Kome je trebala kristalna kugla za boljševičke krvoločne revolucionare? Čak i Pavelić, koji je sigurno bio protiv Monarhije, pljuvao je po boljševizmu i NIJE mu padalo na pamet dase taj uvede u Jugoslaviju! Obrazuj se malo i čitaj šta je piskarao o boljševizmu već 1937-e godine:
S t r a h o t e z a b l u d a | 4
UVODNA RIEČ
Kada se danas povede riječ o komunizmu, nije više moguće ne vezati govora o njemu s načinom vladanja, s političkim, socialnim i državnim ustrojstvom, što ih je donijela tako zvana »oktobarska revolucia«, i kako su ih zaveli u Rusii protagoniste te revolucie, na čelu s Lenjinom, a nakon sloma carstva i nakon kratkotrajnog života gradjanske republike, koja ga je bila pokušala naslijediti. Sve ono, što se je od vajkada vezalo uz pojam, nauku i načela komunizma, po naravi je stvari danas nuždno gledano kroz prizmu ruske boljševičke revolucie i kroz prizmu posljedica, što ih je ona proizvela u Rusii, u Evropi i u svijetu uobće, u političkom, u ekonomskom i u socialnom životu naroda, a napose u moralnom životu čovjeka. Komunizam je iz carstva gledanja (teoria), zasada (hipoteza) i znanstveno-književnih proučavanja prešao u pojas stvarnosti (realnosti), i to kroz pokusnu spravu (retortu) moskovskih boljševika. Tu se on sada bori s valovima života i zakonima uztrajnosti, koji vladaju kako u prirodi, tako i u životu ljudi i naroda. Sto više, tu on izkušava svoju snagu za ostvarenje svoga univerzalizma (posvudašnjosti), što leži u njegovoj naravi, bez koje težnje (tendencie) ne bi imao ni pred samim sobom nikakova prava na obstanak pa i samo na čas uobće, a ni u samoj Rusii.
Nije stoga danas više predmet razprave sam komunizam kao takov, nego onaj i onakov, kakvog su boljševici u život priveli na jednom ogromnom državnom području (teritoriu) i u području velikog ruskog naroda, te velikog broja manjih naroda, što živu na tom prostoru. Pitanje je sada, da li će se taj i takov komunizam tu održati, te da li će što više postići i svoju obćenitost (univerzalnost), to jest, da li će se iz Rusie proširiti i na ostali svijet. Nu najvažnije je pitanje, da li će on narodu, što je danas predmetom njegove eksperimentacie (pokušaja), donijeti ono, što su njegovi proroci nagoviještali i njegovi apostoli obećavali, a to je: sreća i zadovoljstvo te podpuno blagostanje. Ako te sreće i blagostanja nije komunizam do sada u Rusii donio, pitanje je, da li ima izgleda, da će ih donijeti u bližoj ili daljoj budućnosti? Da li će donijeti sreću ostalom čovječanstvu, a posebno je pitanje, u čemu bi ta sreća imala biti. Ili nije li možda komunizam bez ikakova ploda i koristi po ruski narod uništio i ono dobra, što ga je tko u staroj Rusii nazrijevao? Ne prijeti li on uništenjem svih onih stvarnih i moralnih dobara, što ih je čovječanstvo do sada stvorilo i podiglo, i to tek radi ostvarenja jedne vjerojatno, što više zacijelo neostvarive ideje? Pa tko su i kakovi su ti ljudi, što hoće čovječanstvo usrećiti tim novim poredkom, koji iz temelja postavlja naglavce sve ono, što je čovjek do sada bio vikao gledati na nogama, te konačno, kako se prema svemu tome drži i kako na to odgovara (reagira) ostali svijet i pojedini narodi?
To su pitanja, što se danas sama od sebe postavljaju i koja traže svoj odgovor.
A na ta pitanja mora imati odgovor svatko; ne samo oni, što stoje istaknuti na poprištu javnog i političkog života, te po tom i odlučuju o sudbini naroda, nego i svaki član bilo koje narodne zajednice i ljudskog družtva uobće, jer se to tiče sviju i svakoga.
Čovječanstvo će se naći skoro, možda već u jednom ciglom desetljeću, na raskršću, na kom će imati odlučiti, da li će poći putem rušenja svih dosadašnjih zasada života i pravila poredka, ili će udariti dalje putem razvitka (evolucie) već stečenih duševnih i stvarnih vrednota. Svaki će pojedinac snositi posljedice takove odluke, možda zauvijek neopozive, pa se stoga mora svatko i opredijeliti u svojoj svijesti te svrstati u onaj tabor, u koji ga vodi osjećaj odgovornosti pred samim sobom i pred budućim pokoljenjima.
Svatko mora biti za vremena na čistu sam sa sobom i s onim, što znači i što u sebi krije boljševizam, koji se nameće s tolikom preuzetnošću i nametljivošću, koji toliko obećaje i koji danas toliko uznemiruje svijet te poremećuje javne prilike i odnošaje u svijetu.
Napose treba svatko biti na čistu o tom, što se sprema i što bi predstojalo u slučaju pobjede boljševizma svim onim ustanovama i vrijednostima, što ih je čovjek do sada smatrao svojom srećom i svojim najvećim dobrom, a koje komunizam ne priznaje i koje boljševizam nemilosrdno progoni i izkorjenjuje.
Ako ovih nekoliko stranica ponuka na razmišljanje o svemu tomu, njihova je svrha ispunjena.
O Božiću 1937.