Demencija

Ovo neće biti jednostavno.
Verovatno ćete morati i neke svedoke da navedete.
Samo staloženo u svemu.
I jako je važno da naglasite da ćete vi dotirati sve što je potrebno ukoliko njena primanja ne zalegnu za dom i za sve njene eventualne potrebe.
A ako dođe do toga da ne možete to da izgurate finansijski, csr će posle odobriti prodaju njenih nekretnina (ali o tome sad ne treba da se priča)
Po savjetu soc.radnice koja joj je trenutno dodjeljena, kontaktirali smo njenog brata, koji je i sam star i bolestan, i on je rekao da nkje problem da dodje i on, jer je bio par puta kad je ona bila bas pogubljena! Tako da nadam se da cemo to uspjesno zavrsiti.
 
Ova tema ponovo postaje živa. 😐
Moja svekrva je kako koji dan. Nekada dobro, nekada loše.
Svaka promena vremena utiče na nju, svako iskakanje iz rutine je uznemiri.
Često ima halucinacije. Ceo zoološki vrt viđa u sobi. Videla je pticu koja je živela u kauču, pa iza stočića za televizor, pa iza kuhinjskih elemenata. Ne zna čovek kako da se postavi. Ako negira, nije dobro. Ako povlađuje, ona zahteva da se pomera nameštaj, da se ptica uhvati. Onda su joj tu bili ćerka i zet, koji je lovac, i rekli su da je on uhvatio pticu i izbacio napolje. Likovala je, i svima nam pričala kako joj nismo verovali, a eto, on je uhvatio.
Od pre neki dan, tu gde je bila ta ptica, sada je pacov. I sada je glavna preokupacija kako isterati pacova. Konstantno traži da joj kupimo sprej da isprska bube koje lete po sobi, a kojih naravno nema.
Od pre desetak dana se baš teško kreće, slabovida je, dijabetičar na insulinu, dementna, ruina od žene.
Strah me je da mislim šta nas sve čeka. Što kaže moj mlađi sin, neću da se nerviram unapred.
Prilicno slicna situacija. Kod nas joj dolaze 2 curice i uzimaju joj hranu, inace , ima dana kada jede nekontrolisano a nekada nista po 3-4 dana, jedva ju natjeram malo supice da uzme. Isto je dijabeticar, na inzulinu je, a to je tek posebna prica, oko davanja inzulina......Mi smo shvatili da nam je lakse samo povladjivati, inace bude galame, suza i ljutnje.
 
Kod nas to sa povlađivanjem ide malo teže, jer je svekar po ceo dan sa njom, on ima 84 godine, i nema pojma šta je demencija. On misli da ona njega namerno zeza. :sad2: Srećna okolnost je što on slabo čuje, pa ne čuje sve njene provale. Inače, situacija bi se otela kontroli.
Otežavajuća okolnost je to što je ona i zdrava imala težak karakter, i svima nam se činilo da nas dosta puta namerno provocira. Tako da i moj muž skeptično prihvata dijagnozu demencije, ne uspeva svaki put da se iskontroliše.
Moždai zbog toga što ona danima funkcioniše normalno. Normalno priča, ja skuvam i odnesem im, a ona opere sudove, gleda seriju na televiziji. I onda mm misli da je zdrava. A u stvari nije. Pa kada naiđe epizoda sa zmijama, pticama, bubama, kornjačama, on misli da se ona pravi luda. :sad2:
 
Tako je i kod nas bilo na pocetku, doktori govorili da je od povisenog secera. Pa od infekcije mokracnih puteva pa sve dok nismo sve sanirali, a halucinacije postajale sve cesce. Na kraju smo mi inzistirali pregled kod neuropsihijatra i psihologa , gdje je ustanovljena demencija. Kod nas je najveci problem higijena. Ona je jos uz sve to i pusac, otresa cigaru u tanjir sa hranom, kupanje je dramaturgija teska, a da ne pricam o iskoristenim pelenama koje gura pod krevet, u ormar itd.
 
