Kafić Dobro jutro, dobar dan, laku noć i dobrodošli vol 10

Inače sad se odmaram i slušam muziku. Divno je veče i uživam. Jele smo neke fine stvari za večeru, dok dremnem, odoh pod tuš.
Opremila sam se konačno kako sam htela. Sad lepo otvorim orman i lepo biram šta ću obući. Na put ću poneti sve same nove stvari, kao i njih dvoje.
Ćerka je častila piće.
Ovih dana sam toliko i tako lepo spavala, odmorila se konačno malo, a oko ručka i kuhinje se nisam mnogo baktala, stvarno sam 4 dana potpuno uživala ovde kod kuće.
 
Veče.
Nas dve smo izašle i bilo je baš fino.
Ova 4 dana odmora sam baš lepo koristila, šoping, izlasci, odmor, spavanje.
Čula sam ovu pesmu i mnogo mi se sviđa.
Baš sam se opustila.
Dugo sam se mislila da li da pišem ili ne pišem o tome, da vam ne objašnjavam, ali rešila sam to da podelim sa vama.
Od 1. oktobra sam unapređena. 🌈

Čestitke od srca.
 
Dobro veče po drugi put.
Ovde mi je u sobi i malo hladno, iskreno.
Spremamo se.
Nešto mi se već i spava, pečem njemu pite za večeru pa ne mogu još da dremam.
Sinoć sam sama zaspala na krevetu. Najviše to volim.
Danima sam u kuhinji bila opuštena hm šta sam uopšte spremala... Ne znam, ali gladni bili nismo. 4 dana od odmora koja su baš iskorišćena. Dok mu ispečem ove pite, odmah ću u krevet. Treba još štošta da zapišem, kad ustanem da pušim, onda ću.
Lep provod i danas, ali sam već pospana, ko dete, ne stižem da obradim sva dešavanja.
Mogu u svom stilu da kažem da sad nema trte vrte, samo trte, ako me razumete. Mada, uopšte mi teško ne pada. I ja sam bez sumnje evoluirala.
 
Spremamo se za put. Idemo kod njegovih. Pakovanje, raspremanje, trči oko kola, pa daj ručak, danas baš u poslu.
Ali ćemo tamo odmarati. Nekoliko dana ću pobeći iz ove gradske gužve i vrućine.
Spakovala se, preparkirala sam kola. Imam još ručni prtljag da spakujem, hranu i vodu, istuširam se i spremim ručak na brzinu. Jedva smo zatvorile torbu, ali sam za divno čudo spakovala skoro sve što sam htela. 3 varijante u kući, i 4 izlazne. I 4 pari obuće. Jedino neku jaknicu nemam gde, jedino u torbu kod mene, ili jednu rolčicu. Spakovala sam i torbu sa hranom. Poneli smo hranu za pse odavde. Treba i komp da nosim. Još da pogledam jednu posudu od sladoleda, i da ne zaboravim hleb da ubacim posle ručka. Ja sam uglavnom sve svoje izlazne varijante ponela, nove. Ćerka je ponela knjige da uči, prijavila je ispite.
Muž je poneo stvari kao da će ostati mesec dana :lol:
Sad malo da se odmorim pa pod tuš i da spakujem moju ručnu torbu.
Posle da ručamo.
Komšija će obilaziti stan i cveće dok nismo tu.
Nešto sam se i umorila malo. Poneću komp ako produžimo boravak za koji dan, da mi ne ustreba.
Malo sam se od jutros sabrala oko puta pa mi je lakše. Nismo na trkama, taman da ne idemo po vrućini. Moram još nazuvice za put da nađem.
A kakav je to odmor ako negde malo ne odskitaš. Vreme će biti promenljivo, od kupanja ništa, to kad se vratimo ovde, ali ići ćemo malo u skitnju i izlaziti, svako veče naravno, jer je muž tamo izvestan selebriti u svom mestu, pa se moramo jeli pokazati. Orman kao da je mrav počešao, toliko sam malo stvari ponela, ali dovoljno obuće, to je bitno. Ćerka nikad manje stvari nije ponela, manje i od mene.
Samo da ne bude hladno. Ja ništa za hladnije vreme nisam ponela sem trenerke. Videću da dodam nešto ako bude moglo. Tuš ću brzinski, sređena sam, samo pred put. I ručak brzinski i sudove. Imam dosta stvari u svoju torbu, to ću na kraju.
 
Screenshot_20220810-123300_Chrome.jpg


Bez carapa ovih...nekada je moda bila lepa normalna interesantna...probala bih ovo...
 
