Demencija

Ja bih samo dodala da je i kod mog oca lorazepam pravio još veću konfuziju. Slažem se da vjerovatno treba prilagoditi terapiju da bi mogla bar spavati noću, to značajno utiče na opšte stanje.
Vjerujem da vam je jako teško sve, i teško je racionalno prihvatiti sve. Ali opet treba imati na umu da ova bolest ima značajan društveni aspekt. Ne radi se samo o njenom životu, već i o životu tvog oca, sestre, vašoj djeci, kvalitetu života. Teško je nešto sugerirati, mog oca smo smjestili u dom nakon teže epizode pogoršanja. On je sad fizički bolje, sam jede, sam održava higijenu, ali je neophodan nadzor 24h što nismo u stanju. Jeste, duša me boli zbog toga, ali takva je bolest.
 
@anjav42 ako se otac i sestra slažu oko doma, onda ne bi ni ti trebalo da sumnjaš, jer po svemu što si opisala, to je već alarmantno stanje... Dom je nažalost najbolje rešenje, posebno ako je dobro organizovan, ako osoblje nije preopterećeno poslom, pa imaju snage da se nasmeju i popričaju sa starim i bolesnim ljudima. Najbolje i da imaju animatora koji sa njima provodi vreme u radnim terapijama. U tim kolektivnim aktivnostima dementni ne mogu ništa da nauče, ali je bitno da su nečim okupirani, da im je posvećena pažnja, da ih niko ne kritikuje.

Neki od najuglednijih stručnjaka za demenciju veruju da vitamini dosta pomažu. Znaju to svi koji su vodili svoje roditelje na pregled kod prof. Pavlovića. Ali koliko to zaista pomaže, nisam se lično uverila, pošto je za moju već bilo kasno (nakon dva epileptička napada).

Ne razmišljam mnogo o ovoj bolesti kao naslednoj. Znam da postoji mogućnost da imamo predispozicije za sve bolesti naših predaka, ali ne ide to tako direktno. Psihijatri su me često pitali da li je bilo takve bolesti u porodici i čini mi se da sam ih uvek razočarala kad bih rekla da nije... Ali bilo je drugih bolesti, takođe zbog vaskularnih problema, što znači da se nikad ne zna koja će se bolest razviti.
Zao mi je..
I zapravo se non stop preispitujemo kako i zasto, i zasto bas ona. Hvala Bogu, niko u porodici nije imao nekih bolesti 🙏 zato nam nije ni jasno kako se ovo dogodilo, sta je uticalo, koji faktori.. I mislim da cu se to uvek pitati. Zdrava, prava, otmena, jaka, vodja, i odjednom, u roku od 2 godine, nema traga toj osobi.
 
Ovaj članak sam nedavno pročitala. Zanimljivo da se simptomi demencije pojavljuju kod žena u menopauzi, ali koliko je to zaista rasprostranjeno ostaje tek da se ispita...
https://www.bbc.com/serbian/lat/svet-57735394
Tako nekako se izdesavalo i kod nje. Znam bas kada sam otisla da zivim sa tada jos momkom, buduca svekrva je mami nabavila neke tablete za menopauzu, jer je tesko podnosila sve te promene. Tako da, bukvalno smo kada je menopauza pocela, posle otprilike 8 meseci dobili dijagnozu.
 
Pa uzivajte u svakom danu i trenutku u kojem vidite da se mama raduje. Znam da nekada pokida dusu. Ali morate malo da opustite atmosferu i odnos sa majkom. Vremenom sam prihvatila da smo zamenile uloge ili da sam joj sestra. Nekada sam insistirala kao razmazeno dete da me kritikuje a ja prihvatam kritiku. Pitam je da li mogu na terasu da zapalim cigaretu, a mama se ljuti i imitira me kako pusim. Nekada je dovoljan samo zagrljaj kada je vidis srecnu. Cak sam i organizovala desavanja u kojima ce se mama radovati. I onda kada je bila nepokretna, igrala sam oko nje kao da zajedno igramo uz glasnu muziku. Kazem joj da ne mogu vise, a mama nasmejana poskakuje u stolici vice "samo igraj dalje". Vadila sam stvari iz ormana i divila se sta sve ima, kada bi govorila da joj je sve oduzeto. Pitala je da li nesto mogu da pozajmim. Uglavnom je govorila NE. Pevale smo zajedno, mada inace ne slusam tu muziku. Donosila sam skuvan rucak i pricala sam kako smo ga zajedno skuvale i da je fantastican i da je po njenom receptu. Savijale smo papire i pravile se da peglamo. Onda mama napravi ruzicu od papira. Zapravo je smotuljak na vrhu rolnice, ali pokazale bismo odusevljenje. Nisam je vise ubedjivala da je ona meni majka. To je samo dovodilo do rasprave. Uglavnom je znala ko sam, ali kada ne zna nije ni vazno. Sve to nismo mogle u njenom stanu. Jer je bila nervozna i uplasena i agresivna. I sve to nismo mogle na pocetku bolesti. Ona uplasena a ja raspamecena. Nisam umela da se postavim.
Verujte da to i cinimo. Npr najvece joj je odusevljenje kada vidi unuke, ali to traje samo koji minut.. poslednjih nekolikonputa sam dolazila (8h voznje) ranom zorom, s tim da nikome ne javimo, krenemo nocnu voznju kad deca treba da spavaju, i dodjemo joj ujutru, toliko bude srecna, i iznenadjena, ali na kratko. Obozava sladoled, pa stalno idemo, obozava setnje pa idemo i u setnje. Kada gura decu toliko se oseca ponosnom! 🤗
I stalno je hvalimo kako je lepa, kako joj dobro stoje neke stvari, itd. Kao da je svesna, pa se postidi kao malo dete ❤️
 