Ništa nije čudno,takva je procedura. Veštačenje se obavlja na sudu,na zakazanom ročištu. Veštake određuje Sud. Meni je jedino čudno da je u ovom slučaju staratelj iz CSR,jer ima srodnike koji je gledaju
 
Bila je kod psihijatra. Ali je prilično šturo napisan izveštaj, pa se ja predomišljam da li uopšte da podnosimo za tuđu negu i pomoć.
Ona sasvim sigurno nije sposobna za samostalan život, ali to treba dokazivati.
Skoro je slepa, a izveštaji od oftalmologa to nigde ne govore. Desnu ruku, koju je lomila 2x ne može da podigne do visine ramena, a u izveštaju fizijatra piše da sve ADZ (šta god to znači) obavlja samostalno. A njoj treba pomoć i da se obuče, i da se skine. U poslednje dve nedelje baš teško hoda, sporija je od puža.
Ja nemam snage da je vodim ponovo na sve preglede da bi dobila tuđu negu i pomoć. Ne mogu. A ne mogu ni ponovo daje vodim kod psihijatra, jer sam je i prethodna dva puta vodila na prevaru. Ona nije stalno izgubljena. I zna da neće kod "doktora za ludake", tj. kod psihijatra.
A još ako bi kojim slučajem dobila te pare, pa morala da je vodim u banku da otvori račun, jer penziju prima na šalteru u pošti, tek bi to bila nemoguća misija. Jednostavno, nemam ni nerava, ni snage.
 
Bila je kod psihijatra. Ali je prilično šturo napisan izveštaj, pa se ja predomišljam da li uopšte da podnosimo za tuđu negu i pomoć.
Ona sasvim sigurno nije sposobna za samostalan život, ali to treba dokazivati.
Skoro je slepa, a izveštaji od oftalmologa to nigde ne govore. Desnu ruku, koju je lomila 2x ne može da podigne do visine ramena, a u izveštaju fizijatra piše da sve ADZ (šta god to znači) obavlja samostalno. A njoj treba pomoć i da se obuče, i da se skine. U poslednje dve nedelje baš teško hoda, sporija je od puža.
Ja nemam snage da je vodim ponovo na sve preglede da bi dobila tuđu negu i pomoć. Ne mogu. A ne mogu ni ponovo daje vodim kod psihijatra, jer sam je i prethodna dva puta vodila na prevaru. Ona nije stalno izgubljena. I zna da neće kod "doktora za ludake", tj. kod psihijatra.
A još ako bi kojim slučajem dobila te pare, pa morala da je vodim u banku da otvori račun, jer penziju prima na šalteru u pošti, tek bi to bila nemoguća misija. Jednostavno, nemam ni nerava, ni snage.
Verujem da bi samo gubila vreme.
Ovako je išla priča sa mojim tečom koji je bio jedva pokretan, nije mogao ništa samostalno, ni da jede, najčešće se uneredio u krevet a nije pristao na pelene. Demencija je bila prilično uzmakla ali je povremeno imao svetle momente.
Pošto su napisali da je nepokretan i da su spremni da plate izlazak komisije, došla je jedna dr i rekla mu da je tu da vidi kako je da bi mu odobrili novčanu pomoć.
On se baš obradovao i postao "zdrav" držala ga je za ruku i pitala da li je sposoban sam da jede, pa da li mu se desi nekad da se upiški, i zamolila ga je da otkopča dugme na pižami.
Pogađaš kakvi su bili odgovori.
Izašla je i vrlo skoro je stigao dopis da nema osnova za tuđu negu i pomoć .
Na svako pitanje koje je tetka pokušala da odgovori, dr je bila drska i govorila "ne pitam vas nego deku "sa osmehom koji je on pio kao žedan vodu i bivao sve bolje u tim momentima.
 
Upravo o tome razmišljam, mardž.
Kao u crtanom filmu onaj žabac koji bez publike peva, a pred publikom krekeće, plašim se da bi tako bilo i sa njom.
Ona jedva hoda, i na moje pitanje da li može da uđe u kadu, ona samouvereno kaže "Daaaaa!", a ide skoro četvoronoške.
Dešava joj se da se umpkri, jer ne krene na vreme, a svima priča kako sigurno ima urinarna infekciju, jer često ide u wc. Njoj je često i 3x dnevno, kada joj je naporno da pređe tih 5m do toaleta.
Interesantno je da te životinje koje vidi ne pominje ni pred kim, samo predamnom i dedom. To do sada nije bio slučaj. O ptici koja se izlegla kod njih u dnevnom boravku je pričala i komšinici, i ćerki na Zlatiboru, i svom bratu. Otkako je zet "uhvatio" tu pticu, pacova koji je trenutno u sobi ne pominje nikom. Samo dedi i meni, jer insistira da im spavaća soba bude zatvorena, da to ne bi uletelo u sobu. Ovamo priča da je pacov, a ovamo da će da uleti u sobu. Onda kada je ja uveče posle insulina stavljam u krevet, jer ne može sama, insistira da zatvorim vrata i za tih par minuta koliko ja budem unutra, jer to će uleteti u sobu.
Našla je "raid" i potrošila ga za jedan dan. Prskala je "te bube", kojih naravno nema, i koje ne vidi niko sem nje.
Ali opet to ništa ne vredi, kada ona pred psihijatrom priča najnormalnije, ne pominje bube, ni ptice, samo se žali da je boli ruka koju je slomila, da je bole noge. To što ne zna koliko je 87+9 koga briga. To nije znala možda ni pre 10 godina.
 
