 
Poslednja izmena:
Петар Грачанин
Из Википедије, слободне енциклопедије ПЕТАР ГРАЧАНИН

Петар Грачанин у емисији „Смрт Југославије“
Датум рођења: 22. август 1923
Место рођења: Јагодина, Краљевина СХС
Датум смрти: 27. јун 2004.
Место смрти: Београд, Србија, СЦГ
Професија: војно лице
Члан КПЈ од: 1942.
Народни херој од:
20. децембра 1951.


Петар Грачанин - Перица (1923-2004) генерал-пуковник ЈНА, председник Председништва СР Србије, народни херој Југославије и генерал армије Војске Југославије.
Биографија [уреди]

Рођен је 22. августа 1923. године у Јагодини. Потиче из сиромашне сељачке породице. После завршене основне школе, учио је месарски занат. Радио је у Јагодини и Крагујевцу, а кратко време и у Београду. Члан СКОЈ-а постао је крајем 1940. године.

Постао је учесник НОР-а у јулу 1941. године, када је ступио у Беличку партизанску чету. Са четом је учествовао у многим борбама, у нападу на магацин барута код села Винорача, сптембра 1941. године, нападу на немачки транспорти воз, код села Гиље и другим акцијама. Приликом напада на Варварин, међу првима је упао у жандармеријску станицу, у којој су непријатељи савладани и разоружани.

Беличка чета је ушла у састав Другог шумадијског одреда, а марта 1942. године у састав Друге пролетерске бригаде, у којој је Перица напредовао од десетара до команданта батаљона. Са само деветнаест година као десетар Прве десетине, у Трећој чети Трећег батаљона, Перица је успео, да у борбама с усташама, код Хан-Пијеска, уништи вишеструко јачег непријатеља и онемогући његово надирање ка Сокоцу. За тај успех Перици је одато признање, после чега је примљен у Комунистичку партију Југославије.

Учествовао је у свим борбама које је Друга пролетерска бригада водила против четника на Дурмитору, против усташа у Борачу, у бици за Купрес, где је био заменик командира чете. Борио се на планини Мањачи и другим местима тог дела Босне.

У Четвртој непријатељској офанзиви Перица се истакао у јуришима на четнике при форсирању Неретве, у борбама код Чичева и Главатичева, а потом код Калиновика. Истакао се и при форсирању Дрине у априлу 1943. године и борбама против Италијана и четника.

У јесен 1943. године млади капетан Перица постао је заменик, а потом командант батаљона Друге пролетерске бригаде. Командовао је батаљоном у борбама код Бијелог Поља, Берана, на Златибору, на Лиму, код Рудог, Ивањице, Косјерића и на многим другим местима.

У току рата је рањаван пет пута. Тешко је рањен у ногу 22. априла 1944. године и пребачен на лечење у Италију. Вративши се из Италије, краће време је провео у јединици, а потом је упућен у родни крај где постаје шеф одељења ОЗН-е за Моравски округ. Под његовим руководством уништене су заостале четничке групе.

Током 1946. године био је слушалац Курса за преквалификовање Тенковског војног училишта. Обављао је дужности команданта Тенковске бригаде, начелника Штаба, и уједно заменика команданта оклопне дивизије и начелник Школског центра оклопно-механизованих јединица. Завршио је Вишу војну академију ЈНА.

У Савезном секретаријату за народну одбрану био је начелник одсека и начелник одељења Персоналне управе. У Седмој армији био је начелник штаба и заменик команданта. Такође је вршио дужност начелника Командно-штабне академије (1974-1978), када је постављен за команданта Прве армије. Биран је за члана ЦК СКЈ 1978. и 1982. године.

Начелник Генералштаба ЈНА био је од 24. мајa 1982. до 1. септембра 1985. године.

Грачанинова активна војна служба престала је 31. децембра 1985. године. Након тога обављао је високе државне функције, као што су: Председник Председништва СР Србије, од 1987. до 1989. године и Савезни секретар за унутрашње послове СФРЈ, од 1989. до 1991. године.

Први официрски чин добио је 1943. Генерал-мајор постао је 1970, генерал-потпуковник 1974, генерал-пуковник 1978

Последње војно ангажовање имао је за време НАТО агресије, 1999. године када се поштујући свој високи чин и звање и иако није имао ратни распоред - добровољно јавио у министарство одбране и ставио се на располагање војним властима. Био је активиран и до краја НАТО агресије носио је униформу иако му није одобрена жеља да оде на фронт. Зног тог личног чина, унапређен је у највиши чин резервног старешине - чин генерала армије у резерви.

Умро 27. јуна 2004. године у Београду.

Носилац је Партизанске споменице 1941. године. Орденом народног хероја одликован је 20. децембра 1951. године.

....................................................................

