Dobijam batine jedanput, dva puta na dan?

nipošto. nijedno dete nikada nisam udarila.
Zavisi od deteta i situacije.
Primer 1.
Moj primer. Mali 5-6 godina, igra se napolju, znojav. Pocinje kisica. Zovnemo ga sa balkona supruga i ja da udje unutra. Nece, vice jos malo . Sidjem dole ispred zgrade i kazem mu da mora unutra, kisa je, znojav je, prljav je. I dalje odbija, uporan ko magarac. Objasnim mu da ce biti kaznjen ako ne krene kuci. Ne hebe zivu silu .Ostaje znaci mogucnost da ga pustim da sa 6 godina radi sta hoce ili da reagujem. Jak trzaj njegove kose iznad uveta, moj urlik i drzanjem za kragnu ga odvucem kuci.
Danas ima 16 godina i kad mu to pricam, smeje se i kaze - sto me vise ne istambura.

Primer 2

Nasa prijateljica koja kao trudna objasnjava supruzi i meni kako NIKAD nece tuci svoje dete.
Proslo isto 5-6 godina i mi se setimo njenih reci i pitamo je, kako stoje stvari. Smeje se i kaze - bas prosle sedmice sam ga izlemala.
Ona umorna ko pas posle posla, u kuhinji. Suprug ekstra radi nakon njegovog posla. Mali ulazi spolja sa rukama ko da je radio u rudniku . Ona mu kaze da hitno opere ruke i vraca se u kuhinji da joj klopa ne zagori.
On kaze - hocu mama -
Posle par minuta, ona ulazi u dnevnu sobu, mali ne da nije oprao ruke vec je uzeo i neku poluistopljenu cokoladu ( bilo vrelo leto) i onda obrisao i blato i cokoladu sa ruku o glanc novu zavesu. Zasto, niko ne zna, sigurno ga roditelji nisu ucili da brise ruke o zavesu .Dobio je takvu porciju vaspitnih po zadnjici da to vise nikad u zivotu nije ponovio.

Evo ga sad 14 godina, divan decko, nije postao nasilnik, nije istraumiran, ne fali mu ama bas nista.
 
Mislim da o ovoj temi mogu da pricaju samo oni koiji imaju decu.
Pravu meru strogoće je ekstremno tesko pronaći.
Batine su lake, iz perspektive roditelja - istuces dete i resis jedan problem. Ali vrlo lako stvaras drugi, a mozda i treci.
Razgovor sa decom je tezak jer oduzima mnogo vremena i energije roditeljima. A roditelji nemaju toliko ni vremena ni energije. Ovo razume svaki roditelj koji se opredelio da vaspitava decu bez batinanja. Neke stvari moras, bukvalno, satima da pricas i bezbroj puta ponavljas.
A cesto, pogotovo todlere - decake, moras da fizicki obuzdavas, za sta trebaju jake ruke i zdrava ledja.
Primer:
- Dete od 3 godine trazi nesto nerealno. Roditelj mu razgovorom objasnjava da to ne moze. Dete krene da vristi i da se baca po podu. Na javnom su mestu. Dete to radi 30 minuta, ne prestaje, ne odustaje.
Roditelj ima opcije:
1. Da stoji i gleda, i ceka da se smiri. To moze potrajati i 2 sata (bukvalno).
2. Da podigne dete, i odnese ga do kuce. Za to treba ozbiljna fizicka snaga jer todleri su danas teski i do 20kg, a kada besni i koprca se dok ga nosis, kao da nosis 40kg. Da ne pominjem kako izgleda slika roditelja koji nosi dete koje tako vristi u koprca se.
3. Da ga istuče bas dobro, dok se ne smiri. Time rizikuje traume kod deteta i probleme sa socijalnom sluzbom.
4. Da popusti i ispuni detetu zelju.

Sta biste vi uradili?
Pitanje je za roditelje.
Sa decom sam se pre kupovine dogovarao, sta da kupimo a zatim da gledaju sta jos ima pa da razmisle do sledece kupovine.
Uglavnom je funkcionisalo, jednom mi je sin poceo da kmeci za nesto, kupio sam odmah, ne cekajuci da eskalira.
Ali sam mu potom rekao da nece da ide u prodavnicu mesec dana, tako je i bilo.
 
Sa decom sam se pre kupovine dogovarao, sta da kupimo a zatim da gledaju sta jos ima pa da razmisle do sledece kupovine.
Uglavnom je funkcionisalo, jednom mi je sin poceo da kmeci za nesto, kupio sam odmah, ne cekajuci da eskalira.
Ali sam mu potom rekao da nece da ide u prodavnicu mesec dana, tako je i bilo.