Upravo o tome razmišljam, mardž.
Kao u crtanom filmu onaj žabac koji bez publike peva, a pred publikom krekeće, plašim se da bi tako bilo i sa njom.
Ona jedva hoda, i na moje pitanje da li može da uđe u kadu, ona samouvereno kaže "Daaaaa!", a ide skoro četvoronoške.
Dešava joj se da se umpkri, jer ne krene na vreme, a svima priča kako sigurno ima urinarna infekciju, jer često ide u wc. Njoj je često i 3x dnevno, kada joj je naporno da pređe tih 5m do toaleta.
Interesantno je da te životinje koje vidi ne pominje ni pred kim, samo predamnom i dedom. To do sada nije bio slučaj. O ptici koja se izlegla kod njih u dnevnom boravku je pričala i komšinici, i ćerki na Zlatiboru, i svom bratu. Otkako je zet "uhvatio" tu pticu, pacova koji je trenutno u sobi ne pominje nikom. Samo dedi i meni, jer insistira da im spavaća soba bude zatvorena, da to ne bi uletelo u sobu. Ovamo priča da je pacov, a ovamo da će da uleti u sobu. Onda kada je ja uveče posle insulina stavljam u krevet, jer ne može sama, insistira da zatvorim vrata i za tih par minuta koliko ja budem unutra, jer to će uleteti u sobu.
Našla je "raid" i potrošila ga za jedan dan. Prskala je "te bube", kojih naravno nema, i koje ne vidi niko sem nje.
Ali opet to ništa ne vredi, kada ona pred psihijatrom priča najnormalnije, ne pominje bube, ni ptice, samo se žali da je boli ruka koju je slomila, da je bole noge. To što ne zna koliko je 87+9 koga briga. To nije znala možda ni pre 10 godina.
Da li je psihijatar prepisao antipsihotik? Da li pije lek za cirkulaciju...demenciju? Obicno se prvo daje Cavinton. Uz largaktil ili rispolept koji su antipsihotici. Kasnije Nemdatine... Treba ispricati psihijatru sta se sve desava. Mozda uci bez bake. Zakazati kod neuropsihologa. Oni rade testove i detaljno pisu izvestaj.
 
Komisija za tnp je,čini mi se,skoro uvek "naštelovana" da nađe nešto zbog čega će odbiti zahtev. Jednom čoveku,iz doma za stare,sa amputiranom nogom,rekli su da "ima drugu nogu" i odbili ga. S druge strane,koleginica mi se pohvalila da je "častila" komisiju i svekar dobio tuđu negu,a posle toga opušteno uzeo da radi na pp poslu,pa mu to uz penziju dođe kao dodatni prihod Jel treba dalje da pričamo?
 
