Disleksija i prijemni za srednje

Znači da ti vrlo dobro znaš na šta ja mislim ali da bi bila politički korektna više voliš eufemizme.

Obzirom na to kako tumačite i izvrćete reči na ovom podforumu (zanimljiv fenomen?!) rekla bih da je disleksija izgleda krenula u pravcu epidemije :lol:


Ако није низак коефицијент интелигениције у питању - шта јесте? И којом методом се утврђује које дете је ''глупо'' које није?

Дај, дефиниши, да бисмо избегли извртања и наопако схватање...
 
Sad mi pade na pamet, pošto nije zgoreg od glupih pitanja se braniti još glupljim.....

Je li, Hellen, je l se to meni čini ili bi ti svu decu iz tvog razreda, koja su ispod proseka, poslala u anton skalu?

Tako nešto je i Hitler zamišljao... :neutral:
 
Sad mi pade na pamet, pošto nije zgoreg od glupih pitanja se braniti još glupljim.....

Je li, Hellen, je l se to meni čini ili bi ti svu decu iz tvog razreda, koja su ispod proseka, poslala u anton skalu?

Tako nešto je i Hitler zamišljao... :neutral:


Причамо озбиљно о поремећају који реално постоји, ову тему читају родитељи такве деце, којима, веруј ми, уопште није лако да читају како се спрдаш са тиме, и како се ругаш нечему што их вероватно јако боли. Сутра ћеш бити родитељ, ко зна шта може да те задеси... :confused:

Питала сам те лепо, двапут си избегла одговор, што ме и не чуди, с обзиром на непозавање материје о којој говориш.

Свако дете пре уписа у школу пролази тестирање које врше психолози и педагози. То ваљда знаш. Ја не одлучујем о томе јер то није моја компетенција.
Уколико дете у самом току школовања покаже заостајање у развоју, шаље се на додатна тестирања - категоризацију. Деца која нису способна да прате наставу у редовној школи - похађају специјалне школе.

Очигледно немаш најбољу представу о специјалним школама. То нису лагери и казамати, то су школе у којима су програми и методе прилагођене управо таквој деци, и у којима се та деца стичу знања у мери и на начин који су прилагођени њиховим способностима, оспособљавају да сутра постану способни да брину сами о себи, оспособљавају се за одређена занимања у складу са њиховим могућностима.

Ова тема је отворена и постављена као лепљива да би била информација родитељима који имају такву децу. Није ''Шта мислите о дислексичној деци'', нити ''Ваше мишљење о томе да ли дислексија постоји или не''. Молим те да испоштујеш ову тему.
 
Поново отључавам тему, али напомињем да ово није тема о томе да ли дислексија постоји као поремећај или не. Ко има таквих дилема - нека о томе отвори тему на пдф Здравље.

Сваки спам ће бити брисан, а провокације санкционисане.
 
Smatram da takvoj deci treba pomoci i podrzavam akciju. Ali, ako sam dobro razumela, oni ce biti u istoj prostoriji sa ostalom decom gde ce im dezurni citati pitanja ili upisivati odgovore. Zar nece time ometati ostalu decu? Sudeci po procentima od npr. 20 dece u jednoj ucionici moguce je da ce cetvoro biti sa diksleksijom. Neka je i samo dvoje, to znaci da ce dezurni stajati pored njih svo vreme i citati im pitanja. Sta je sa drugom decom, mozda je njima potrebna tisina da se koncentrisu na resavanje zadataka? I da li ce dezurni pored takve obaveze stici da pomognu i drugima oko eventualnih nejasnoca? Ako vec postoji toliki broj dece sa disleksijom, mislim da bi trebalo da im se obezbedi i posebna ucionica, pa dezurni nastavnik moze lepo glasno i jasno da im cita. I njima bi bilo lakse, ne bi morali sapatom da se sporazumevaju sa nastavnicima, a ne bi ometali ostale.
 
Smatram da takvoj deci treba pomoći ali da u Srbiji zaista ima, možda, dva takva deteta :rumenko:
Pa je cela ova priča nešto poput Suzan Bojl, izuzetna prilika da se prdonje pokažu kao preduzimljivi ljudi, dok se u pozadini umire od gladi na ulicama. Eto.

NE, dakle, nisam uopšte želela da pričam o tome da li disleksija postoji, iako će svaki treći stanovnik planete da tvrdi da je "blago disleksiččan" danas jer je to bože tako kul :roll: novi izraz koji svi "gotive"..... a osim toga imamo i taj momenat genija..... tu priču ja nisam započela, naprotiv.

Samo toliko.
 
