- Poruka
- 29.534
Evo jedan test za depresiju... http://www.sretneveze.com/expert/depr_test.html
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Depresija ne može da pređe u shizofreniju, ali u psihotičnu depresiju može. Inače, šta to podrazumevate pod "psihozom" a šta pod "neurozom". Koliko ja znam, psihoza je stanje odvojenosti od stvarnosti, sa deluzijama: npr čvrsto verovanje u nešto što prosto ne postoji, niti može da postoji - npr da mu "marsovci kontrolišu misli", neko mu "krade misli", komšija je đavo i sl), halucinacije - "čuje neke glasove koji se svađaju, vređaju ga, kritikuju, ili više njih se raspravlja, i on se svađa sa njima, onda vizuelne, taktilne i sl... i još dosta toga. Šta bi to bila neuroza?Da, jedno je neuroza, a drugo je psihoza sto je sasvim razlicito.
Depresija moze da se produbi ali i izazove druge anksiozne poremecaje (ili ih podstakne). Tako da je ipak najbolje obratiti se strucnjaku.
Po čemu prepoznajemo neki shizofreni poremećaj?
Bolest se može manifestovati na najrazličitije načine s potpuno različitim znakovima (simptomima). Kod pojedinih osoba simptomi mogu biti vrlo teški, dok su kod drugih beznačajni ili uopšte nisu izraženi. Postoji samo neodređen osećaj da "nešto nije u redu".
Kod osoba koje pate od shizofrenih poremećaja najčešće je prisutan strah i osećaj da se od njih suviše zahteva. Kod shizofrenih poremećaja često dolazi do gubitka vlastite osobenosti, svog ja i identiteta. Takva osoba oseća da između nje i okoline nema nikakvih granica. Bolesnik osim toga veruje da su drugi preuzeli vlast nad njim, jer se ne može zaštititi (postavljanjem granica). U stručnoj terminologiji ovaj "simptom" se naziva poremećajem ega.
Radi bolje preglednosti simptomi se često dele na pozitivne i negativne simptome. Jedni simptomi (pozitivni) se tokom neke faze bolesti javljaju dodatno uz normalno doživljavanje na primer halucinacije ili sumanute misli, a drugi simptomi (negativni) se ogledaju u manjku u odnosu na period pre bolesti (npr. nedostatak poleta, povlačenje u sebe).
Najvažniji su simptomi:
ˇ halucinacije
ˇ sumanute ideje
ˇ poremećaji mišljenja
ˇ poremećaj volje
ˇ socijalno povlačenje
ˇ depresija
ˇ nedostatak osećaja za bolest
ˇ osećaj promenjenosti (osećaj upravljanja od spolja/od drugih)
Ovo sam preuzela sa Beogradskog centra za psihoedukciju...kratko i jasno....DEPRESIJA JE JEDAN OD SIMPTOMA SHIZOFRENIJE.
...ne znam da li sam pogodio topic ali ako sam promasio molio bih nekog da me usmeri na pravi..voleo bih ako ima neko da mi pomogne, neko ko je eventualno prosao kroz istu situaciju..ja pretpostavljam da patim od depresije jos od 1.god srednje (pre toga sam samo bio stidljiv) koja se ogledala u stalnom losem raspolozenju (sa izuzetkom kada se nashikam alokoholom -.- )..za taj period nikad nisam imao devojku i vrlo slabo sam kontaktirao sa istima.. prvu devojku sam nasao sa tek 19 i ostali smo 3 godine zajedno..u toj vezi sam zapravo i shvatio koliko je veliki moj problem..tokom citave veze (posle nekih 6 meseci) ona mi je prebacivala kako nisam inicijativan, kako sam nezanimljiv, vrlo nekomunikativan, bezvoljan lenj itd..to je zapravo sve i bilo tacno..hteo sam za te 3 godine da se promenim, trudio sam se neverovatno ali nikako nije islo, nista se nije menjalo..i dalje sam bio mutav...na kraju sam zbog svih tih frustracija i raskinuo sa njom jer nisam to ni mogao vise da slusam (dobro bilo je tu jos necega, nekog obostranog svrljanja sa strane, ali to sad nije bitno)..elem kad se ta veza zavrsila postavio sam sebi cilj da krenem sve iz pocetka da razmislim i lociram gde je problem i da pokusam da resim..i dalje nije islo, stavise postajalo je sve gore..depresije se produzila i kroz sve 4 godine fakulteta do dan danas kada mi je najgori period u zivotu
