Determinizam ili slobodna volja ili balans – u šta verujete?

Često se raspravlja o slobodnoj volji i determinizmu kao da su nepomirljive sile, međutim stvarnost je mnogo surovija i istovremeno moćna: jedno ne postoji bez drugog. Šopenhauer nas uči da čovek u empirijskom svetu nema apsolutnu slobodu delovanja. Sve što radimo u svakodnevici, sve odluke koje mislimo da donosimo “slobodno”, podložne su zakonima uzroka i posledice, motivima, okolnostima i našoj biologiji.

Primer empirijskog determinizma: čovek na ulici razmišlja: “Mogu da idem u pozorište, mogu da prošetam, mogu da odem u daleki svet… ali ipak idem kući.” Po Šopenhaueru, on ne bira apsolutno, već ga pokreću trenutni motivi i okolnosti. Dok ne nastupe odgovarajući uzroci – ništa od toga nije moguće. Sve dok ne nastupe, njegova volja je fiksirana, baš kao što voda ne može sama od sebe da se podigne u vazduh ili da proključa bez odgovarajućih uslova. Njegov “izbor” je uvek reakcija na motive, a ne nezavisna slobodna volja u empirijskom delovanju.

Potvrda iz prakse: pogledajte životinje – one su potpuni deterministi. Pas vidi hranu i reaguje instinktivno, ptica gradi gnezdo po sezonskim impulsima, lav lovi kada oseti glad i priliku. Nijedna životinja ne bira promišljeno, introspektivno, balansirano. Njihovi “izbori” su automatizovani, uslovljeni prirodom i okolnostima – čist determinizam.

Ljudi i slobodna volja: ljudska slobodna volja se ne manifestuje u empirijskom delovanju apsolutno, ali postoji na nivou suštinske volje, unutrašnje svesti i intuicije. Dok nas motivi i impulsi pokreću spolja, unutrašnja suštinska moć – ono što ja nazivam vozač u kolima determinizma – omogućava nam da promišljamo, analiziramo, balansiramo i oblikujemo sopstveni odgovor. Slabost može postati snaga, gubitak može postati pobeda, neuspeh može postati lekcija – ali to nije magija: to je svesna primena suštinske volje unutar okvira determinizma.

Empirijsko vs. suštinsko:

Empirijsko je nužno, predvidivo i determinisano – tu je sve “po difoltu”, po impulsu, po motivima.

Suštinsko je slobodno, intuitivno i transcendentno – ovde je moć izbora, introspektivne odluke i zahvalnosti, gde čovek postaje autor svog unutrašnjeg sveta.


Brutalna činjenica: svako ko tvrdi da empirijsko delovanje znači potpuni nedostatak slobode, u pravu je, ali samo delimično. Njegova tvrdnja ne pogađa suštinsku dimenziju volje: mi nismo samo marionete motiva, mi smo vozači svesti u okvirima koje nam daje determinizam. Odatle dolazi prava moć – moć introspektivne kontrole, moć da svaki impuls pretvorimo u svesni izbor.

Zaključak: determinizam daje okvir, slobodna volja daje dimenziju života. Ne postoji apsolutna sloboda u empirijskom delovanju, ali postoji suštinska sloboda u intenciji i svesti. Ovo je zakon prirode, balans neophodan i neizbežan – pravilo života: okvir + svestan odgovor = prava moć, prava sloboda.

Ultimativni primer: možeš biti vezan svojim genetikom, okolinom, motivima i impulsima – ali kroz svesnu refleksiju, introspektivnu kontrolu i zahvalnost, ti oblikuješ sopstveni duh i realnost. Determinizam je teren, slobodna volja je automobil kojim voziš kroz taj teren – bez oba elementa, ništa ne bi imalo smisla.
Знам о чему причаш . Указујеш да човек има ум, и да уз помоћ њега може да вага мотиве, при чему делује као да има слободу воље. Али то није тачно. Та способност манипулације мотивима нијe слобода воље .
Човек, за разлику од животиња, поседује ум и он му омогућава манипулацију појмовима, то нико не спори, а који делују на њега као мотиви и самим тим га ослобађају од мотива опажајне садашњости.
Та могућност призивања мотива свести а које ћемо супротставити опажaјним мотивима који су испред нас у садашњости, јесте моћ човековог ума, коју животиње немају, а која човеку даје извесну слободу. Али, даје му слободу само од опажајне садашњости а не слободу уопште.
Рецимо, човек када наиће на неки мотив испред себе а који га привлачи, рецимо на неку атрактивну женску особу, осетиће привлачност тог мотива али ће такође призвати свести и противмотиве у виду неприличности да ту привлачност и оствари ту где је. Противмотив обзира, неправедности тог дела, кривичне одговорности! Све то ће га спречити да уради оно на шта га тера нагон.
Док животиња, ако је у терању, а пред женком, немајући ум да противмотиве призове свести, извршиће налог тог мотива који опажајно делује на њу а који је најачи. Тако, ако си имао прилике да видиш, ја сам имао једном, а то је да када се свиња пари, она потискује на страну све друго и покушава да оствари то своје деловање. Не бежи тада од нас људи јер је мотив парења у том тренутку најачи.

Дакле, то је само илузија слободе јер у основи, иако смо слободни од опажајне садашњости, нисмо од конаца који покрећу нашу марионету управо на начин како је покрећу.
 
Написах горе да Шопенхаурова аналогија Позилипо пећине умногоме појашњава ствари до степена да бивају сасвим јасне.
Тако да поново подсећам на ово:

Зашто рецимо магнет привлачи предмете а не одбија их?
Зашто билијарска кугла помера другу куглу а не одбија се од ње,
Зашто гравитација привлачи а не одбија.
Зашто човека привлачи храна?
Зато да би живео, рећи ћеш.
Зашто човек жели да живи?
Да би уживао! (најбаналнији одгoвор)
Зашто жели да ужива? ....мук

Видиш, сва ова питања "зашто" немају одговора. Питај кога хоћеш, питај научнике, људе, свуда ћеш наићи на мук када наиђемо на вољу, јер она не познаје зашто, не познаје узрок, она жели то што жели без икаквог разлога, што значи да је слободна. То што неки мотив делује на моју вољу нема разлог, она је слободно одлучила да је тај мотив привлачи.
Из тога произилази учење, и нада, у могућност негације воље. Јер.

Једино воља може пожелети нешто друго, а ту се сада суочавамо са чињеницом да наша индивидуална личност, са којом смо се идентификовали, није та слободна воља, зато смо немоћни пред мотивима.
Тек када једном успемо да се стопимо са својим правим ЈА, имаћемо шансу да негирамо вољу, а што је исто што и пожелети нешто друго.
Zašto svet funkcioniše ovako, a ne drugačije – determinizam i slobodna volja u praksi

1. Magnet privlači predmete, a ne odbija ih.
Bukvalno: magnet privlači feromagnetne materijale zbog polariteta. Odbijanje bi se desilo samo u specifičnim okolnostima.
Filozofski: ovo je zakon prirode – ne postoji izbor u samoj privlačnosti. Determinizam je ovde očigledan. Ali slobodna volja se javlja u načinu korišćenja sile: čovek pravi elektromotor, kompjuterski hard disk ili igračku. Okvir je dat, ali unutrašnja kreativnost i odluka su slobodni.