Poslednja izmena:
Smatram da takvoj deci treba pomoci i podrzavam akciju. Ali, ako sam dobro razumela, oni ce biti u istoj prostoriji sa ostalom decom gde ce im dezurni citati pitanja ili upisivati odgovore. Zar nece time ometati ostalu decu? Sudeci po procentima od npr. 20 dece u jednoj ucionici moguce je da ce cetvoro biti sa diksleksijom. Neka je i samo dvoje, to znaci da ce dezurni stajati pored njih svo vreme i citati im pitanja. Sta je sa drugom decom, mozda je njima potrebna tisina da se koncentrisu na resavanje zadataka? I da li ce dezurni pored takve obaveze stici da pomognu i drugima oko eventualnih nejasnoca? Ako vec postoji toliki broj dece sa disleksijom, mislim da bi trebalo da im se obezbedi i posebna ucionica, pa dezurni nastavnik moze lepo glasno i jasno da im cita. I njima bi bilo lakse, ne bi morali sapatom da se sporazumevaju sa nastavnicima, a ne bi ometali ostale.

Valjda se toga neko setio, nadam se. Mada to je već pitanje organizacije. inače, slažem se da toj deci treba pomoć.
 
Ovo je mali off, ali ima veze sa temom i stvarno mi treba savet/misljenje prosvetnih radika:

Dakle, roditelj deteta vam skrene paznju na to da je dete disleksicno i disgraficno. Dete pokazuje sve simptome - diktati, pismeni, etc. su katastrofa, nasuprot tome kad dete usmeno odgovara prica je drugacija potpuno. Nema strucno postavljene dijagnoze.

Pitanje je: sta vi radite kao nastavnik? Upucujete dete na testiranje? Kod psihologa? Nekog drugog?

Da li postoji neka vasa obaveza po ovom pitanju, ili prosto insistirate na medicinskoj dokumentaciji a u medjuvremenu dete i dalje dobija lose ocene?
 
Ovo je mali off, ali ima veze sa temom i stvarno mi treba savet/misljenje prosvetnih radika:

Dakle, roditelj deteta vam skrene paznju na to da je dete disleksicno i disgraficno. Dete pokazuje sve simptome - diktati, pismeni, etc. su katastrofa, nasuprot tome kad dete usmeno odgovara prica je drugacija potpuno. Nema strucno postavljene dijagnoze.

Pitanje je: sta vi radite kao nastavnik? Upucujete dete na testiranje? Kod psihologa? Nekog drugog?

Da li postoji neka vasa obaveza po ovom pitanju, ili prosto insistirate na medicinskoj dokumentaciji a u medjuvremenu dete i dalje dobija lose ocene?


Професори разредне наставе ( учитељи) оспособљени су да препознају дислексију и дисграфију. Не знам за професоре предметне наставе, али требало би да јесу.
У школи постоје педагог и психолог који би то такође могли да констатују.
Ја лично не тражим да родитељ донесе дијагнозу неке ,,више инстанце''. Оцењујем усмено изражавање, помогнем детету да прочита, не терам га да чита пред одељењем... (Зна се на који начин се ради са таквом децом)

Но, није лоше да донесе дијагнозу баш због уписа у средњу школу или због разних просветних радника који често то називају безобразлуком или нерадом. :sad2:

Не може добити лошу оцену за нешто што није способан да уради, а може да то искаже на други начин.
 
Да би дете могло да буде ослобођено одређених школских активности - мора да има препоруку стручне особе: лекара, психолога, дефектолога... да бих, на пример, као одељенски старешина могла и Одељенско веће званично да упознам са тиме и да им скренем пажњу да том детету посвете посебну пажњу и да му омогуће другачије услове током провера знања (ја тренутно имам такво дете у одељењу).

Наставник историје, рецимо, у 5. разреду има само један час недељно - не може се од њега очекивати да сам препозна дислексију код ученика... Сличан је случај са многим другим наставницима који имају мали број часова недљено, а много одељења... Стога јесте потребан званични лекарски извештај - да се не бисмо ослањали на прептоставке или лаичке дијагнозе родитеља...и да то буде речено јавно, те да стога буде обавезујуће за све наставнике.
 
Poslednja izmena:
Ovo je mali off, ali ima veze sa temom i stvarno mi treba savet/misljenje prosvetnih radika:

Dakle, roditelj deteta vam skrene paznju na to da je dete disleksicno i disgraficno. Dete pokazuje sve simptome - diktati, pismeni, etc. su katastrofa, nasuprot tome kad dete usmeno odgovara prica je drugacija potpuno. Nema strucno postavljene dijagnoze.

Pitanje je: sta vi radite kao nastavnik? Upucujete dete na testiranje? Kod psihologa? Nekog drugog?

Da li postoji neka vasa obaveza po ovom pitanju, ili prosto insistirate na medicinskoj dokumentaciji a u medjuvremenu dete i dalje dobija lose ocene?

