Demencija

Otac (The Father)

"Taj film je odvratan. Dosadan. Strašan. Tužan. Nema tamo lepih pejzaža ni specijalnih efekata. I ne radi se čak ni o tome da je Entoni Hopkins nedavno dobio Oskara za svoju ulogu u tom filmu. Stvar je u tome što je to priča o tome kako izgleda svet u očima onog koji boluje od Alchajmera. Mislio sam da puno znam o toj bolesti. Moja majka je bolovala. Hopkins me je uverio da nisam mnogo znao o Alchajmeru. Shvatio sam koliko ne bih voleo da živim s tom bolešću.
Ponekad je bolje ne znati."

/pronađeno negde na netu, prev. b./
Film ili drama u kojoj je glavni lik covek sa dijagnozom Alchajmer
nikako ne moze akcioni film, veseo pa jos i sa lepim pejzazima
i specijalnim efektima. Ja cu obavezno gledati film, Hopkins je kao
rodjen za takvu ulogu.
 
Neki faktori rizika za demenciju, kao što su starost i genetika, ne mogu se menjati. Međutim, istraživači nastavljaju da istražuju uticaj drugih faktora rizika na zdravlje mozga i prevenciju demencije.

Istraživanja zabeležena na Međunarodnoj konferenciji Alchajmerove asocijacije 2019. godine sugerišu da usvajanje više zdravih izbora životnog stila, uključujući zdravu ishranu, nepušenje, redovno vežbanje i kognitivnu stimulaciju, može smanjiti rizik od kognitivnog pada i demencije.
 
Neki faktori rizika za demenciju, kao što su starost i genetika, ne mogu se menjati. Međutim, istraživači nastavljaju da istražuju uticaj drugih faktora rizika na zdravlje mozga i prevenciju demencije.

Istraživanja zabeležena na Međunarodnoj konferenciji Alchajmerove asocijacije 2019. godine sugerišu da usvajanje više zdravih izbora životnog stila, uključujući zdravu ishranu, nepušenje, redovno vežbanje i kognitivnu stimulaciju, može smanjiti rizik od kognitivnog pada i demencije.
Meni je to sve sviranje uz bubanj (mislim na zdravu hranu, teretane,
zdrav zivot, svejedno sta znaci). Demencija se javlja kod starih ljudi,
a znamo da danas u civilizaciji zivotni vek coveka traje i 90 godina
i onda je neminovnst i ta demencija. Ima naravno mnogo izuzetaka,
ali je pravilo da ako imas 100 godina imas i problem sa demencijom.
 
Meni je to sve sviranje uz bubanj (mislim na zdravu hranu, teretane,
zdrav zivot, svejedno sta znaci). Demencija se javlja kod starih ljudi,
a znamo da danas u civilizaciji zivotni vek coveka traje i 90 godina
i onda je neminovnst i ta demencija. Ima naravno mnogo izuzetaka,
ali je pravilo da ako imas 100 godina imas i problem sa demencijom.
Tačno, starenje je broj jedan uzrok demenciji. To za hranu i vežbe su naučnici zaključili na osnovu istraživanja.
 
Ne znam zapravo šta želim pitati, misli su mi rasute i sama sebi sam konfuzna. Od juče se kod mog oca pogoršalo stanje, izgubljen je, kao da teško priča, ne znam ni koliko razumije kad mu se priča. Terapija je sva ista već skoro dvije godine, ništa nije promijenjeno, jedino je juče malo radio u bašti. Naglo je pogoršanje. Jesu li uobičajena takva pogoršanja kod vaskularne demencije, zapravo da li su trajna, postoji li šansa da ipak malo se sabere ili je ovo to :(?
 
Kod nas je stanje potpuno pogoršano, iz stabilnog, koliko-toliko funkcionalnog stanja pod terapijom, u posljednja 3 dana došao je u stanja potpune izgubljenosti u vremenu i prostoru, teško govori, jedva izgovori dvije riječi, ne znam koliko razumije, mislim da nas na momente prepoznaje. Potpuno naglo, ništa od terapije nije mijenjano. Juče smo bili kod doktora, poslali nas psihijatru, iako je pogoršanje neurološko. Psihijatar se složila da vjerovatno došlo do novog infarkta u mozgu ili je neko začepljenje, trenutno nema psihopatologije. Ali s obzirom da nema asimetrije tijela da ne moramo na hitan prijem na neurološku kliniku, već u sljedećih par dana. I danas je stanje isto, još malo pogoršano. Ne može se sam istuširati, obući, jako teško jede, pokreti su čudni.
Uvijek sam znala da je ovo tok bolesti, ali naglo je došlo, iznenadilo me. Vikend prije je bio tako priseban, pričali lijepo. Danas se ponekad zagleda u mene, ništa ne govori, kao da traži pomoć, zarobljen u sopstvenom umu...
 
