Super uspjeh? Jesi ti stvarno sebe uvjerio u nešto gdje se nitko ne pojavljuje, mrtav konj kojega tjera polumrtva Matica, DBHZ i Večernji list? Događanja koja imaju utjecaj na život prosječnog Hrvata ravan nuli. Jedino na nešto liči izložba u Klovićevima, ali radili su je kvalitetni ljudi. Sve ostalo ćorak. Kakve svjetske nagrade? 95% građana Hrvatske ne zna da se uopće događa nešto na ovu temu. Sramota s obzirom na godišnjicu.
Zašto bi to oni i znali?
U biti realnije je pitanje- koji je krietrij?
Ovo bi spadalo u kulturu srednje razine. U taj tip kulture su i, recimo, Oscari. Čak i oni za filmove "prave"- dakle ne za dokumentarce- ne znače više ništa, recimo zadnjh 20-30 g. Jedino oni uz mega.promičbu ostave traga. Davno sam bio filmofil, no bacim pogled na glavne filove koji su dobili Oscare. U posljednjih 10-15 godina jedino su možda dva ostavila neki otisak u svijesti ljudi, dok se na ostale nitko nije osvrnuo (npr. na onaj o nekim crncima homoseksualcima, pa na razne fikcije o nekakvim vodozemcima i druga fantazijska čuda).
Dakle imamo pomak u kulturi gdje se i najviša djela, ili bar ocijenjena kao takva u tom rangu, ne doživljavaju. Većini je svejedno- ali je i znalcima svejedno.
Promašaj je u tom što se spektakli ovoga tipa ne mogu mjeriti kriterijima drugih vremena i kultura. U doba SFRJ, velik su uspjeh požnjeli mjuzikli kao "jalta, jalta"- no to je vrijeme prošlo. Za ovakve proslave raznih obljetnica broje se kompendiji znanstvenih radova koji se pošalju u svjetske knjižnice, a na razini pučke priredbe oratorij koji jest bio posjećen i većina jest bila oduševljena. To pouzdano znam od onih koji su bili nazočni. Nema veze je li to dobro ili ne po nečijem ukusu- no ostavilo je trga i dobilo priznanja.
Naravno da to nije nešto kao opera "Zrinski" Zajca, no to i nije bio kriterij niti zamisao. Znam i kako je bio proslavljen u više gradova, dobio sam informacije, ic to je bilo vrlo poticajno i uspjelo. Chat GPT je tu dao točnu informaciju- radilo se o uspjehu.
A glede tih Tomića itd.- srpske Novosti nitko ne čita i nitko i ne bi znao što tamo piše da oko tog ne histeriziraju na HKV i drugdje. Drugo je pitanje iritacije što nemamo svoje kakovostne novine, no tu smo si sami krivi, pa ti Jergovići, Vurušići, Pavičići...seru iz usta. No: a) naši nacionalno orijentiraani su pasivni i ne rade ništa. Tko nam je tu kriv?, b) sudeći po mjestima gdje se mgu objaviti komentari, kao na VL- to je kontraučinak. 90% komentara su nacionalni, a koliko je tek onih koji si izbrisani. Dakle, ta jugo gamad nema utjecaja, ali iritra. No nisu uspjeli ništa promijeniti ni u diskursu naroda, nito znanstvene zajednice, ni svijeta (govorim o znanstvenm i stručnim publikacijama). Prema tomu, u području medij-kultura imaju manje uspjeha nego što je imala jugokomunstička ekipa.
A za naše propuste- samo dio e-pisma kog sam uputio onom lelekavcu Josipu Jurčeviču i na koje naravno nije odgovorio:
----------------------
Poštovani g. Jurčeviću, znam za Vas dosta vremena. Nekad sam se slagao s Vašim stajalištima, nekad ne. No- to je sekundarno.
Bilo kako bilo, mislim da se treba, ako je moguće, aktivnije angažirati na problemima našega društva i to u smjeru jačanja zdravlja, snage i samopouzdanja, a ne samo kalimerovski jadati nad ovim ili onim.