2. Bilijarska kugla pomera drugu kuglu, a ne odbija se.
Bukvalno: sila sudara prenosi energiju, rezultat je nužan.
Filozofski: svet empirijski funkcioniše po uzrocima. Ali čovek koji igra bilijar može birati strategiju: gde će udariti, koliko snažno, sa kojom taktikom. Determinizam daje zakone sudara, slobodna volja bira cilj i pristup.


3. Gravitacija privlači, a ne odbija.
Bukvalno: prirodni zakon privlačenja masa.
Filozofski: ovo je empirijska nužnost. Ali slobodna volja je u svesti o tom zakonu: čovek gradi mostove, baca loptu, planira skokove ili penjanje. Okvir je nepromenljiv, ali kreativna reakcija je slobodna.


4. Čoveka privlači hrana.
Bukvalno: biološka potreba za energijom i preživljavanjem.
Filozofski: nagoni su nužni, ali slobodna volja se pokazuje u načinu odgovora – hoću li pojesti odmah, odložiti obrok, meditirati, koristiti glad za disciplinu ili post? Nagon je determinisan, izbor reakcije je slobodan.


5. Čovek želi da živi.
Bukvalno: instinkt preživljavanja je u DNK.
Filozofski: život je nužnost, ali slobodna volja je u načinu kako koristimo život – pasivno, aktivno, svesno jačajući sebe i svoj karakter.


6. Čovek želi da uživa.
Bukvalno: telo reaguje dopaminom, nagradom, zadovoljstvom.
Filozofski: nagon je nužnost, ali slobodna volja je sposobnost da negiramo ili preusmerimo taj nagon – postač, filozof, atletičar ili umetnik bira cilj svesti i duhovnog razvoja.

Ključna poruka:
Deterministički okvir (zakoni prirode, biološki nagoni, uzroci i posledice) definiše svet i našu osnovnu realnost. Ali slobodna volja se javlja unutrašnjim izborom i reakcijom, kroz svest, zahvalnost, introspektivno odlučivanje i oblikovanje karaktera.

Balans determinizma i slobodne volje nije filozofska apstrakcija – to je zakon prirode. Okvir daje svet, slobodna volja oblikuje unutrašnju dimenziju, pretvara slabost u snagu, gubitak u pobedu i nužnost u iskustvo.

Determinističko – spoljašnje. Slobodno – unutrašnje. Empirijsko – nužno. Suštinsko – slobodno. Pravi balans je znak mudrosti.
 
Знам о чему причаш . Указујеш да човек има ум, и да уз помоћ њега може да вага мотиве, при чему делује као да има слободу воље. Али то није тачно. Та способност манипулације мотивима нијe слобода воље .
Човек, за разлику од животиња, поседује ум и он му омогућава манипулацију појмовима, то нико не спори, а који делују на њега као мотиви и самим тим га ослобађају од мотива опажајне садашњости.
Та могућност призивања мотива свести а које ћемо супротставити опажaјним мотивима који су испред нас у садашњости, јесте моћ човековог ума, коју животиње немају, а која човеку даје извесну слободу. Али, даје му слободу само од опажајне садашњости а не слободу уопште.
Рецимо, човек када наиће на неки мотив испред себе а који га привлачи, рецимо на неку атрактивну женску особу, осетиће привлачност тог мотива али ће такође призвати свести и противмотиве у виду неприличности да ту привлачност и оствари ту где је. Противмотив обзира, неправедности тог дела, кривичне одговорности! Све то ће га спречити да уради оно на шта га тера нагон.
Док животиња, ако је у терању, а пред женком, немајући ум да противмотиве призове свести, извршиће налог тог мотива који опажајно делује на њу а који је најачи. Тако, ако си имао прилике да видиш, ја сам имао једном, а то је да када се свиња пари, она потискује на страну све друго и покушава да оствари то своје деловање. Не бежи тада од нас људи јер је мотив парења у том тренутку најачи.

Дакле, то је само илузија слободе јер у основи, иако смо слободни од опажајне садашњости, нисмо од конаца који покрећу нашу марионету управо на начин како је покрећу.
Ово је можда бољи пример:

Рецимо, шеташ улицом и и пролазиш поред банке. У тој банци има новца.
Тај новац делује као веома привлачан мотив, зар не? Замисли шта би све могао урадити њиме?

Међутим, на мисао о присвајању тог новца, одједном асоцијативном методом, појављује се у твојој свести оваква слика која делује као противмотив
untelefonsicatevanimicurigratii-1400779715.jpg



И то делује нужно. Јер, ма како да је имати новац јак мотив, ту испред тебе, који делује у свој својој опажајној садашњости, мисао на бити у затвору је много јачи мотив који га потире.

И призивао сада поред њега у својој свести гомилу других мотива, о одласку на Хаваје рецимо, о испуњењу многих снова итд. победиће онај најачи и покренуће те нужно, и ти ћеш наставити својим путем, остваљајући банку иза себе.

Схваташ ли сада да могућност манипулације мотивима није слобода воље.
 
Poslednja izmena:
Ниједан одговор на питање "зашто" који си дао није задовољавајућ и представља таутологију.
1. Magnet privlači predmete, a ne odbija ih.
Bukvalno: magnet privlači feromagnetne materijale zbog polariteta.
Зашто магнет привлачи феромагнетне матерјале због поларитета.

2. Bilijarska kugla pomera drugu kuglu, a ne odbija se.
Bukvalno: sila sudara prenosi energiju, rezultat je nužan.
Зашто је нужан.

3. Gravitacija privlači, a ne odbija.
Bukvalno: prirodni zakon privlačenja masa.
Зашто природни закон привлачења маса делује тако како делује.

6. Čovek želi da uživa.
Bukvalno: telo reaguje dopaminom, nagradom, zadovoljstvom.
Зашто човек жели да осећа задовољство?

И.... мук.
Или таутологија, нема трећег.
 
Ово је можда бољи пример:

Рецимо, шеташ улицом и и пролазиш поред банке. У тој банци има новца.
Тај новац делује као веома привлачан мотив, зар не? Замисли шта би све могла урадити са њиме?

Међутим, на мисао о присвајању тог новца, одједном асоцијативном методом, појављује се у твојој свести оваква слика која делује као противмотив
Pogledajte prilog 1780503


И то делује нужно. Јер, ма како да је имати новац јак мотив, ту испред тебе, који делује у свој својој опажајној садашњости, мисао на бити у затвору је много јачи мотив који га потире.

