Драгољуб Дража Михаиловић

Skidali su kokarde jadni pa ste ih vi sluge hrvatskog katolika broza sve do jednog pobili i to niste imali milosti a koristili ste ustaške metode vezivanja žicom i bacanja u jame

da li vidiš i jednog četnika na toj slici da je vezan??

svi do jednog su naoružani, stoje u stroju, i nose petokrake

to su oni koji su poslušali svog kralja kad je smenio dražu sa mesta vrhovnog komandanta i ministra vojnog i naredio da se svi četnici stave pod titovu komandu :rtfm:
 
Draža je počeo sa bekstvom pred samu invaziju Crvene armije
Draža se od aprila do septembra 1944. nalazio u oblasti Ravne gore. Tek što je napunio 21 godinu života, kralj Petar II je, 12. septembra 1944. pod pritiskom britanskog premijera, Vinstona Čerčila, održao govor preko radio Londona u kome je pozvao četnike da stanu pod komandu, partizana, rivalskog pokreta otpora na čijem čelu se nalazio J. B Tito.
Dve nedelje kasnije, 28. septembra 1944. u Srbiji prodire Crvene armija sa 300.000 sovjetskih vojnika i u Beogradskoj operaciji zauzima veći deo Srbije od Nemaca, tokom te ratne operacije poginulo je 4.350, a ranjeno 14. 488 sovjetskih vojnika. Crvenoj armiji su se pridružili i Titovi partizani. Sa Vrhovnom komandom i američkom vojnom misijom Rendžer Draža polovinom septembra 1944. sa Ravne gore stiže u Mačvu. Pred samu sovjetsku invaziju na Srbiju Draža 27. septembra 1944. prelazi preko reke Drine u Semberiju.
Četnici nisu pružali otpor Crvenoj armiji u Srbiji, već su ih neke jedinice dočekivale kao Saveznike i pomagale u dejstvima protiv Nemaca. Glavna četnička vojska se ipak povlači u Bosnu pred nastupom ideološkog neprijatelja. Draža iz Semberije prelazi u bosansku posavinu, a početkom oktobra 1944. boravi na planini Trebavi. Tokom novembra 1944. Draža se nalazi u okolini Sarajeva, a tokom decembra 1944. sa Vrhovnom komandom boravi u Kladnju, odakle se vraća na Trebavu, gde ostaje do sredine marta 1945. Sredinom marta 1945. sve četničke jedinice prelaze reku Bosnu i smeštaju se na planinu Vučijak.
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: ::::::::::::::::::::::::::::::
http://forum.srpskinacionalisti.com/...3723&start=885
 
Poslednja izmena:
Draža je počeo sa bekstvom pred samu invaziju Crvene armije
Draža se od aprila do septembra 1944. nalazio u oblasti Ravne gore. Tek što je napunio 21 godinu života, kralj Petar II je, 12. septembra 1944. pod pritiskom britanskog premijera, Vinstona Čerčila, održao govor preko radio Londona u kome je pozvao četnike da stanu pod komandu, partizana, rivalskog pokreta otpora na čijem čelu se nalazio J. B Tito.
Dve nedelje kasnije, 28. septembra 1944. u Srbiji prodire Crvene armija sa 300.000 sovjetskih vojnika i u Beogradskoj operaciji zauzima veći deo Srbije od Nemaca, tokom te ratne operacije poginulo je 4.350, a ranjeno 14. 488 sovjetskih vojnika. Crvenoj armiji su se pridružili i Titovi partizani. Sa Vrhovnom komandom i američkom vojnom misijom Rendžer Draža polovinom septembra 1944. sa Ravne gore stiže u Mačvu. Pred samu sovjetsku invaziju na Srbiju Draža 27. septembra 1944. prelazi preko reke Drine u Semberiju.
Četnici nisu pružali otpor Crvenoj armiji u Srbiji, već su ih neke jedinice dočekivale kao Saveznike i pomagale u dejstvima protiv Nemaca. Glavna četnička vojska se ipak povlači u Bosnu pred nastupom ideološkog neprijatelja. Draža iz Semberije prelazi u bosansku posavinu, a početkom oktobra 1944. boravi na planini Trebavi. Tokom novembra 1944. Draža se nalazi u okolini Sarajeva, a tokom decembra 1944. sa Vrhovnom komandom boravi u Kladnju, odakle se vraća na Trebavu, gde ostaje do sredine marta 1945. Sredinom marta 1945. sve četničke jedinice prelaze reku Bosnu i smeštaju se na planinu Vučijak.
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: ::::::::::::::::::::::::::::::
http://forum.srpskinacionalisti.com/...3723&start=885

