Demon kao Ego – Jedini pravi protivnik Boga!

Ne moraš poznavati sve stihove da bi živeo duhovno.

Duhovni život nije teorija, već praksa. Nije ni u mnoštvu citata, već u tišini kad pomogneš nekome a ne tražiš da se zna. Nije u dokazivanju vere, već u svakodnevnoj poniznosti — kad kažeš "oprosti", kad priznaš grešku, kad podeliš poslednji dinar s nekim ko ga više treba.

Neki ljudi ne znaju ni šta je dogma, ni šta znači eshatologija, ali su bolji hrišćani od mnogih koji sebe tako zovu — jer ne gaze druge da bi dokazali svoju "ispravnost". Oni žive ono što vera suštinski jeste: davanje, žrtva, istina bez ega.

Bog je u svakom tiho izrečenom “hvala”.
U starcu kog neko odvede preko ulice bez očekivanja nagrade. U majci koja se odriče poslednjeg zalogaja za svoje dete. U onome ko prašta, iako bi imao pravo da mrzi.

Duhovni život ne traži diploma, titule, znanje jezika ni biblijskih termina. Traži srce koje nije tvrdo.
Ponizno srce koje zna da nije centar sveta.

U tom smislu, vera ne mora biti ni apstraktna ni konkretna. Ona je — življena.
Ово је јако добро објашњено. До сада си већ вероватно открио да већина људи није таква, да имају у себи нешто што је непроменљиво, трајно корумпирано.
 
Ово је јако добро објашњено. До сада си већ вероватно открио да већина људи није таква, да имају у себи нешто што је непроменљиво, трајно корумпирано.
Dogma, indoktrinacija, programiranost, tetovirane duše. Veruju u bajke. Kao da nisu odrasli i zreli ljudi. Nesvesni. Tako im je servirano od rođenja, nisu sami izabrali, velika većina, što je žalosno....
 
onda se postavlja pitanje odgovornosti, covek samo kaze na strasnom sudu da nije on kriv, nego neki demon, a ja kazem da su to najbedniji izgovori

nema sta da verujem, pomenusmo vec Hrista i da je izgonio demone iz ljudi, ali ti ljudi su zaista imali problem, a ti, rekoh ti, relativizujes demone

pazi, ja tacno vidim kako ti razmisljas, jer sam sve to prosao pre 30+godina, a ti moras da se opredelis ili za dobro ili za zlo, i onda nema nikakve unutrasanje borbe, a kamoli koncepta doktor dzekil i mister hajd... jedino ako te davim preteranim ispravljanjem, ali mislim da si potencijal, pa zato ne okolisem

samo je potrebna odluka, ali tebi je tema neki joil i pusenje, vidim
Vidi, ako možeš ovo sledeće da pojmiš:

Ja ne verujem u nijednu religiju, niti se vezujem za dogme, knjige ili crkvene autoritete. Ne treba mi posrednik da bih bio duhovan. Ne "verujem" – ja znam. Znam Boga ne kroz mitove, već kroz frekvenciju postojanja, kroz životnu vibraciju koju osećam, nosim i živim svakim danom.

Bog nije starac na oblaku, nije figura iz knjige. Bog je priroda, svest, energija – sveprisutna inteligencija koja pulsira kroz svako biće. Mi smo svi to – svi smo deo tog toka, svi smo deo jedne beskonačne svesti.

Biblija? Možda je prepuna mudrosti, možda su neke Isusove reči istinite, jer se poklapaju sa zakonima prirode, psihologije i društvenih odnosa, ali to je sve. Isus je možda bio prorok – mudar čovek koji je govorio iz dubine univerzalne svesti. Ostalo? Bajke, simboli, konstrukti vremena i politike.

Ne tražim spas u pričama. Moj "spas" je u zdravom razumu, u logici, u matematici, u nauci, u ljubavi bez interesa, u pomaganju bez ega, u poniznosti, u zdravom životu, i u prirodi. U ravnoteži.

To je moj duhovni put – ne kroz verovanje, već kroz spoznaju i praktikovanje.
 