И призивао сада поред њега у својој свести гомилу других мотива, о одласку на Хаваје рецимо, о испуњењу многих снова итд. победиће онај најачи и покренуће те нужно, и ти ћеш наставити својим путем, остваљајући банку иза себе.

Схваташ ли сада да могућност манипулације мотивима није слобода воље.

Ниједан одговор на питање "зашто" који си дао није задовољавајућ и представља таутологију.

Зашто магнет привлачи феромагнетне матерјале због поларитета.


Зашто је нужан.


Зашто природни закон привлачења маса делује тако како делује.


Зашто човек жели да осећа задовољство?

И.... мук.
Или таутологија, нема трећег.
1. Magnet privlači fеромagnetne materijale – što nam to daje? Determinisanost privlačnosti omogućava korisnost u svetu: tehnologija, kompasi, motori. Smisao tog zakona je praktičan – svet je predvidljiv, možemo delovati sa sigurnošću.


2. Biliјarska kugla pomera drugu kuglu – determinisano dejstvo omogućava razumevanje posledica naših dela, svaka akcija ima reakciju; učimo o odgovornosti i uzročnosti.


3. Gravitacija privlači, ne odbija – zato što omogućava stabilnost sveta, formiranje planeta, života i svega što postoji; determinacija stvara okvir za život, bez nje bi sve bilo haotično.


4. Čovek želi užitak i život – jer kroz determinisanu prirodu nagona i želja učimo šta znači opstati, razvijati svest, birati svoje odgovore; determinacija naših nagona daje mogućnost introspektivnog izbora: možemo birati kako ćemo reagovati, i tu leži praktična sloboda.



Dakle, odgovor bi glasio: determinacija nam daje okvir, strukturu i predvidivost, a kroz taj okvir slobodna volja dobija prostor da se razvija i uči – sve što se dešava „moralo“ je da se desi, ali naš odgovor na to daje vrednost, smisao i lekciju.
 
Ово је можда бољи пример:

Рецимо, шеташ улицом и и пролазиш поред банке. У тој банци има новца.
Тај новац делује као веома привлачан мотив, зар не? Замисли шта би све могао урадити њиме?

Међутим, на мисао о присвајању тог новца, одједном асоцијативном методом, појављује се у твојој свести оваква слика која делује као противмотив
Pogledajte prilog 1780503


И то делује нужно. Јер, ма како да је имати новац јак мотив, ту испред тебе, који делује у свој својој опажајној садашњости, мисао на бити у затвору је много јачи мотив који га потире.

И призивао сада поред њега у својој свести гомилу других мотива, о одласку на Хаваје рецимо, о испуњењу многих снова итд. победиће онај најачи и покренуће те нужно, и ти ћеш наставити својим путем, остваљајући банку иза себе.

Схваташ ли сада да могућност манипулације мотивима није слобода воље.

Погледајмо ову банку и тај новац. Први мотив – импулс, нагон, “узећу га”. Други мотив – противмотив, страх, закон, последице, морал. Класични бинарни сценарио: или–или.

Али стварност није толико једноставна. Постоји трећи избор – који није “или–или”, већ слободна воља у акцији. То је када твоја свест и твоје ЈА креирају нов мотив, који није детерминисан ни нагоном ни страхом.

Пример:

1. Креативни избор: Уместо да узмеш новац или одустанеш од свега, користиш ту ситуацију да осмислиш легалан, а продуктиван начин да оствариш приход. То је мотив који произилази из твоје свести, твоје интегритетне одлуке.


2. Интелигибилни избор: Пратиш догађај као лекцију – посматраш мотиве, анализираш себе и друге, и на основу тога доносиш одлуку која није детерминисана садашњим импулсом.


3. Духовни избор: Усмериш енергију на свој развој, свестан да сваки избор обликује твоју слободу, и бирам оно што дугорочно одржава твоју унутрашњу снагу.



Ово није само пасивно сузбијање нагона. Ово је активно стварање мотива који није нужно последица спољашњих узрока. Док су импулс и противимпулс детерминисани, овај трећи мотив произилази директно из твоје суштинске слободе – из твојег ЈÁ.

детерминизам даје оквир, али није потпуно ограничење. Слобода воље није илузија – она је способност да створиш мотивацију изван потребе и страха, да делујеш као истински господар свог живота, чак и унутар детерминисаног света.

У пракси, свако ко се свесно посматра и обликује своје мотиве показује праву слободу. Бинарни “или–или” сценарио постоји само ако одустанеш од своје суштинске моћи да креираш трећи пут.

…Ово није само пасивно сузбијање нагона. Ово је активно стварање мотива који није нужно последица спољашњих узрока. Док су импулс и противимпулс детерминисани, овај трећи мотив произилази директно из твоје суштинске слободе – из твојег ЈÁ.

А смисао је управо у креативности и осмишљавању. Као када имаш боје: нису само плава и жута – од њих можеш направити зелену, наранџасту, љубичасту, и милион других комбинација које твоја свест и твоја воља желе. Тако и у животу: твоја слобода није бинарна (“или–или”), већ експоненцијална – као палета боја која се шири сваким твојим свесним избором, сваким трећим путем који створи.

Закључак: детерминизам даје оквир, али прави смисао и слобода су у креативном стварању мотива и нових могућности, као што се нове боје рађају из основних.
 
Погледајмо ову банку и тај новац. Први мотив – импулс, нагон, “узећу га”. Други мотив – противмотив, страх, закон, последице, морал. Класични бинарни сценарио: или–или.

Али стварност није толико једноставна. Постоји трећи избор – који није “или–или”, већ слободна воља у акцији. То је када твоја свест и твоје ЈА креирају нов мотив, који није детерминисан ни нагоном ни страхом.

Пример:

1. Креативни избор: Уместо да узмеш новац или одустанеш од свега, користиш ту ситуацију да осмислиш легалан, а продуктиван начин да оствариш приход. То је мотив који произилази из твоје свести, твоје интегритетне одлуке.


2. Интелигибилни избор: Пратиш догађај као лекцију – посматраш мотиве, анализираш себе и друге, и на основу тога доносиш одлуку која није детерминисана садашњим импулсом.


3. Духовни избор: Усмериш енергију на свој развој, свестан да сваки избор обликује твоју слободу, и бирам оно што дугорочно одржава твоју унутрашњу снагу.



