Demencija

Pozrav forumu,

Nazalost i ja se pridruzujem klubu negovatelja dementnih osoba. U pitanju je moj otac koj je usao u 87. godinu. Inace je jako tezak covek bio narcisoidnog sklopa licnosti, neprihvatanja realnosti i dosta iskljuciv i agresivan ako mu se suprotstavite ili se ne slazete sa njim. Povrh svega toga i provodjenja vremena sa njim kao takvim kao slag na tortu dosla je staracka demencija.

U poslednje vreme videli smo da se nesto novo dogadja sem klasicne staracke izlapelosti i on je isao kod neuropsihijatra ali koliko vidim iz nekih izvestaja se on vise lecio od depresije uz zolofte i neurocalm nego sto je bilo ko napisao da ima demenciju st je sigurno i tad bilo uocljivo za lekara... Ja to nemam ni na jednom papiru a sad kad je otislo sve u haos, ne znam ni kako bih ga odvela kad ne saradjuje. Nece u dom.

Nemam kola i nemam nikog ko bi mi pomogao da sa njim idem po lekarima.
Izuzetno tesko je biti sa njim jer nece da saradjuje i prihvati savet, prica sve vreme, uzasno je negativan, nocu ima halucinacije, tumara, prica sam sa sobom ima paranoidne momente kad misli da su svi prtiv njega, da su ga opljackali itd.

Bila sam u centru za socijalni rad i rekli su da idem u Medicinu rada gde mi treba pregled neurologa i kardiologa sto tamo vr se ide kao na traci ni 5 min. Socijalna radnica mi je rekla da za sad treba njegov pristanak. Pokusavam nekako da skupim dokumentaciju za dom na Bezanijskoj kosi.

Da li neko ima iskustva sa osobama koje ne saradjuju, ne procenjuju svoje domete itd? On zivi sam ali kad je losije dodje kod mene i sestre na 4-5 dana ali onda pomisli da ga drzimo protiv njegove volje pa ode natrag u svoj stan gde se malo sabere i tako u krug. Radim od kuce i jako mi je tesko da zivim sa njim jer mu treba profesionalna nega imam osecaj da ludim i da necu izdrzati.


Svaki savet je dobrodosao!
Znam da ce glupo zvucati, ali pokusajte da mu se ne suprotstavljate. Koliko god je to moguce. Prvih godina sam bila zatecena, uplasena, besna, nervozna... samo sam pogorsavala celu situaciju. Pre svega gledajte da dobije neku terapiju. To ce ga u nekoj meri smirivati. Nemojte odmah spominjati dom, jer ce to unositi jos veci razdor medju vama. Mojoj majci sam rekla da mora na lecenje, tako je prihvatila Dom kao leciliste. Doduse, ona se celog zivota bojala problema sa srcem i krvnim sudovima, pa je iz straha pristala. Stvari ce se odvijati svojim tokom, mozete da usporite i ublazite.
Pokusajte da mu dajete dve tri opcije za bilo koju radnju u svakodnevnom zivotu, pa da on odabere. Tako cete mu davati na znacaju u donosenju odluka za neke sitnice. Ako mu budete nametali, izazivacete bes. A krupnije stvari cete resavati postupno. Pre svega mora da ima terapiju i da je pije. Mozda neka gerontodomacica za prvo vreme da mu pomaze. Dementni ne mogu da savladavaju redosled svakodnevnih zadataka, to ih cini nervoznim a nece da priznaju ili ne mogu da priznaju iz straha od sebe i okoline... najbolje je kada imaju neku podrsku koja nije nametljiva. Sve ovo zvuci lepo kada pisem, a znam da je uzasno tesko da se sprovede. Na zalost.
Moja mam nije htela kod mene, ni kod svoje sestre, tvrdila je da moze sama, a bilo je sve gore. Gerontodomacica je godinu dana dolazila. U pocetku nije htela ni nju. Ali se vremenom navikla. Dementni ne prepoznaju vremenom ni svoju decu, pa ih sve to jos vise cini agresivnim. Jer ja sam bila "neka luda zena" koju nije mogla nocas da savlada...tako se zalila gerontodomacici u mom prisustvu, ali u tom trenutku nisam ta "luda zena".
Zapravo sam vremenom shvatila da bi i meni, koja sam svesna, bilo strasno da me neko iznenada odvede na nepoznato mesto i medju nepoznate ljude koji nesto zahtevaju od mene. To nepoznato mesto u demenciji moze biti i moj stan, a nepoznati ljudi moji najblizi. Kada je mama krenula van svog stana u sred noci, da bi isla "svojoj kuci" , bila je crvena lampica da mora da bude pod nadzorom 24h. Njena kuca je bila iz njenog detinjstva, imenovala je mesto gde se nalazi.
Koliko je sada u stanju da obavlja svakodnevne aktivnosti? Da li redovno jede i spava? Mozda mu terapija koju pije sada pravi jos vecu konfuziju? Da li ste proveravali krvnu sliku i urin? Pad secera i gvozdja, urinarna infekcija... mogu pogorsati stanje dementnog.
Ne vredi se oslanjati na tvrdnje demetnih da je sve funkcionalno. Iznenadicete se u nekom trenutku koliko je konfuzno i da se pati.
 