Kako se dogovaras sa todlerom od 2.5 godine? :)
 
Kako da onda obavis kupovinu ako nema ko da cuva decu? Ljudi koji nemaju ko da im cuva decu moraju sa decom svuda.
Malo ima takvih.Nek dete cuva drugi roditelj dok jedan ide u kupovinu.Jedino samohrani roditelji bez porodice imaju problem.
Valjda rade, posle posla nek skoknu na 5 min da kupe sta treba.Ako ne rade a nemaju nikog - kako zive , od cega?
 

Iskrene ispovesti beogradskih osnovaca koje će vas naterati da se zamislite nad DANAŠNJIM DRUŠTVOM​

Učenici trećeg razreda govore o batinama koje dobijaju.
Na TikTok kanalu @krozistoriju koji se bavi pričama iz prošlosti koje nam pomažu da lakše razumemo sadašnjost pojavio se zanimljiv snimak.
Naime, na njemu vidimo i slušamo učenike trećeg razreda jedne beogradske osnovne škole koja govore o batinama koje dobijaju kod kuće.

Možda bi danas ovako nešto bilo nezamislivo, ali kako je snimak načinjen, sada davne, 1981. godine minulog veka, to celoj ovoj priči daje sasvim drugačiji, simpatičniji, ton.

- Ja dobijam batine jedanput, dva puta na dan - kaže nasmejani dečak koji i otvara ove ispovesti.
Ja dobijam batine kajišem i boli - takođe kroz smeh priča drugi.

Na pitanje novinarke da li su batine neophodne jedan od učenika kaže da jesu.
- Kada deca ne mogu nešto da shvate, onda se malo mozak prodrma i onda sve shvate.

U komentarima na ovaj snimak odmah se razvila žična rasprava onih kojima se ovo dopada i onih koji su zgroženi celom pričom.
- Meni se srce slama što su ova deca zlostavljana i indoktrinisana da misle da su zaslužili batine - napisala je jedna komentatorka.

- Ovo je snimak pre 40 godina, koliko su deca bila pametna i razumna - napisao je drugi.

https://www.tiktok.com/@krozistoriju?referer_url=www.sd.rs/vesti/drustvo/batine-deca-2023-11-23&refer=embed&embed_source=121355059,121351166,121331973,120811592,120810756;null;embed_masking&referer_video_id=7304672673181846790

Srbija danas
********************
Ako smo mislili da se nešto promjenilo u školama ili svedeno na neki minimum, izolovane slučajeve i sl, ovo nam dodje kao neki šamar ili opomena da nije sve onako kako izgleda, kako se misli da (ni)je tako.Mada školsko nasilje nije isto što i roditeljsko nasilje, ostavlja traga na psihu deteta u velikoj meri.
Neverovatno je koliko ova deca izgledaju zrelije od danasnje dece, tj, vecine.

Treba razlikovati nasilje od vaspitnih metoda i to nije roditeljsko nasilje,osim mozda kod jedne devojcice od ovih sto su dali intervju.
 
Ne mora u trznom centru, na ulici. Na igralistu. Bilo gde.
Deca su raznolika. Temperamenti razliciti, ide jacina od 1 do 100.

Jednostavno se ne bacaju sva deca.

Moje dete ima mana ali nikada nisam dozivela da sam zbog njega posramljena.
Da li je uvek savrseno? Nije.
Ponekad je nervozno, pospano, prehladjeno a neko mu se jednostavno i ne svidja.

Medjutim, od bebe sam ga tretirala kao zivo bice sa kojim se razgovara, nisam ga tukla, nisu ni mene tukli, nisu ni muza tukli i zbog tog iskustva tvrdim da tako ne mora.
Licno nisam ni za celicenja, kupanje u 'ladnoj vodi i spavanje na promaji, sedenje tri sata iznad nepojedenog rucka ili gladovanja satima jer se nesto nije pojelo.
Nema potrebe. Nisu deca urodjenici, divlje pleme koje treba prepraviti motkom.

A ako se baca, necemo ici u trzni centar. Trzni centri su ionako samo za ponekad, deci je u njima sa razlogom dosadno. Ako se svuda baca, hajde da vidimo zasto se baca, polako, neki razlog postoji.
 
Poenta je da to bacanje nije do roditelja nego do deteta.
Ima neverovatno tvrdoglave i temperamentne dece. A ima i jako mirne i sa kojima je sve izuzetno lako.

Nece biti, dete uci od bebe da nesto moze a nesto ne moze.
Kada mora u krevet, kada mora da se okupa, kada je brokoli posluzen, kada idemo u setnju .