Ово није само пасивно сузбијање нагона. Ово је активно стварање мотива који није нужно последица спољашњих узрока. Док су импулс и противимпулс детерминисани, овај трећи мотив произилази директно из твоје суштинске слободе – из твојег ЈÁ.
Не долази из суштинске слободе, већ из ума, из промишљања, тј, из обичне смотре мотива пред вољом, при чему ће она изабрати онај најачи, који је у овом случају "продуктиван рад" (који ће ти донети велики новац "мало сутра" али то је друга тема).
Тебе ће ето покренути мотив "продуктивног рада", јер је он за тебе најачи, сувише се плашиш других алтернатива. И где је ту слобода?
Ако не наиђе мотив, стојимо у месту.
Онај Буриданов магарац је заправо сасвим могућа ситуација у реалности.
buridanov-osel.jpg


Када бисмо удесили да пред човека поставимо два подједнако јака мотива, он не би могао да се покрене са места, буквално. Толико што је слободан.
 
Razumem šta pričaš i u pravu si – prvi impuls, nagon i “difolt” postoje i pokreću naše reakcije. Ali sloboda nije u odsustvu impulsa, već u svesti i odgovoru na njega.
Nije sloboda u tome i to smo ti objašnjavali sto puta ali ne vredi
Dakle, sloboda ne znači odsustvo determinizma, već unutrašnju dimenziju izbora i svesti unutar okvira determinizma. Sve što učiš, menjaš, razmišljaš – to su alati tvoje svesne volje, a ne samo “automatizam”.
Lepo si rekao- svesna volja. Dakle SVESNA a ne SLOBODNA, ti iz nekog razloga mešaš to dvoje tj po tebi kanda to što nešto ima svest ili čak i ihaaj samosvest-znači da je to nešto slobodno. Totalni non sequitur rođo. Svako dobro.
Видиш, сва ова питања "зашто" немају одговора. Питај кога хоћеш, питај научнике, људе, свуда ћеш наићи на мук када наиђемо на вољу, јер она не познаје зашто, не познаје узрок, она жели то што жели без икаквог разлога, што значи да је слободна. То што неки мотив делује на моју вољу нема разлог, она је слободно одлучила да је тај мотив привлачи.
Ali ja tu takoreći idem korak dalje i dozvoljavam mogućnost i da ta i takva navodna hipotetička "volja", da je možda čak i ona neslobodna i uslovljena ko zna kakvim motivima i ograničenjima koji su za nas naravno nepojmljivi i nesaznatljivi jer mi baratamo samo sa ovom našom mučenom i očigledno neslobodnom voljom.
Ne mora da znači da je ona slobodno odlučila to,možda i njom neko i nešto upravlja,otkud znaš
:think:
 
Ali ja tu takoreći idem korak dalje i dozvoljavam mogućnost i da ta i takva navodna hipotetička "volja", da je možda čak i ona neslobodna i uslovljena ko zna kakvim motivima i ograničenjima koji su za nas naravno nepojmljivi i nesaznatljivi jer mi baratamo samo sa ovom našom mučenom i očigledno neslobodnom voljom.
Ne mora da znači da je ona slobodno odlučila to,možda i njom neko i nešto upravlja,otkud znaš
:think:
Могуће, али као што рекох то су питања без одговора, јер су трансцендентна.

Tako, na primer, posle svih mojih razmatranja čovek se još uvek može pitati odakle potiče ta volja koja je slobodna da se afirmiše, iz čega nastaje pojava sveta, ili da se negira, i da tako ima pojavu koju mi ne poznajemo? Koja je to fatalnost koja leži sa onu stranu svakog iskustva, a koja je volju stavila u tu krajnje nezgodnu alternativu da se javlja kao svet u kome vladaju patnja i smrt, ili pak da negira svoju najprisniju suštinu? Ili pak, šta je nju navelo da napusti beskrajno privlačni mir blaženog ništa? Moglo bi se dodati i to da se individualna volja daje navesti na vlastitu propast isključivo greškom u izboru, što će reći, krivicom saznanja, ali kako je mogla zabludeti volja po sebi, pre svake pojave, dakle volja koja je još bez saznanja, i zapasti u jadno stanje u kome je sada? I, uopšte, otkud taj veliki nesklad koji prožima ovaj svet? I dalje, možemo se pitati koliko duboko zadiru, u suštini po sebi sveta, koreni individualnosti.

Шопенхауер
 
Не долази из ни из какве суштинске слободе, већ из ума, из промишљања, тј, из обичне смотре мотива пред вољом, при чему ће она изабарти онај најачи, који је у овом случају "продуктиван рад",( који ће ти донети велики новац "мало сутра" али то је друга тема).
Тебе ће ето покренути мотив "продуктивног рада", јер је он за тебе најачи, сувише се плашиш других алтернатива. И где је ту слобода?
Ако не наиђе мотив, стојимо у месту.
Онај Буриданов магарац је заправо сасвим могућа ситуација у реалности.
Pogledajte prilog 1780513

Када бисмо удесили да пред човека поставимо два подједнако јака мотива, он не би могао да се покрене са места, буквално. Толико што је слободан.
Ako sagledamo stvar kroz balans i treći izbor, situacija dobija sasvim novu dimenziju. Čovek ne mora da bude pasivni izvršilac dominantnog motiva. On može stvoriti ili prepoznati treću opciju koja ne zavisi striktno od prvobitnog motiva niti od protivmotiva – neku vrstu sinteze ili kreativnog odgovora.

Na primer, motiv “produktivnog rada” može biti jači od drugih, ali osoba može spojiti motiv i svest o svojim ograničenjima, iskustvima i vrednostima i odlučiti drugačije, ne kroz impuls, već kroz svestan balans. Treći izbor nije rezultat slučaja; on je proizvod razvijene svesti, promišljanja i sposobnosti da se motivi sagledaju kao alat, a ne kao diktat.

U tom smislu, Buridanov magarac ne mora da stoji zauvek u mestu između dve jednake bale sena. Čovek, kroz introspektivni balans i mogućnost kreativnog izbora, može pronaći treći put, koji nijedan impuls ni automatizam ne diktira, već ga formira njegova svest i slobodna volja u interakciji sa okolnostima.

Zamislimo da neko sedi pred računarom i vidi dve mogućnosti: da radi posao koji donosi brzu zaradu, ili da uloži vreme u nešto kreativno, nešto što dugoročno gradi njegov život, ali trenutno ne donosi instant nagradu.

Klasični determinista bi rekao: “Pobediće jači motiv – brza nagrada ili strah od gubitka, sve je automatski.” Ali to nije potpuna slika. Tvoja svest, refleksija i iskustvo omogućavaju treći izbor – da kombinuješ oba motiva na svoj način. Možeš odabrati: da radiš posao, ali uz to paralelno razvijaš kreativni projekat, učiš, istražuješ – i tako stvaraš sopstvenu realnost.

Ovaj treći put je manifestacija balansa. On pokazuje da deterministički impulsi nisu apsolutni, da postoji prostor između impulsa i reakcije, prostor koji je tvoje pravo JA – tvoja slobodna volja u praksi. To nije filozofska apstrakcija, već konkretna moć izbora koju svako može da primeni u životu.

