Demencija

Pa recimo da zna, naravno mora da joj se pomogne, da se spremi sta da obuče, sta ide napred i sl. U wc ode sama jos uvek
Broj poena na testu nije presudan za dobijanje pomoći.
Presudno je trenutno stanje na komisiji i njihova procena. Ali ako ona lepo komunicira sa njima...ništa od pomoći. Pitali su je da li ide sama na wc.Mojoj mami su rekli da otkopča i zakopča dugme na kaputu i kad je to uradila bio je gotov razgovor. I na toj komisiji uopšte ne slušaju šta ti imaš da kažeš. Pričaju samo sa njom...mada sam joj ja staratelj jer je lišena poslovne sposobnosti i psihički je bolesnik. Borili smo se godinu dana. Onda je slomila kuk i postala nepokretna, pa smo dobili naknadu.
 
Poslednjih dana čujem preko telefona da je loše, kašlje, ima kiselinu. Juče kaže da su je premestili u novu sobu i da tu svi dolaze u mantilima sa kapuljačama. Pozovem glavnu sestru, kaže da je mama imala temperaturu i da po pravilu mora u sobu sa pojačanom negom i izolacijom...dakle kovid izolacija. Narednih 14 dana će biti tamo. Do sada nisu imali zaraženih, nije ni ona, spala joj je temperatura, ali mora da bude tamo. Svaka 3 sata je kontrolišu, saturacija, pritisak, temperatura...
 
Novi sam clan ovog foruma. Moja majka boluje od demencije. Naime 2017 godine je operisala koleno, i iz totalne anestezije je tesko izasla naime preko 20 dana je bila sa halucinaciama totalno kongenitivno onesposobljena. Dolaskom kuci dolazi sebi ali od tada demencija napreduje rapidno. Za demenciju nismo do tada znali. Radjen je m.. m. test na kome je bila jako lose sto ukazuje na totalnu demenciju. Tudju negu je dobila iz prvog pokusaja jer je izmedju ostalog rekla da je u pratnji supruga, ane sina iako je otac preminuo 6 meseci ranije. 8 meseci nakon oceve smrti sam uspevao da je cuvam sam, medjutim suocen sa progresijom bolesti morao sam da je smestim u privatni dom. Trenutno. jos ivek me prepoznaje o zna za svoje ime i prezime. Nazalost poseta nema i sa tim se tesko nosim.
 
Novi sam clan ovog foruma. Moja majka boluje od demencije. Naime 2017 godine je operisala koleno, i iz totalne anestezije je tesko izasla naime preko 20 dana je bila sa halucinaciama totalno kongenitivno onesposobljena. Dolaskom kuci dolazi sebi ali od tada demencija napreduje rapidno. Za demenciju nismo do tada znali. Radjen je m.. m. test na kome je bila jako lose sto ukazuje na totalnu demenciju. Tudju negu je dobila iz prvog pokusaja jer je izmedju ostalog rekla da je u pratnji supruga, ane sina iako je otac preminuo 6 meseci ranije. 8 meseci nakon oceve smrti sam uspevao da je cuvam sam, medjutim suocen sa progresijom bolesti morao sam da je smestim u privatni dom. Trenutno. jos ivek me prepoznaje o zna za svoje ime i prezime. Nazalost poseta nema i sa tim se tesko nosim.

Ako uopste moze da bude nekome uteha, teshi se momentalo time
da te majka mozda ne bi ni prepoznala. Znam i razumem da je to sve
jako tesko.
 