Bacaju se deca usled nedoslednosti.
Ukoliko majka na prvo bacanje kaze "druze, ovo nije okej ponasanje, sta se desilo?".
Ukoliko se nista nije desilo, hajde smiri se na je'n, dva, tri. Ne smiris se. Sine, ako ponovis moracemo da odemo jer ovo nije okej.
Ponovis i - odlazite.
Nema daljih pregovora.

Nema kazne, nema grdnje, nema ponizenja, samo - odredjeno ponasanje je pohvalno i pozitivno, stimulisemo pozitivno i prekidamo negativno. Vremenom pohvale deluju kao droga i deca sama zele da budu dobra jer imaju samopouzdanje, hvale ih, obracaju im se sa postovanjem i deca to vole.
Pokude dovode do gubitka istog te kazne stvarno nisu prakticne. Jos je gore ogovaranje deteta pred drugima dok ono slusa. Uzas.

Tako da...baca se, ne nasedaj na to da ima buran temperament koji ce kasnije pokazati liderske kvalitete. Daj sansu da se popravi, jedanput, dvaput, treci put frp, za ruku i bez ljutnje sa tvoje strane odlazite. Kasnije objasnjenje i to je to.
Ma kakav lider bilo dete sutra u njegovom interesu je da zna da se ponasa pristojno. A kada je slobodno neka juri i pentra se.
 
Nece biti, dete uci od bebe da nesto moze a nesto ne moze.
Kada mora u krevet, kada mora da se okupa, kada je brokoli posluzen, kada idemo u setnju .

Bacaju se deca usled nedoslednosti.
Ukoliko majka na prvo bacanje kaze "druze, ovo nije okej ponasanje, sta se desilo?".
Ukoliko se nista nije desilo, hajde smiri se na je'n, dva, tri. Ne smiris se. Sine, ako ponovis moracemo da odemo jer ovo nije okej.
Ponovis i - odlazite.
Nema daljih pregovora.

Nema kazne, nema grdnje, nema ponizenja, samo - odredjeno ponasanje je pohvalno i pozitivno, stimulisemo pozitivno i prekidamo negativno. Vremenom pohvale deluju kao droga i deca sama zele da budu dobra jer imaju samopouzdanje, hvale ih, obracaju im se sa postovanjem i deca to vole.
Pokude dovode do gubitka istog te kazne stvarno nisu prakticne. Jos je gore ogovaranje deteta pred drugima dok ono slusa. Uzas.

Tako da...baca se, ne nasedaj na to da ima buran temperament koji ce kasnije pokazati liderske kvalitete. Daj sansu da se popravi, jedanput, dvaput, treci put frp, za ruku i bez ljutnje sa tvoje strane odlazite. Kasnije objasnjenje i to je to.
Ma kakav lider bilo dete sutra u njegovom interesu je da zna da se ponasa pristojno. A kada je slobodno neka juri i pentra se.
Skros sam saglasna.
Mogu djeca da budu teza za saradnju ali to samo znaci da ti moras vise truda da ulozis.
Ove opcije koje je @Frederick_ naveo, pod 1 i 4 nisu uopste varijante koje pomazu.
Prva znaci da roditelj ne radi nista. Stoji i gleda. To nikako ne moze biti opcija, ni kod manjih ni vecih prestupa. Mozda kod kucnog kreveljenja, glupira se pa ga pustis.
Varijanta 4 je cista kapitulacija i poziv djetetu da to opet radi.
Broj 3 djeluje ali to je izaslo iz mode. Vidimo kakvi su danasnji zreli ljudi i vidimo da batine ne donose dobro.

To divljanje mora odmah da se prekine. Nema divljanja. Nema stajanja pored i gledanja.
Mi nismo imali situacije u javnosti. Ali desava se kod kuce da se rasplace jer nesto nece. Probudi se nervozan i nece da obuje carape jer njih nije lagano obuti.
Desilo nam se da dodje iz vrtica nervozan i vec sa vrata haos, nece cipele da izuje, nece da opere ruke, nece nista sta je ustaljena rutina. Vice, ma nista nije u redu. Kada je ustinuo muza, skontamo da ga je neko stipao u vrticu. Jedva muz kroz pricu izvuce i ko ga je stipao.