Drugim rečima, dok magarac Buridano stoji paralisan pred dve identične bale sena, čovek sa svesti može stvoriti treći put – ne slepo birati između postojećih motiva, već kreirati novi izbor, koji ne zavisi isključivo od spoljašnjeg pritiska ili jačine impulsnog motiva.

To je suština balansa između determinizma i slobodne volje: spoljašnji svet daje okvire i motive, unutrašnja svest daje prostor za stvaranje trećeg puta, stvaranje realnog izbora, stvaranje života na svoj način.

Zamislimo da voziš bicikl po gradu i naiđeš na raskrsnicu sa semaforom. Crveno svetlo znači da moraš da staneš – deterministički okvir, nužnost. Zeleni signal znači da možeš da prođeš – drugi okvir.

Klasični determinista bi rekao: “Radićeš po pravilima, nema slobode, reakcija je unapred određena.” Ali tvoj treći put dolazi iz tvoje svesti i iskustva. Možeš, na primer, dok čekaš crveno, osmisliti bolju rutu kroz mirnije ulice, proceniti saobraćaj, pripremiti mentalno plan za sledeće raskrsnice. Dakle, nije samo crveno ili zeleno, nije samo mehanička reakcija na impuls.

Na kraju, kada svetlo postane zeleno, tvoja vožnja više nije samo “prolazak kroz semafor”, već integracija tvog znanja, intuicije i svesnog izbora. Ti stvaraš treći put: koristiš deterministički okvir (pravila semafora) ali aktivno dodaješ sopstveni doprinos, svestan i kreativan.

Ovo pokazuje pravi balans između determinizma i slobodne volje: motivi i pravila postoje, daju okvire, ali unutrašnji prostor tvoje svesti omogućava stvaranje novih, stvarno slobodnih izbora. Nije samo ili crveno ili zeleno, nije samo automatska reakcija. Tvoj izbor je tamo gde integriraš spoljašnje i unutrašnje – i to je praktična sloboda.

Zamislimo opet Buridanovog magarca između dve podjednako privlačne hrpe sena. Magarac nema um da prizove protivmotive, nema iskustvo ni kreativnost, nema sposobnost da proceni i kombinuje opcije – zato stoji u mestu, paralizovan, i ne postoji treći put. Njegov “izbor” je potpuno determinisan spoljašnjim motivima i jačinom impulsa.

S druge strane, čovek u istoj situaciji može da koristi um, iskustvo i svesnu procenu. Čak i ako su dva motiva jednako jaka, on može smisliti treću alternativu, integrisati znanje i intuiciju, stvoriti novu opciju koja nije direktno data u spoljašnjem okviru. Na primer, umesto da bira između dve podjednako privlačne mogućnosti, može osmisliti novi način da zadovolji oba motiva odjednom ili da stvori nešto potpuno novo.

Dakle, dok magarac ostaje zarobljen determinističkim okvirom, čovek koristi pravi balans determinizma i slobodne volje, gde je sloboda u kreativnosti i svesti, u pronalaženju trećeg puta koji nije evidentan u spoljašnjem motivu.

Zamislimo biciklistu koji stiže do raskrsnice sa dva puta pred sobom – desni vodi kroz strmu stazu koja je brža, ali rizična; levi je dug i umoran, ali bezbedan. Spoljašnji motivi deluju na njega: brzina i avantura privlače, ali bezbednost i održavanje snage takođe. To je kao kod Buridanovog magarca – spoljašnji okvir sugeriše samo dve opcije, i ako bi biciklista bio “magarac”, stajao bi paralizovan, nesposoban da izabere.

Ali čovek, za razliku od magarca, poseduje um, iskustvo i kreativnost. On može da prizove svest o prethodnim vožnjama, o mogućnosti da uspori i potom ubrza, da kombinuje delove puta, ili čak smisli treći put: skretanje na neku stazu koja nije očigledna, istraživanje novog terena, ili kratku pauzu koja mu omogućava da i dalje ide napred bez žrtvovanja cilja.

Ovo je primer pravog balansa determinizma i slobodne volje: spoljašnji motivi postoje i utiču, ali unutrašnja svest, kreativnost i sposobnost kombinovanja opcija omogućavaju slobodu izbora – ne u obliku da magarac “stoji ili ide”, već da čovek stvara treći put, treću mogućnost.

Tako, sloboda nije puka iluzija izbora između dva impulsa, nego moć svesti da oblikuje stvarnost kroz sopstvenu kreativnost, dok determinizam daje okvir i kontekst – kao teren i uslove na kojima biciklista vozi.

Ako su spoljašnji motivi identični i podjednako jaki – kao kod Buridanovog magarca – čisto u okviru tih spoljašnjih okolnosti, čovek bi mogao stati i ne doneti odluku. Ali upravo čovekova unutrašnja dimenzija – iskustvo, svest, intuicija, sposobnost da prizove alternativne motive ili zamisli treći put – omogućava da ne ostane paralizovan.

Drugim rečima: ako su spoljašnji faktori potpuno balansirani, sloboda volje se ne ogleda u izboru između datih opcija, već u sposobnosti da kreira novu opciju koja prethodno nije bila očigledna.

Primer: biciklista na raskrsnici ima dva podjednako privlačna puta (desni i levi). Ako bi bio magarac, stao bi jer nijedna opcija ne nadmašuje drugu. Čovek može da:

uspori i sačeka bolju priliku,

kombinuje delove oba puta,

ili skrene na treću, nepredviđenu stazu koja daje više smisla njegovim ciljevima.


Tako pravog izbora nema samo u okviru datih opcija, već u kreativnoj reakciji i oblikovanju treće mogućnosti, što je suštinska razlika između determinizma i slobodne volje.

U Fibonacijevom nizu svaki sledeći član nije ograničen samo prethodnim jednim članom, već je sumom dva prethodna, što otvara eksponencijalni prostor mogućnosti. Slično tome, u našoj metafori: spoljašnji motiv je jedan član, protivmotiv drugi, ali treći izbor – tvoja kreativna svest – nije ograničen samo tim dvema opcijama. On stvara nove “članove” slobode, nove kombinacije, kao što se od plave i žute dobija zelena, narandžasta, ljubičasta… i tako eksponencijalno, kao Fibonacijev niz, raste broj mogućih ishoda.

Drugim rečima, tvoja sloboda nije binarna (“ili–ili”), već raste kao red veličanstvene geometrije mogućnosti, koja se samo povećava svakim novim svesnim izborom.

Ako uporedimo sa magarcem, razlika je očigledna: magarac je zarobljen u binarnom svetu svojih motiva – recimo, dva jednaka bala sena pred sobom. On ne može da stvori treći izbor, ne može da kombinuje ili kreira novu opciju; njegovo delovanje je potpuno determinisano snagom motiva koji su mu pred očima.