Novi sam clan ovog foruma. Moja majka boluje od demencije. Naime 2017 godine je operisala koleno, i iz totalne anestezije je tesko izasla naime preko 20 dana je bila sa halucinaciama totalno kongenitivno onesposobljena. Dolaskom kuci dolazi sebi ali od tada demencija napreduje rapidno. Za demenciju nismo do tada znali. Radjen je m.. m. test na kome je bila jako lose sto ukazuje na totalnu demenciju. Tudju negu je dobila iz prvog pokusaja jer je izmedju ostalog rekla da je u pratnji supruga, ane sina iako je otac preminuo 6 meseci ranije. 8 meseci nakon oceve smrti sam uspevao da je cuvam sam, medjutim suocen sa progresijom bolesti morao sam da je smestim u privatni dom. Trenutno. jos ivek me prepoznaje o zna za svoje ime i prezime. Nazalost poseta nema i sa tim se tesko nosim.
Važno je da ima negu. Sam o njoj ne bi mogao da brineš sigurno.
Ta vrsta propadanja ličnost jeste teška za bliske članove porodice, ali bar ima jedna uteha, a to je da nju njena bolest ne boli.
Bole je možda zglobovi, možda kičma...ali demencija je bolest koja ne boli.
Šta da se radi.
Anestezija je mnogo gadna stvar za jedan užasno mali procenat ljudi, ali bez obzira, njima napravi dar-mar.
Svekrvi moje sestre se desila slična stvar februara ove godine, nakon operacije srca. Ali je ona prevazišla krizu za 7 dana i sad je zaista dobro.
 
Aha, a kad vas nešto zaboli, utešne su dve stvari:
1) još si živa
2) nisi još ni dementna

Molim vas, nemojte više. Mene boli.
Slazem se. Ne moze to da se meri tako. Pogotovo sto, Beket, tvoja mama nije imala mnogo godina kada je obolela.
Cesto mi odzvanjaju mamine reci *sta se ovo sa mnom desava?*. Da ne pricam kada dementne stvarno nesto boli a ne umeju da objasne, pa se to odrazava na ponasanje...a muce se... strasno je to. Pomislite samo da vas neko baci negde u nepoznat prostor sa nepoznatim ljudima, a ti ljudi stalno nesto pokusavaju sa vama, pri tom nisu ni obuceni da se ophode i da prilagode ponasanje... a vi ne umete da kazete ni da ste gladni ni da vas boli ni da vam je tesko...a nema one poznate kuce iz detinjstva ni roditelja ni...ma uzas! To stvarno boli! I dementne roditelje i nas decu.
 
Ne moze biti uteha da me mama ne bi prepoznala, pa nema veze sto je ne vidim vec vise od 6 meseci. Uhvati me takva tuga i nemoc u rukama i slabost i potreba da je dodirnem i zagrlim... Drago mi je bilo kada prethodnih godina dodjem u posetu, a neka nepoznata baka me u hodniku gleda ocima punim radosti i ushicenja. Nasmesim se u prolazu, a nepoznata baka mi posalje poljubac. Onda zastanem, posaljem i ja njoj poljubac ili je pomilujem po ruci...a ona vesela ko zna koga vidi u meni. Nije ni bitno, vazno je da smo razmenile emocije i da je nepoznata baka raspolozena. A moja mama, dok je mogla to da vidi kada se kretala po hodniku kaze mi: Sta grlis te babetine?! I sledeci put ja prva posaljem poljubac i pruzim baki neku vockicu...a ona opet srecna. Smejulji se i gleda me kao da se znamo a mozda i se i ne znamo, ali osecamo .. Ako neko prodje, baka pokaze ocima pa se smeje, a ja namignem, pa se zajedno smejemo...u sobi moje mama je baka koja jako slabo cuje i obicno moraju da vicu da bi ih razumela. Vid joj je toliko oslabljem da pipa po stolu da bi nasla flasicu s vodom. Jos je i dementna. Ali kad god sam dosla kod mame, a nekad je bila pauza mesec dana, ta baka me je cesto poznala po glasu i nepogresivo oslovljavala imenom i radovala se sto sam dosla. To su ti ukradeni trenuci poslednjih godina i sa mojom mamom. I topao zagrljaj i veseo ili seretski osmeh i zapevamo i svadjamo se kao deca i nasladjujemo se omiljenom hranom, pijemo vodu kao da je pivo i vesele smo mi drugarice, sestre, cerke...sta god da smo, a nije ni bitno ...u sobi moje mame sa cimerkama...Sad se jedva dva puta nedeljno cujemo preko trelefona. Nekada cuti, a nekada se opet smejemo i pevamo i tepamo...i to me drzi dva dana i onda opet ...da li cu je vise videti zivu?! A vreme ide i oduzima nam sve. I ova stasna epidemija... i demencija... ma uzas!!!
 