Pozdrav
Citam ovaj forum vec nekoliko dana ali nisam mogla naci neke odgovore... Naime , brinem se o muzevoj rodjaki koja ima 83 godine. Ima dijabetis tip 2 unazad 25 godina, hipertenziju, srcanu slabost zbog koje je u septembru zavrsila i u bolnici. Od kako je izasla iz bolnice pocinju halucinacije, lutanja po noci, izgubljena je u vremenu i jedan period je samo trazila da ide kuci, a sjedi u kuci u kojoj zivi 65 godina. Na nase insistiranje, odveli smo ju kod psihijatra i dijagnostikovana je demencija, nisu nam specificirali koja tacno , propisani su Prazine 25mg, i Tregona D 10 mg. Halucinacije su se svele na minimum (jednom u par dana), sto se komunikacije tice, ponavlja par stvari, tipa, zasto pijem ovoliko ljekova, kad cu ozdraviti, zasto mi dajes infuziju (prima inzulin, ne svojevoljno , i svaki dan se natezemo hoce li dati da ju ubodem ili ce se rasplakati). Sve bi to nekako i podnijela, nego higijena je postala pravi problem. Ne dozvoljava da ju kupam, ako se zainatim, dobijem umivanje i pranje ruku i to je to. Nosi pelene pa onda malo malo dobije infekciju koja joj pogorsa psihicko stanje i halucinacije. Desavalo se da rucnikom za ruke koji stoji u kupatilu obrise pozadinu nakon velike nuzde i uredno ga okaci na drzac . Par puta se uneredila na sred kupatila i razmljala papucom i preko citave kuce tako hodala i naravno raznijela po kuci. Non stop razbacuje stvari u svojoj sobi po podu i kada ja hocu da sklonim ona ne da, kaze da joj ja poremetim sve pa ne zna gdje se sta nalazi. Ceslja se nad sudoperom, tako da svaki dan kad dodjem sa posla moram prvo dezinfikovati sve po kuci inace.....
Uglavnom, imate li kakav savjet za kupanje i veliku nuzdu posto ja stvarno vise nemam ideja kako da ju privolim da malo saradjuje. Molila sam ju da me zove kad treba vrsiti nuzdu , da cu joj ja pomoci, sklanjala peskire iz kupatila, ali onda uzme majicu, potkosulju iz korpe za prljavi ves i sa njima se brise. Mislila sam da je problem u toalet papiru, pa sam kupila vlazne maramice, nije ni to. Na izmaku sam snaga i volje...........
 
Za negu u kućnim uslovima,gerontodomaćica ( ali se dugo čeka,plus se ne priznaje ako živi s nekim u domaćinstvu). Nažalost,demencija je progresivna bolest,zahteva nadzor 24 sata,tako da je dom za stare realno rešenje.
 