Držim da je Vaša ocjena Plenkovića i njegove grupe promašena- on nije običan briselski poltron (konačno, u Bruxellesu postoje razne struje), nego mu je politika jačanja Hrvatske napose u sinergiji s vladajućom politikom EU, a ova je, uza sve negativnosti, krenula nabolje,htjela- ne htjela oko samostalnosti u vojnom pogledu, te gospodarskom. Također, samoubilačko ludilo oko imigracija je zahvatilo velike zemlje (Britanija, Njemačka,..) dok su nacionalno i rasno svjesne Danska ili Finska tu po strani.
Nama su, kao naciji, glavni problem nezgodni komšije (Muslimani, Srbi) i niska aktivnost, upravo paraliza i pasivnost tobožnjih elita (HAZU, MH,..) u medijima i kulturi. Narod nam je pasivan i takve su i elite- konačno, netko bi Khuena u tih 20 godina sredio metkom, a ne da nas davi 20 godina.
Plenković je učinio niz dobrih poteza (LNG, HRZ, izdržali smo rušenje Todorićeva lažnoga carstva, Zakon o hrvatskom jeziku, u plusu oko fondova EU,oko Covida oscilirao, nogirao Slovence oko Pirana i Muslimane oko Pelješca, izborio preko 70% za Hrvate u BH,...). On je rekao bih 70% plus, 30% minus. Od operativnih političara nema mu ravna, ovi svi ostali su provincijalni retoričari koji bi se pogubili u koridorima moći.
Gdje je minus-to je medijska i kulturna politika, i meni nepojmljivo držanje za Obuljenovu.
Vi i ostali u "nacionalnoj oporbi" griješite jer se fokusirate na skandale obične korupcije i to dramatizirate, pa vam se nastup rasprši. I sve se svede na kalimerovsko hrvatsko kmečanje od čega nema - ništa.
Također, trebate se jasno distancirati od NDH jer s njom nema ništa. To je bio naš povijesni abortus. Ali ne na projugoslavenski način, nego tipa- pa nije to bila država tipa da svatko povezan s njom, npr. Šarić, prvi autor modernoga hrvatskoga prijevoda Biblije, pretisnute u Hrvatskoj pred kojih desetak godina, bude dijaboliziran samo što je bio nadbiskup Sarajeva u NDH. Vaš pristup novojugoslavenima i njihovoj protuhrvatskoj retorici i djelovanju je promašen- jugoslavenski svjetonazor je za nas Hrvate u doba KuK monarhije imao pozitivan učinak, u eshaeziji nam je trebalo otrježnjenje, NDH je bila kvislinški promašaj, a druga Jugoslavija truli kompromis koji se morao raspasti- sa ili bez krvi, no s krvlju zbog srpskoga ekspanzionizma.
Dakle sve te Frljiće, Klasiće, Jakovine, Dežuloviće, Šerbedžije... raskrinkavati u medijima, a za to treba novca. Retorikom u saboru ne ćete puno postići. Pogleda se i nikom ništa. Nije se promijenilo- ništa. Niti bez jasno definiranih ciljeva, jer se ne možete boriti i protiv Bruxellesa, Moskve, Washingtona..a najgore protiv hrvatske apatije i kalimerovštine.
I onda je red da se nešto napravi.
A to znači osigurati vidljiv YT kanal s plaćenim sposobnim ljudima, zatim nacionalnu TV postaju, te bar jedne dnevne ili tjedne novine. Kapital tražite od iseljenika ili sličnih skupina. I djelovati.
U pogledu svjetskih sukoba, valja biti jasno- 19. i 20. st. bili su sukobi nacija i ideologija, a 21. stoljeće će biti sukobi rasa i civilizacija. Ova srpska subverzija spada u 20. st. Komunizam i ostalo- to je passe.
Također, nema nikakve šanse za obnovu neke Jugoslavije o čem neki Vaši sumišljenici tlape, nego se radi o tom da je dobar dio Srba subverzivan kod nas, a na to se ne reagira.