Tako da ta ruzna ponasanja mislim da idu iz par razloga.
Stres usled neceg. Recimo umora, nespavanja, kod naseg je bio taj stres iz vrtica. Mora dijete to da izbaci iz sebe. Ako je u javnosti, mora da se dijete izvede iz tog okruzenja. Ne moze se umorno dijete odvesti u kafanu i ocekivati da sjedi i hekla.
Drugo je neispunjena zelja kod mladjih kada ne znaju da kontrolisu emocije. Ali i tu je isti mehanizam. Nekome radi da se dijete pusti da se isplace, nekome pomaze da zagrli dijete i ono se smiri. Ali mora da se skloni, ne moze igracka, placi ali ako ne prestaje odmah tu, idemo vani pa placi, nece sigurno da dreci prodavacici na uvo.
 
Skros sam saglasna.
Mogu djeca da budu teza za saradnju ali to samo znaci da ti moras vise truda da ulozis.
Ove opcije koje je @Frederick_ naveo, pod 1 i 4 nisu uopste varijante koje pomazu.
Prva znaci da roditelj ne radi nista. Stoji i gleda. To nikako ne moze biti opcija, ni kod manjih ni vecih prestupa. Mozda kod kucnog kreveljenja, glupira se pa ga pustis.
Varijanta 4 je cista kapitulacija i poziv djetetu da to opet radi.
Broj 3 djeluje ali to je izaslo iz mode. Vidimo kakvi su danasnji zreli ljudi i vidimo da batine ne donose dobro.

To divljanje mora odmah da se prekine. Nema divljanja. Nema stajanja pored i gledanja.
Mi nismo imali situacije u javnosti. Ali desava se kod kuce da se rasplace jer nesto nece. Probudi se nervozan i nece da obuje carape jer njih nije lagano obuti.
Desilo nam se da dodje iz vrtica nervozan i vec sa vrata haos, nece cipele da izuje, nece da opere ruke, nece nista sta je ustaljena rutina. Vice, ma nista nije u redu. Kada je ustinuo muza, skontamo da ga je neko stipao u vrticu. Jedva muz kroz pricu izvuce i ko ga je stipao.

Tako da ta ruzna ponasanja mislim da idu iz par razloga.
Stres usled neceg. Recimo umora, nespavanja, kod naseg je bio taj stres iz vrtica. Mora dijete to da izbaci iz sebe. Ako je u javnosti, mora da se dijete izvede iz tog okruzenja. Ne moze se umorno dijete odvesti u kafanu i ocekivati da sjedi i hekla.
Drugo je neispunjena zelja kod mladjih kada ne znaju da kontrolisu emocije. Ali i tu je isti mehanizam. Nekome radi da se dijete pusti da se isplace, nekome pomaze da zagrli dijete i ono se smiri. Ali mora da se skloni, ne moze igracka, placi ali ako ne prestaje odmah tu, idemo vani pa placi, nece sigurno da dreci prodavacici na uvo.

Lepo je procitati realnog roditelja.
Deca placu, nije im dan, imaju karakter i nema savrsenog deteta koje je uvek zrelo i mirno.
To nije ni fer ocekivati.
Ponekad je dete blize karakterno jednom roditelju, i to je okej.
I ti tantrumi nisu prijatni deci i treba ih povesti ne samo zbog drugih koji se krste jer su oni i njihova deca savrseni, vec i zbog deteta jer ono nema zrelost da se skloni samo a ko zna sta ga muci.

Moje dete je imalo uvek elektricno praznjenje. Ono je mirno, veselo i od reda ali ko hoce da ga isprovocira to moze lako da uradi na emociju.
Negiranjem, izolovanjem, ima tih decaka tipa necemo ovog u drustvu, a onda plane na neku glupost isto kod oca. I stvarno se isplace preko mere, ne vredi ni kaznjavati ga, ono samo gore bude. Najmanje vredi inat sa njim. Najbolje je pustiti ga polako i biti nezan i dati mu tihu sobu. Tako se smiri najbolje jer on nije besan vec povredjen. Njemu bi strog roditelj bio pakao.
 
A u kojoj to državi? Nekako me asocira na Koreju, Zimbambve...
Srbija.


Lice mlađe od 18 godina života može da zasnuje radni odnos samo na osnovu nalaza nadležnog zdravstvenog organa kojim se utvrđuje da je sposobno za obavljanje poslova za koje zasniva radni odnos i da takvi poslovi nisu štetni za njegovo zdravlje. Troškove lekarskog pregleda za lica koja su na evidenciji nezaposlenih koju vodi republička organizacija nadležna za zapošljavanje - snosi ta organizacija.

Radni odnos može da se zasnuje sa licem koje ima najmanje 15 godina života i ispunjava druge uslove za rad na određenim poslovima, utvrđene zakonom, odnosno pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova, u skladu sa odredbom člana 24. stav 1. Zakona.
 

Back
Top