Novi sam clan ovog foruma. Moja majka boluje od demencije. Naime 2017 godine je operisala koleno, i iz totalne anestezije je tesko izasla naime preko 20 dana je bila sa halucinaciama totalno kongenitivno onesposobljena. Dolaskom kuci dolazi sebi ali od tada demencija napreduje rapidno. Za demenciju nismo do tada znali. Radjen je m.. m. test na kome je bila jako lose sto ukazuje na totalnu demenciju. Tudju negu je dobila iz prvog pokusaja jer je izmedju ostalog rekla da je u pratnji supruga, ane sina iako je otac preminuo 6 meseci ranije. 8 meseci nakon oceve smrti sam uspevao da je cuvam sam, medjutim suocen sa progresijom bolesti morao sam da je smestim u privatni dom. Trenutno. jos ivek me prepoznaje o zna za svoje ime i prezime. Nazalost poseta nema i sa tim se tesko nosim.
Razumem te. I jasno je da je demencija nepredvidljiva,. Neprepoznavanje se desavalo vec nakon par meseci otkako je mama dobila dijagnozu. Uglavnom u kasnim popodnevnim satima ili uvece ili kada je umorna od nekih desavanja pregleda poseta...Ali se povrati i osvezi secanje. Bila sam i njena majka i njena sestra i neka nepoznata zena. U pocetku sam se ljutila i brinula i plakala i pokusavala da joj objasnim. Nisam umela u pocetku da se ponasam adekvatno prema dementnom. A onda se povrati i opet zna ko sam .. I tesko je kada ne mozes direktno da pomognes svom roditelju ili da bar nadgledas negu.
 
A sama ne bih mogla ni da je presvucem, a pogotovo okupam... pitanje je i kako bih je zastitila od epidemije. I kako bih obezbedjivala finansije a da moram 24h da budem prisutna. Ima obucenih i posvecenih medju osobljem, a ima i onih koji otaljavaju. U mojim ranijim postovima vidi se sva bitka oko ostvarivanja odgovarajucih uslova i nege i lecenja. A sad nije prisutna ni psiholoska podrska. Samo medicinsko osoblje i negovatelji. Nije je ni ranije bilo u velikoj meri, ali tu i tamo se neko trudio. Iz iskustva znam da je motivacija, razgovor, animiranje, psihicka stimulacija (kada je to moguce i u odredjenoj meri u skladu sa trenutnim stanjem i raspolozenjem dementnog) jako bitna. Desava se da negovatelj donese telefon i kaze *ona cuti*. Kazem da je pita nesto, da je pohvali... ucini tako i vec cujem kako se mama smejulji ili odbrusi. Mozda je bila pospana, a neko joj tutne telfon i kaze hajde pricaj, zove te cerka. To bi i mene sokiralo. Desava se i da mama cuti, sto nije nista cudno za demenciju. Bilo je toga i jos pre 6-7 godina, kada je odbijala da prica ili bi sedela namrstena ili je stalno spavala...ali treba pokusavati, dok god ima smisla i povratne informacije. Deset godina je proslo od kako je mami dijagnostikovana demencija. Borba je bila neprestana. A sad nemam mogucnost da uopste bilo sta ucinim. Osim da jedva dodjem do doktorice i cujem o zdravstvenom stanju i da pokusam da se cujem sa mamom tako sto zovem tri-cetiri dana dok se neko ne javi. Znaaam, u karantinu su i imaju i hitne slucajeve... i odvojeni su od svojih porodica...ali tesko se nosim sa celom situacijom.
 