Čovek, s druge strane, zahvaljujući svojoj svesti i kreativnosti, funkcioniše kao Fibonačijev niz – motiv i protivmotiv postoje, ali treći izbor – tvoja kreativna svest – stvara dodatne mogućnosti. Tako sloboda čoveka nije “ili–ili”, već eksponencijalna, širi se i raste sa svakim novim svesnim izborom. Dok magarac ostaje u linearnom, determinisanom okviru, čovek je u geometriji mogućnosti.
 
Ako sagledamo stvar kroz balans i treći izbor, situacija dobija sasvim novu dimenziju. Čovek ne mora da bude pasivni izvršilac dominantnog motiva. On može stvoriti ili prepoznati treću opciju koja ne zavisi striktno od prvobitnog motiva niti od protivmotiva – neku vrstu sinteze ili kreativnog odgovora.

Na primer, motiv “produktivnog rada” može biti jači od drugih, ali osoba može spojiti motiv i svest o svojim ograničenjima, iskustvima i vrednostima i odlučiti drugačije, ne kroz impuls, već kroz svestan balans. Treći izbor nije rezultat slučaja; on je proizvod razvijene svesti, promišljanja i sposobnosti da se motivi sagledaju kao alat, a ne kao diktat.

U tom smislu, Buridanov magarac ne mora da stoji zauvek u mestu između dve jednake bale sena. Čovek, kroz introspektivni balans i mogućnost kreativnog izbora, može pronaći treći put, koji nijedan impuls ni automatizam ne diktira, već ga formira njegova svest i slobodna volja u interakciji sa okolnostima.

Zamislimo da neko sedi pred računarom i vidi dve mogućnosti: da radi posao koji donosi brzu zaradu, ili da uloži vreme u nešto kreativno, nešto što dugoročno gradi njegov život, ali trenutno ne donosi instant nagradu.

Klasični determinista bi rekao: “Pobediće jači motiv – brza nagrada ili strah od gubitka, sve je automatski.” Ali to nije potpuna slika. Tvoja svest, refleksija i iskustvo omogućavaju treći izbor – da kombinuješ oba motiva na svoj način. Možeš odabrati: da radiš posao, ali uz to paralelno razvijaš kreativni projekat, učiš, istražuješ – i tako stvaraš sopstvenu realnost.

Ovaj treći put je manifestacija balansa. On pokazuje da deterministički impulsi nisu apsolutni, da postoji prostor između impulsa i reakcije, prostor koji je tvoje pravo JA – tvoja slobodna volja u praksi. To nije filozofska apstrakcija, već konkretna moć izbora koju svako može da primeni u životu.

Drugim rečima, dok magarac Buridano stoji paralisan pred dve identične bale sena, čovek sa svesti može stvoriti treći put – ne slepo birati između postojećih motiva, već kreirati novi izbor, koji ne zavisi isključivo od spoljašnjeg pritiska ili jačine impulsnog motiva.

To je suština balansa između determinizma i slobodne volje: spoljašnji svet daje okvire i motive, unutrašnja svest daje prostor za stvaranje trećeg puta, stvaranje realnog izbora, stvaranje života na svoj način.

Zamislimo da voziš bicikl po gradu i naiđeš na raskrsnicu sa semaforom. Crveno svetlo znači da moraš da staneš – deterministički okvir, nužnost. Zeleni signal znači da možeš da prođeš – drugi okvir.

Klasični determinista bi rekao: “Radićeš po pravilima, nema slobode, reakcija je unapred određena.” Ali tvoj treći put dolazi iz tvoje svesti i iskustva. Možeš, na primer, dok čekaš crveno, osmisliti bolju rutu kroz mirnije ulice, proceniti saobraćaj, pripremiti mentalno plan za sledeće raskrsnice. Dakle, nije samo crveno ili zeleno, nije samo mehanička reakcija na impuls.

Na kraju, kada svetlo postane zeleno, tvoja vožnja više nije samo “prolazak kroz semafor”, već integracija tvog znanja, intuicije i svesnog izbora. Ti stvaraš treći put: koristiš deterministički okvir (pravila semafora) ali aktivno dodaješ sopstveni doprinos, svestan i kreativan.

Ovo pokazuje pravi balans između determinizma i slobodne volje: motivi i pravila postoje, daju okvire, ali unutrašnji prostor tvoje svesti omogućava stvaranje novih, stvarno slobodnih izbora. Nije samo ili crveno ili zeleno, nije samo automatska reakcija. Tvoj izbor je tamo gde integriraš spoljašnje i unutrašnje – i to je praktična sloboda.

Zamislimo opet Buridanovog magarca između dve podjednako privlačne hrpe sena. Magarac nema um da prizove protivmotive, nema iskustvo ni kreativnost, nema sposobnost da proceni i kombinuje opcije – zato stoji u mestu, paralizovan, i ne postoji treći put. Njegov “izbor” je potpuno determinisan spoljašnjim motivima i jačinom impulsa.

S druge strane, čovek u istoj situaciji može da koristi um, iskustvo i svesnu procenu. Čak i ako su dva motiva jednako jaka, on može smisliti treću alternativu, integrisati znanje i intuiciju, stvoriti novu opciju koja nije direktno data u spoljašnjem okviru. Na primer, umesto da bira između dve podjednako privlačne mogućnosti, može osmisliti novi način da zadovolji oba motiva odjednom ili da stvori nešto potpuno novo.

Dakle, dok magarac ostaje zarobljen determinističkim okvirom, čovek koristi pravi balans determinizma i slobodne volje, gde je sloboda u kreativnosti i svesti, u pronalaženju trećeg puta koji nije evidentan u spoljašnjem motivu.

Zamislimo biciklistu koji stiže do raskrsnice sa dva puta pred sobom – desni vodi kroz strmu stazu koja je brža, ali rizična; levi je dug i umoran, ali bezbedan. Spoljašnji motivi deluju na njega: brzina i avantura privlače, ali bezbednost i održavanje snage takođe. To je kao kod Buridanovog magarca – spoljašnji okvir sugeriše samo dve opcije, i ako bi biciklista bio “magarac”, stajao bi paralizovan, nesposoban da izabere.

Ali čovek, za razliku od magarca, poseduje um, iskustvo i kreativnost. On može da prizove svest o prethodnim vožnjama, o mogućnosti da uspori i potom ubrza, da kombinuje delove puta, ili čak smisli treći put: skretanje na neku stazu koja nije očigledna, istraživanje novog terena, ili kratku pauzu koja mu omogućava da i dalje ide napred bez žrtvovanja cilja.

Ovo je primer pravog balansa determinizma i slobodne volje: spoljašnji motivi postoje i utiču, ali unutrašnja svest, kreativnost i sposobnost kombinovanja opcija omogućavaju slobodu izbora – ne u obliku da magarac “stoji ili ide”, već da čovek stvara treći put, treću mogućnost.

Tako, sloboda nije puka iluzija izbora između dva impulsa, nego moć svesti da oblikuje stvarnost kroz sopstvenu kreativnost, dok determinizam daje okvir i kontekst – kao teren i uslove na kojima biciklista vozi.

