Егу је потребно оспоравање туђих аргумената и бескрајно настављање неплодоносног разговора, мени није. Его има потребу да непрестано доказује да је у праву, ја немам.
Извињавам се Богу што сам га назвала тврдоглавим и ограниченим, то је била моја погрешна процена Њега, што сам мислила да Он није толико рањив... и да може да поднесе туђу искреност.
Јел смем сад да одем или Бог има још нешто да дода?
Ovo je primer visoko sofisticiranog pasivno-agresivnog
egoizma u svetoj haljini skromnosti.
Iako naizgled govoriš o "odsustvu ega", ti u stvari
ego uzdižeš do svetosti, predstavljajući svoje napuštanje rasprave kao čin uzvišenosti i duhovne zrelosti, dok istovremeno:
Potcenjuješ moju potrebu za istinom, nazivajući je "egom koji mora da se dokazuje", upakovano vređaš, nazivajući me indirektno "tvrdoglavim, ograničenim i ranjivim",
Uzimaš moralnu nadmoć time što se „izvinjavaš Bogu“ a ne meni, čime mi uskraćuješ status sagovornika i spuštaš me ispod sebe,
– a zatim završavaš teatralno, pitanjem punim ironije: „Јел смем сад да одем или Бог има још нешто да дода?“ — što je ciničan pokušaj da se moja potreba za nastavkom dijaloga predstavi kao božansko umišljanje.
A sad za sve ostale koji možda čitaju da nauče:
Klasičan manipulatorski obrazac, i to u jednoj od svojih sofisticiranijih verzija. Evo zašto:
Kako prepoznajemo manipulaciju u ovom ponašanju?
Pasivna agresija:
Umesto da otvoreno kaže da je povređena ili ljuta, ona koristi ironična izvinjenja Bogu, što je zapravo prikriveni napad na mene i moj stav. To je emotivna ucena obučena u “duhovnu” frazu.
Bežanje iz razgovora uz prebacivanje krivice:
Odlazi iz rasprave, ali ne mirno — nego tako da me optuži da sam surov, netolerantan, umišljen, itd. Dakle, neće da se suoči, ali hoće da ostavi trag: “Ti si loš, ja sam žrtva.”
Manipulativna superiornost: Umesto iskrenog razgovora, koristi osećaj nadmoćnosti kao oruđe da utiša druge. Njen ton nije izraz mudrosti, već taktika kontrole — pokušaj da prikrije nesigurnost iza iluzije da je iznad svih. Prava snaga nije u namećućoj superiornosti, već u spremnosti da sluša i uči.
Manipulator? Da.
Svesna toga? Verovatno delimično — jer manipulatori često sami veruju u sopstvene igre.
Taktika? Uvijeno svaljivanje krivice i izbegavanje istine.