...

Dementnima pre svega treba mir da bi ostali kako tako stabilno. Čovek labilnog zdravlja ne treba da bude izložen iznenađenjima, ma koliko bila prijatna. To takođe može da izazove manji ili veći moždani udar.

S ovim se verovatno mnogi neće složiti, ali ne treba zaboraviti da su to osetljive stvari, da tako funkcioniše mozak sa smanjenom percepcijom stvarnosti...
 
...

Dementnima pre svega treba mir da bi ostali kako tako stabilno. Čovek labilnog zdravlja ne treba da bude izložen iznenađenjima, ma koliko bila prijatna. To takođe može da izazove manji ili veći moždani udar.

S ovim se verovatno mnogi neće složiti, ali ne treba zaboraviti da su to osetljive stvari, da tako funkcioniše mozak sa smanjenom percepcijom stvarnosti...
😟 O tome nisam razmisljala.
Ali nazalost, ima logike..
 
😟 O tome nisam razmisljala.
Ali nazalost, ima logike..
U principu bi trebalo da pitamo roditelja, suprugu ili kome je vec
dijagnosticirana demencija, dok je jos , aj da kazem pri cistoj
svesti, da li zeli u dom ako vise ne moze sam. Pretpostavljam da
ce svako reci da zeli jer ne zeli da muci svoju decu.
Ali se verovatno nadamo da nije tako strasno, da ce biti bolje
i onda je kasno da pacijent donosi odluke.
 
Kad se sve počne dešavati, niko ne zna šta ga čeka. Kad je kod nas počelo, nismo imali pojma da se radi o demenciji, počelo je promjenama ličnosti, mislili smo da je depresija, neka psihoza, dok nije dobio dijagnozu. I bio je pod lijekovima stabilan, zaboravnosti uopšte nije bila izražena, mislili smo da će sve duže trajati. Nismo ni pomislili da će morati biti smješten u dom. I kad smo nekad pričali o terminalnim bolestima, nikad to nije bila ozbiljna priča, dom nikad nismo ni spominjali... Da ne govorim o tome kako starijim generacijama pitanje doma nosi određene predrasude.
 
Kad se sve počne dešavati, niko ne zna šta ga čeka. Kad je kod nas počelo, nismo imali pojma da se radi o demenciji, počelo je promjenama ličnosti, mislili smo da je depresija, neka psihoza, dok nije dobio dijagnozu. I bio je pod lijekovima stabilan, zaboravnosti uopšte nije bila izražena, mislili smo da će sve duže trajati. Nismo ni pomislili da će morati biti smješten u dom. I kad smo nekad pričali o terminalnim bolestima, nikad to nije bila ozbiljna priča, dom nikad nismo ni spominjali... Da ne govorim o tome kako starijim generacijama pitanje doma nosi određene predrasude.
Upravo tako i kod nas. Bolest je jako brzo napredovala, 2 godine vec znamo za dijagnozu, ali cini mi se da je ona preko noci sve zaboravila, i sve mi je kao kroz maglu i kao da sanjam. Jos uvek nismo uspeli da se osvestimo i da shvatimo sta se zapravo dogodilo. Ali nam je "preko veze" ponudjeno mestu u domu, jer su nas upozorili da je sada tesko, ali teze, mnogo teze stvari tek slede i da cemo jednostavno svi psihicki puci jer je nazalost bolest takva kakva jeste. Hvala Bogu, nju nista ne boli, cak mislim da nije ni svesna da nesto nije u redu, ali se mi raspadamo. Trebamo zdrave i stabilne i nasoj deci, i treba nam makar tata zdrav, koliko god grubo zvucalo..nekako idpada da je to najbolje resenje..
 
. Trebamo zdrave i stabilne i nasoj deci, i treba nam makar tata zdrav, koliko god grubo zvucalo..nekako idpada da je to najbolje resenje..
To je jedino moguce resenje, a veruj mi, i za tvoju je mamu to najbolje
jer ce tamo imati neki red, rutinu, a oni se najbolje osecaju kada se
sve tacno zna, sta, kada. Kao sto je (cini mi se Beket) rekla, iznenadjenja
njima remete neki njihov unutrasnji svet i mir.
 