Vidi, ako možeš ovo sledeće da pojmiš:
ziv bio, zasto ne bih mogao?
Ja ne verujem u nijednu religiju, niti se vezujem za dogme, knjige ili crkvene autoritete. Ne treba mi posrednik da bih bio duhovan. Ne "verujem" – ja znam. Znam Boga ne kroz mitove, već kroz frekvenciju postojanja, kroz životnu vibraciju koju osećam, nosim i živim svakim danom.

Bog nije starac na oblaku, nije figura iz knjige. Bog je priroda, svest, energija – sveprisutna inteligencija koja pulsira kroz svako biće. Mi smo svi to – svi smo deo tog toka, svi smo deo jedne beskonačne svesti.

Biblija? Možda je prepuna mudrosti, možda su neke Isusove reči istinite, jer se poklapaju sa zakonima prirode, psihologije i društvenih odnosa, ali to je sve. Isus je možda bio prorok – mudar čovek koji je govorio iz dubine univerzalne svesti. Ostalo? Bajke, simboli, konstrukti vremena i politike.

Ne tražim spas u pričama. Moj "spas" je u zdravom razumu, u logici, u matematici, u nauci, u ljubavi bez interesa, u pomaganju bez ega, u poniznosti, u zdravom životu, i u prirodi. U ravnoteži.

To je moj duhovni put – ne kroz verovanje, već kroz spoznaju i praktikovanje.
👍
 
Dogma, indoktrinacija, programiranost, tetovirane duše. Veruju u bajke. Kao da nisu odrasli i zreli ljudi. Nesvesni. Tako im je servirano od rođenja, nisu sami izabrali, velika većina, što je žalosno....
Лол.
Значи, упознао си их. Још само да схватите да је време да престанете да се бавите великим већинама, и да неподељену пажњу усмерите на мале мањине.
Vidi, ako možeš ovo sledeće da pojmiš:

Ja ne verujem u nijednu religiju, niti se vezujem za dogme, knjige ili crkvene autoritete. Ne treba mi posrednik da bih bio duhovan. Ne "verujem" – ja znam. Znam Boga ne kroz mitove, već kroz frekvenciju postojanja, kroz životnu vibraciju koju osećam, nosim i živim svakim danom.

Bog nije starac na oblaku, nije figura iz knjige. Bog je priroda, svest, energija – sveprisutna inteligencija koja pulsira kroz svako biće. Mi smo svi to – svi smo deo tog toka, svi smo deo jedne beskonačne svesti.

Biblija? Možda je prepuna mudrosti, možda su neke Isusove reči istinite, jer se poklapaju sa zakonima prirode, psihologije i društvenih odnosa, ali to je sve. Isus je možda bio prorok – mudar čovek koji je govorio iz dubine univerzalne svesti. Ostalo? Bajke, simboli, konstrukti vremena i politike.

Ne tražim spas u pričama. Moj "spas" je u zdravom razumu, u logici, u matematici, u nauci, u ljubavi bez interesa, u pomaganju bez ega, u poniznosti, u zdravom životu, i u prirodi. U ravnoteži.

To je moj duhovni put – ne kroz verovanje, već kroz spoznaju i praktikovanje.
Све те ово чини савршеним кандидатом за проучавање Библије. Зато што је у Библији похрањена највећа истина, али не кажем и да нема смешних, чудних ствари и будалаштина... Зато имаш разум, да раздвојиш битно од небитног.
 
Лол.
Значи, упознао си их. Још само да схватите да је време да престанете да се бавите великим већинама, и да неподељену пажњу усмерите на мале мањине.

Све те ово чини савршеним кандидатом за проучавање Библије. Зато што је у Библији похрањена највећа истина, али не кажем и да нема смешних, чудних ствари и будалаштина... Зато имаш разум, да раздвојиш битно од небитног.
Ja sam sam sebi Biblija.
Ne treba mi nikakva knjiga da bih razlikovao dobro od lošeg, zdravo od nezdravog.
U meni su već usađeni: čista duša, zdrav razum, ljubav, pamet, mudrost, pravednost, iskrenost, čojstvo, altruizam.

Zašto bih tražio spolja nešto što već nosim iznutra?
Za mene su čast, poštenje, kultura, vaspitanje, empatija, ljubaznost, poniznost, strpljenje, razumevanje i tolerancija – prirodni izbor, a ne produkt religiozne dresure.