Važno je da ima negu. Sam o njoj ne bi mogao da brineš sigurno.
Ta vrsta propadanja ličnost jeste teška za bliske članove porodice, ali bar ima jedna uteha, a to je da nju njena bolest ne boli.
Bole je možda zglobovi, možda kičma...ali demencija je bolest koja ne boli.
Šta da se radi.
Anestezija je mnogo gadna stvar za jedan užasno mali procenat ljudi, ali bez obzira, njima napravi dar-mar.
Svekrvi moje sestre se desila slična stvar februara ove godine, nakon operacije srca. Ali je ona prevazišla krizu za 7 dana i sad je zaista dobro.
Da, demencija ne boli. Ali sta cemo ako dementan ima mucninu ili kiselinu u zelucu ili Heliko baktery? A urinarna infekcija i bolovi besike? A upala cmara? A hemoroidi? A nazuljane desni ili afte ili vestacka vilica koja vise ne odgovara? Upala grla koja se ne vidi odmah, a boli kad guta pa nece da jede pa kazu da odbija i ne saradjuje? Upaljene vene da li bole leti? Pa jos ako je ostao neki zub i pokvario se? A ojedi? Isijas koji ne ume da objasni ili reuma, a presvlace je brzinski pa kazu opet da ne saradjuje? Jos ako lekar opste prakse nije raspolozen...i jos demencija uzima sve vise maha, pa cutljivost ili agresija i anksioznost... jer ko nije nervozan kada ima bol ili tegobu... dovoljno da se samo kaze demencija i to je to.
 
Da, demencija ne boli. Ali sta cemo ako dementan ima mucninu ili kiselinu u zelucu ili Heliko baktery? A urinarna infekcija i bolovi besike? A upala cmara? A hemoroidi? A nazuljane desni ili afte ili vestacka vilica koja vise ne odgovara? Upala grla koja se ne vidi odmah, a boli kad guta pa nece da jede pa kazu da odbija i ne saradjuje? Upaljene vene da li bole leti? Pa jos ako je ostao neki zub i pokvario se? A ojedi? Isijas koji ne ume da objasni ili reuma, a presvlace je brzinski pa kazu opet da ne saradjuje? Jos ako lekar opste prakse nije raspolozen...i jos demencija uzima sve vise maha, pa cutljivost ili agresija i anksioznost... jer ko nije nervozan kada ima bol ili tegobu... dovoljno da se samo kaze demencija i to je to.

A koji bi bio tvoj predlog i resenje?
Moja je majka ( bez demencije) tako umirala, ali kod kuce. Ne shvatam
kome nesto , a ni zapravo sta prebacujete oko svojih dementnih roditelja
koji su nazalost u nekom domu.
Ja razumem vasu tugu , a narocito zbog nemogucnosti da vidjate
svoje roditelje i da s njima imate komunikaciju, ali da li ikada pomislite
da ima i mentalno ok starih ljudi koji su takodje uzasno bolesni, nepokretni,
bole ih i ledja, pokvaren zub, dekubitis imaju, upalu cmara takodje,
ali i rrazne neke druge upale, a nema sanse da im bilo ko pomogne izuzev
sina ili cerke koja brine o njima.
 
Pre nego što se razbolela od ovog, moja majka je sve i svakog razumela, moje drugarice su radije s njom pričale o svojim stvarima. Umela je da sluša i odobrava svakakve gluposti. A onda je jedan kratak period počela da kuka na sve njih, za svaku sitnicu, opsesivno. Naročito na jednu babu koja se slučajno zvala isto kao ja. Nije nas mešala, samo je bila ubeđena da ja tu nešto mogu da pomognem. A ta njena komšinica, živahna za svojih 90 i kusur, mozak je popila svima...

Nastavak možda sledi ;)
 