:ok:

_____________________

George Orwell i Draža Mihailović

Kada je 1945 godine George Orwell objavio svoju slavnu knjigu "Životinjska farma" on je napisao jedan predogovor za nju, koga su vlasti u Britaniji cenzurisale i bio je izbačen iz kjnjige. Predgovor je objavljen mnogo godina kasnije, tokom 1970ih u književnom dodatku londonskog Timesa.

Taj predgovor je vrlo interesantan. U njemu George Orwell oštro kritikuje cenzuru u britanskoj štampi na način koji upućuje da je ceo koncept prepravljanja istine iz "1984" formiran pod uticajem ratnog iskustva rada za britansku ratnu mašineriju, pre nego nekog dubinskog poznavanja sovjetske političke stvarosti. Naime, Orwell je radio kao propagandista za BBC tokom rata. Kao deo svog posla, pratio je iz prve ruke falsifikovanje istine o generalu Draži Mihailoviću posle promene britanske politike. Evo šta kaže Orwell u tom cenzurisanom predgovoru o operaciji "medijskog satanizovanja" Mihailovića pošto se Čerčil okrenuo Titu:

In the internal struggles in the various occupied countries, the British press has in almost all cases sided with the faction favoured by the Russians and libelled the opposing faction, sometimes suppressing material evidence in order to do so. A particularly glaring case was that of Colonel Mihailovich, the Jugoslav Chetnik leader. The Russians, who had their own Jugoslav protege in Marshal Tito, accused Mihailovich of collaborating with the Germans. This accusation was promptly taken up by the British press: Mihailovich’s supporters were given no chance of answering it, and facts contradicting it were simply kept out of print. In July of 1943 the Germans offered a reward of 100,000 gold crowns for the capture of Tito, and a similar reward for the capture of Mihailovich. The British press ‘splashed’ the reward for Tito, but only one paper mentioned (in small print) the reward for Mihailovich: and the charges of collaborating with the Germans continued.
 
George Orwell i Draža Mihailović

Kada je 1945 godine George Orwell objavio svoju slavnu knjigu "Životinjska farma" on je napisao jedan predogovor za nju, koga su vlasti u Britaniji cenzurisale i bio je izbačen iz kjnjige. Predgovor je objavljen mnogo godina kasnije, tokom 1970ih u književnom dodatku londonskog Timesa.
Taj predgovor je vrlo interesantan. U njemu George Orwell oštro kritikuje cenzuru u britanskoj štampi na način koji upućuje da je ceo koncept prepravljanja istine iz "1984" formiran pod uticajem ratnog iskustva rada za britansku ratnu mašineriju, pre nego nekog dubinskog poznavanja sovjetske političke stvarosti. Naime, Orwell je radio kao propagandista za BBC tokom rata. Kao deo svog posla, pratio je iz prve ruke falsifikovanje istine o generalu Draži Mihailoviću posle promene britanske politike. Evo šta kaže Orwell u tom cenzurisanom predgovoru o operaciji "medijskog satanizovanja" Mihailovića pošto se Čerčil okrenuo Titu:
In the internal struggles in the various occupied countries, the British press has in almost all cases sided with the faction favoured by the Russians and libelled the opposing faction, sometimes suppressing material evidence in order to do so. A particularly glaring case was that of Colonel Mihailovich, the Jugoslav Chetnik leader. The Russians, who had their own Jugoslav protege in Marshal Tito, accused Mihailovich of collaborating with the Germans. This accusation was promptly taken up by the British press: Mihailovich’s supporters were given no chance of answering it, and facts contradicting it were simply kept out of print. In July of 1943 the Germans offered a reward of 100,000 gold crowns for the capture of Tito, and a similar reward for the capture of Mihailovich. The British press ‘splashed’ the reward for Tito, but only one paper mentioned (in small print) the reward for Mihailovich: and the charges of collaborating with the Germans continued.

