Tandoori Masala
Iskusan
- Poruka
- 5.286
Svečana potvrda srpskih privilegija koju je izdala Carica Marija Terezija 24. aprila 1743. godine.
„Milostivo, dakle, razmatrajući najizvrsnije zasluge spomenutog Patrijarha, Arhiepiskopa i Mitropolita ARSENIJA JOVANOVIĆA i celokupnog plemena ilirskog - to, naime što je u nedavnom turskom ratu, po primeru svog prethodnika ARSENIJA ČARNOJEVIĆA, Patrijarha, odnosno Mitropolita, napustio svoje patrijaršijsko sedište u Peći i s ilirskim narodom koji mu je bio poveren prešao iz Turske u naše oblasti, što je isti narod ohrabrio na pružanje vernih i korisnih usluga nama i našem uzvišenom Domu, a isti narod, dobro opremljen velikim brojem naoružanih četa prikupljenih iz kraljevstava Ugarske, Hrvatske i Slavonije i dostojno snabdeven vojnim potrebama nabavljenim o sopstvenom trošku, hrabro i odvažno borio se protiv svih naših neprijatelja, zajedno s našim vojskama utaborenim u Bavarskoj, Češkoj i Italiji, i time kako valja ispunio svoju podaničku i vazalsku obavezu - a obećava i želi da je i ubuduće ispuni; s tim razloga, budući da je sve dobro i pohvalno obavljeno, na delu potvrđeno i po sebi poznato, mi milostivo prihvatamo najponizniju molbu rečenih molilaca i na osnovu pouzdanog znanja, razumne odluke, odlučne volje i punine carske i kraljevske moći i vlasti, ovim ljubazno overavamo i sasvim i u svemu milostivo odobravamo i potvrđujemo gore spomenute privilegije, slobode, preimućstva, koja im je svojim kraljevskim otvorenim pismom u celini i pojedinostima njegovog sadržaja premilostivo dodelio naš preuzvišeni gospodin deda, a potvrdili ih, kao što je rečeno, naš preljubazni gospodin stric i preslavni roditelj.
Radi toga, ovim pismom ozbiljno nalažemo i zapovedamo našim sudovima, kako crkvenim, tako svetovnim, svim skupa i svakom ponaosob; najzad, svim našim državljanima, ministrima i službenicima, ma kog stepena, čina, dostojanstva i imena, te ostalim podanicima našim, vernim i ljubaznim: neka dozvole da spomenuti Patrijarh, Mitropolit i Arhiepiskop, i celokupni naš rečeni narod rascijanski na miru i bez ikakve neprilike, smetnje i uznemiravanja koriste, uživaju i raduju se, svim skupa i svakoj ponaosob, napred navedenim privilegijama, preimućstvima, slobodama, ovlašćenjima, milostima, dopuštenjima, odobrenim i potvrđenim ovim našim otvorenim pismom; neka ih učvrste i odbrane u njima, i neka ih takođe štite od svih onih koji bi ih napadali, uznemiravali i nanosili im štetu - onoliko puta koliko to od vas, ili jednog od vas budu zatražili rečeni Arhiepiskop i oni koji su mu potčinjeni, i to sve donde dok ovaj narod ili pleme rascijansko bude istrajavalo u neumanjenoj vernosti i odanosti nama i našem uzvišenom austrijskom Domu.
Neka ne pokušavaju i ne čine ništa što bi bilo protivno njihovom sadržaju, i neka ih ne dopuste da drugi na neki način pokušaju i da se to dogodi, inače će pasti u najtežu nemilost nas i naših naslednika, pa osim toga što će se njihov njihov čin obezvrediti, platiće samim tim globu od Trideset Maraka u Zlatu(triginta Marcarum Auri puri), i to jednu polovinu fisku ili našoj blagajni, a drugu onima koji su pretrpeli nepravdu. Po svedočenju ovog pisma, koje je potpisano našom rukom i overeno našim većim visećim pečatom.
Dato u našem gradu Beču, dana dvadeset četvrtog, meseca aprila, godine hiljadu sedamsto četrdeset treće, a naših kraljevina treće.”
MARIJA TEREZIJA
(M.P.)
K. grof od Ulfelda.
Na sopstvenu zapovest svetog kraljevskog veličanstva.
Jox. Kristof Bartenštajn.
Dinko Davidov, „Srpske privilegije carskog doma habzburškog, NS, 1994, str. 97.