received_1194715524312375.jpeg
Pokušajte s doktorom razgovarati o ovim flasterima . Jako su dobri za dementne osobe.
 
dobro je što nisam kupila karte za fest, nije pristojno ridati u bioskopima, mada ni ovaj link ne mogu da otvorim, ali ima dosta toga u fragmentima, evo i komentara reditelja

a ova moja još diše, tek joj je 77. godina,
oči ne otvara, samo usta...
Nisam se jos usudila da pogledam film preko linka. Jos su mi sveza secanja i raspala bih se. Preko linka mozes na racunaru. Ne znam u cemu je problem. Klikni na ekran za emitovanje i dole levo za play i sacekaj da prodje reklama. I u toku filma reklame prekidaju film na munut-dva. A situaciju sa tvojom mamom pratim godinama. Znam koliko je to strasno, jer je moja mama poslednja dva meseca bila pospana i progovarala po nekoliko recenica. A tek godinama takvo stanje...
 
Kod nas je stanje potpuno pogoršano, iz stabilnog, koliko-toliko funkcionalnog stanja pod terapijom, u posljednja 3 dana došao je u stanja potpune izgubljenosti u vremenu i prostoru, teško govori, jedva izgovori dvije riječi, ne znam koliko razumije, mislim da nas na momente prepoznaje. Potpuno naglo, ništa od terapije nije mijenjano. Juče smo bili kod doktora, poslali nas psihijatru, iako je pogoršanje neurološko. Psihijatar se složila da vjerovatno došlo do novog infarkta u mozgu ili je neko začepljenje, trenutno nema psihopatologije. Ali s obzirom da nema asimetrije tijela da ne moramo na hitan prijem na neurološku kliniku, već u sljedećih par dana. I danas je stanje isto, još malo pogoršano. Ne može se sam istuširati, obući, jako teško jede, pokreti su čudni.
Uvijek sam znala da je ovo tok bolesti, ali naglo je došlo, iznenadilo me. Vikend prije je bio tako priseban, pričali lijepo. Danas se ponekad zagleda u mene, ništa ne govori, kao da traži pomoć, zarobljen u sopstvenom umu...
Kod moje mame su bile takve oscilacije. Pogotovo u ovom prelaznom vremenskom periodu. Totalno bi se pogubila na promenu vremena. Bila je i agresivna i sklona lutanju dok je bila pokretna. Sokantno je bilo kada sam je ostavila da se obuce, a onda zatekla kako je umotala spavacicu kao da je noga i na taj smotuljak navlaci carapu... Moras pratiti sve promene. Treba da mu pomognete u sposobnostima koje gubi. A to je, na zalost, neminovno. Odeca mora biti jednostavna za oblacenje, a vi prisutni da podrzite. Verovatno oscilira pritisak i pravi probleme. Proveri pritisak, secer, analizu urina, gvozdje... mozda je i vreme za promenu terapije. Dve godine za dementnog je prilican period sa istom terapijom, rekla bih iz mog iskustva. Nekada je potrebno promeniti raspored uzimanja lekova u toku dana. Sugerisi doktoru kada se desava da je vise konfuzan. Ako pije sedative, na ovakvo kisovito vreme moze biti pospan i vise konfuzan. Gledaj da nadjes psihijatra koji ce redovno pratiti stanje. Narocito kada su pogorsanja. Mozda se i umorio radeci u basti. Dementni gube osecaj za takve stvari. Potrudi se da ima rutinu u toku dana, bez previse novih desavanja i promena.
 