[COLOR="#8b0000"]Kad koco navedes samo jednog cetnika sa ovakvom ratnom biografijom, niko ti nece jednu rec vise reci.svi idemo u misje rupe.[/COLOR]
 
Poslednja izmena:
Петар Грачанин
Из Википедије, слободне енциклопедије ПЕТАР ГРАЧАНИН

Петар Грачанин у емисији „Смрт Југославије“
Датум рођења: 22. август 1923
Место рођења: Јагодина, Краљевина СХС
Датум смрти: 27. јун 2004.
Место смрти: Београд, Србија, СЦГ
Професија: војно лице
Члан КПЈ од: 1942.
Народни херој од:
20. децембра 1951.


Петар Грачанин - Перица (1923-2004) генерал-пуковник ЈНА, председник Председништва СР Србије, народни херој Југославије и генерал армије Војске Југославије.
Биографија [уреди]

Рођен је 22. августа 1923. године у Јагодини.
Потиче из сиромашне сељачке породице. После завршене основне школе, учио је месарски занат. Радио је у Јагодини и Крагујевцу, а кратко време и у Београду. Члан СКОЈ-а постао је крајем 1940. године.

Постао је учесник НОР-а у јулу 1941. године, када је ступио у Беличку партизанску чету. Са четом је учествовао у многим борбама, у нападу на магацин барута код села Винорача, сптембра 1941. године, нападу на немачки транспорти воз, код села Гиље и другим акцијама. Приликом напада на Варварин, међу првима је упао у жандармеријску станицу, у којој су непријатељи савладани и разоружани.

Беличка чета је ушла у састав Другог шумадијског одреда, а марта 1942. године у састав Друге пролетерске бригаде, у којој је Перица напредовао од десетара до команданта батаљона. Са само деветнаест година као десетар Прве десетине, у Трећој чети Трећег батаљона, Перица је успео, да у борбама с
усташама, код Хан-Пијеска, уништи вишеструко јачег непријатеља и онемогући његово надирање ка Сокоцу. За тај успех Перици је одато признање, после чега је примљен у Комунистичку партију Југославије.

Учествовао је у свим борбама које је Друга пролетерска бригада водила
против четника на Дурмитору, против усташа у Борачу, у бици за Купрес, где је био заменик командира чете. Борио се на планини Мањачи и другим местима тог дела Босне.

У Четвртој непријатељској офанзиви Перица се истакао у
јуришима на четнике при форсирању Неретве, у борбама код Чичева и Главатичева, а потом код Калиновика. Истакао се и при форсирању Дрине у априлу 1943. године и борбама против Италијана и четника.

У јесен 1943. године млади капетан Перица постао је заменик, а потом командант батаљона Друге пролетерске бригаде. Командовао је батаљоном у борбама код Бијелог Поља, Берана, на Златибору, на Лиму, код Рудог, Ивањице, Косјерића и на многим другим местима.

У току рата је
рањаван пет пута. Тешко је рањен у ногу 22. априла 1944. године и пребачен на лечење у Италију. Вративши се из Италије, краће време је провео у јединици, а потом је упућен у родни крај где постаје шеф одељења ОЗН-е за Моравски округ. Под његовим руководством уништене су заостале четничке групе.

Током 1946. године био је слушалац Курса за преквалификовање Тенковског војног училишта. Обављао је дужности команданта Тенковске бригаде, начелника Штаба, и уједно заменика команданта оклопне дивизије и начелник Школског центра оклопно-механизованих јединица. Завршио је Вишу војну академију ЈНА.

У Савезном секретаријату за народну одбрану био је начелник одсека и начелник одељења Персоналне управе. У Седмој армији био је начелник штаба и заменик команданта. Такође је вршио дужност начелника Командно-штабне академије (1974-1978), када је постављен за команданта Прве армије. Биран је за члана ЦК СКЈ 1978. и 1982. године.

Начелник Генералштаба ЈНА био је од 24. мајa 1982. до 1. септембра 1985. године.

Грачанинова активна војна служба престала је 31. децембра 1985. године. Након тога обављао је високе државне функције, као што су: Председник Председништва СР Србије, од 1987. до 1989. године и Савезни секретар за унутрашње послове СФРЈ, од 1989. до 1991. године.

Први официрски чин добио је 1943. Генерал-мајор постао је 1970, генерал-потпуковник 1974, генерал-пуковник 1978

Последње војно ангажовање имао је за време НАТО агресије, 1999. године када се
поштујући свој високи чин и звање и иако није имао ратни распоред - добровољно јавио у министарство одбране и ставио се на располагање војним властима. Био је активиран и до краја НАТО агресије носио је униформу иако му није одобрена жеља да оде на фронт. Зног тог личног чина, унапређен је у највиши чин резервног старешине - чин генерала армије у резерви.

Умро 27. јуна 2004. године у Београду.

Носилац је Партизанске споменице 1941. године. Орденом народног хероја одликован је 20. децембра 1951. године.

....................................................................

[COLOR="#8b0000"]Kad koco navedes samo jednog cetnika sa ovakvom ratnom biografijom, niko ti nece jednu rec vise reci.svi idemo u misje rupe.
[/COLOR]

Kakvi bre ratni uspesi slusalaca tenkovskog kursa?

:hahaha:

Evo izdvojio sam vece ratne zasluge.
Sreca njegova te nije sreo Cak Norisa ;)
 

Back
Top