Novi sam clan ovog foruma. Moja majka boluje od demencije. Naime 2017 godine je operisala koleno, i iz totalne anestezije je tesko izasla naime preko 20 dana je bila sa halucinaciama totalno kongenitivno onesposobljena. Dolaskom kuci dolazi sebi ali od tada demencija napreduje rapidno. Za demenciju nismo do tada znali. Radjen je m.. m. test na kome je bila jako lose sto ukazuje na totalnu demenciju. Tudju negu je dobila iz prvog pokusaja jer je izmedju ostalog rekla da je u pratnji supruga, ane sina iako je otac preminuo 6 meseci ranije. 8 meseci nakon oceve smrti sam uspevao da je cuvam sam, medjutim suocen sa progresijom bolesti morao sam da je smestim u privatni dom. Trenutno. jos ivek me prepoznaje o zna za svoje ime i prezime. Nazalost poseta nema i sa tim se tesko nosim.
Koje lekove pije? Trudi se da budes povremeno u kontaktu sa doktorom u Domu ili glavnom sestrom, naravno bez preterivanja jer su stvarno optereceni uslovima u kojima rade. Pitanjima ces ih navoditi da je prate, koliko je to moguce u ovim okolnostima-pritisak, secer, hidriranje... tako ces im dati do znanja da ne prepustas mamu slucaju pa ce vise obracati paznju. I tebi ce biti lakse kada znas da bar u necemu ucestvujes. Trazi informaciju da li uzima lekove redovno i da li jede. Da li postoji mogucnost da je vidis preko vibera?
 
Ocekujem do kraja nedelje informaciju iz Doma da li ce se nastaviti karantin sa smenom osoblja na dve nedelje ili ce opet dolaziti svi od kuce. Mozda ce, ako se smiruje situacija sa epidemijom, opet dozvoliti posete na 15 minuta na otvorenom. Svakako bi znacilo onima koji su blizu domova. Zakazala sam sa osobljem termin za sutra popodne za viber, da bih videla kako mama izgleda sada nakon onog dehidriranja pre oko mesec dana, kada je jedna *strucna* osoba tvrdila da je sve u redu. Inace mamu zbunjuje taj vid komunikacije-vec sam pisala o tome, ali moram i tako.
 
Koje lekove pije? Trudi se da budes povremeno u kontaktu sa doktorom u Domu ili glavnom sestrom, naravno bez preterivanja jer su stvarno optereceni uslovima u kojima rade. Pitanjima ces ih navoditi da je prate, koliko je to moguce u ovim okolnostima-pritisak, secer, hidriranje... tako ces im dati do znanja da ne prepustas mamu slucaju pa ce vise obracati paznju. I tebi ce biti lakse kada znas da bar u necemu ucestvujes. Trazi informaciju da li uzima lekove redovno i da li jede. Da li postoji mogucnost da je vidis preko vibera?
Hvala Vam na podrsci! Od lekova pije nemdatin 2o ,i 0.5 risar samo uvece, vitamin optimum B12. Naravno tu je terapija za hipertenziju i aritmiju srca. Uglavnom zdrava je, jos uvek pokretna, koristi pelene, slabo razume date instrukcije, samostalno jede. Nije agresivna u bolesti, ima dobro raspolozenje. Interesujem se telefonski dva puta nedeljno.
 
Ja zaista nisam registrovala tvoj post u kome kazes da tvoja majka zabija te nozeve u vrata i sce
kablove. ako ti je ikako moguce bila bih ti zahvalna da ga ovde ponovis jer je tema bila na nekom
drugom PDF-u. agresija kod tih ljudi ( obollelih od alchajmera, demencije) zaista nije uobicajena pojava.
Zapravo je i nepoznata.
Rayela, ko ti je rekao da dementni ljudi ne mogu biti agresivni..mogu itekako, pod dobrom terapijom ta se agresivnost smanjuje....nisu ni svi tako slabašni...imam dosta iskustva i sa mojim roditeljima i sa roditeljima mojih poznanika koji imaju ili su imali sličan problem kao ja.....evo što se agresivnosti tiče mogu ti navesti, možda ne moja, ali iskustva mojih prijatelja i poznanika da..naravno ukoliko te zanima....
 