..meni nisu najbitnije samo devojke, nego jedna opsta komunikacija sa svim ljudima koja mi je ravna nuli.. ni sa kim nemam o cemu da razgovaram.. imam to drustvo od oko 10 drugara i par poznanica, neke od njih poznajem citav zivot iz istog smo kraja i ponekad se desi da ne mogu da beknem pa onda pitam neke gluposti cisto da bih pitao.. Bio sam kod psihijatra pre pola godini i on mi je rekao da je to neka vrsta depresije sa veoma cestim padom raspolozenja; prepisao mi je flunisan/rivotril i eftil.. to sam pio nekih mesec, mesec i po medjutim nije davalo rezultate..cak sam u pojedinim trenucima pio sa alkoholom.. i problem se i dalje nastavljao i pogorsavao.. Sada sam zaposlen u nekoj trgovini (koja inace zahteva odlicnu komunikaciju i da kazem malo duhovitosti), namerno sam se tu ubacio ne bi li se nesto promenilo.. medjutim i dalje je isto, ima tu nekih klinaca '91 (ja inace imam 25 god) sa kojima bi po defaultu bilo normalno da se uklopim.. znaci debakl, klinci se sprdaju, razgovaraju normalno dok sam ja nem..ponekad se ubacim cisto da ne pomisle da sam retard ili sta vec (mada mozda i jesam o.O ) ..da ne pominjem komunikaciju sa starijim osobljem (devojkama u kancelariji) ili jos gore sa gazdaricom..katastrofa, zacrvenim se izustim 2-3 reci i pobegnem shatro za nekim poslom :S ..u poslednje vreme (ovde radim oko 3 meseca) izbegavaju da uopste i pricaju nesto sa mnom..I samo da pomenem jos da u poslednje vreme ono sto me najvise ubija je sto vec vise od godinu dana nemam devojku (osim jedne kombinacije sa kojom je stvarno mucenje i to cu morati ubrzo da prekinem)a komunikacija sa devojkama kad izadjem negde je uzasna, razgovor se zavrsi pre nego sto pocne ..Nego da ne duzim pricu vise.. voleo bih ako ima neko da me savetuje ili da mi preporuci nekog dobrog psihijatra jer me zanimaju ISKLJUCIVO razgovori sa njim a ne da mi prepisuje lekove koji pretpostavljam samo umrtvljuju (ok kapiram da su oni dobri mozda u kombinaciji sa razgovorima, kao i uz suocavanje sa problemom, u mom slucaju u razgovoru sa ljudima uopste)..mozda vam zvucim formalno, ili na momente kao i da nemam problem ali ja ne mogu vise ovako, nesto mora da se promeni, imam u poslednje vreme i ceste suicidne misli......Cao svima!...ne znam da li sam pogodio topic ali ako sam promasio molio bih nekog da me usmeri na pravi..voleo bih ako ima neko da mi pomogne, neko ko je eventualno prosao kroz istu situaciju..ja pretpostavljam da patim od depresije jos od 1.god srednje (pre toga sam samo bio stidljiv) koja se ogledala u stalnom losem raspolozenju (sa izuzetkom kada se nashikam alokoholom -.- )..za taj period nikad nisam imao devojku i vrlo slabo sam kontaktirao sa istima.. prvu devojku sam nasao sa tek 19 i ostali smo 3 godine zajedno..u toj vezi sam zapravo i shvatio koliko je veliki moj problem..tokom citave veze (posle nekih 6 meseci) ona mi je prebacivala kako nisam inicijativan, kako sam nezanimljiv, vrlo nekomunikativan, bezvoljan lenj itd..to je zapravo sve i bilo tacno..hteo sam za te 3 godine da se promenim, trudio sam se neverovatno ali nikako nije islo, nista se nije menjalo..i dalje sam bio mutav...na kraju sam zbog svih tih frustracija i raskinuo sa njom jer nisam to ni mogao vise da slusam (dobro bilo je tu jos necega, nekog obostranog svrljanja sa strane, ali to sad nije bitno)..elem kad se ta veza zavrsila postavio sam sebi cilj da krenem sve iz pocetka da razmislim i lociram gde je problem i da pokusam da resim..i dalje nije islo, stavise postajalo je sve gore..depresije se produzila i kroz sve 4 godine fakulteta do dan danas kada mi je najgori period u zivotu
..meni nisu najbitnije samo devojke, nego jedna opsta komunikacija sa svim ljudima koja mi je ravna nuli.. ni sa kim nemam o cemu da razgovaram.. imam to drustvo od oko 10 drugara i par poznanica, neke od njih poznajem citav zivot iz istog smo kraja i ponekad se desi da ne mogu da beknem pa onda pitam neke gluposti cisto da bih pitao.. Bio sam kod psihijatra pre pola godini i on mi je rekao da je to neka vrsta depresije sa veoma cestim padom raspolozenja; prepisao mi je flunisan/rivotril i eftil.. to sam pio nekih mesec, mesec i po medjutim nije davalo rezultate..cak sam u pojedinim trenucima pio sa alkoholom.. i problem se i dalje nastavljao i pogorsavao.. Sada sam zaposlen u nekoj trgovini (koja inace zahteva odlicnu komunikaciju i da kazem malo duhovitosti), namerno sam se tu ubacio ne bi li se nesto promenilo.. medjutim i dalje je isto, ima tu nekih klinaca '91 (ja inace imam 25 god) sa kojima bi po defaultu bilo normalno da se uklopim.. znaci debakl, klinci se sprdaju, razgovaraju normalno dok sam ja nem..ponekad se ubacim cisto da ne pomisle da sam retard ili sta vec (mada mozda i jesam o.O ) ..da ne pominjem komunikaciju sa starijim osobljem (devojkama u kancelariji) ili jos gore sa gazdaricom..katastrofa, zacrvenim se izustim 2-3 reci i pobegnem shatro za nekim poslom :S ..u poslednje vreme (ovde radim oko 3 meseca) izbegavaju da uopste i pricaju nesto sa mnom..I samo da pomenem jos da u poslednje vreme ono sto me najvise ubija je sto vec vise od godinu dana nemam devojku (osim jedne kombinacije sa kojom je stvarno mucenje i to cu morati ubrzo da prekinem)a komunikacija sa devojkama kad izadjem negde je uzasna, razgovor se zavrsi pre nego sto pocne ..Nego da ne duzim pricu vise.. voleo bih ako ima neko da me savetuje ili da mi preporuci nekog dobrog psihijatra jer me zanimaju ISKLJUCIVO razgovori sa njim a ne da mi prepisuje lekove koji pretpostavljam samo umrtvljuju (ok kapiram da su oni dobri mozda u kombinaciji sa razgovorima, kao i uz suocavanje sa problemom, u mom slucaju u razgovoru sa ljudima uopste)..mozda vam zvucim formalno, ili na momente kao i da nemam problem ali ja ne mogu vise ovako, nesto mora da se promeni, imam u poslednje vreme i ceste suicidne misli......
Ako ima neko da mi da dobar odgovor bio bih mu zahvalan do neba?!
Ajde da probamo prvo da izbegnemo davanje dijagnoza ili da raspravljamo o tome koliko uspešno je tvoj lekar identifikovao istu. Nije mesto za takve stvari. Čemu ti pripisuješ ovakve simptome? Postoji li neki određeni trenutak u tvom životu koji je doveo do toga da se tvoje raspoloženje promeni u tom pravcu? Ok, rekao si da ti je većinu vremena loše, a šta se dešava u onim momentima kad ti je dobro? Čime se tada baviš? Koja su tvoja interesovanja, hobiji, šta voliš da radiš? Kako izgleda jedan tvoj dan?
Na momente se u tvojoj priči primećuju elementi niskog samopouzdanja, imaš li ti takav osećaj? Ako imaš, zašto imaš i na kraju - eto rešenja, probaj da radiš na svom samopouzdanju. Međutim tu me najviše interesuje da li ti zaista imaš potrebu da se družiš, da budeš u vezi, da voliš nekoga?
Nema potrebe da te opterećuje to što godinu dana nemaš curu. To se dešava...nije to strašno. Naići će. Činjenica da si u stanju da budeš tri godine u vezi sa nekim, govori o dobrim šansama da se nešto tako ponovo desi.
Sto se tice ove nekomunikativnosti mislim da je problem sto nemam dovoljno iskustva u socijalnoj interakciji..uvek sam bio tih i povucen sto mi je strasno smetalo ali nisam mogao protiv sebe..naravno zbog toga su me pratili i ovi ostali simptomi da se zacrvenim kad pricam sa nekim, imam tremu, blokiram kad treba da odgovorim nesto kao i kada treba da zapocnem razgovor sa nekim..kapiram da je sve povezano..iz svega toga samopouzdanje je nestalo (ako sam nekad uopste i imao)
znam za one savete, tipa budi opusten kao da pricas sa nekim koga poznajes (iako i sa njima imam problema) ali to je valjda nesto sto je jace od coveka ne znam kako da objasnim..msm kao sto sam rekao radim od skora (3 meseca) u toj nekoj firmi kao trgovac (namerno sam se i na silu tu ubacio) ali nista se ne menja isto je kao na pocetku iako tu ima ljudi koji su pribliznog godista kao ja
Naravno da imam potrebu da se sa nekim druzim, konstanto ..i oduvek.. medjutim posto to traje vec 10tak godina, a moje drustvo se nije menjalo (da ne kazem da sam nezadovoljan sa ljudima sa kojima se druzim konstantno) izgubio sam nadu da ce se ista promeniti i onda zbog toga ponekad imam osecaj kao i da nisam zainteresovan za druzenje i upoznavanje novih ljudi, i to traje vec neko vreme..samo sto ja to pokusavam da demantujem u sebi..drugim recima da ne bih prolazio kroz te neprijatne situacije iznova, izgledam i zvucim nezainteresovano za nova poznanstva.