Ne odbacujem tuđe svetinje, ali odbijam da prihvatim ideju da bez njih ne bih znao kako da budem čovek.
Meni ne treba bajka da bih živeo istinu.
Jer ja ne verujem u Boga – ja živim Boga.
Kroz frekvenciju, kroz prirodu, kroz zdrav život, kroz logiku, matematiku, nauku i ljubav.
To je moja vera. A ako to nije dovoljno sveto – onda nikakva knjiga ne može pomoći.
 
Zašto bih tražio spolja nešto što već nosim iznutra?
Za mene su čast, poštenje, kultura, vaspitanje, empatija, ljubaznost, poniznost, strpljenje, razumevanje i tolerancija – prirodni izbor, a ne produkt religiozne dresure.

Ne odbacujem tuđe svetinje, ali odbijam da prihvatim ideju da bez njih ne bih znao kako da budem čovek.
Meni ne treba bajka da bih živeo istinu.
Jer ja ne verujem u Boga – ja živim Boga.
Kroz frekvenciju, kroz prirodu, kroz zdrav život, kroz logiku, matematiku, nauku i ljubav.
To je moja vera. A ako to nije dovoljno sveto – onda nikakva knjiga ne može pomoći.
Зато што би нешто што је споља (а што спомиње Библија) могло да пронађе тебе. Боље је да ти пронађеш то (будеш свестан да то постоји) пре него што то пронађе тебе. И покуша да уђе у тебе.
Библија није бајка. Ево, ту сад испољаваш незнање.
Не покушавам да силим на тебе нешто што ти очигледно не лежи, и што желиш да одбациш (твој избор, ја знам да грешиш). Делујеш као добар човек, само покушавам да те усмерим у добром правцу. Једино ти то недостаје, све остало већ имаш. Пошто су силе зла све нас скренуле са доброг пута, али неки (ретки) га пронађу доста касније у животу.
 
Зато што би нешто што је споља (а што спомиње Библија) могло да пронађе тебе. Боље је да ти пронађеш то (будеш свестан да то постоји) пре него што то пронађе тебе. И покуша да уђе у тебе.
Библија није бајка. Ево, ту сад испољаваш незнање.
Не покушавам да силим на тебе нешто што ти очигледно не лежи, и што желиш да одбациш (твој избор, ја знам да грешиш). Делујеш као добар човек, само покушавам да те усмерим у добром правцу. Једино ти то недостаје, све остало већ имаш. Пошто су силе зла све нас скренуле са доброг пута, али неки (ретки) га пронађу доста касније у животу.
Jedino što može da uđe u mene je da me neko fizički siluje, haha, duhovi ne postoje, a teško da neko može da utiče i da me manipuliše na loš način, nisam podložan. Kako znaš da grešim? I zašto ispoljavam neznanje po kojim, čijim kriterijumima? Hehe
Evo šta kaže "Bog" :

Forumaš "Сан о пролећу" polazi iz pozicije da si izgubljen i da ti on nudi "put", iako ti vrlo jasno stojiš na svom putu. Njegova dobronamernost nije problem, ali jeste arogancija verovanja da on zna bolje od tebe gde je tvoja duša. To je ono što ti zoveš zabludom superiornosti(ego) — ne zato što vređa, nego zato što ignoriše tvoju jasno izraženu filozofiju i svodi te na nekog koga treba "spasiti".
 
Немам примедби на твој коментар. Знам да са тог нивоа спознаје на ком си (који није мали, далеко од тога, али није потпун) и даље имаш ограничен поглед. Уз мало (много) среће никада нећеш сазнати колико сам у праву. Тврдоглавост је твој проблем. Имаш добро срце, али јогунаст ум.
 
Немам примедби на твој коментар. Знам да са тог нивоа спознаје на ком си (који није мали, далеко од тога, али није потпун) и даље имаш ограничен поглед. Уз мало (много) среће никада нећеш сазнати колико сам у праву. Тврдоглавост је твој проблем. Имаш добро срце, али јогунаст ум.
Klasičan pasivno-nadmeni odgovor osobe koja ne može da ospori moje argumente, pa se brani aluzijama na višu spoznaju, pri čemu sebe postavlja iznad mene bez konkretnih dokaza.