Poslednjih dana čujem preko telefona da je loše, kašlje, ima kiselinu. Juče kaže da su je premestili u novu sobu i da tu svi dolaze u mantilima sa kapuljačama. Pozovem glavnu sestru, kaže da je mama imala temperaturu i da po pravilu mora u sobu sa pojačanom negom i izolacijom...dakle kovid izolacija. Narednih 14 dana će biti tamo. Do sada nisu imali zaraženih, nije ni ona, spala joj je temperatura, ali mora da bude tamo. Svaka 3 sata je kontrolišu, saturacija, pritisak, temperatura...
Kako je tvoja mama sada? Da li je jos izolovana? Gledala sam kako u nekim domovima animiraju korisnike uz razgovor, muziko terapiju...u domu u kojem je moja mama nema toga. Retko se desavalo i ranije. Odmah u lezeci ili polusedeci polozaj cim je pocela epidemija, iz straha da se moze povrediti ako sedi u stolici. Dobro to razumem. Mada su svi koji nisu imali podrsku srodnika bili tako u horizontali i pokriveni i zimi i leti svih ranijih godina. Fizioterapeuti nikako da stignu da se pozabave. Ranije sam im pokazivala kako mama i ja *prostiremo ves* tako sto drzimo krpu za ivice i pazljivo podizem prateci koliko mami ne smeta a pricinjava joj zadovoljstvo da nesto radi. Ili kao beremo jabuke illi sljive. Davala sam joj papir i govorila da cemo da peglamo, pa bi ona taj papir savijala i pritiskala ili pravila oblike ...da bih je ja hvalila kako je divno uradila...pustala sam muziku i pevusila...pa se i mama pridruzi... Gledalo bi osoblje u prolazu, ali ih nije mnogo zanimalo. Znam da su u guzvi i nemaju dovoljno zaposlenih i ogranicenje je zbog procedura...ali veci deo dana korisnici su nepokretni u krevetima, pokriveni cebetom ili carsafom... dremaju ili spavaju do termina za presvlacenje i obrok. U medjuvremenu osoblje sedi i pije kafu ili se zabavlja u parku. Cujem od pokretnih korisnika koji ih vide sa vrata ili sa terase da tako i sada rade. Tako je billo i ranije, ali sam angazovala dve korisnice pokretne da obilaze mamu, pa se nesto desavalo u toku dana. I cesce sam dolazila. Ne znam da li je umesno da u celoj prici sada trazim da se neko pozabavi psihickim stanjem korisnika. Ali ne mogu vise to da slusam bez komentara. Pre neki dan dosla je jedna od zaposlenih, zaduzena za kontaktiranje izmedju korisnika i srodnika, i nije se potrudila ni da drzi telefon tako da i ja vidim mamu i ona mene. Stalno sam joj gledala u teme. I stalno sam govorila da ne vidim mami lice, a ni ona meni. Nije vredelo. Nisu je ni pripremili na razgovor. Mama pospana, a jos i zvace zalogaj dorucka. Samo su ukljucili telefon uz komentar *hajde pricaj. Ko je to? Kako se zove ova osoba sto te gleda iz telefona?* Obrazlozenje je *dementna je, ne saradjuje, ne mozemo nista...*. Kazem da treba da je dodirne da bi joj skrenula paznju, da joj kaze neki kompliment... Gospode, treba da ih obuci neko vec jednom... Onda dodje medicinski tehnicar,priblizi se mami, kucne je po ramenu i namigne joj, pa pocne da se sali sa mamom i ona krene da prica i da se smeje...tako malo je potrebno...
 
Pozdrav svima!Imam jedno pitanje,da li je neko koristio lek Aminalon, i kakva su iskustva kod dementnih osoba? Mojoj mami je preporucen taj lek umesto cavintona pa ako je neko koristio za dementne roditelje volela bih da napise svoje iskustvo.
 
Danas posle mnogo vremena, u poseti...
Vrlo depresivno iskustvo. Ona na kolicima, vidno omršavila, tresu joj se ruke, poprilično iscrpljeno deluje. Tih 15 minuta njenog nezadovoljstva i kukanja mi nije trebalo. Nadam se da je njoj nešto značilo. Nije bilo teme koja bi je oraspoložila.
Obe sa maskama, vizirima, rukavicama, na odstojanju od par metara i u prisustvu medicinske sestre da se slučajno ne bi dotakle. A sve to napolju, na travnjaku ispred doma.
Bože...dozvoli mi da umrem na vreme da ne doživim njenu sudbinu i da moja deca ne dožive moju...
 