Oprostite, nesto me je lozinka zezala pa nisam mogla pristupiti forumu.
Nisam bas sigurna da kod nas ima gerontodomacica, inace iz Banja Luke sam. Baka ne pristaje na dom. Pokrenuli smo oduzimanje poslovne sposobnosti, trenutno joj je CSR privremeni staratelj, i cekamo rociste na sudu. Do tada, moramo se boriti kako znamo i umijemo.
 
Mojoj babi je demencija pocela u 83-4 godini a umrla je u 89 godini , na kraju nije znala ni da prica , potpuna biljka , pokusali smo da dobijemo pomoc od drzave ( tudja nega ) , finansijsku i to ali naravno drzava ne daje , samo uzima. Bila je borba , mada mene su uvek drzala secanja nje pre tog stanja i detinjstva u kom mi je bila kao druga majka , tako da mi nije toliko tesko padalo ( mada imao sam momente ).
 
Oprostite, nesto me je lozinka zezala pa nisam mogla pristupiti forumu.
Nisam bas sigurna da kod nas ima gerontodomacica, inace iz Banja Luke sam. Baka ne pristaje na dom. Pokrenuli smo oduzimanje poslovne sposobnosti, trenutno joj je CSR privremeni staratelj, i cekamo rociste na sudu. Do tada, moramo se boriti kako znamo i umijemo.
Ako je csr privremeni staratelj, tražite od njih da iniciraju smeštanje u dom ili da vas ovlaste kao staratelja za smeštaj u dom. U Srbiji to tako ide.
 
Oprostite, nesto me je lozinka zezala pa nisam mogla pristupiti forumu.
Nisam bas sigurna da kod nas ima gerontodomacica, inace iz Banja Luke sam. Baka ne pristaje na dom. Pokrenuli smo oduzimanje poslovne sposobnosti, trenutno joj je CSR privremeni staratelj, i cekamo rociste na sudu. Do tada, moramo se boriti kako znamo i umijemo.
A zašto je neko iz CSR staratelj? Zašto nije neko od rodbine? Ima vas,nije da nema nikoga.
 
A zašto je neko iz CSR staratelj? Zašto nije neko od rodbine? Ima vas,nije da nema nikoga.
Ne znam, kada smo bili u CRS-u, oni su rekli da do okoncanja sudskog procesa, CRS uzima privremeno starateljstvo. Dolazili su kuci, razgovarali sa bakom, baka je u tom momentu bila ok, malo zbunjena, pa ju nisu puno ispitivali, vise su sa nama razgovarali. Tada su mi rekli da je praksa da oni budu privremeni staratelji dok sud ne odluci o oduzimanju poslovne sposobnosti zbog zloupotreba nad imovinom bolesnih.
 
Ne znam, kada smo bili u CRS-u, oni su rekli da do okoncanja sudskog procesa, CRS uzima privremeno starateljstvo. Dolazili su kuci, razgovarali sa bakom, baka je u tom momentu bila ok, malo zbunjena, pa ju nisu puno ispitivali, vise su sa nama razgovarali. Tada su mi rekli da je praksa da oni budu privremeni staratelji dok sud ne odluci o oduzimanju poslovne sposobnosti zbog zloupotreba nad imovinom bolesnih.
Ccc... pokusali su meni da prosipaju te price, mada nisam pokrenula oduzimanje poslovne sposobnosti za mamu. Rekla sam da moram na posao da zaradim pare kojima cu da obezbedim mami lecenje i sve sto je potrebno. A ako oni misle da mogu bolje da se brinu, ostavicu je kod njih pa da vidim. Sve je to u teoriji fino. Pa ko se brine o baki nego TI?! Mnogo ti znace njihovi obilasci. Znaaam, ima i zloupotreba i maltretiranja starih i bolesnih... Ali sta oni tebi predlazu u toj situaciji? Kao privremeni staratelji valjda mogu nesto da ucine konkretno. Ili ne mogu?
 
