Demencija

Hvala na informativnim i korisnim odgovorima! Bila je kontrola kod psihijatrice i ona ne smatra da je majka dementna, no da je to možda početak. Ispada da je imala...psihozu i poremečaj ličnosti. Čini se da ju ljekovi trenutno drže. Znate li za onaj test crtanja sata i koliko je on indikativan za funkcionalnost osobe? Može li netko tko više nije sposoban npr. kuhati i brinuti o sebi smatrati da to ipak može?

Taj psihološki test služi da bi se odredio stepen demencije. Sećam se tog sata, bilo je to 2011. Ja sam bila ubeđena da je moja majka "samo zaboravila" kako izgleda stari sat, pošto je godinama imala digitalni. A i mnoga druga pitanja su mi bila smešna. Ali još više sam bila šokirana nekim njenim odgovorima. Dobar je to test, koliko god izgledalo da je zastareo.

I upravo je tipično za početak demencije to kad tvrde da sve mogu. A zapravo je rizik ostaviti je samu. "Poremećaj ličnosti" još više upozorava na opasnost, što praktično znači da ima elemenata šizofrenije. To se lekovima može držati pod kontrolom.
 
Pozdrav svima,,
imam pitanje. U pitanju je tata star 75 godina, i od pre nekog vremena je poceo da se ponavlja i da postavlja ista pitanja. Prvo sam mislila da je stvarno zaboravio i nisam obracala paznju a i ne zivim sa roditeljima u stanu....sa njima je sestra...mama i sestric....e sad pitanje sledi....sta nam je prvi korak? Sestra mi je isto rekla da se ponavlja...ali meni niko nista ne prica dok malopre nisam zvala mamu i otvoreno je pitala...kaze da..ima obicaj da zaspi na kratko i kada se probudi kao mora do radnje zaboravsi da je vec bio..i uglavnom stvari tog tipa. Ali ja se bojim da recimo negde ne ode i da odluta......sad sam vec u panici. Dal ga treba pustati da ide sam....ili samo sa mamom...jer mama je za sada ok i ako ima 74.....pamti sve......

Hvala unapred za odgovore.
 
Ne treba paničiti. Može to dugo da bude tako bezazleno. Ali tako počinje... Bilo bi dobro da ga što pre odvedete kod lekara opšte prakse, pa će vas oni dalje uputiti na specijalističke preglede. Važno je da što pre dobije lekove koji usporavaju demenciju. Ako je stvarno to. A mami reci da u svako slano jelo stavi malo kurkume, neće nikom škoditi...
 
Svaki put kada otvorim ovu temu pomislim kako ste divni, hrabri, jaki, puni ljubavi!


Hvala što nas pratite. Nismo svi takvi kako vam se čini, barem ja nisam. Ali trudim se da prenesem sve što znam o ovoj bolesti.

Sve je više novih ovde. Žao mi je ako neko očekuje previše. S godinama možete samo znati da tu nema mnogo pomoći. Treba ostati smiren koliko je moguće i ne reagovati burno. I pratiti uputstva lekara.
 
Svaki put kada otvorim ovu temu pomislim kako ste divni, hrabri, jaki, puni ljubavi!

Niko od nas za sebe ne misli tako. Mi samo nemamo izbora i moramo dalje.
Već danima hoću da napišem šta je bilo na operaciji katarakte, ali se trudim da štvo više svog vremena koristim za sebe a ne mislim o njoj.
Bilo je stresno ustati u 5, po mraku doći do nje u dom, oblačiti je, obuvati je, voziti, popunjavati listu gde se pišu svi njeni podaci, napisati da je u pelenama i na kraju se potpisati i primiti sve odgovornosti u njeno ime.
Onda se pozdraviti sa njom dok gleda kao uplašeno dete i otići kući dok ona ostaje u bolničkoj sobi.
Operacija je valjda prošla dobro, oporavlja se, mada u poslednje vreme priča da svaka cimerka u obi ima po dve glave pa ne znam da li su oči u pitanju ili demencija i halucinacije. U utorak idemo na kontrolu pa ćemo videti.
Ima tu još svega , ali mi je stvarno lakše da sve to potisnem dok nisam sa njom, a kad sam tamo da budem raspoložena i nasmejana kako bi njoj bilo lakše.
Nema tu hrabrosti, to je instinkt za preživljavanje sebe i svoje porodice, koju se trudim da ne upetljavam u svoje probleme. Kaže mi nedavno ćerka od 8 god "mama , ti sa bakom pričaš kao da je ona tvoje dete a ne ti njeno..." Drago dete, pomislim, nadam se da ti nećeš morati tako sa mnom i da ću umreti na vreme...i da nećeš doživeti da te majka zove "mama" kao što se meni dešava...
 