Hvala ti ovim riječima.
Nažalost, ovo je potpuno i rapidno pogoršanje u posljednjih 5 dana, čini se da za posljednje dvije godine nismo ništa vidjeli. On je sad kao biljka, na nivou djeteta od godinu dana. Ne može sam hodati ni jesti, gdje ga ostavimo sjedi, ne tušira se sam, ne ide sam u wc, jedva progovori par riječi, uglavnom ponovi pitanje koje postavimo, prepoznaje nas samo na momente, valjda zna da sam neko njegov, ali ne zna ko. Samo se zagleda, kao da traži pomoć, potpuno bespomoćno.
Juče smo ponovo bili na urgentnom, bojala sam se da je neko akutno krvarenje kako se sve naglo pogoršava. Radili su mu ct, nema znakova krvarenja, samo hrpa ishemijskih ožiljaka, plakova, svega... Rekli su da je to nažalost tok bolesti, da ništa s njihove strane se ne može učiniti. Ostaju nam u sljedećih par dana kontrole kod neurologa privatno i kod njegovog psihijatra.
Zatečena sam, ovo je sve od četvrtka. Uz svu terapiju, on je bio funkcionalan, mogao ostati sam na par sati, čak je ponekad vozio i auto (samo u naselju poznatim seoskim putem) ....
 
Pogledajte prilog 927429
Pokušajte s doktorom razgovarati o ovim flasterima . Jako su dobri za dementne osobe.
Jesu odlicni flasteri. Ipak, zavisi da li ce mu odgovarati taj lek. Razlicito reaguju dementni na odredjene lekove. Moja mama se potpuno gubila od trodona, recimo, kao leka koji nema veze sa demencijom ali je pogorsavao opste stanje. Dok moze da guta i nema problem sa zelucem, mislim da je preporucljivo da pije lekove. Bar su meni tako rekli. Osim kada odbija lekove ili nema ko da mu daje u odredjeno vreme. Uzimanje terpije trudila sam se a to su prihvatili i medicinski tehnicari u odnosu sa mojoj mamom, bila je neka igra. Hajde sada ovu zutu, pa ovu crvenu, a onda ovu malu slatku...zvali smo ih bombonice...
 
Hvala ti ovim riječima.
Nažalost, ovo je potpuno i rapidno pogoršanje u posljednjih 5 dana, čini se da za posljednje dvije godine nismo ništa vidjeli. On je sad kao biljka, na nivou djeteta od godinu dana. Ne može sam hodati ni jesti, gdje ga ostavimo sjedi, ne tušira se sam, ne ide sam u wc, jedva progovori par riječi, uglavnom ponovi pitanje koje postavimo, prepoznaje nas samo na momente, valjda zna da sam neko njegov, ali ne zna ko. Samo se zagleda, kao da traži pomoć, potpuno bespomoćno.
Juče smo ponovo bili na urgentnom, bojala sam se da je neko akutno krvarenje kako se sve naglo pogoršava. Radili su mu ct, nema znakova krvarenja, samo hrpa ishemijskih ožiljaka, plakova, svega... Rekli su da je to nažalost tok bolesti, da ništa s njihove strane se ne može učiniti. Ostaju nam u sljedećih par dana kontrole kod neurologa privatno i kod njegovog psihijatra.
Zatečena sam, ovo je sve od četvrtka. Uz svu terapiju, on je bio funkcionalan, mogao ostati sam na par sati, čak je ponekad vozio i auto (samo u naselju poznatim seoskim putem) ....
Sto pre idite kod neurologa. Naravno i psihijatra. Meni to izgleda kao da je fizioloski problem. A i kod demencije ne mora biti konacno. Vec sam pricala, usput pogubi neku sposobnost ali nastavlja dalje. Desavalo se da i moja mama ne ume da jede, a posle izvesnog vremena opet jede sama. Na zalost, dodju momenti kada ne moze vise sam i kada mu sve vise treba pomoc za sve. I jako je tesko prihvatiti to.
 
Hvala ti ovim riječima.
Nažalost, ovo je potpuno i rapidno pogoršanje u posljednjih 5 dana, čini se da za posljednje dvije godine nismo ništa vidjeli. On je sad kao biljka, na nivou djeteta od godinu dana. Ne može sam hodati ni jesti, gdje ga ostavimo sjedi, ne tušira se sam, ne ide sam u wc, jedva progovori par riječi, uglavnom ponovi pitanje koje postavimo, prepoznaje nas samo na momente, valjda zna da sam neko njegov, ali ne zna ko. Samo se zagleda, kao da traži pomoć, potpuno bespomoćno.
Juče smo ponovo bili na urgentnom, bojala sam se da je neko akutno krvarenje kako se sve naglo pogoršava. Radili su mu ct, nema znakova krvarenja, samo hrpa ishemijskih ožiljaka, plakova, svega... Rekli su da je to nažalost tok bolesti, da ništa s njihove strane se ne može učiniti. Ostaju nam u sljedećih par dana kontrole kod neurologa privatno i kod njegovog psihijatra.
Zatečena sam, ovo je sve od četvrtka. Uz svu terapiju, on je bio funkcionalan, mogao ostati sam na par sati, čak je ponekad vozio i auto (samo u naselju poznatim seoskim putem) ....
Dementni cesto umeju jako dobro da prikriju stanje u kojem se nalaze. Jos ako niste prisutni 24h, ne mozete znati sta se sve desava. Ko se brine o njemu u kuci?
 