Ako su spoljašnji motivi identični i podjednako jaki – kao kod Buridanovog magarca – čisto u okviru tih spoljašnjih okolnosti, čovek bi mogao stati i ne doneti odluku. Ali upravo čovekova unutrašnja dimenzija – iskustvo, svest, intuicija, sposobnost da prizove alternativne motive ili zamisli treći put – omogućava da ne ostane paralizovan.

Drugim rečima: ako su spoljašnji faktori potpuno balansirani, sloboda volje se ne ogleda u izboru između datih opcija, već u sposobnosti da kreira novu opciju koja prethodno nije bila očigledna.

Primer: biciklista na raskrsnici ima dva podjednako privlačna puta (desni i levi). Ako bi bio magarac, stao bi jer nijedna opcija ne nadmašuje drugu. Čovek može da:

uspori i sačeka bolju priliku,

kombinuje delove oba puta,

ili skrene na treću, nepredviđenu stazu koja daje više smisla njegovim ciljevima.


Tako pravog izbora nema samo u okviru datih opcija, već u kreativnoj reakciji i oblikovanju treće mogućnosti, što je suštinska razlika između determinizma i slobodne volje.

U Fibonacijevom nizu svaki sledeći član nije ograničen samo prethodnim jednim članom, već je sumom dva prethodna, što otvara eksponencijalni prostor mogućnosti. Slično tome, u našoj metafori: spoljašnji motiv je jedan član, protivmotiv drugi, ali treći izbor – tvoja kreativna svest – nije ograničen samo tim dvema opcijama. On stvara nove “članove” slobode, nove kombinacije, kao što se od plave i žute dobija zelena, narandžasta, ljubičasta… i tako eksponencijalno, kao Fibonacijev niz, raste broj mogućih ishoda.

Drugim rečima, tvoja sloboda nije binarna (“ili–ili”), već raste kao red veličanstvene geometrije mogućnosti, koja se samo povećava svakim novim svesnim izborom.

Ako uporedimo sa magarcem, razlika je očigledna: magarac je zarobljen u binarnom svetu svojih motiva – recimo, dva jednaka bala sena pred sobom. On ne može da stvori treći izbor, ne može da kombinuje ili kreira novu opciju; njegovo delovanje je potpuno determinisano snagom motiva koji su mu pred očima.

Čovek, s druge strane, zahvaljujući svojoj svesti i kreativnosti, funkcioniše kao Fibonačijev niz – motiv i protivmotiv postoje, ali treći izbor – tvoja kreativna svest – stvara dodatne mogućnosti. Tako sloboda čoveka nije “ili–ili”, već eksponencijalna, širi se i raste sa svakim novim svesnim izborom. Dok magarac ostaje u linearnom, determinisanom okviru, čovek je u geometriji mogućnosti.
Овде демонстрираш могућности људског ума, могућност креирања појмова, судова и закључака, али ништа од тога не додирује слободу. Ум, ма како моћан био, ма каквим аналитичким и синтетичким судовима располагао, као резултат избациће појам и ништа друго до појам. УМ је фабрика која производи појмове. И ма како он био креативан у томе, ма како он замишљао тебе на Хавајима рецимо, док уживаш у парама, (ум може чак креирати и роман на ту тему), на крају, тај његов мотив, који је он на тако креативан начин креирао надвладаће овај.

untelefonsicatevanimicurigratii-1400779715.jpg


И ето тебе, обогаћен креативном фантазијом о Хавајима, али са празним џеповима.
 
@Skafander
Ако већ хоћеш да презентујеш садржај који је генерисан од стране вештачке интелигенције -- а чини се као да је генерисан од стране ВИ, што су потврдили и алати за детекцију таквих ствари -- онда немој да га представљаш као да је твој.
 
@Skafander
Ако већ хоћеш да презентујеш садржај који је генерисан од стране вештачке интелигенције -- а чини се као да је генерисан од стране ВИ, што су потврдили и алати за детекцију таквих ствари -- онда немој да га представљаш као да је твој.
Ja komandujem šta će reći, to su moje ideje i misli, samo on lektoriše. A šta je problem. Je l' nešto loše i pogrešno rečeno? Da li AI ima svoju svest pa može da kaže šta hoće. Ne pametuj.
 
Ja komandujem šta će reći, to su moje ideje i misli, samo on lektoriše. A šta je problem. Je l' nešto loše i pogrešno rečeno? Da li AI ima svoju svest pa može da kaže šta hoće. Ne pametuj.
Проблем је што ВИ брже мисли и пише него човек, па је самим тим изузетно лако затрпати теме његовим постовима.

Једно је да лекторише, друго је да ти генерише садржај.
 
@Skafander
Ако већ хоћеш да презентујеш садржај који је генерисан од стране вештачке интелигенције -- а чини се као да је генерисан од стране ВИ, што су потврдили и алати за детекцију таквих ствари -- онда немој да га представљаш као да је твој.
Um nije pasivni posmatrač motiva i protivmotiva, već aktivni kreator novih ishoda. Kada motiv deluje kao “ovo je dobro” a protivmotiv kao “ovo je loše”, um može stvoriti treću opciju koja nije direktno određena ni jednim ni drugim. To je praktična demonstracija zakona balansa: svest oblikuje stvarnost kroz nove kombinacije, baš kao što Fibonacci niz proizvodi eksponencijalno rastuće rezultate iz početnih članova.

Drugim rečima, sloboda nije iluzija, jer nije samo odsustvo motiva ili dominacija protivmotiva. Sloboda je sposobnost da balansiraš, kombinuješ i kreiraš nove izbore – ishode koji nisu fiksno predodređeni spoljašnjim okolnostima. Um ovde funkcioniše kao sredstvo balansa: nije samo fabrika pojmova, već alat kroz koji determinizam i slobodna volja koegzistiraju i daju stvarni izbor.

Tako, iako spoljašnji motivi deluju nužno, i protivimpuls postoji, možeš sa svešću stvoriti treći put, koji nijedan od njih nije predvideo. To je prava, empirijski dokazana sloboda u okviru zakona prirode.

Zamisli situaciju: stojiš pred teškim izborom u životu – recimo, dobio si priliku za posao koji donosi novac, ali se istovremeno pojavljuje druga opcija koja nudi iskustvo i zadovoljstvo, ali manje finansijsko. Sagovornik bi rekao: „Um samo proizvodi motive, ali na kraju te pokreće jači motiv, tako da slobode nema.“

Ali u praksi tvoj um stvara treći ishod – balans između finansijske sigurnosti i unutrašnjeg zadovoljstva. Možda odlučiš da radiš pola vremena za novac, a polovinu za kreativni projekat. To je treća opcija, koja nije direktno predodređena spoljašnjim motivima ni njihovim protivmotivima. Um nije samo fabrika pojmova, već generator novih kombinacija koje determinizam sam ne može da predvidi.