Sam koristi toalet, snalazi se sam. Dok je bio kod kuće redovno smo kontrolisali, pio je urološki čaj. Na početku bolesti je imao urinarnu infekciju koja je dovela do delirijuma. Sad kako se sve dešavalo, pogoršanje, smještaj u dom, to smo propustili. Nadam se da će antibiotici djelovati.
Kako je tekla procedura za dom, meni je socijalna radnica rekla čeka se dve godine....
 
Mogu li vas zamoliti, kako teče procedura za dom...sve papire sam predala, rečeno mi je da je poslato GC, vezica koju imam mi ne javlja da je predmet stigao, nastala neka promena kod nje.....u Centru za socijlni rad su mi rekli da ću čekati 2 godine ukoliko ne nađem debelu vezu.Kakva su vaša iskustva?
 
Mogu li vas zamoliti, kako teče procedura za dom...sve papire sam predala, rečeno mi je da je poslato GC, vezica koju imam mi ne javlja da je predmet stigao, nastala neka promena kod nje.....u Centru za socijlni rad su mi rekli da ću čekati 2 godine ukoliko ne nađem debelu vezu.Kakva su vaša iskustva?
Idi pravo u Geronto centar. Oni imaju iskustva i predstavu o problemima dementnih i porodice. Napisi pisanu belesku Socijalnoj radnici u Centru o hitnosti smestaja, a pre toga pribavi od neuropsihijatra da u izvestaju pise da je neophodno hitno smestanje u Dom. Obrazlozi situaciju u kojoj se nalazis i koje sve rizike nosi ponasanje roditleja i tvoja nemogucnost da obezbedis nadzor. Ne znam u kakvom je stanju, ali komisija u Domu donosi odluku na kojem odeljenju ce biti smestaj. I tu moras da se boris, jer im je najlakse da ih srpaju u krevet i to je to.
 
Mogu li vas zamoliti, kako teče procedura za dom...sve papire sam predala, rečeno mi je da je poslato GC, vezica koju imam mi ne javlja da je predmet stigao, nastala neka promena kod nje.....u Centru za socijlni rad su mi rekli da ću čekati 2 godine ukoliko ne nađem debelu vezu.Kakva su vaša iskustva?
Procedura je takva da se prave liste cekanja. Kada neki korisnik premine stvara se mogucnost prijema novog korisnika. U Beogradu na odeljenju demencje Bezanijska kosa, za pokretne ceka se otprlike 8 meseci. Nepokretni imaju nesto krace cekanje. Ja sam moju majku smestio u privatni dom, kasnije su me zvali za drzavni ali nisam mogao da je prebacujem posto se lepo uklopila.
 
Procedura je takva da se prave liste cekanja. Kada neki korisnik premine stvara se mogucnost prijema novog korisnika. U Beogradu na odeljenju demencje Bezanijska kosa, za pokretne ceka se otprlike 8 meseci. Nepokretni imaju nesto krace cekanje. Ja sam moju majku smestio u privatni dom, kasnije su me zvali za drzavni ali nisam mogao da je prebacujem posto se lepo uklopila.
Bezanijska kosa je uvek puna. Da, mozda je resenje u okolini, pa cekati na premestaj.
 
I ja sam juce citala neki studiju ( skracena verzija) o Alchajmeru
i tamo stoji da su vise od 2/3 zena pacijenti, a samo ca 30% muskaraca.
S jedne strane zene duze zive, a samatraju da ima veze i sa hormonima.
Za one koji znaju engleski postoji odlican forum apoe4.info, sa mnostvom saveta o ishrani, suplementima, staranju i pracenjem najnovijih istrazivanja u ovoj oblasti. Forum je osnovala groupa sa sajta za genetsku analizu 23andme, s Apoe4 genom koji je faktor rizika za kasni Alzhajmer (65+).
Izmedju ostalog onima koji nemaju istoriju porodicnog rizika estrogenskih kancera, preporucuje se dodatak estrogena u menopauzi.
 
Za one koji znaju engleski postoji odlican forum apoe4.info, sa mnostvom saveta o ishrani, suplementima, staranju i pracenjem najnovijih istrazivanja u ovoj oblasti. Forum je osnovala groupa sa sajta za genetsku analizu 23andme, s Apoe4 genom koji je faktor rizika za kasni Alzhajmer (65+).
Izmedju ostalog onima koji nemaju istoriju porodicnog rizika estrogenskih kancera, preporucuje se dodatak estrogena u menopauzi.
Bravo, odličan sajt, sa preporukama zasnovanim zaista na onome što fali kod Alchajmera. 👍
 
Hajde za one koji ne znaju engleski recite ukratko o kakvom istrazivanju se radi i koji su to suplementi ili lek, molim vas.
Ja vam nazalost ne mogu pomoci, ja citam nemacke sajtove i forume
i onda prepricavam ( na srpskom, naravno). Misljenja sam da tu nema
mnogo nekih epohalnih otkrica pa i nema potrebe da citamo forume
sa svih strana sveta i na raznim jezicima.
 

Back
Top