Ako si u Beogradu, najbolje je da odes do Zavoda za poremecaje govora u Kralja Milutina. Oni ce obaviti sve testove, ako je potrebno, dete ce biti ukljuceno u terapiju a posto imaju puno iskustva, pomocice i u kontaktu sa skolom.

Ako hoces detaljnije, javi mi se na PM.:D
 
Zato sto se o tome nije pre ni znalo.
Ja planiram da testiram sebe (u 32-oj godini!) jer imam simptome koji se pod stresom pretvaraju u paniku a i uvek sam znala da nesto nije tu u redu: levo-desno, gore-dole, to mi je konstantna konfuzija, pojedina slova mi uopste nisu bila jasna na koju stranu idu, uspanicim se pred svakim nizom brojeva i redovno ih sve izobrcem - brojevi telefona, adrese...itd. Sat mi je nocna mora!!! Ako me pitas koliko ima sati a sat je sa kazaljkama, moracu dobro da razmislim pre nego sto odgovorim jer ne znam! Ako nesto kuvam, moram da zapisem tacno vreme kad sam pocela a onda moram da odem do sata i fizicki (prstom :lol:) izbrojim po 5 minuta (vizuelno valjda, grupisem ih) - ali zeno, ja to po satu prstom, ne mogu drugacije. :neutral:
Uvek sam imala uzasne probleme sa matematikom - taj stepen potpunog nerazumevanja o cemu se radi se uopste ne moze prepricati. Dok sam recimo u stanju da rasturim bilijar koji je cista geometrija i koji sam ubila od kad sam prvi put uzela stap u ruke bez da mi je ista objasnjeno.
I kad sam u panici a treba nesto da napisem (mada nisam imala problema sa pisanjem, u pocetku da ali tu sam izmisljala neke precice, ne mogu ni da objasnim), ne umem ni da se potpisem i uzasno mi je poremecen rukopis (a nekad se i mislim sta je B a sta D :roll:).
I moram konstantno da se proveravam, to mi ide na nerve a i ta panika kad me spici, to se stvarno ne da opisati.

Idem da se testiram, volela bih da znam da li sam ipak samo glupa. :lol:
hehe vrlo slicni simptomi koje i ja imam...nikad nisam volela matematiku jer sam uvek imala problema upravo sa brojevima i cesto sam morala vizuelno da ih predstavljam da bih razumela,a da ne pricam sto sam nesposobna da pamtim vise od dva broja duze od nekoliko sekundi :lol: e sad moji to nisu znali,pa su pokusavali na "silu" da rese tako sto su me terali vise da vezbam i rezultat je bio nikakav :neutral: uvek sam imala dobre ocene iz ostalih predmeta a uvek se zlopatila sa tom matematikom...slicna stvar je i za sat,uvek stanem i brojim ko slepica :sad2: a kada sma u jednom periodu imala da vezbam puno zadataka desavalo mi se jako cesto da imam ispravan rezultat i u poslednjem stadijumu zadatka kada ga izvodim umesto 0.95 napisem 0.47 :confused: i tada sam toga bila svesna u trenutku kada sam pisala,ali u vecini slucajeva nisam pa ce se desiti da pogresno prenesem broj u sledeci red,da prepisem plus umesto minusa i slicno...jako sam se patila i dan danas se patim sa brojevima...ista stvar je sa slovima pa u brzini napisem cesto (i to se desava i kada kucam) b umesto d ili p, q umesto p, u engleskom m umesto w i tako gomila slova koje se na neki nacin mogu zameniti,a da ne pricam sto stalno gutam slova ili ponavljam reci :roll: i tako mislila sam do nedavno da je to zato sto sam aljkava i brzopleta,dok slucajno u razgovoru sa strucnim licem nisam krenula da kukam sta mi se desava i kako sam opet zabrljala zadatak i kaze zena a pa to ti je blazi oblik diskalkulije i disgrafije po ovim simptomima sto si mi rekla,pri cemu do tada pojma nisam imala da to u opste postoji (znala sam za disleksiju)...malo sam guglala posle i pronadjoh jos slicnih simptoma...e sad meni to nije u nekom naglasenom obliku da bi me TOLIKO ometalo u ucenju i radu,ali ako dodas na to i cinjenicu da sam levoruka i da ne vidim sta pisem,bude malo nezgodno i jako usporava kada radim zadatke jer za njih znam da moram sto puta da se vracam da proveravam da nisam progutala neki broj,pogresno prepisala postavku ili sta god slicno...i oni brojevi po svoj prilici jesu tacni,ali u pitanju su uglavnom blazi oblici tih poremecaja pa se cesto tumace ko povrsnost,aljkavost ili sta god slicno...da nisam oduvek bila dobar ucenik,jos bih uzela to zdravo za gotovo,al ovako ne ide :lol:
 