Ne treba paničiti. Može to dugo da bude tako bezazleno. Ali tako počinje... Bilo bi dobro da ga što pre odvedete kod lekara opšte prakse, pa će vas oni dalje uputiti na specijalističke preglede. Važno je da što pre dobije lekove koji usporavaju demenciju. Ako je stvarno to. A mami reci da u svako slano jelo stavi malo kurkume, neće nikom škoditi...

Da, potpuno se slazem. Samo neki lekari opste prakse umeju da gledaju povrsno na taj problem. Treba insistirati na uputu za specijalistu u svakom slucaju.

- - - - - - - - - -

Svaki put kada otvorim ovu temu pomislim kako ste divni, hrabri, jaki, puni ljubavi!

Hvala. Mislim da se najbolje razumeju oni koji su u tom problemu. Neke stvari mozda ne pricamo ni pred prijateljima ili ne zelimo da ih opterecujemo ili su zateceni ili ne znaju sta bi nam rekli,.. Meni je ovaj forum mnogo pomogao I dalje mi pomaze. Imala sam srecu u nesreci da naidjem na ovu prepisku bas kada sam mamu smestila u dom. Dobijala sam I podrsku I prekore I objasnjenja I ideje... Zato gledam da pomognem ostalima, jer znam koliko sam bila uplasena I izgubljenja I usamljena...
 
Niko od nas za sebe ne misli tako. Mi samo nemamo izbora i moramo dalje.
Već danima hoću da napišem šta je bilo na operaciji katarakte, ali se trudim da štvo više svog vremena koristim za sebe a ne mislim o njoj.
Bilo je stresno ustati u 5, po mraku doći do nje u dom, oblačiti je, obuvati je, voziti, popunjavati listu gde se pišu svi njeni podaci, napisati da je u pelenama i na kraju se potpisati i primiti sve odgovornosti u njeno ime.
Onda se pozdraviti sa njom dok gleda kao uplašeno dete i otići kući dok ona ostaje u bolničkoj sobi.
Operacija je valjda prošla dobro, oporavlja se, mada u poslednje vreme priča da svaka cimerka u obi ima po dve glave pa ne znam da li su oči u pitanju ili demencija i halucinacije. U utorak idemo na kontrolu pa ćemo videti.
Ima tu još svega , ali mi je stvarno lakše da sve to potisnem dok nisam sa njom, a kad sam tamo da budem raspoložena i nasmejana kako bi njoj bilo lakše.
Nema tu hrabrosti, to je instinkt za preživljavanje sebe i svoje porodice, koju se trudim da ne upetljavam u svoje probleme. Kaže mi nedavno ćerka od 8 god "mama , ti sa bakom pričaš kao da je ona tvoje dete a ne ti njeno..." Drago dete, pomislim, nadam se da ti nećeš morati tako sa mnom i da ću umreti na vreme...i da nećeš doživeti da te majka zove "mama" kao što se meni dešava...

Razumem te. Ali ti svom detetu dajes primer humanosti I empatije. Toliko toga ruznog sam se nagledala u domu u kojem je moja mama. Koliko ljudi je prepusteno na milost I nemilost. Imaju decu, ali... nema tog instinkta, koji ti pominjes. Eto, ti se boris I da resis mami problem sa vidom. Mnogi bi odustali pri samoj pomisli na to. A to za dve glave kod cimerki, moze da bude I objasnjenje da su cimerke dvolicne. Dementni ne mogu da pronadju odgovarajuce reci pa prave konstrukcije... mada, moze da bude I halucinacija I problem sa ocima.
 
Šta da radim, komet treba da se obratim, pošto sam nešto malo čitao po ovom pdf-u, ali sam istraumiran ovim što se trenutno dešava. Koliko dugo žive osobe sa demencijom? Je li ovo Azheimer??

Da li da ga vodim neurologu kod kojeg je već bio kad je pao prošle godine?

Idite liječniku, a imate i online testove kojima se može ustanoviti je li to demencija. Ukoliko postane jasno da se radi o demenciji, potrebno je utvrditi je li riječ o Alzheimerovoj bolesti ili o nekom drugoj vrsti demencije. Zato se trebaju napraviti pretrage koje će isključiti druge moguće uzroke demencije (npr. neregulirani dijabetes, problemi sa štitnjačom, manjak folne kiseline i vitamina B12). Također će vjerojatno biti načinjen i CT ili MR mozga, kako bi se isključila (ili potvrdila) vaskularna demencija kao posljedica moždanih udara ili drugih oštećenja mozga. Postoji i miješani tip demencije, koji se najčešće sastoji od Alzheimerove i vaskularne demencije.