Pozdrav
Citam ovaj forum vec nekoliko dana ali nisam mogla naci neke odgovore... Naime , brinem se o muzevoj rodjaki koja ima 83 godine. Ima dijabetis tip 2 unazad 25 godina, hipertenziju, srcanu slabost zbog koje je u septembru zavrsila i u bolnici. Od kako je izasla iz bolnice pocinju halucinacije, lutanja po noci, izgubljena je u vremenu i jedan period je samo trazila da ide kuci, a sjedi u kuci u kojoj zivi 65 godina. Na nase insistiranje, odveli smo ju kod psihijatra i dijagnostikovana je demencija, nisu nam specificirali koja tacno , propisani su Prazine 25mg, i Tregona D 10 mg. Halucinacije su se svele na minimum (jednom u par dana), sto se komunikacije tice, ponavlja par stvari, tipa, zasto pijem ovoliko ljekova, kad cu ozdraviti, zasto mi dajes infuziju (prima inzulin, ne svojevoljno , i svaki dan se natezemo hoce li dati da ju ubodem ili ce se rasplakati). Sve bi to nekako i podnijela, nego higijena je postala pravi problem. Ne dozvoljava da ju kupam, ako se zainatim, dobijem umivanje i pranje ruku i to je to. Nosi pelene pa onda malo malo dobije infekciju koja joj pogorsa psihicko stanje i halucinacije. Desavalo se da rucnikom za ruke koji stoji u kupatilu obrise pozadinu nakon velike nuzde i uredno ga okaci na drzac . Par puta se uneredila na sred kupatila i razmljala papucom i preko citave kuce tako hodala i naravno raznijela po kuci. Non stop razbacuje stvari u svojoj sobi po podu i kada ja hocu da sklonim ona ne da, kaze da joj ja poremetim sve pa ne zna gdje se sta nalazi. Ceslja se nad sudoperom, tako da svaki dan kad dodjem sa posla moram prvo dezinfikovati sve po kuci inace.....
Uglavnom, imate li kakav savjet za kupanje i veliku nuzdu posto ja stvarno vise nemam ideja kako da ju privolim da malo saradjuje. Molila sam ju da me zove kad treba vrsiti nuzdu , da cu joj ja pomoci, sklanjala peskire iz kupatila, ali onda uzme majicu, potkosulju iz korpe za prljavi ves i sa njima se brise. Mislila sam da je problem u toalet papiru, pa sam kupila vlazne maramice, nije ni to. Na izmaku sam snaga i volje...........
Da li je neko sa bakom u kuci, dok si na poslu? Pazi da ne odluta ili ugrozi sebe i druge...
 
Samo da javim, dobili smo poziv iz suda za rociste. Kontaktirala sam CSR, idu i oni u svojstvu staratelja. CSR mi je rekao da prvo mora izaci vjestak, ali nas niko nije kontaktirao, niti obavijestio, niti je vjestak pregledao baku. Sve mi je ovo cudno.....
 
Kod nas veštaka plaćaš ti, to je jedan od dokumenata sa kojim izlaziš na ročište. Moraš to uraditi pre.
Pitala sam soc.radnicu jutros za vjestaka. Ona kaze da ga sud odredjuje , i po sluzbenoj duznosti salje, ne angazujemo ga mi. Zato mi i jeste cudno da to nije odradjeno prije prvog rocista, al ajde ima jos nekoliko dana do rocista pa cemo vidjeti. U pozivu pise da se ponese kompletna medicinska dokumentacija.
 
Zvala, i sad stvarno nemam rijeci.... mislim ja nemam iskustva u ovakvim stvarima ali mi se cine bas sulude. Uglavnom, rocistu ce prisustvovati moj suprug, kao trazioc starateljstva, CSR kao predstavnik bake, baka, sudski vjestak koji ce u prisustvu sudije odraditi vjestacenje (jer tako nalaze zakon). I jos mi drsko kazu, ponesite i izvod iz katastra na bakino ime, a za vjestaka ne brinite :dash:
 
Ma biće to sve ok, ne brini. Možda se iznenadiš neprijatnim pitanjima, ali ostani dosledna istini i situaciji u kojoj je ona.
Verovatno će se prema vama postaviti kao zločincu. Baku spremite tako što ćete je iznervirati i uplašiti. Na žalost , to je jedini način jer dementni u situacijama kada idu na procenu najčešće budu pribrani i neverovatno "svoji". To će ti reći svako od nas ko je imao posla sa demencijom.
Reći će i da ide sama na wc i da sama jede i da se sama oblači bez problema.
Moja majka je imala u veštačenju dva sudska psihijatra.
Veštačenje je trajalo oko sat vremena i prvih pola sata im nije bilo jasno zašto postoji uopšte predlog za oduzimanje poslovne sposobnosti.
A onda je popustila njena pažnja i sve im je bilo jasno.
 