Karl von Czoernig, "Ethnographie der österreichischen Monarchie", Wien, Vol. III, 1857., str. 75.
„Milostivo, dakle, razmatrajući najizvrsnije zasluge spomenutog Patrijarha, Arhiepiskopa i Mitropolita ARSENIJA JOVANOVIĆA i celokupnog plemena ilirskog - to, naime što je u nedavnom turskom ratu, po primeru svog prethodnika ARSENIJA ČARNOJEVIĆA, Patrijarha, odnosno Mitropolita, napustio svoje patrijaršijsko sedište u Peći i s ilirskim narodom koji mu je bio poveren prešao iz Turske u naše oblasti, što je isti narod ohrabrio na pružanje vernih i korisnih usluga nama i našem uzvišenom Domu, a isti narod, dobro opremljen velikim brojem naoružanih četa prikupljenih iz kraljevstava Ugarske, Hrvatske i Slavonije i dostojno snabdeven vojnim potrebama nabavljenim o sopstvenom trošku, hrabro i odvažno borio se protiv svih naših neprijatelja, zajedno s našim vojskama utaborenim u Bavarskoj, Češkoj i Italiji, i time kako valja ispunio svoju podaničku i vazalsku obavezu - a obećava i želi da je i ubuduće ispuni; s tim razloga, budući da je sve dobro i pohvalno obavljeno, na delu potvrđeno i po sebi poznato, mi milostivo prihvatamo najponizniju molbu rečenih molilaca i na osnovu pouzdanog znanja, razumne odluke, odlučne volje i punine carske i kraljevske moći i vlasti, ovim ljubazno overavamo i sasvim i u svemu milostivo odobravamo i potvrđujemo gore spomenute privilegije, slobode, preimućstva, koja im je svojim kraljevskim otvorenim pismom u celini i pojedinostima njegovog sadržaja premilostivo dodelio naš preuzvišeni gospodin deda, a potvrdili ih, kao što je rečeno, naš preljubazni gospodin stric i preslavni roditelj.
Radi toga, ovim pismom ozbiljno nalažemo i zapovedamo našim sudovima, kako crkvenim, tako svetovnim, svim skupa i svakom ponaosob; najzad, svim našim državljanima, ministrima i službenicima, ma kog stepena, čina, dostojanstva i imena, te ostalim podanicima našim, vernim i ljubaznim: neka dozvole da spomenuti Patrijarh, Mitropolit i Arhiepiskop, i celokupni naš rečeni narod rascijanski na miru i bez ikakve neprilike, smetnje i uznemiravanja koriste, uživaju i raduju se, svim skupa i svakoj ponaosob, napred navedenim privilegijama, preimućstvima, slobodama, ovlašćenjima, milostima, dopuštenjima, odobrenim i potvrđenim ovim našim otvorenim pismom; neka ih učvrste i odbrane u njima, i neka ih takođe štite od svih onih koji bi ih napadali, uznemiravali i nanosili im štetu - onoliko puta koliko to od vas, ili jednog od vas budu zatražili rečeni Arhiepiskop i oni koji su mu potčinjeni, i to sve donde dok ovaj narod ili pleme rascijansko bude istrajavalo u neumanjenoj vernosti i odanosti nama i našem uzvišenom austrijskom Domu.
Neka ne pokušavaju i ne čine ništa što bi bilo protivno njihovom sadržaju, i neka ih ne dopuste da drugi na neki način pokušaju i da se to dogodi, inače će pasti u najtežu nemilost nas i naših naslednika, pa osim toga što će se njihov njihov čin obezvrediti, platiće samim tim globu od Trideset Maraka u Zlatu(triginta Marcarum Auri puri), i to jednu polovinu fisku ili našoj blagajni, a drugu onima koji su pretrpeli nepravdu. Po svedočenju ovog pisma, koje je potpisano našom rukom i overeno našim većim visećim pečatom.
Dato u našem gradu Beču, dana dvadeset četvrtog, meseca aprila, godine hiljadu sedamsto četrdeset treće, a naših kraljevina treće.”
MARIJA TEREZIJA
(M.P.)
K. grof od Ulfelda.
Na sopstvenu zapovest svetog kraljevskog veličanstva.
Jox. Kristof Bartenštajn.
Dinko Davidov, „Srpske privilegije carskog doma habzburškog, NS, 1994, str. 97.

Karl von Czoernig, "Ethnographie der österreichischen Monarchie", Wien, Vol. III, 1857., str. 75.