Logor u Kruševcu
Najveće streljanje u Kruševcu izvršeno je 29. juna 1943. godine. Šta je bila pozadina ovog masovnog streljanja? Ranije su partizani napali jednu intendantsku nemačku četu kod sela Ćelije i naneli joj gubitke. Nemci su znali da su delo izvršili partizani, a ne četnici vojvode Keserovića, ali je odmazda na kraju pogodila i druge. Ima više razloga zašto je streljanje pogodilo obe strane. Jedan je taj što u Kruševačkom kaznenom zavodu nije dovoljno bilo partizana i njihovih ljudi za odmazdu, a drugi, da se ne bi taoci mogli pokupiti ni posle racija, jer sva sela u okolini Kruševca bila su nacionalna. Partizanski pokret u Rasini je bio vrlo slab. Sada se postavilo pitanje kako prikupiti 530 talaca za predviđenu odmazdu. U Kruševac zato dolazi avionom SS general Avgust Majsner i drži konferenciju. Sve se svodilo na to kako prikupiti 530 partizanskih krivaca i streljati ih u Kruševcu u cilju odmazde, a znajući da ih toliko nema. Majsner je predložio da se jedan broj može namiriti i u Beogradu, jer ima talaca, ali je insistirao da se u Kruševcu strelja 320 lica kao opomena narodu da se više učinjeno delo ne ponovi. U tom razgovoru je Majsner pitao kakav je Keserović na terenu, na šta je dobio odgovor da je jak i da ima dosta ljudi koji ga obaveštavaju i pomažu. Onda je jedan nedićev činovnik predao Majsneru izveštaj u kome je stajala žalba Komande SDS iz Beograda zbog jednog događaja koji se desio pre izvesnog vremena u Brusu. Iako su stražari primetili da četnici vojvode Keserovića drže liturgiju sa sveštenstvom, nisu ništa preduzeli već su se i oni priključili da bi na kraju izašli zajedno iz crkve. Tada je Majsner, koji je pažljivo slušao, skočio sa stolice i rekao „E, onda ćemo i četnike da streljamo!" Tako je i bilo i on je taj plakat i potpisao. U Kruševcu je krajem juna streljano 320 muškaraca i 2 žene. Streljanje je počelo kod Kaznenog zavoda u 6. časova izjutra. Obnarodovano je streljanje 575 lica.20
Gde god je mogao Majsner je udarao na ravnogorski pokret i on je u ovoj odmazdi koja je izvršena pogođen daleko više nego partizanski, kako u Kruševcu, tako i u Beogradu...
Epilog
Nacisti su u svojim dokumentima priznali da su po srbijanskim logorima i na stratištima uništili blizu 15.000 pripadnika i pristalica Jugoslovenske vojske pod komandom Ministra vojnog vlade Kraljevine Jugoslavije i armijskog generala Draže Mihailovića, i uhapsili ili zarobili skoro 40.000. Dakle, ovo su podaci iz nemačkih izveštaja i direktno priznanje okupatora da je uništio po logorima, zarobljavao i lišio slobode 55.000 pripadnika i pristalica legitimne vojske Kraljevine Jugoslavije. Kada je reč o četničkim dokumentima, iako ih nema za sve periode, oni daju daleko veću brojku, ali istinu će otkriti samo novi i temeljni popis žrtava rata, bez ideoloških prepreka, i onda će se znati da li istinu ne govore četnici ili njihovi prirodni neprijatelji- Nemci. Ovo je bio rad na osnovu sačuvane arhivske građe i napisanih knjiga koje u nekim svojim delovima obuhvataju i segment ratnog stradalaštva po logorima.
Prvenstveni cilj ove knjige, osim prikazivanja hronologije stradanja, jeste i da postavi dva važna pitanja: „Ako je progonjeno i ubijeno 55.000 pripadnika i pristalica legitimne vojske Kraljevine Jugoslavije, zašto niko kod nas, pa ni u svetu, nije podigao posleratnu optužnicu protiv nacista za to delo?" Čak i da je progonjeno i ubijeno njih stotinu, reč je o klasičnom i lako dokazivom zločinu.
Po svim pravima Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 27. jula 1929, zarobljeni vojnici i oni koji ih pomažu nisu se smeli ubijati, ponajmanje slati u koncentracione logore, izrabljivati, internirati, itd. Iako je za nemačku stranu ovaj istorijski dokument potpisao Edmund Romberg, mnogo godina kasnije, isti će ga precrtati tako što će smatrati da su potpisivanjem uslova primirja od strane vojnog vrha vojske Kraljevine Jugoslavije zvanično završili rat sa Kraljevinom Jugoslavijom, ne gledajući na to što se pored parafa vojnog izaslanika nije našao i paraf pretsednika vlade i da je takva kapitulacija n e p o t p u n a, jer je kapitularao samo jedan segment države-vojska.
Da su odlično znali da je vojska Kraljevine Jugoslavije nastavila borbu pokazuju dovoljno i njihove nedoumice po pitanju kako da se ponašaju prema zarobljenim borcima Vojno-četničkih odreda. Pokazuje jasno da su interniranjem većeg broja aktivnih i rezervnih oficira zbog saradnje sa vojnim odredima pukovnika Mihailovića i kasnijeg Ministra vojnog sami priznali da se radi o legitimnim vojnim formacijama čim se oficiri odvode u zarobljeničke, a ne internirske-kažnjeničke logore. I pored toga-načinili su niz već opisanih zločina zbog genocidnosti same politike Trećeg rajha, koja je, na žalost, došla do izražaja.