Nismo otputovali. Sednem ja u kola, mi već pošli, vidim kočnica ne hvata. Muž jedva nađe majstora u kraju da nas primi. I gorivo natočili, i sve spakovali, i ajd ipak da odemo do majstora da kaže može li da se vozi. Jok. Kočnice ne valjaju. Srećom bili smo blizu kuće i vratismo se. Hvala Bogu pa nismo otišli, mogli smo poginuti. Pre nego što je njegov drug njih vozio kad su išli, kola su radila normalno. Ja ih nisam vozila otkako su se vratili. Sada ne mogu da se voze. Dođosmo kući, kola su na parkingu. Bogu da zahvalim što smo se vratili, spasili smo se.
Svekrva je mnogo razočarana, ali šta je tu je. Živi smo, zdravi, kući smo, sve je u redu, ići ćemo kad popravimo kola. Odmor ostaje u Beogradu. Ona ionako mora da sprema ispite, posle da idemo ne možemo. Srećom pa smo se vratili, sva sreća. Neću uopšte o tome da razmišljam.
Kad popravimo kola, ići ćemo neki vikend, uzeću ja dva dana od odmora, nisam sve potrošila.
Eto tako, od puta ništa, ali hvala Bogu mi smo dobro, to je jedino važno, je bo te auto.
 
Moj plan za odmor otišao je u vetar. Ostaje mi samo da uživam ovde kod kuće. Barem ću se naspavati, naizlaziti i stvarno odmarati. Sad šta je tu je. Nema više kukanja. Napraviću i da ovaj odmor drugog kursa bude lep. Barem ću se stvarno odmoriti od svega.

Dobro je da se sve završilo bez većih posledica.
To je najbitnije.
Verujem da ćeš već naći način da svo troje uživate u odmoru.
Pardon, svo petoro.
 
ima i ona druga, svi srecni zavrseci su samo price koje nisu ispricane do kraja:))
ili, zivot je neizleciva bolest sa smrtnim ishodom :kafa:
pa da, zavisi gde zelis da zaustavis film :)
a ko bas zeli/ume/moze zivi neku svoju paralelnu realnost u odabranoj omiljenoj sekvenci il vodjen o ideji postojanja iste fokusirano i s ljubavlju hita ka njoj
i sve prividno deluje ok dok iluziju ne ulupa realnost, pa kolko traje da traje
 
pa ne znam, meni se sve relativizovalo
jer nikad nam nista gore nije bilo posle najgoreg
i nikad nam nista bolje nije bilo posle najboljeg
zivot je oscilacija, mit o nekoj imaginarnoj sreci je jedna od romanticarskih zabluda..
sto sam starija, to sam sve vise uverena da covek treba da tezi miru, ravnotezi, stabilnosti, a da onda iz toga izvire i sreca i spokoj
 
pa da, zavisi gde zelis da zaustavis film :)
a ko bas zeli/ume/moze zivi neku svoju paralelnu realnost u odabranoj omiljenoj sekvenci il vodjen o ideji postojanja iste fokusirano i s ljubavlju hita ka njoj
i sve prividno deluje ok dok iluziju ne ulupa realnost, pa kolko traje da traje
Nema zaustavljanja ...proslost se vidi jasno tek kad ispravke iste nema...skoro je ubijena osoba u blizini...krenula da udje u taksi lik neki drugim kolima naleteo ... krvava fleka na asfaltu ostala...to se vrv ispere vodom eto...Zivot je jedno veliko nista bas nista sad si tu sutra te nema...nikom nista...
To je pravi krvavi zivot te treba gledati lepsu stranu makar bila iluzija da ima neki razlog za ustajanje ujutru...makar na silu...
Zato sto svakom moze da se desi ...uopste nema veze ko je tu sta osobe nema te nema...
 
@koto moje vreme je
Screenshot_20220811-131216_Chrome.jpg
...tenzija stalna od koje se sklanjam dajem sav moguci prostor da bi bilo makar bez losih reci...glasno tiho kako god...zato sto najmanja nebitna sitnica povod je za eksploziju...gde ne ide da odcutim...pojela bi se u sebi...dok se ko treba da bude na mojoj strani sklanja...ucutkuje me da zastiti sebe...tako da je to kako ce jednom biti dobro nada ...ako je uzaludna kao sto pises nemam razlog da zivim otvorila si mi oci...
 
Poslednja izmena:
zauz, ja nisam psiholog i bojim se da ne kazem nesto pogresno..
kad neko kaze nemam razloga da zivim, ja zabagujem.
nije mi namera bila da ti otvaram oci, nisi ti dete da ti neko otvara oci
svako je odgovoran za sebe i svoj zivot, a svest o smrti koja nas sve ceka, moze obesmisliti sve sto radimo i mislimo i osecamo, ili naprotiv, dati pun sjaj svakom trenutku jer znamo da je mozda poslednji
zivot nema drugog smisla osim da smo zivi.
zivi smo zauz.
sada.
vidimo, cujemo, mirisemo, disemo
to je mnogo.
to je sve.
 

Back
Top