Sto se tice hobija i interesovanja gotovo da ih nemam.. do pre 5-6 godina sam isao u teretanu i igrao sam fudbal i basket rekreatino.. ova godina mi je najgora po tom pitanju do sad, prakticno nisam izlazio iz kuce jedno vreme po ceo dan (ok tu je bila otezavajuca okolnost sto sam bolovao od mononukleoze 3 meseca kada mora da se miruje tj. lezi).. dan mi se svodio na gajbu ceo dan do uvece kada izadjem sa ortacima u grad ili izblejimo uz pivo u bloku.. za ovaj period dok radim se nista bitnije nije izmenilo, odradim 8 sati na poslu dodjem kuci, eventualno odgledam neki film i to je to; vikendom i dalje izlazim.. uglavnom su mi dani monotoni uobicajeni, sivi.. nista mi nije interesantno
A samopouzdanja kod devojaka ne postoji..malo je bolje uz nesto alkohola agresivniji sam malo, ali i dalje fali ta prica kao i sa ostalim ljudima.. to mi nije jasno vise, u muka mi je od toga sto sam tako blokiran i sto mi se nista ne mota na pameti..
.http://www.bipolar-lives.com/winston-churchill-and-manic-depression.htmluvek su me iritirali tipovi koji kazu da su depresivni ljudi slabi. depresija je kao zamka u koju upadaju zivotinje, u nju mogu upasti i najslabije i najjace. to nije pitanje snage, vec u tome umes li da nadjes izlaz iz zamke.
Druze da li osecaj nekakv strah kada si u drustvu neku stalnu nelagodnost. Recimo kada si sa ljudima itd....?
Da li imas strah recimo kad se dogovoris sa drustvom negde da se nadjete, onda kada se spremas napolje osecas strah?
Da li imas kakve rituale?
Sto , mislis da ima socijalnu fobiju i OKP?
To je neka zasićenost i apatija više nego depresija...
Bilo mi je smešno kad sam pričao s jednm Hrvaticom i oni to zovu Depra...Mene podsetilo na Lepra...U bree
Ovo što ti opisuješ meni liči na distimiju. Opet kažem, nije mesto za davanje dijagnoza ali sam želeo da ti ovim putem uputim apel da se informišeš o distimiji i da vidiš ima li tu neke sličnosti sa tobom. Možda je na kraju tvoj psihijatar dao dobru dijagnozu, ali lošu terapiju. Traži od njega da ti promeni lekove ako osetiš da nisi reagovao dobro jer distimija lepo reaguje na farmakoterapiju. S druge strane, lekovi koje si ti uzimao počinju da deluju obično nakon 6 -8 nedelja, a s obzirom na to da je tvoje stanje hronično, verovatno im je trebalo još malo više da bi se efekti osetili. A onda ako opet ne bude rezultata - promeniš psihijatra. Psihoterapija je uvek dobrodošla. Ti si vrlo introspektivan momak, usudio bih se da kažem i pametan, imaš ono najbitnije a to je želja da živiš, da se družiš, da voliš nekoga i još samo da malo dodaš boja životu, a koliko vidim i do toga ti je stalo jer ne bi bio ovde...nema mesta mislima o sucidiu iz jednog prostog razloga - za tvoje stanje ima leka.
Druze da li osecaj nekakv strah kada si u drustvu neku stalnu nelagodnost. Recimo kada si sa ljudima itd....?
Da li imas strah recimo kad se dogovoris sa drustvom negde da se nadjete, onda kada se spremas napolje osecas strah?
Da li imas kakve rituale?
Sto , mislis da ima socijalnu fobiju i OKP?
gonzo, dobrodošao u klub, deluje kao soc fob sa pratećeom deprom.
ne znam šta piješ od alkohola i koliko?
ja u poslednje vreme pokušavam sa vinom da postignem neko stanje pometenosti, kako bih se opustio i oraspoložio. od alkohola koji sam probao, čini mi se da mi vino najbolje leži.
problem je što sam se već navukao na vino i bez njega nemam samopouzdanja niti mogu da funkcionišem.
takođe, moram da povećavam količinu, trenutno sam na 4dl, tj na dve čaše koje me solidno drže par sati.
gonzo, dobrodošao u klub, deluje kao soc fob sa pratećeom deprom.
ne znam šta piješ od alkohola i koliko?
ja u poslednje vreme pokušavam sa vinom da postignem neko stanje pometenosti, kako bih se opustio i oraspoložio. od alkohola koji sam probao, čini mi se da mi vino najbolje leži.
problem je što sam se već navukao na vino i bez njega nemam samopouzdanja niti mogu da funkcionišem.
takođe, moram da povećavam količinu, trenutno sam na 4dl, tj na dve čaše koje me solidno drže par sati.