Govoreći o logorima kao rezervatima za smeštaj zarobljenih i uhapšenih protivnika moramo da napravimo jednu paralelu i da se setimo Prvog svetskog rata i kako je izgledao zarobljenički logor za Austrougare u prestonici Srbije, a kako za srpske vojnike u Mauthauzenu. Setimo se samo da su Austrougari imali pravo na svog kuvara, na biranje jela, na izlaske po gradu, dok su naši zarobljenici umirali u nemogućim uslovima po austougarskim logorima. Kavaljerstvo našeg vojnika, oličenog Svetosavljem i bogoljubljem u odnosu na protivnika nikada nije dolazilo u obzir, počevši od najranijih ratova pa do poslednjeg građanskog, iako neki danas pokušavaju da proglase Srbe za genocidan narod, a uzdižu prave zločince.
Drugo pitanje glasi: „Zašto se šezdeset i više godina prelazilo preko staradlaštva Jugoslovenske otadžbinske vojske i četničkog-ravnogorskog pokreta od strane nacista?" Da li je posleratnim vlastima stradalaštvo ideoloških protivnika od strane nacista bilo i previsoko, a ujedno i neprihvatljivo za zvaničnu verziju rata, pa su se i zato opredelili da daju krnji i nepotpuni popis žrtava ratnih staradanja 1964, ili su svesno išli na prikrivanje nacističkih zločina, čime su u neku ruku i sami pali u tu kategoriju?"
Ako neke stvari u doglednoj budućnosti shvatimo i razumemo, bićemo korak više ka sagledavanju realne, a ne šablonske slike rata. Ako se budemo pravili da ne razumemo ili da ne želimo da razumemo, onda nećemo nikada ni shvatiti prvi deo velikog zločina koji se desio u ratu prema jednoj legitimnoj vojsci, na taj način prikriti zločince i postati sami zločinci. Da li to zaista želimo?
IZVORI:
1 VA, f. Minhen, 9-I-1036-50.
2 VA, f.Minhen, 9-I-1044; NDa, k. 51, reg. br. 29/5.
3 I. Avakumović, n. d, 60.
4 Težak je bio progon nad civilima prilikom izvođenja akcija. Ubijeno je 80 lica, među njima i 10 žena, okarakterisanih kao „jataci bande D.M". (VA, NDa, k. 51, reg. br. 50/1-5; NOKW-1550).
5 VA, NDa, 51, reg. br. 53/1.
6 M. Samardžić, Borbe, tom 1, str. 251, 52. Napad na brod Kajmakčalan izvršen je 25. XI (VA, NDa, 51, reg. br. 42/1).
6 M. Samardžić, Borbe, tom 1, str. 251, 52. Napad na brod Kajmakčalan izvršen je 25. XI (VA, NDa, 51, reg. br. 42/1).
7 M. Samardžić, General Draža..., knj. 2, 502.
8 AVII, ČA, k. 295, reg. br. 5/2-12; Goran Davidović, Miloš Timotijević, Zatamnjena prošlost -istorija ravnogoraca čačanskog kraja, knj. 3, Čačak-Kraljevo, 2004, 368. ( u daljem tekstu: G. Davidović, M. Timotijević, Zatamnjena prošlost...,knj. 3).
9. M. Samardžić, General Draža..., knj. 2, 504; G.Davidović, M.Timotijević, Zatamnjena prošlost..., knj. 3, 364, 366, 377, 379.
10. G.Davidović, M. Timotijević, članak: Drugi svetski rat u Čačanskom kraju-suprotstavljena tumačenja, Zbornik Narodnog Muzeja Čačak, br. 35, 2006, 226, 227.
11. M. Samardžić, General Draža..., knj. 2, 504
12. VA, ČA, k. 295, reg. br. 5/2-10.
13. M. Samardžić, General Draža...,knj. 2, 502.
14. Miodrag D. Pešić, n.d, 117.
15. VA, FRZ, k. 27A, reg. br. 80/1-5.
16. Ljubomir Trifunović, Portret bez rama, Niš, 2007, 65. Srba je Borisav Trifunović. Prema Trifunovićevoj knjizi, partizani su kasnije streljali „Paju", jer je širio sifilis u odredu. Prema posleratnoj pubilikaciji, Paja je poginuo u nekoj bobri. Međutim, njega su partizani streljali kao opasnog svedoka koji je bio njihova veza sa Bugarima u Nišu i Aleksincu.
17. IA. Niš, arhivalije četničkog pokreta Draže Mihailovića, dokument S-V-16956/1. Reč je o delovima iz dnevnika četničkog komandanta Jovana Stevanovića.
18. VA, NAV, T-501, R-248, S-1232; NA, k.32, reg.br. 41/4; NOKW-1550; f. Minhen, 3-I-150-153; 1-I-1122, itd.
19. VA, NOKW-1550; f. Minhen, 1-I-1089, 1092-6, 1110-25.
20. VA, Nda, k. 26, reg. br. 11/8-1, 9-1.
http://www.pressonline.rs/sr/blog/V...0289/ЧЕТНИЦИ+У+НАЦИСТИЧКИМ+КОНЦ+ЛОГОРИМА.html