Ukoliko ima demenciju, neki cilj liječenja je poboljšanje i održavanje kvalitete života koliko je to moguće. Na ovoj stranici imate savjete i informacije što i kako činiti.
https://demencija.net/
 
Idite liječniku, a imate i online testove kojima se može ustanoviti je li to demencija. Ukoliko postane jasno da se radi o demenciji, potrebno je utvrditi je li riječ o Alzheimerovoj bolesti ili o nekom drugoj vrsti demencije. Zato se trebaju napraviti pretrage koje će isključiti druge moguće uzroke demencije (npr. neregulirani dijabetes, problemi sa štitnjačom, manjak folne kiseline i vitamina B12). Također će vjerojatno biti načinjen i CT ili MR mozga, kako bi se isključila (ili potvrdila) vaskularna demencija kao posljedica moždanih udara ili drugih oštećenja mozga. Postoji i miješani tip demencije, koji se najčešće sastoji od Alzheimerove i vaskularne demencije.

Ukoliko ima demenciju, neki cilj liječenja je poboljšanje i održavanje kvalitete života koliko je to moguće. Na ovoj stranici imate savjete i informacije što i kako činiti.
https://demencija.net/

Draga, Matka, veliko hvala! Pogledala sam sajt. Ima bas dobrih ideja I saveta. Razmisljala sam I ja o plisanoj igracki, jer mama pokazuje emocije kada gleda fotografije moga psa. Odusevi se I kada vidi fotke beba I male dece. Medjutim, bojim se da ce joj okupirati svu paznju I da ce je osoblje doma posmatrati na drugaciji nacin. Kod nje je promenljivo stanje. Cas je gospodja koja sve zna, a cas je nestasna devojcica... Uziva u muzici I rado peva. Ali kad se naljuti, kad je uznemirena I agresivna... ne pomaze ni pesma, ni tepanje, ni hvaljenje... Kada joj dam papirnu maramicu, u stanju je da se duze vreme zabavlja s njom. Presavija I siri kao rucni rad...a ja je hvalim kako je to divno napravila. Ali u domu niko ne pokazuje zelju da radi sa dementnima u tom stanju. Gledaju me kao da sam blesava I preterujem u zahtevima. Nekada mama sama dohvati posteljinu sa kreveta I onda krene da je preklapa. E onda se iznervira kada joj ne ide kako je zamislila I krene ljutnja I nervoza... Uspela sam da objasnim medicinskom osoblju I negovateljima da ce I njima biti lakse ako joj prilaze na odredjeni nacin, pa cak neki I pevuse I sale se ili je hvale. U domovima nema jos uvek prave edukacije, a zbog malih plata nema ni motivacije. Oslanjamo se na empatiju pojedinaca I vedar duh istih. Kao I na profesionalnost nekih. Zovem mamu I u telefonskim razovorima joj pruzam emocije I podrsku I zabavu... Nekada se bas lepo zabavimo I prste emocije I zadovoljstvo. A nekada me popsuje ili cuti. Borimo se protiv te strasne bolesti...
 
Idite liječniku, a imate i online testove kojima se može ustanoviti je li to demencija. Ukoliko postane jasno da se radi o demenciji, potrebno je utvrditi je li riječ o Alzheimerovoj bolesti ili o nekom drugoj vrsti demencije. Zato se trebaju napraviti pretrage koje će isključiti druge moguće uzroke demencije (npr. neregulirani dijabetes, problemi sa štitnjačom, manjak folne kiseline i vitamina B12). Također će vjerojatno biti načinjen i CT ili MR mozga, kako bi se isključila (ili potvrdila) vaskularna demencija kao posljedica moždanih udara ili drugih oštećenja mozga. Postoji i miješani tip demencije, koji se najčešće sastoji od Alzheimerove i vaskularne demencije.

Ukoliko ima demenciju, neki cilj liječenja je poboljšanje i održavanje kvalitete života koliko je to moguće. Na ovoj stranici imate savjete i informacije što i kako činiti.
https://demencija.net/

Nisam za online testove. Secam se koliko sam svaki put bila pristrasna I zastitnicki nastrojena kada su psihijatri I psihlolozi radili testove mami u mom prisustvu. Uvek sam saputala kao na casu I pokusavala da umanjim maminu zbunjenost...da opravdam raspolozenjem ili kako god... Neuropsihijatar I po pogledu I stavu pacijenta donosi neke zakljucke...
 
Nisam za online testove. Secam se koliko sam svaki put bila pristrasna I zastitnicki nastrojena kada su psihijatri I psihlolozi radili testove mami u mom prisustvu. Uvek sam saputala kao na casu I pokusavala da umanjim maminu zbunjenost...da opravdam raspolozenjem ili kako god... Neuropsihijatar I po pogledu I stavu pacijenta donosi neke zakljucke...