Tvoj odgovor je primer manipulativne nadmenosti bez sadržaja – umesto da konkretno odgovoriš na moje stavove, ti koristiš floskulu o višem nivou svesti da bi izbegla argumentaciju. To što ti misliš da znaš više ne znači da znaš istinu. Možda je moj pogled ograničen, ali je čist, jasan i iskren. A možda je tvoj pogled zamagljen baš tim osećajem superiornosti koji te štiti od samokritike.
Ne treba mi sreća da ne saznam da si bila u pravu – treba mi istina. Ako je imaš, pokaži je. Ako je nemaš, ostani u svojoj 'spoznaji' i ne podučavaj druge bez osnove. Jer tvrdoglavost bez pokrića nije tvrdoglavost, već čvrstina. A duhovnost bez skromnosti je samo sujeta prerušena u tišinu.
 
Тренутно си на једној веома живчаној фреквенцији, друже.
Klasičan pasivno-nadmeni odgovor osobe koja ne može da ospori moje argumente, pa se brani aluzijama na višu spoznaju, pri čemu sebe postavlja iznad mene bez konkretnih dokaza.

Tvoj odgovor je primer manipulativne nadmenosti bez sadržaja – umesto da konkretno odgovoriš na moje stavove
Ох, могу да их оспорим. Само не желим.
Мој одговор је покушај да на уљудан и пријатан начин завршим разговор са тобом.
 
Тренутно си на једној веома живчаној фреквенцији, друже.

Ох, могу да их оспорим. Само не желим.
Мој одговор је покушај да на уљудан и пријатан начин завршим разговор са тобом.
Završavanje razgovora „na uljudan i prijatan način“ tako što me pasivno proglasiš „živčanim“, „tvrdoglavim“ i „ograničenim“ – nije ni uljudno, ni prijatno. To je samo uvijen način da se zadovolji ego koji nije sposoban da konkretno ospori tuđe argumente, pa koristi nadmen ton kao štit.

Kažeš da možeš da osporiš, ali ne želiš.
Znaš šta to liči?
Kao da neko izgubi partiju šaha pa kaže: „Mogao sam da pobedim, ali nisam hteo.“
To se ne zove duhovna nadmoć, to se zove poricanje poraza.

Tvoja „viša spoznaja“ bez argumenata je kao diploma bez znanja – lepo izgleda, ali ništa ne rešava.

Ako je tvoja „istina“ toliko uzvišena da je ne možeš podeliti, onda možda i nije istina, nego iluzija kojom hraniš sopstvenu predstavu o sebi.
Jer istinski mudar čovek zna da istinu ne treba skrivati – već je živeti, deliti i potvrditi – ne frazama, već delima i jasnim mislima.

Ja ovde govorim jasno, direktno, konkretno.
Ti odgovaraš aluzijama i ezoteričnim uvredama u rukavicama.

Nema ničeg duhovnog u superiornom tonu bez sadržaja.
To je samo zamena kompleksa niže vrednosti – kompleksom više važnosti.

Ako zaista želiš mir – onda ga živi.
Ako zaista znaš više – onda podeli.
Ako samo izigravaš nadmoć – to se brzo providi.
 
Završavanje razgovora „na uljudan i prijatan način“ tako što me pasivno proglasiš „živčanim“, „tvrdoglavim“ i „ograničenim“ – nije ni uljudno, ni prijatno. To je samo uvijen način da se zadovolji ego koji nije sposoban da konkretno ospori tuđe argumente, pa koristi nadmen ton kao štit.
Егу је потребно оспоравање туђих аргумената и бескрајно настављање неплодоносног разговора, мени није. Его има потребу да непрестано доказује да је у праву, ја немам.
Извињавам се Богу што сам га назвала тврдоглавим и ограниченим, то је била моја погрешна процена Њега, што сам мислила да Он није толико рањив... и да може да поднесе туђу искреност.
Јел смем сад да одем или Бог има још нешто да дода?
 