Neuralgične točke treba jasno detektirati i uporno djelovati da se razmontiraju- ako je SPC (eminentno velikosrpska institucija) ilegalno i protupravno nešto potpisala s vladom Račana, onda se to rješava na pravni način, a ne klaunskim nastupima i zazivima poput Prkačina u bivšem mandatu. Angažirajte pravnike i slično oko sumnjivih stvari, radite na medijskoj promociji znanstvenih i popularnih knjiga o promociji hrvatstva i djelujte proaktivno realno, a ne samo da se stalno čudite i zapomažete.
Ove svinjarije oko tog koga je financirala Obuljenova (Jergovića, Tomića,..) niste ni dotaknuli na realan i ozbiljan način.
Ona je najgora ministrica, a i to zbog veza sa zlotvorom Biškupićem, još gorom spodobom na čelu tog ministarstva. Oni u zbilji promiču jugoslavenski nacionalizam, pa i četništvo- braća blizanci. Djela govore više od riječi, a to je od odbijanja financiranja filmova dobro koncipiranih, ali iz "nacionalnoga kuta" (znam za više takvih primjera), do ovoga što vidimo da je makulatura Jergović dobio 106.000 € za prijevode svojih roto-romana, a živi klasik Aralica ni 2.000, i to na albanski. Ne prevode ni prave klasike, pokojne, od Držića, do Krleže i Marinkovića, a nekmoli i važniju povijesnu i publicističku literaturu- npr. oko te NDH i Jugoslavije pojavilo se više objektivnih djela u zadnjih 30 godina, a nije prevedeno ni jedno na engleski. Nisu ništa ni o ozbiljnoj historiografiji, a ni Katičića o hrvatskom jeziku. Sve u svemu- jugovinil.
A beletristika je u biti- nevažna. Važno je da prevedemo na engleski kao jedini svjetski jezik, pa i na njemački i francuski, djela iz povijesti, publicistike, politike- kako znanstvena, tako popularna.
Evo kratkoga popisa, minimum minimuma, što je ministarstvo trebalo dati prevesti na engleski i svjetske jezike, ako nije prevedeno- a većina nije:Tomislav Raukar: Hrvatsko sredovjekovlje; Radoslav Katičić: Litterarum Studia- na engleski; Katičić: Hrvatski jezik; s njemačkoga na engleski-Leopold Auburger: Hrvatski jezik i serbokroatizam; s hrvatskoga na engleski, njemački... Hrvoje Matković: Povijest NDH; Povijest Jugoslavije. Davor Marijan: Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.; Ivo Frangeš: Povijest hrvatske književnosti; Vatroslav Murvar: Na izvorima srpskim neistin; ponovo Ćorić et al: Izvori velikosrpske agresije, Prosperov Novak: Povijest hrvatske književnosti 1-3, Dominik Mandić: Etnička povijest BiH (zastarjelo no dobro dođe), Srećko M.Džaja: Politička realnost jugoslavenstva, s njemačkog na engleski, kompendije s Praljkovim govorima i sl. ...A ne makulature i alternative.
Ako lažu- a lažu- o nazočnosti Srba kod nas, npr. o dataciji manastira Krka, Krupa....-v. YT kanal Dalmatinska povijest- onda prisiliti povjesničare da s tim izađu u javnost i da se SPC prisili da se odrekne vlastitih laži.
I dosta već toga gubitničkoga jadikovanja. Mi smo uglavnom pobijedili, Srbi su uglavnom izgubili. I red je da se to zacementira kroz medijsku, kulturnu i znanstvenu (uz prirodoznanstvenu i proizvodnu aktivnost), a ne da se gubimo u kukanju i jadanju i politikantskim histerijama oko propalih ideoloških sustava.
Problem je u nama samima, i vladi i narodu koji je pasivan i tip i jedino se pobuni na primitivan način kao s crnokošuljašima i sličnim, s čim povijesno nemamo veze.