Pozdrav svima!Imam jedno pitanje,da li je neko koristio lek Aminalon, i kakva su iskustva kod dementnih osoba? Mojoj mami je preporucen taj lek umesto cavintona pa ako je neko koristio za dementne roditelje volela bih da napise svoje iskustvo.
Moja mama je cavinton bio prvi lek. Dosta dobro je delovao u kombinaciji sa vitaminom E i bensedinom po potrebi, uglavnom uvece. Tu kombinaciju je uzimala bar dve godine od postavljanja dijagnoze. Za Aminalon sam cula, ali je doktor komentarisao da se daje nakon mozdanog udara. Da li tvoja mama ima vaskularnu demenciju?
 
Danas posle mnogo vremena, u poseti...
Vrlo depresivno iskustvo. Ona na kolicima, vidno omršavila, tresu joj se ruke, poprilično iscrpljeno deluje. Tih 15 minuta njenog nezadovoljstva i kukanja mi nije trebalo. Nadam se da je njoj nešto značilo. Nije bilo teme koja bi je oraspoložila.
Obe sa maskama, vizirima, rukavicama, na odstojanju od par metara i u prisustvu medicinske sestre da se slučajno ne bi dotakle. A sve to napolju, na travnjaku ispred doma.
Bože...dozvoli mi da umrem na vreme da ne doživim njenu sudbinu i da moja deca ne dožive moju...
Uh, draga, bas traumaticno. S obzirom da Dom u kojem je moja mama nije blizu i da bih morala da putujem, pa da tempiram vremenske uslove i mamino raspolozenje...,ma bojim se da bih ja samo plakala, a mama bi se uplasila od maske i vizira...nisam pametna...
 
Danas u telefonskom razgovoru sa mamom, cujem da izmedju reci zastajkuje i stenje. Pitam negovateljicu da li ima problem sa stomakom, dobijem negativan odgovor. Mama pevusi pesmicu, ali prekida sa *joj, joooj boli*. Pitam je da li te nesto boli, a ona zavapi *boli me, jooj boooli*. Obratim se doktorici, Sugerisem da moze biti urinarna infekcija jer mi nisu na vreme javili da saljem pelene a rekli su da ne saljem dok ne jave da se ne pravi guzva ... kaze doktorica da ce dati mami D manozin (prasak u kesicama) za urinarnu infekciju jedno 10 dana. Ali da je lokalizovala bol u donjem delu ledja i da ima crvena fleka, sigurno od lezanja u jednom polozaju. Dala je nalog da se maze za preventivu dekubita i da se okrece mama na svaka 2 sata. Pitala sam za dekubitnu prostirku. Savet je da to bude antidekubit dusek ako mogu da priustim, jer je bolje spreciti nego leciti. Iskordinirala sam popodne da se dostavi sutra antidekubitni dusek sa kompresorom, radi 24h, nije potrebno stelovanje i iskljuci-ukljuci. Mogu da zamislim kako bi se negovatelji dogovarali oko ukljucivanja. Ovako je ipak siguranije, mada kosta vise. Ali samo da mami bude dobro. Sa glavnom sestrom sam dogovorila da nabave gumenu prostirku da zastite od urina i da kupe dok ja ne posaljem vlaznu sterilnu mrezicu. Kaze da ne treba mrezica sa gelom ili vazelinom, jer koza nije ostecena. Ne znam koliko to moze brzo da se pogorsava pa gledam da sto pre preveniram. Ocigledno da je to mucilo, ali eto morala sam sa 100km da dignem uzbunu da nesto ipak muci mamu. Dobice i diklofenak ili nesto slicno da joj umanji reumatske bolove. Moramo da cekamo 24h nakon isporuke da se dezinfikuje, takvo je pravilo u domui radi epidemije. Da li je neko od vas kupio takav dusek? Kazu mi da tiho radi (10db) i da se sporo naduvavaju razliciti jastucici duseka, sto ne uznemirava pacijenta. Cime ste mazali delove koji mogu prerasti u decubit? Da li smo zakasnili, posto se pojavila crvena fleka na dnu ledja (krsta)?
 