"Životinjska farma" је право место да се афирмише ,,Први герилац''. G. Orwell, зааборавио да утури и слике из тог времена али можда је има у ,,Животињском царству''.
 
"Životinjska farma" је право место да се афирмише ,,Први герилац''. G. Orwell, зааборавио да утури и слике из тог времена али можда је има у ,,Животињском царству''.

Престани да се брукаш...

- - - - - - - - - -

Америчка штампа о првом герилцу Европе, 1946. година

Untitled-1_copy.jpg
 
jer bajke o draži idu pre toga ili posle?

mislim da je to lakše štivo, za manji uzrast :hahaha:

- - - - - - - - - -

evo jedne bajke:

- - - - - - - - - -

Naredba đen. Draže za 8. maj 1945.


NAČELNIKA ŠTABA VRHOVNE KOMANDE KRALJEVSKE JUGOSLOVENSKE VOJSKE U OTADŽBINI ZA 8. MAJ 1945.

Za sve oficire, podoficire i vojnike

Kraljevske Jugoslovenske vojske van Otadžbine

JUNACI!
Rat sa Nemačkom koji je četiri godine sejao širom cele naše Otadžbine smrt, uništavajući bez milosti sve naše tekovine, naša ognjišta, naše porodice, završen je pobedom Saveznika. U ovom četvorogodišnjem ratu Jugoslovenska Vojska u Otadžbini vidno je doprinela pobedi boreći se jedina u Evropi, kada je cela Evropa bila okupirana od svirepog napadača. Snažni i neodoljivi napadi naših jedinica, uništavali su nemačke divizije, slabili su ratni potencijal Nemaca i ozbiljno zabrinjavali njihovo vođstvo. Preko trideset i pet najelitnijih nemačkih divizija bilo je sve vreme vezano na našem frontu, i one su se topile u neprekidnim borbama, koje su po svojoj žestini i krvavosti nadmašile sve borbe vođene na raznim bojištima Evrope. u tim borbama četvorogodišnjeg rata naša vojska dala je žrtve, kojima je pokazala svu veličinu našeg narodnog genija i vitalnost njegovu, dajući na znanje svima i svakome da je naša Otadžbina, natopljena toliko puta našom krvlju jedino naša i ničija više da mora da bude slobodna i da u toj slobodi naš narod ima pravo da nesmetano izgrađuje svoju budućnost.
Ali danas dok svet proslavlja dan mira, naš narod, koji je na taj mir imao najviše prava, jer je u ovom ratu platio najveći krvavi tribut, i dalje proliva potoke krvi širom cele naše rodne grude u teškom građanskom ratu nametnutom nam od komunističkih partizana, koji već tri godine besni nesmanjenom žestinom. U ovome ratu, za koji svet možda još ne zna, jedna manjina, ne jača od 30-40.000 ljudi, pokušava da nametne terorom, krvlju nasiljem mačem i oružjem u ruci, ono što naš narod ne želi da prihvati mirnim putem. Ceo naš narod na čelu sa Jugoslovenskom Vojskom u Otadžbini, bori se protiv ovog neprijatelja istom žestinom kojom se borio i do sada protiv svih neprijatelja Nemaca, Italijana, Bugara, Mađara i ustaša, a za Kralja, Otadžbinu i demokratiju.
