SamanthaJones
Elita
- Poruka
- 16.124
Nema tu pravila draga Samanta! Ja sam ti ziv primer.
Kod mene u familiji je vecina zenske dece. I u prvoj trudnoci, verovala ili ne, ja sam na 3 dana pred porodjaj pomislila sta ako je musko!?Sve do tog momenta se podrazumevalo da je zensko i ni jednom nisam pomislila da moze da bude drugacije. Kad sam se prepala i rekla muzu - tesio me cele noci da je 100% zensko "on zna"
I samo sam o zenskim imenima razmisljala...I rodila se moja devojcica!!!
Kad sam sa sinom videla da je sin - nisam smela cerki kuci da prijavim! Ona je htela sestru i tacka (jer je vec imala 2 sestre od tetke i to joj je bilo normalno). Imala je sedam i po godina i onda smo isle zajedno da kupujemo za bebu: ona uzima sve roze i cipkasto, karnerasto, cveckasto,... - a ja placam jer ne smem da kazem da je brat!![]()
I sve vreme sam brinula kako cu ja sa muskim - kad to ne umem...Ali sve se ume kad se oni onako maleni pojave u nasim zivotima. To je nevidjeni preobrazaj i dzaba su sve price ovog sveta - dok se licno ne uveris.
Taj fenomen kad sve prestane da bude vazno u odnosu na dete - ne moze da se isprica...![]()
Kako je to lepo,..ja nemam taj osecaj da zelim da imam decu jos, a sada kad odrastaju sta je bolje?
mislim da li su ono devojcice vise pazljivije i slusaju a muski su onako male harambase deru se, lome
penju na glavu????
Moj brat i ja smo totalno obrnuti...dok smo bili deca ja sam bila losa i bezobrazna a on divan
a sad obrnuto


Sve do tog momenta se podrazumevalo da je zensko i ni jednom nisam pomislila da moze da bude drugacije. Kad sam se prepala i rekla muzu - tesio me cele noci da je 100% zensko "on zna" 



i pored brda svoje odece