Sve ovo sto navode UnBeso i Banshee jesu simptomi disleksije, disgrafije, diskalkulije. One su obicno povezane, izmedju ostalog, sa slabom orijentacijom u prostoru i vremenu. Kod nas se o ovome vrlo malo govori.
Procitala sam celu temu, i vidim da Lexa kontrira uporno. Razumem sta zeli da kaze i slazem se da je procenat nerealan, kao i to da je prepoznala nesto kao pomodarstvo, da tako nazovem tu pojavu da sve sto je sa zapada je tacno i tako, i oni sve znaju bolje, a nama super dodje da, kad ne znamo sta bismo, nadjemo dobro opravdanje za svoj nerad, greske, "glupost".
Ali, ovakve dece ima, i ne moze se to poreci. Nisam sigurna da svaki ucitelj ume to da prepozna, pa cak ni ja (radim kao psiholog u OS). Sto puta se podsetim koji su to bese simptomi, posaljem dete kod koleginice u skolski dispanzer, na svakom Nastavnickom vecu davim sa pricom o tome, i molim kolege da mi posalju dete za koje sumnjaju da ima neki od problema, da ga ne svrstaju odmah u "kategoriju" lenjih i bezobraznih. Odazovu se poneki ucitelji, jer njima to najvise upada u oci-pri ucenju slova i brojeva. Kod takvog deteta po pravilu je prava zbrka u svesci i radnim listovima, obicno ne znaju desno-levo, poneki su i levoruki. Ali, malo ih ima, bar kod mene.
Postavljacica teme nije zelela da kaze da je dete o kome se radi genije, samo eto nikako da "zapne" da nauci da cita, vec je, pretpostavljam, htela da ukaze da dete nema snizene intelektualne potencijale, pa da zbog toga ne moze da nauci, vec ima realan zdravstveni problem. Inteligencija se ne ogleda samo u pismenosti, vec na primer, u opstoj informisanosti, manuelnoj spretnosti, recniku, razumevanju prostornih odnosa, uocavanju veza medju datim elementima...Prema tome, relativno lako se moze utvrditi da se u vecini oblasti takva deca snalaze.
 
Htela sam prvo da se nadovezem na text koji je napisala Lexa, ali ipak necu, na kraju krajeva tekst je za "bez komentara". Majka sam cije dete ima problema u pisanju i čitanju. Trenutno idemo kod logopeda koja je konstatovala da postoje znaci disleksije. Tek smo na pocetku. Mogu samo da kazem da moje dete nije ni razmazeno, ni lenjo a ni nedisciplinovano i da vredno radimo svakod dana, ali jednostavno ne ide. Krenuli smo na terapije pa cemo videti. Zaista smo tuzni svi u porodici a mojoj cerkici je najgore a citanje joj predstavlja "nocnu moru". Tesko je gledati svoje dete kako place i muci se i trudi se ali ne ide, pa me zaista iznenadjuju komentari o "razmazenoj deci koja moraju vise da se potrude". Molim vas da podelite sa mnom iskustva kako se boriti sa disleksijom, ako imate razne prakticne savete.
Takodje me interesuje da li je neko imao iskustva sa lekom "NIMON" logoped je to prepisala mojoj cerki.
Unapred hvala!
 
Mogu samo da kazem da moje dete nije ni razmazeno, ni lenjo a ni nedisciplinovano i da vredno radimo svakod dana, ali jednostavno ne ide.
Pa eto postoji dijagnoza i za ovo nabrojano, i to su odlučili da eufemistički pretvore u poremećaj tipa "nije dete krivo" što je profesoru nabilo stolicu u oko. Dakle, ne može se jednostavno reći mali je mentol i treba mu disciplina, nego "moje dete je, zlato, samo žrtva tog strašnog ataka na ličnost od strane nekih baš strašnih hormona".

Tako se i u ovom slučaju ne može reći ono što je očigledno, nego dete ima "disleksiju" jer to zvuči tako mnogo više kul.


A ne sećam se ni šta sam pisala samo verujem da bih se sa svime opet složila :)
 
Poslednja izmena:
Lexo, valjda je poenta cele ove price kako pomoci nekome ko ima problem, a ne kako naci sto pogrdniji naziv za njega :roll:

I za tu potrebu (poremecaj) da se nema ni malo saocecanja prema ljudima koji imaju neki problem postoji neka dijagnoza. Psihicki zdrav covek saoseca sa drugim ljudima.

Procitala sam celu temu i zao mi je zbog toga. Mogu samo da pretpostavim kako se osecaju ljudi cija deca imaju problem kada citaju ovo sto je napisano... Likovanje nad slabijim od sebe, odvratno.
 

Back
Top