Ma biće to sve ok, ne brini. Možda se iznenadiš neprijatnim pitanjima, ali ostani dosledna istini i situaciji u kojoj je ona.
Verovatno će se prema vama postaviti kao zločincu. Baku spremite tako što ćete je iznervirati i uplašiti. Na žalost , to je jedini način jer dementni u situacijama kada idu na procenu najčešće budu pribrani i neverovatno "svoji". To će ti reći svako od nas ko je imao posla sa demencijom.
Reći će i da ide sama na wc i da sama jede i da se sama oblači bez problema.
Moja majka je imala u veštačenju dva sudska psihijatra.
Veštačenje je trajalo oko sat vremena i prvih pola sata im nije bilo jasno zašto postoji uopšte predlog za oduzimanje poslovne sposobnosti.
A onda je popustila njena pažnja i sve im je bilo jasno.
Hvala puno, i kod psihologa i kod psihijatra, kada smo je vodili , na pocetku je bila pribrana i odgovarala sve normalno, kako je vrijeme razgovora odmicalo , tako se i ona pocela gubiti, i mog muza oslovljavati sa tata.....na kraju , psiholog je napisao da test za demenciju nije bilo moguce odraditi do kraja zbog naglog pada kognitivnih sposobnosti. Olovku nije znala uzeti u ruku. Mene vecinom ignorise, ja sam ta koja sjedi kraj nje dok ne pojede, koja joj pomaze da se presvuce, daje ljekove i inzulin, ali mene ne dozivljava, kao da ne postojim u kuci.
 
Djece nema, od nekretnina ima neku zemlju u okolini grada, kuca u kojoj je zivjela sa suprugom je bila od njenih svekra i svekrve, a kako ona i suprug nisu imali djece, nekom suludom logikom je njoj pripala samo trecina nakon suprugove smrti. Kod nas je vec nekih 5 godina, jako je vezana za mog supruga a i on za nju, jer ga je bukvalno othranila. Majka od mog supruga je umrla jako mlada. Ima penziju , ali neku minimalnu.....
 
Ovo neće biti jednostavno.
Verovatno ćete morati i neke svedoke da navedete.
Samo staloženo u svemu.
I jako je važno da naglasite da ćete vi dotirati sve što je potrebno ukoliko njena primanja ne zalegnu za dom i za sve njene eventualne potrebe.
A ako dođe do toga da ne možete to da izgurate finansijski, csr će posle odobriti prodaju njenih nekretnina (ali o tome sad ne treba da se priča)
 
Ova tema ponovo postaje živa. 😐
Moja svekrva je kako koji dan. Nekada dobro, nekada loše.
Svaka promena vremena utiče na nju, svako iskakanje iz rutine je uznemiri.
Često ima halucinacije. Ceo zoološki vrt viđa u sobi. Videla je pticu koja je živela u kauču, pa iza stočića za televizor, pa iza kuhinjskih elemenata. Ne zna čovek kako da se postavi. Ako negira, nije dobro. Ako povlađuje, ona zahteva da se pomera nameštaj, da se ptica uhvati. Onda su joj tu bili ćerka i zet, koji je lovac, i rekli su da je on uhvatio pticu i izbacio napolje. Likovala je, i svima nam pričala kako joj nismo verovali, a eto, on je uhvatio.
Od pre neki dan, tu gde je bila ta ptica, sada je pacov. I sada je glavna preokupacija kako isterati pacova. Konstantno traži da joj kupimo sprej da isprska bube koje lete po sobi, a kojih naravno nema.
Od pre desetak dana se baš teško kreće, slabovida je, dijabetičar na insulinu, dementna, ruina od žene.
Strah me je da mislim šta nas sve čeka. Što kaže moj mlađi sin, neću da se nerviram unapred.
 

Back
Top