Naš narod dao je divnog dokaza svoje rešenosti da u borbi, koju mu i dalje nameće ustaško-partizanska snaga, izdrži i istraje do pobede. On zna da je put kojim ide pravedan, častan i dostojan njegovih tradicija i njegove istorijske prošlosti, i da će pobedom nad komunističkom diktaturom sačuvati i spasti i svoju veru i svoje običaje i svoju porodicu, i pokazati se dostojnim samoga sebe. Borba koja danas besni u Otadžbini je krstaški građanski rat u kome učestvuju svi, i staro i mlado, i muško i žensko, ujedinjeni u bolu i u otporu, a spremni da u toj borbi polože svoje živote. I pored toga što je partizanska manjina podržavana iz inostranstva, najveći deo naše Otadžbine nalazi se u rukama naše narodne vojske. Srbija, Južna Srbija, veliki deo Crne Gore, Bosne i Hercegovine i deo Dalmacije, veliki deo Hrvatske i Vojvodine, kao i Slovenačke, u rukama su naših jedinica, izuzev velikih gradova, gde se neprijatelj zadržava pod zaštitom Titovih dželata.
Ni glad, ni zaraze, ni napadi odlično naoružanog neprijatelja, nisu mogli da umanje volju naših boraca za pobedom. Njihove žrtve čine naš narod velikim, jer upornost njihove borbe pokazuje sa koliko topline, ljubavi i nacionalnog žara naš borac teži da ostvari ideale pravde, slobode i demokratije.
U ovoj borbi, koju ćemo voditi do konačne pobede, naše misli, misli vaših porodica, upućene su vama vojnicima, podoficirima i oficirima u inostranstvu sa željom da i vi izdržite ujedinjeni u čvrstom i nepokolebljivom frontu protiv unutrašnjeg neprijatelja, sa kojim se naš narod bori, te da predstavljate granitnu stenu o koju će se odbijati svi neprijateljski talasi, ma sa koje strane oni dolazili. Tako jednodušni i u otporu složni, daćete vi vidnog dokaza saveznicima i celom svetu da ste ujedinjeni sa narodom u zemlji. Mi smo uvereni da ćete biti dostojni onih žrtava koje vaša braća u zemlji dadoše i sada neštedimice daju, da bi kroz bojeve koje vodimo doveli Otadžbinu do pobede, veličine, slave i slobode.
Očekujući čas kada ćemo zajednički sa vama da izvršimo konačni juriš na neprijatelja i njegovu diktatorsku spregu, da bismo najzad oslobodili ceo naš narod, upućujem vam tople pozdrave vaših preživelih milih i dragih, pozdrave vaše grude i šaljem vam pozdrav kroz naš ratnički poklič:
Da živi naš Vrhovni Komandant
Njegovo Veličanstvo Kralj Petar II !
Da živi naša Kraljevska Jugoslovenska vojska u Otadžbini i van Otadžbine !
Da živi velika i slobodna demokratska federativna Kraljevina Jugoslavija !
Načelnik štaba Vrhovne komande,

Armijski đeneral Dragoljub M. Mihailović s. r.


izvor: ZNACI
- - - - - - - - - -

niko ne zna kakav je "smešan" duvan imao draža u lili dok je tu naredbu pisao, dan pre kraja ww2 a dve nedelje kasnije partizani su ih na zelengori uništili do zadnjeg.....

- - - - - - - - - -

Nije pročitao čak ni Životinjsku farmu:mrgreen:

mislim da je ovo gore lakše štivo :hahaha:
 
u bosni :hahaha::hahaha:

- - - - - - - - - -

a u srbiji:

- - - - - - - - - -

ČETNICI VALJEVO: Hoćemo Ulicu Draže Mihailovića



- - - - - - - - - -

Ta organizacija je i u maju 2015. godine tražila da Radnička ulica u valjevskom naselju Brđani ponese ime Dragoljuba Draže Mihailovića, te da se donese odluka o lokaciji na kojoj će biti postavljen spomenik komandantu Jugoslovenske vojske u otadžbini, pišu "Večernje novosti".

- - - - - - - - - -

Predlog za naziv ulice je odbijen, a o podizanju spomenika nije ni bilo reči.

