Ne govorim lazi ,ali ponekad tresnuti istinu u lice coveku bez obzira na posledice,moze da bude surovo.
Na primer obolelom od raka sasuti u lice istinu,bas nemora,jer si mu mozda ubio nadu u ozdravljenje.
Ovo samo radi ilustracije, da nije uvek sve crno ili belo, postoji mnogo sivih nijansi izmedju..
ps..I nemoras meni da govoris o ezoterijsko-metafizickom pristupu,tu sam dosta potkovana,ali covek
dolazi u razne situacije, kad je najbolje da precuti, ako nije izricito upitan.
Ja recimo, imam sposobnost da iscjeljujem tijela i duh ljudi, kao u ostalom i svoje. I imao sam primjere kada su ljudi istinski bili obuzeti tom bolešću. Ja im nisam ništa lagao, recimo, jer kada sam ja bio u poziciji da sa njima o tome govorim, ONI su već imali informaciju od nekog drugog...od doktora, koji su im morali reći istinsko TRENUTNO stanje njihovog organizma, to im je dužnost. Naravno, pri tome se ne smije upotrebljavati pozicija doktora, liječnika, kojom se oboljelom čovjeku s autoritetom (kakav doktori imaju danas) govori kako mu je po tom njegovom 'stanju' ostalo da živi još godinu dana, šest mjeseci i slično. To je ono što se ne smije činiti. Ta laž, a jeste laž, jer istinu o dužini životnog iskustva samo Život ZNA, dakle sam BOG, ta laž dakle pod uticajem 'autoriteta', nekoga u koga se ima povjerenja, dobija sasvim drugo dejstvo; dejstvo PRESUDE. BOG ne sudi, ne sudimo ni mi. Stoga, iako je neko već obaviješten da se u njegovom tijelu odvija nekakva unutrašnja borba između ćelija, to nije niti smije da bude razlog da Doktor 'nagađa' koliko je još vremena ostalo da ta individua živi. Sama ta sugestija čini čovjeka da povjeruje autoritetu te se predaje presudi umjesto da se okrene Zdravlju.
Bolest se inače mora liječiti, da, a tijelo i duh ISCJELJIVATI. I sve dok postoji i jedan trun nade, to je pravi momenat da se proces destrukcije pretvori u proces konstrukcije. Biće, koje čovjeka čini čovjekom, može u tom jednom trenu, a kojem bi drugom, preokrenuti usmjerenje svoje namjere. Ukoliko se usmjeri prema iscjeljenju njegov duh i tijelo bit' će iscijeljeni, kad-tad, a ako nastavi da se usmjerava ka bolesti (negativnosti), destrukciji, ishod je jasan.
Dakle, prava istina, koju bilo ko može da kaže nekome ko 'boluje od raka' jeste da je njegovo trenutno stanje takvo-kakvo je ali da u ovom trenu,
sada, samo ako to i poželi, ta individua može da promijeni tok svoje realnosti i da svojom voljom iscijeli i duh i tijelo. To je prava istina kojom ne narušavaš i ne sugerišeš išta što će narušiti dobrobit te individue. Takođe, ti pri tom nikada nisi izustila niti jednu jedinu laž. Od tog momenta, toj individui je dato do znanja da ukoliko nastavi istim načinom života kao do tada da će i tijelo nastaviti da propada istim tempom, te da (ako još uvijek želi živjeti u tom tijelu) mora nešto i da mijenja, mora da mijenja navike.