jel treba i boju ociju i broj cipela da navedem

al evo da ti pokazem i nesto novo u vezi one tvoje bajke o meskalinu i kako nije koriscen pre 50-tih
Poznati beogradski advokat, Miroslav Todorović, koji se dvije decenije borio za ispravljanje nepravde, odnosno rehabilitaciju đenerala Draže Mihailovića, u intervjuu za Press otkriva neke do sada neobjavljene podatke, priča o tome ko je Draži došao glave i hoće li se ikada saznati gdje su posmrtni ostaci komandanta četničkog pokreta. ............
Tvrdite da je dr Darinka Lukić Draži davala lijek meskalin. Kako ste došli do tog saznanja?
- Za istoriju više nije sporno da je
Darinka Lukić, ljekarka rođena u selu Subotica, kod Koceljeva, stavljala čuveni opijat meskalin u Dražinu hranu i time mu mijenjala karakter i misao.
Zašto čuveni?
-
Zato što se radi o preparatu koji je korišćen u čuvenim moskovskim procesima 1936. i 1937. godine. Poznato je da su Buharin i Tuhačevski, istinski revolucionari, pod uticajem meskalina izjavili na suđenju da je smrtna kazna slaba kazna za grijehove koje su činili tokom Oktobarske revolucije. Tako je bilo i s Dražom.
Iz kojih razloga bi Ranković i Tito drogirali generala Mihailovića?
- Njihov motiv je bio da ga naprave malim, poniznim i neprijateljem srpskog naroda.
Po meni, on je u završnoj riječi djelovao vrlo pribrano?
- Zato što po konspirativnoj naredbi predsjednika sudskog vijeća, sudije Mike Đorđevića, doktorka Darinka nije stavila meskalin u Dražinu hranu uoči završne riječi. Zato je ona i trajala punih sedam sati. General je u svom posljednjem govoru vizionarski opisao sudbinu srpskog naroda, uzroke njegovih podjela. Objasnio je kako je moglo da se dogodi da u Srbiji zavlada režim koji nije prijemčiv srpskoj duši, da Srbi prigrle crvenog mesiju koji će im iščupati korijene i onesposobiti ih za mnoga buduća vremena.
Zašto bi sudija učinio taj „propust" i pustio Dražu da se od Srba i života oprosti na dostojanstven način?
- Zato što mu je na kraju jednoipomjesečnog suđenja proradila savjest. Htio je da na taj način umanji svoj grijeh, umiri svoju savjest. Taj proces je kao kob progonio sudiju Đorđevića. Kasnije se odao alkoholu. Govorio je da su ga Tito i komunisti izdali i prevarili, da je osudio nevinog čovjeka. Vikao je: "Ja, Srbin, osudio sam Srbina na smrt prije suđenja".