- - - - - - - - - -

a šta kažeš za bajku:

- - - - - - - - - -

Naredba đen. Draže za 8. maj 1945.

- - - - - - - - - -

najveći deo naše Otadžbine nalazi se u rukama naše narodne vojske. Srbija, Južna Srbija, veliki deo Crne Gore, Bosne i Hercegovine i deo Dalmacije, veliki deo Hrvatske i Vojvodine, kao i Slovenačke, u rukama su naših jedinica, izuzev velikih gradova, gde se neprijatelj zadržava pod zaštitom Titovih dželata.

- - - - - - - - - -

:hahaha::zcepanje::hahaha::zcepanje::hahaha:
 
u bosni

a u srbiji:


ČETNICI VALJEVO: Hoćemo Ulicu Draže Mihailovića

sto ce reci da se
istinom postiglo da se svest kod ljudi menja i konacno saznaju ko je i sta bio za vreme 2sr....

ps.
ajd posto ti je sve smesno reci koliko ulica je dobilo titovo ime ili koliko spomenika je njemu dignuto zadnjih nek bude 20-25-30 godina ?????
smesno aaaaaaaaaaa
 
Deklaracijom osuditi rehabilitacije okupatora
http://www.rts.rs/page/stories/sr/st...okupatora.html
***********************************
Клима у Европи је таква да се већ увелико зазире од бујања националиста који могу да произведу већу катастрофу од II Св.рата.
Зато је Србији веома је важно да се ова декларација усвоји у Скупштини и створе се услови за ревизију донетих Закона о рехабилитацијама а стављање ван снаге свих рехабилитација које је Закон произвео.
Ови донешени Закони о рехабилитацији и Закон о изједначавању партизана и четника, требало је да помири завађену Србију.
Међутим, десило се обрнуто. Не само да су четници изједначени са партизанима већ траже да буду признати као и једини антифашисти на овим просторима.
Значи, Закони су донети са злом намером а не потребом.
 
Deklaracijom osuditi rehabilitacije okupatora
http://www.rts.rs/page/stories/sr/st...okupatora.html
***********************************
Клима у Европи је таква да се већ увелико зазире од бујања националиста који могу да произведу већу катастрофу од II Св.рата.
Зато је Србији веома је важно да се ова декларација усвоји у Скупштини и створе се услови за ревизију донетих Закона о рехабилитацијама а стављање ван снаге свих рехабилитација које је Закон произвео.
Ови донешени Закони о рехабилитацији и Закон о изједначавању партизана и четника, требало је да помири завађену Србију.
Међутим, десило се обрнуто. Не само да су четници изједначени са партизанима већ траже да буду признати као и једини антифашисти на овим просторима.
Значи, Закони су донети са злом намером а не потребом.
samo nisi na kraju teksta stavio potpisnika ovih redova...
MEHO OMEROVIC
dodaj jos sta ce na tu temu da napisu KOLINDA i HAJRADINAJ
pa da utisak bude potpun...

sto bi nas narod rekao
BRIGA VUKA STA OVCE MISLE O NJEMU.....
 
samo nisi na kraju teksta stavio potpisnika ovih redova...
MEHO OMEROVIC
dodaj jos sta ce na tu temu da napisu KOLINDA i HAJRADINAJ
pa da utisak bude potpun...
sto bi nas narod rekao
BRIGA VUKA STA OVCE MISLE O NJEMU.....
Редови су мој коментар на Декларацију која улази у скупштински процедуру.
А М.Омеровића као потписника, можеш наћи на приложеном ЛИНК-у и тамо можеш задовољити твоју радозналост.
Мене Колинда ин Харидинај не ионтересују а ти попрати њихову штампу, Форуме, .... па можда ће нешто и рећи.
 
evo šta današnja srbija, zvanična srbija misli o draži-- to je ne misli jer ga nigde ne pominje ;)

- - - - - - - - - -

http://www.politika.rs/scc/clanak/391018/Marsem-odata-pocast-oslobodiocima-Beograda

- - - - - - - - - -

Пријем за представнике Субнора


Subnor.JPG
(Фото Беоинфо)Градоначелник Синиша Мали и председник Скупштине града Никола Никодијевић примили су у Старом двору представнике Субнора Београда.