Da, demencija ne boli. Ali sta cemo ako dementan ima mucninu ili kiselinu u zelucu ili Heliko baktery? A urinarna infekcija i bolovi besike? A upala cmara? A hemoroidi? A nazuljane desni ili afte ili vestacka vilica koja vise ne odgovara? Upala grla koja se ne vidi odmah, a boli kad guta pa nece da jede pa kazu da odbija i ne saradjuje? Upaljene vene da li bole leti? Pa jos ako je ostao neki zub i pokvario se? A ojedi? Isijas koji ne ume da objasni ili reuma, a presvlace je brzinski pa kazu opet da ne saradjuje? Jos ako lekar opste prakse nije raspolozen...i jos demencija uzima sve vise maha, pa cutljivost ili agresija i anksioznost... jer ko nije nervozan kada ima bol ili tegobu... dovoljno da se samo kaze demencija i to je to.
Razumem ali zato postoji grana medicine- gerijatrija.
To sto navodis boli svakog, a ljudi smesteni u domove bi trebali imati medicinsku negu.
Za sve sto navodis, postoje znaci tj. objektivni pokazatelji.
Zato mi lekari znamo kad je neko simulant, a kad nije.
Dakle, hocu da kazem da i kod dementne osobe, ako je lekar savestan, mogu da se lociraju tegobe, bez obzira sto ne ume da objasni.
 
Poslednja izmena:
Danas u telefonskom razgovoru sa mamom, cujem da izmedju reci zastajkuje i stenje. Pitam negovateljicu da li ima problem sa stomakom, dobijem negativan odgovor. Mama pevusi pesmicu, ali prekida sa *joj, joooj boli*. Pitam je da li te nesto boli, a ona zavapi *boli me, jooj boooli*. Obratim se doktorici, Sugerisem da moze biti urinarna infekcija jer mi nisu na vreme javili da saljem pelene a rekli su da ne saljem dok ne jave da se ne pravi guzva ... kaze doktorica da ce dati mami D manozin (prasak u kesicama) za urinarnu infekciju jedno 10 dana. Ali da je lokalizovala bol u donjem delu ledja i da ima crvena fleka, sigurno od lezanja u jednom polozaju. Dala je nalog da se maze za preventivu dekubita i da se okrece mama na svaka 2 sata. Pitala sam za dekubitnu prostirku. Savet je da to bude antidekubit dusek ako mogu da priustim, jer je bolje spreciti nego leciti. Iskordinirala sam popodne da se dostavi sutra antidekubitni dusek sa kompresorom, radi 24h, nije potrebno stelovanje i iskljuci-ukljuci. Mogu da zamislim kako bi se negovatelji dogovarali oko ukljucivanja. Ovako je ipak siguranije, mada kosta vise. Ali samo da mami bude dobro. Sa glavnom sestrom sam dogovorila da nabave gumenu prostirku da zastite od urina i da kupe dok ja ne posaljem vlaznu sterilnu mrezicu. Kaze da ne treba mrezica sa gelom ili vazelinom, jer koza nije ostecena. Ne znam koliko to moze brzo da se pogorsava pa gledam da sto pre preveniram. Ocigledno da je to mucilo, ali eto morala sam sa 100km da dignem uzbunu da nesto ipak muci mamu. Dobice i diklofenak ili nesto slicno da joj umanji reumatske bolove. Moramo da cekamo 24h nakon isporuke da se dezinfikuje, takvo je pravilo u domui radi epidemije. Da li je neko od vas kupio takav dusek? Kazu mi da tiho radi (10db) i da se sporo naduvavaju razliciti jastucici duseka, sto ne uznemirava pacijenta. Cime ste mazali delove koji mogu prerasti u decubit? Da li smo zakasnili, posto se pojavila crvena fleka na dnu ledja (krsta)?
Ako nije pocelo otvaranje rane, niste zakasnili. Ako je i pocelo malo, moze da se sanira.
Moze da se sanira i ako se puno otvori, ali znatno teze.
 

Back
Top