Mama je s njim, ona brine o svim lijekovima. Ranije ga je ostavljala po sat - dva, ali otkad je ovakvo stanje, ne ostavlja ga uopšte, znao je ovih dana ustati i upaliti šporet, otvoriti vodu... I ona je lošeg zdravlja, visok pritisak, šećer. Ako stanje ostane u ovom obimu, moramo vidjeti za smještaj u domu, ona to ne može sama, a ja ne mogu svaki dan zbog posla i djeteta, oni žive van grada, prilično izolovano...
 
Jesu odlicni flasteri. Ipak, zavisi da li ce mu odgovarati taj lek. Razlicito reaguju dementni na odredjene lekove. Moja mama se potpuno gubila od trodona, recimo, kao leka koji nema veze sa demencijom ali je pogorsavao opste stanje. Dok moze da guta i nema problem sa zelucem, mislim da je preporucljivo da pije lekove. Bar su meni tako rekli. Osim kada odbija lekove ili nema ko da mu daje u odredjeno vreme. Uzimanje terpije trudila sam se a to su prihvatili i medicinski tehnicari u odnosu sa mojoj mamom, bila je neka igra. Hajde sada ovu zutu, pa ovu crvenu, a onda ovu malu slatku...zvali smo ih bombonice...
Poznajem baku koja je bez njih skroz dezorijentisana, s njima sve ok. Vrijedi pitati i pokušati
 
Hvala ti ovim riječima.
Nažalost, ovo je potpuno i rapidno pogoršanje u posljednjih 5 dana, čini se da za posljednje dvije godine nismo ništa vidjeli. On je sad kao biljka, na nivou djeteta od godinu dana. Ne može sam hodati ni jesti, gdje ga ostavimo sjedi, ne tušira se sam, ne ide sam u wc, jedva progovori par riječi, uglavnom ponovi pitanje koje postavimo, prepoznaje nas samo na momente, valjda zna da sam neko njegov, ali ne zna ko. Samo se zagleda, kao da traži pomoć, potpuno bespomoćno.
Juče smo ponovo bili na urgentnom, bojala sam se da je neko akutno krvarenje kako se sve naglo pogoršava. Radili su mu ct, nema znakova krvarenja, samo hrpa ishemijskih ožiljaka, plakova, svega... Rekli su da je to nažalost tok bolesti, da ništa s njihove strane se ne može učiniti. Ostaju nam u sljedećih par dana kontrole kod neurologa privatno i kod njegovog psihijatra.
Zatečena sam, ovo je sve od četvrtka. Uz svu terapiju, on je bio funkcionalan, mogao ostati sam na par sati, čak je ponekad vozio i auto (samo u naselju poznatim seoskim putem) ....
kad je moja majka imala jači moždani udar, to se nije odmah videlo na ct snimku
 
Bili smo juče kod njegovog neurologa, privatno. Ona je sigurna da se radi o moždanom, ct je urađen nakon nekoliko dana, kaže da se dotad već na snimku nije moglo razlikovati koja promjena je starija a koja nova...
 
Molim vam za savjet. Psihijatar je ocu danas isključila klonazepam, taj lijek mu ne djeluje, a uključila ponovo lorazepam koji je pio prije 2 godine i prestao je djelovati. Kaže da bi se organizam očistio od klonazepama, i da bi se dala prilika da opet djeluje, a da je lorazepam prelazno rješenje. Da li je neko imao ovakav slučaj? Brine me da li će djelovati, na kognitivno pogoršanje koje prisutno već 10ak dana, danas je uznemiren i psihotičan.
 
Kažu da treba da prođe neko vreme dok ti lekovi ne počnu da deluju. Ne znam tačno koliko. Naravno, svaka nova terapija tako ide.

Bolest je nepredvidljiva. Nezavisno od lekova, koji uostalom samo malo koriguju i usporavaju to što se ne može zaustaviti.
 
Poslednja izmena:

Back
Top