Одлучујућих дана за ослобођење присетила се Кристина Јовановић, носилац Партизанске споменице 1941. године.
– Успомена је много. Срећна сам што сам одмах по завршетку рата остала да заједно са својим друговима обнављам Београд који је био у рушевинама – рекла је Јовановићева.


Мали је истакао да је пријем још једна прилика да великанима који су ослободили наш главни град кажемо велико хвала.
 
evo šta današnja srbija, zvanična srbija misli o draži-- to je ne misli jer ga nigde ne pominje ;)
- - - - - - - - - -
http://www.politika.rs/scc/clanak/391018/Marsem-odata-pocast-oslobodiocima-Beograda
- - - - - - - - - -
Пријем за представнике Субнор-а
Subnor.JPG
(Фото Беоинфо)Градоначелник Синиша Мали и председник Скупштине града Никола Никодијевић примили су у Старом двору представнике Субнор-а Београда.
Одлучујућих дана за ослобођење присетила се Кристина Јовановић, носилац Партизанске споменице 1941. године.
– Успомена је много. Срећна сам што сам одмах по завршетку рата остала да заједно са својим друговима обнављам Београд који је био у рушевинама – рекла је Јовановићева.
Мали је истакао да је пријем још једна прилика да великанима који су ослободили наш главни град кажемо велико хвала.
И не само званична Србија већ и они који су поверовали четницима да су стварно антифашисти. Лагано али сигурно, одричу их се
Доста им је било четника током рата а четничка наметљивост у данашње време је превршило меру.
 
Редови су мој коментар на Декларацију која улази у скупштински процедуру.
А М.Омеровића као потписника, можеш наћи на приложеном ЛИНК-у и тамо можеш задовољити твоју радозналост.
Мене Колинда ин Харидинај не ионтересују а ти попрати њихову штампу, Форуме, .... па можда ће нешто и рећи.

Pa ti si se radovao i likovao kada su muslimani slali peticiju da se sruši spomenik Čiči,toliko si se radovao muslimanima da sam poverovao da ćeš lično otići,opasan bombama oko struka,da ga rušiš :per:
Sve mi to miriše(š) na ovčiju mast

- - - - - - - - - -

jel??

pa pod čijom su se komandom borili sadašnji članovi SUBNOR-a kojima je juče država odala priznanje ????? :mrgreen:

Ne piše u tekstu :per:,ali ni slovce o katoliku
 
piše, piše :D

- - - - - - - - - -

pune novine juče i danas, a ni jednog jedinog slova o draža koji je na današnji dan sušio gaće koje je pokvasio dok je bežao pred partizanima preko drine u bosnu :mrgreen:

- - - - - - - - - -

i dok je on sušio gaće, u beogradu se vilo kozaračko kolo isto kao i dan danas :ok:

- - - - - - - - - -

Козарачко коло испред „Албаније”

У знак сећања на дан кад се застава са петокраком завијорила на тадашњој највишој згради у главном граду и на изгубљене животе у народноослободилачкој борби, јуче је у престоници одржан меморијални дефиле

defiletanjug.jpg
(Фото Танјуг/Д.Г.)

glavna.jpg
Меморијални дефиле у част годишњице ослобођења Београда (Фото Д.Жарковић)

d-zarkovich.jpg
(Фото Д.Ж.)

d-zarkovich2.jpg
(Фото Д.Ж.)

defiletanjug.jpg
(Фото Танјуг/Д.Г.)

glavna.jpg
Меморијални дефиле у част годишњице ослобођења Београда (Фото Д.Жарковић)




Развило се козарачко коло испред Палате „Албанија”. Исто као 1944. године, када су борци и грађани славили слободу. Некада на руском тенку, а у пратњи својих сабораца и високих званичника, пред „Албанију” је дошла и Кристина Јовановић, тенкисткиња, носилац Партизанске споменице.