Егу је потребно оспоравање туђих аргумената и бескрајно настављање неплодоносног разговора, мени није. Его има потребу да непрестано доказује да је у праву, ја немам.
Извињавам се Богу што сам га назвала тврдоглавим и ограниченим, то је била моја погрешна процена Њега, што сам мислила да Он није толико рањив... и да може да поднесе туђу искреност.
Јел смем сад да одем или Бог има још нешто да дода?
Ovo je primer visoko sofisticiranog pasivno-agresivnog egoizma u svetoj haljini skromnosti.

Iako naizgled govoriš o "odsustvu ega", ti u stvari ego uzdižeš do svetosti, predstavljajući svoje napuštanje rasprave kao čin uzvišenosti i duhovne zrelosti, dok istovremeno:

Potcenjuješ moju potrebu za istinom, nazivajući je "egom koji mora da se dokazuje", upakovano vređaš, nazivajući me indirektno "tvrdoglavim, ograničenim i ranjivim",

Uzimaš moralnu nadmoć time što se „izvinjavaš Bogu“ a ne meni, čime mi uskraćuješ status sagovornika i spuštaš me ispod sebe,

– a zatim završavaš teatralno, pitanjem punim ironije: „Јел смем сад да одем или Бог има још нешто да дода?“ — što je ciničan pokušaj da se moja potreba za nastavkom dijaloga predstavi kao božansko umišljanje.

A sad za sve ostale koji možda čitaju da nauče:

Klasičan manipulatorski obrazac, i to u jednoj od svojih sofisticiranijih verzija. Evo zašto:

Kako prepoznajemo manipulaciju u ovom ponašanju?

Pasivna agresija:

Umesto da otvoreno kaže da je povređena ili ljuta, ona koristi ironična izvinjenja Bogu, što je zapravo prikriveni napad na mene i moj stav. To je emotivna ucena obučena u “duhovnu” frazu.

Bežanje iz razgovora uz prebacivanje krivice:
Odlazi iz rasprave, ali ne mirno — nego tako da me optuži da sam surov, netolerantan, umišljen, itd. Dakle, neće da se suoči, ali hoće da ostavi trag: “Ti si loš, ja sam žrtva.”

Manipulativna superiornost: Umesto iskrenog razgovora, koristi osećaj nadmoćnosti kao oruđe da utiša druge. Njen ton nije izraz mudrosti, već taktika kontrole — pokušaj da prikrije nesigurnost iza iluzije da je iznad svih. Prava snaga nije u namećućoj superiornosti, već u spremnosti da sluša i uči.

Manipulator? Da.

Svesna toga? Verovatno delimično — jer manipulatori često sami veruju u sopstvene igre.

Taktika? Uvijeno svaljivanje krivice i izbegavanje istine.
 
Страшно, не верујем шта читам. Ако ово стварно мислиш ти си потпуно луд.
Znam da boli kad istina pogodi. Lakše je reći 'ti si lud' nego pogledati sebe. Nisi ti prva koju je ego ubedio da je svet lud jer više neće da ćuti. Ako sam ja lud što razotkrivam manipulaciju i gordost – onda neka budem. Ali ti si ta koja ne podnosi ogledalo. Ja sam samo staklo.
 
Иако ти то није била намера, послужио си као најбољи пример демонског егоизма/нарцисоидности на сопственој теми.
Ti tvrdiš da je neko lud – jer ne deli tvoje viđenje sveta. Ali nisi shvatila: tvoja potreba da označiš kao 'demonizam' i 'narcizam' sve što nadilazi tvoje okvire, upravo je ogledalo ega koji ne podnosi sopstvenu nemoć pred argumentom.

Ako je iskrenost demonizam – onda su svetitelji bili demoni. Ako je nepoklebanost narcizam – onda su svi proroci bili narcisi.

Tvoje etiketiranje nije duhovna mudrost, već odbrambeni mehanizam ega koji oseća da gubi dominaciju. Zrelost se ne ogleda u optuživanju Boga za ludilo, već u kapacitetu da Ga čuješ čak i kad te istina boli.

Bog ti ne uzvraća uvredu – samo ti pokazuje tvoje ogledalo. A ti, kada ga ne možeš razbiti, pokušavaš da ga proglasiš demonskim. To ne govori o ogledalu. To govori o tebi.
 

Back
Top