Upravo o tome razmišljam, mardž.
Kao u crtanom filmu onaj žabac koji bez publike peva, a pred publikom krekeće, plašim se da bi tako bilo i sa njom.
Ona jedva hoda, i na moje pitanje da li može da uđe u kadu, ona samouvereno kaže "Daaaaa!", a ide skoro četvoronoške.
Dešava joj se da se umpkri, jer ne krene na vreme, a svima priča kako sigurno ima urinarna infekciju, jer često ide u wc. Njoj je često i 3x dnevno, kada joj je naporno da pređe tih 5m do toaleta.
Interesantno je da te životinje koje vidi ne pominje ni pred kim, samo predamnom i dedom. To do sada nije bio slučaj. O ptici koja se izlegla kod njih u dnevnom boravku je pričala i komšinici, i ćerki na Zlatiboru, i svom bratu. Otkako je zet "uhvatio" tu pticu, pacova koji je trenutno u sobi ne pominje nikom. Samo dedi i meni, jer insistira da im spavaća soba bude zatvorena, da to ne bi uletelo u sobu. Ovamo priča da je pacov, a ovamo da će da uleti u sobu. Onda kada je ja uveče posle insulina stavljam u krevet, jer ne može sama, insistira da zatvorim vrata i za tih par minuta koliko ja budem unutra, jer to će uleteti u sobu.
Našla je "raid" i potrošila ga za jedan dan. Prskala je "te bube", kojih naravno nema, i koje ne vidi niko sem nje.
Ali opet to ništa ne vredi, kada ona pred psihijatrom priča najnormalnije, ne pominje bube, ni ptice, samo se žali da je boli ruka koju je slomila, da je bole noge. To što ne zna koliko je 87+9 koga briga. To nije znala možda ni pre 10 godina.
Не може озбиљног психијатра пацијент да исфолира.
Зато и постоји скор деменције.
Они који знају како се то ради, имају тачно дефинисан сет питања. Научно утврђен.
И моја бака је била сасвим срдачна и 'нормална' првих 20ак минута.
И мало по мало, кад је кренуло испитивање који је месец, па да наброји месеце уназад, па да напише нешто, да сабере... Добила је дг. тешке деменције и ако је она нас све препознавала до краја.
Треба наћи психијатра који се тиме бави или вештачи на суду па зна шта не битно.
Не знам какав вам је план али знај да је дементну особу јајо напорно држати у кући. Ти се сад исцрпљујеш физички, а кад крену исте приче и реченице сваки дан по хиљаду пута, околина и психички страда.
Зато мислим да је важно да ту причу изгурате јер ће вас коштати кила живаца у супротном.
 
Da li je moguc smestaj dementne osobe u institucije tipa Toponica ili Padinska skela?
Mala joj je penzija za dom a i nepokretna je skoro zbog parkinsona koji je posledica sloga od pre 3 godine.
 
Poslednja izmena:
Da li je moguc smestaj dementne osobe u institucije tipa Toponica ili Padinska skela?
Mala joj je penzija za dom a i nepokretna je skoro zbog parkinsona koji je posledica sloga od pre 3 godine.
Možete da probate,ali iskustva pokazuju da je to teško. Smatra se da je dementnima mesto u domu za stare. Jer,to je trajno,progresivno stanje,može da traje godinama ( tj. da dementna osoba živi godinama), pa ne može da se "čuva" u psihijatrijskoj ustanovi. A to što je penzija mala, 90% starih po domovima nema penzije dovoljne da pokriju troškove,pa doplaćuju njihova deca.
 
Не може озбиљног психијатра пацијент да исфолира.
Зато и постоји скор деменције.
Они који знају како се то ради, имају тачно дефинисан сет питања. Научно утврђен.
И моја бака је била сасвим срдачна и 'нормална' првих 20ак минута.
И мало по мало, кад је кренуло испитивање који је месец, па да наброји месеце уназад, па да напише нешто, да сабере... Добила је дг. тешке деменције и ако је она нас све препознавала до краја.
Треба наћи психијатра који се тиме бави или вештачи на суду па зна шта не битно.
Не знам какав вам је план али знај да је дементну особу јајо напорно држати у кући. Ти се сад исцрпљујеш физички, а кад крену исте приче и реченице сваки дан по хиљаду пута, околина и психички страда.
Зато мислим да је важно да ту причу изгурате јер ће вас коштати кила живаца у супротном.
Plan je da nemamo plan. Ako misliš na smeštanje u dom, još uvek to ni ne razmatramo kao opciju.
 
Možete da probate,ali iskustva pokazuju da je to teško. Smatra se da je dementnima mesto u domu za stare. Jer,to je trajno,progresivno stanje,može da traje godinama ( tj. da dementna osoba živi godinama), pa ne može da se "čuva" u psihijatrijskoj ustanovi. A to što je penzija mala, 90% starih po domovima nema penzije dovoljne da pokriju troškove,pa doplaćuju njihova deca.
Pa ne znam, po iskustvima jedne medicinske radnice u penziji koja je imala u siroj porodici slucaj demencije, kada se demencija udruzi sa nepokretnoscu kraj nije daleko jer onda dolazi do propadanja nekih bazicnih funkcija kao sto je gutanje itd.
 
Pa ne znam, po iskustvima jedne medicinske radnice u penziji koja je imala u siroj porodici slucaj demencije, kada se demencija udruzi sa nepokretnoscu kraj nije daleko jer onda dolazi do propadanja nekih bazicnih funkcija kao sto je gutanje itd.
Imam u domu gde radim dementnu nepokretnu ženu od 99 godina,a u tom stanju je već preko 6 godina.
 

Back
Top