– Имала сам нешто више од 16 година када сам пошла у рат. Жена у рату је тенкиста, пушкомитраљезац... све што треба. Најважније је знати за шта се бориш, а то је да превазиђеш нешто што није добро – прича Кристина и присећа се како је у борбама за ослобођење Београда открила 200 Немаца који су покушали да изненаде ослободиоце нападом с леђа.

– Направили смо предах од петнаестак минута, да бисмо се одморили. Била је киша, лоше време, а они су се сакрили у једној њиви, како би нас побили ударом отпозади. Нисмо им дали – каже ова партизанка, која је после рата постала учитељица и годинама децу учила матерњем језику, математици, али и љубави према отаџбини.

Кристина Јовановић само је један од хероја који су уз помоћ црвеноармејаца успели да освоје тада највишу зграду у Београду у којој су били нацисти. Партизан Миладин Петровић изнео је заставу на врх Палате „Албанија”, тачно пре 72 године. Тријумф наше војске ослабио је непријатељске армије које су после готово 1.300 дана окупације коначно почеле да се повлаче.

У знак сећања на овај успех, али и на изгубљене животе око 3.000 учесника народноослободилачке борбе и око 1.000 црвеноармејаца, Београдом је продефиловала свечана поворка. Полицијски оркестар и коњица предводили су меморијални дефиле заустављајући се на пет места. Ту су глумци Омладинског позоришта „Дадов” изводили кратке представе којима су приказали кроз шта су све борци пролазили тог 20. октобра 1944. године – сусрет девојке и њеног драгог после три године, борбу лекара за ногу једног рањеника, последње тренутке борца Богдана који никад више своју љубљену неће одвести у позориште...

У поворци која је ишла од „Лондона” до „Албаније” били су и председник Скупштине града Никола Никодијевић, градски менаџер Горан Весић и министар за рад, запошљавање, борачка и социјална питања Александар Вулин.

– Историја српског народа се писала и пише именима оних који су били на страни слободе и који нису питали колико слобода кошта – рекао је Вулин и поручио да смрт хероја који су нашу земљу пре 72 године уписали на страну најбољих не сме бити обрукана животима њихових потомака.

Весић је истакао да обележавање овог дана више никад неће зависити од политичке воље функционера.

– Верујем да смо после данашње прославе једном заувек прекинули причу са ревизијом историје и заувек ставили 20. октобар на место које му припада – рекао је Весић и обећао да ће Скупштина града идуће године овај датум уврстити у сталне манифестације од значаја за Београд.


 
Poslednja izmena:
to je bilo davno a opština je u medjuvremenu donela odluku da se spomenik vrati ;)

a kozaračko kolo se vilo juče u sred beograda :super:

- - - - - - - - - -

a današnja srbija se zahvalila velekanima iz redova partizana-subnor-a za herojsku borbu tokom oslobodjenja beograda :rtfm:

- - - - - - - - - -

Градоначелник Синиша Мали и председник Скупштине града Никола Никодијевић примили су у Старом двору представнике Субнор-а Београда.
Одлучујућих дана за ослобођење присетила се Кристина Јовановић, носилац Партизанске споменице 1941. године.
– Успомена је много. Срећна сам што сам одмах по завршетку рата остала да заједно са својим друговима обнављам Београд који је био у рушевинама – рекла је Јовановићева.
Мали је истакао да је пријем још једна прилика да великанима који су ослободили наш главни град кажемо велико хвала.