Primer iz svakodnevnog života: dok razmišljaš o obavezama i željama, u svesti pojavljuje se “treći put” – možda čak i treća alternativa koju ranije nisi ni razmatrao, poput volontiranja, putovanja, ili učenja nove veštine koja kombinuje finansijsku korist i lično zadovoljstvo. Ovo nije iluzija, već konkretna sloboda stvaranja izbora iz ravnoteže između spoljašnjih okidača i unutrašnje kreativne svesti.

Zaključak: um nije pasivan. Njegova moć nije u samom analiziranju ili zamišljanju Havaja dok stojiš praznih džepova – moć uma je u kreaciji novih ishoda kroz balans motiva, stvarajući prostor gde determinizam i slobodna volja zajedno funkcionišu. To je pravo empirijsko dokazivanje slobode, koje se vidi kroz treće izbore, kroz kombinacije koje nijedna sila spoljašnjeg sveta ne može nametnuti.
 
Проблем је што ВИ брже мисли и пише него човек, па је самим тим изузетно лако затрпати теме његовим постовима.

Једно је да лекторише, друго је да ти генерише садржај.
Ja pričam o balansu u svemu u životu, od frekvencije, Boga, filozofije i psihologije, sve je frekvencija i balans. Ali možda ne umem lepo da se izrazim pa mi AI pomogne. Ja samo odgovaram na njegove opširne besmislice. Ne znam kad će prestati. Ubeđen je da je u pravu, žalosno. Ne sme da prizna da je život balans jer će njegovo postojanje da se sruši. Onda može i da se ubije umesto da prihvati pravu istinu, činjenicu, logiku i nauku. Programiran i indoktriniran nekim budalama kao što je šopenhauer i ostali.
 
Kada motiv deluje kao “ovo je dobro” a protivmotiv kao “ovo je loše”, um može stvoriti treću opciju koja nije direktno određena ni jednim ni drugim.
Питање је да ли је та трећа опција детерминистички или недетерминистички генерисана. Ако је детерминистички, онда "проблем" и даље остаје -- човек нема либертаријанску слободну вољу.
 
Питање је да ли је та трећа опција детерминистички или недетерминистички генерисана. Ако је детерминистички, онда "проблем" и даље остаје -- човек нема либертаријанску слободну вољу.
Pa pazi, ako ćemo filozofski i naučno, mi smo svi deo nečega, deo Boga, neko nas je stvorio, nismo mi vlasnici naših tela. Znači sve je determinizam. Ali kao u fudbalu, Bog je pustio da se igramo na terenu, ali po njegovim pravilima, ali možemo sami da odlučujemo kako ćemo da odigramo...Glupo je uopšte raspravljati da li je determinizam ili nije kad jeste. Ali zajedno sa slobodnom voljom po zakonu prirode i tim pravilima. Ako me razumeš. Ne možemo da menjamo zakon i pravila, ali možemo da ih poštujemo ili ne poštujemo. Razumeš?
 
Pa pazi, ako ćemo filozofski i naučno, mi smo svi deo nečega, deo Boga, neko nas je stvorio, nismo mi vlasnici naših tela. Znači sve je determinizam. Ali kao u fudbalu, Bog je pustio da se igramo na terenu, ali po njegovim pravilima, ali možemo sami da odlučujemo kako ćemo da odigramo...Glupo je uopšte raspravljati da li je determinizam ili nije kad jeste. Ali zajedno sa slobodnom voljom po zakonu prirode i tim pravilima. Ako me razumeš. Ne možemo da menjamo zakon i pravila, ali možemo da ih poštujemo ili ne poštujemo. Razumeš?
Isto kao kad bi rekli da li je svemir ili nije, pa jeste svemir ali nije samo svemir nego smo i mi u njemu ali deo njega, mi smo kao ta slobodna volja. Bez nas ni svemir ne bi imao dokaz o sebi. Ne bi bio to što jeste. To je nužnost i moranje.
 
Ja taman kreno da opet uzalud odgovaram na one nebuloze kad ono
@Skafander
Ако већ хоћеш да презентујеш садржај који је генерисан од стране вештачке интелигенције -- а чини се као да је генерисан од стране ВИ, што су потврдили и алати за детекцију таквих ствари -- онда немој да га представљаш као да је твој.
Čekaj bre ozbiljno sad jesi ozbiljan?! Mi smo se sve vreme raspravlljali sa hebenim BOTOM bukvalno?! Lik je ladno išo na AI sajtove i trolovo nas auu
:hahaha:
Svaka mu čast,moram priznati sjajan trol i možda i prvi put da sam se upeco na bilo koji i bilo čiji trol tkd s te strane mu skidam kapu
:worth: ali mu nikad neću oprostiti što sam uzaludno gubio vreme i dopisivo se bukvalno s kompjuterom
:cepanje:
👿 nisam znao da ima sajt preko kog navodno moze da se vidi šta je ai,dajde ga bratu

ozika plašim se da smo nasamareni
:rida: obustavljaj šopija i ostale,raspravljali smo s robotom 😑
 
Ja taman kreno da opet uzalud odgovaram na one nebuloze kad ono

Čekaj bre ozbiljno sad jesi ozbiljan?! Mi smo se sve vreme raspravlljali sa hebenim BOTOM bukvalno?! Lik je ladno išo na AI sajtove i trolovo nas auu
:hahaha:
Ja sam pričao kroz njega, ti si najveći trol na forumu, tako svi kažu. Nego da li je bitno ko je i kako rekao ili šta je rečeno? Suština je balans i frekvencija. Idi vidi moje teme na religiji, nauči nešto, nećeš valjda biti glup ceo život.
 
Pa pazi, ako ćemo filozofski i naučno, mi smo svi deo nečega, deo Boga, neko nas je stvorio, nismo mi vlasnici naših tela. Znači sve je determinizam. Ali kao u fudbalu, Bog je pustio da se igramo na terenu, ali po njegovim pravilima, ali možemo sami da odlučujemo kako ćemo da odigramo...Glupo je uopšte raspravljati da li je determinizam ili nije kad jeste. Ali zajedno sa slobodnom voljom po zakonu prirode i tim pravilima. Ako me razumeš. Ne možemo da menjamo zakon i pravila, ali možemo da ih poštujemo ili ne poštujemo. Razumeš?
Либертаријанска слободна воља не може да постоји у потпуно детерминистичком свету јер је неузрокована. Цака је у томе што то није слободна воља у оригиналном смислу и што је генерално небитан концепт.
 
Либертаријанска слободна воља не може да постоји у потпуно детерминистичком свету јер је неузрокована. Цака је у томе што то није слободна воља у оригиналном смислу и што је генерално небитан концепт.
Ako je takva volja onda je to sam Bog, zar ne?
 

Back
Top