- - - - - - - - - -

http://www.politika.rs/scc/clanak/39...ocima-Beograda

- - - - - - - - - -

:whistling:
 
piše, piše :D
- - - - - - - - - -
pune novine juče i danas, a ni jednog jedinog slova o draža koji je na današnji dan sušio gaće koje je pokvasio dok je bežao pred partizanima preko drine u bosnu :mrgreen:
- - - - - - - - - -
i dok je on sušio gaće, u beogradu se vilo kozaračko kolo isto kao i dan danas :ok:
- - - - - - - - - -

Козарачко коло испред „Албаније”
У знак сећања на дан кад се застава са петокраком завијорила на тадашњој највишој згради у главном граду и на изгубљене животе у народноослободилачкој борби, јуче је у престоници одржан меморијални дефиле
defiletanjug.jpg
(Фото Танјуг/Д.Г.)

glavna.jpg
Меморијални дефиле у част годишњице ослобођења Београда (Фото Д.Жарковић)
d-zarkovich.jpg
(Фото Д.Ж.)

d-zarkovich2.jpg
(Фото Д.Ж.)
defiletanjug.jpg
(Фото Танјуг/Д.Г.)
glavna.jpg
Меморијални дефиле у част годишњице ослобођења Београда (Фото Д.Жарковић)
Развило се козарачко коло испред Палате „Албанија”. Исто као 1944. године, када су борци и грађани славили слободу. Некада на руском тенку, а у пратњи својих сабораца и високих званичника, пред „Албанију” је дошла и Кристина Јовановић, тенкисткиња, носилац Партизанске споменице.
– Имала сам нешто више од 16 година када сам пошла у рат. Жена у рату је тенкиста, пушкомитраљезац... све што треба. Најважније је знати за шта се бориш, а то је да превазиђеш нешто што није добро – прича Кристина и присећа се како је у борбама за ослобођење Београда открила 200 Немаца који су покушали да изненаде ослободиоце нападом с леђа.
– Направили смо предах од петнаестак минута, да бисмо се одморили. Била је киша, лоше време, а они су се сакрили у једној њиви, како би нас побили ударом отпозади. Нисмо им дали – каже ова партизанка, која је после рата постала учитељица и годинама децу учила матерњем језику, математици, али и љубави према отаџбини.
Кристина Јовановић само је један од хероја који су уз помоћ црвеноармејаца успели да освоје тада највишу зграду у Београду у којој су били нацисти. Партизан Миладин Петровић изнео је заставу на врх Палате „Албанија”, тачно пре 72 године. Тријумф наше војске ослабио је непријатељске армије које су после готово 1.300 дана окупације коначно почеле да се повлаче.

У знак сећања на овај успех, али и на изгубљене животе око 3.000 учесника народноослободилачке борбе и око 1.000 црвеноармејаца, Београдом је продефиловала свечана поворка. Полицијски оркестар и коњица предводили су меморијални дефиле заустављајући се на пет места. Ту су глумци Омладинског позоришта „Дадов” изводили кратке представе којима су приказали кроз шта су све борци пролазили тог 20. октобра 1944. године – сусрет девојке и њеног драгог после три године, борбу лекара за ногу једног рањеника, последње тренутке борца Богдана који никад више своју љубљену неће одвести у позориште...
У поворци која је ишла од „Лондона” до „Албаније” били су и председник Скупштине града Никола Никодијевић, градски менаџер Горан Весић и министар за рад, запошљавање, борачка и социјална питања Александар Вулин.
– Историја српског народа се писала и пише именима оних који су били на страни слободе и који нису питали колико слобода кошта – рекао је Вулин и поручио да смрт хероја који су нашу земљу пре 72 године уписали на страну најбољих не сме бити обрукана животима њихових потомака.
Весић је истакао да обележавање овог дана више никад неће зависити од политичке воље функционера.
– Верујем да смо после данашње прославе једном заувек прекинули причу са ревизијом историје и заувек ставили 20. октобар на место које му припада – рекао је Весић и обећао да ће Скупштина града идуће године овај датум уврстити у сталне манифестације од значаја за Београд.
Петокраке, петокраке, .....на заствама, на титовкама, на грудима, .......свуда петокраке.
Ниједне шубаре, црне заставе са ужеглом лобањом и укршеним коскама. Оне су тако далеко од ове прославе.
Идуће године још више. Носиће их унуци и праунуци.
као на овој слици:
d-zarkovich2.jpg
 

Back
Top