Naravno, no netko je prije pitao pa za prvu ruku sam rekla online testove ako ništa drugo, jer to svatko doma može napraviti, pa da bar okvirno vidi da li nešto nije u redu.

- - - - - - - - - -

Draga, Matka, veliko hvala! Pogledala sam sajt. Ima bas dobrih ideja I saveta. Razmisljala sam I ja o plisanoj igracki, jer mama pokazuje emocije kada gleda fotografije moga psa. Odusevi se I kada vidi fotke beba I male dece. Medjutim, bojim se da ce joj okupirati svu paznju I da ce je osoblje doma posmatrati na drugaciji nacin. Kod nje je promenljivo stanje. Cas je gospodja koja sve zna, a cas je nestasna devojcica... Uziva u muzici I rado peva. Ali kad se naljuti, kad je uznemirena I agresivna... ne pomaze ni pesma, ni tepanje, ni hvaljenje... Kada joj dam papirnu maramicu, u stanju je da se duze vreme zabavlja s njom. Presavija I siri kao rucni rad...a ja je hvalim kako je to divno napravila. Ali u domu niko ne pokazuje zelju da radi sa dementnima u tom stanju. Gledaju me kao da sam blesava I preterujem u zahtevima. Nekada mama sama dohvati posteljinu sa kreveta I onda krene da je preklapa. E onda se iznervira kada joj ne ide kako je zamislila I krene ljutnja I nervoza... Uspela sam da objasnim medicinskom osoblju I negovateljima da ce I njima biti lakse ako joj prilaze na odredjeni nacin, pa cak neki I pevuse I sale se ili je hvale. U domovima nema jos uvek prave edukacije, a zbog malih plata nema ni motivacije. Oslanjamo se na empatiju pojedinaca I vedar duh istih. Kao I na profesionalnost nekih. Zovem mamu I u telefonskim razovorima joj pruzam emocije I podrsku I zabavu... Nekada se bas lepo zabavimo I prste emocije I zadovoljstvo. A nekada me popsuje ili cuti. Borimo se protiv te strasne bolesti...

Svaka vam čast sto se toliko trudite oko mame jer nazalost istina je da u nasim domovima osoblje nije ni priblizno educirano, a naravno nema ni motivacije da bi bolje radili... U Hrvatskoj par domova je posebno napravljeno za osobe s demencijom, a neki imaju i posebne odjele, no i dalje smatram da nisu dovoljno educirani. Ovakvim osobama treba se posvetiti puno vremena, a nažalost nemamo ni osoblja ni novaca za to. Zato je vrlo bitno da joj se bar vi posvećujete i sugerirate osoblju što bi mogli. Pustite što oni misle, vasa mama je u pitanju i napravit cete sve da joj bude sto bolje. Na njihovu sramotu je sto nisu educirani niti ih to zanima. Uskoro cu napisati clanak o agresivnosti jer vidim da je to velik problem. :)
 
Naravno, no netko je prije pitao pa za prvu ruku sam rekla online testove ako ništa drugo, jer to svatko doma može napraviti, pa da bar okvirno vidi da li nešto nije u redu.

- - - - - - - - - -



Svaka vam čast sto se toliko trudite oko mame jer nazalost istina je da u nasim domovima osoblje nije ni priblizno educirano, a naravno nema ni motivacije da bi bolje radili... U Hrvatskoj par domova je posebno napravljeno za osobe s demencijom, a neki imaju i posebne odjele, no i dalje smatram da nisu dovoljno educirani. Ovakvim osobama treba se posvetiti puno vremena, a nažalost nemamo ni osoblja ni novaca za to. Zato je vrlo bitno da joj se bar vi posvećujete i sugerirate osoblju što bi mogli. Pustite što oni misle, vasa mama je u pitanju i napravit cete sve da joj bude sto bolje. Na njihovu sramotu je sto nisu educirani niti ih to zanima. Uskoro cu napisati clanak o agresivnosti jer vidim da je to velik problem. :)

Da, postoje trenuci uznemirenosti koji prerastaju u agresiju. I to je stvarno veliki problem. Ako pricam nezno I strpljivo, ostrvi se na mene napadima. Ako povisim ton, ucuti pa onda opet napad... Primetila sam da popodne I predvece krece nervosa najcesce. Mada nekad traje I par dana, pa se opet smiri I vrati u stabilnije stanje. Mislim da je jako bitna odgovarajuca kombinacija lekova za odgovarajuci period I doba dana I stanje... Na zalost mnogi nisu u prilici da cesce konsultuju neuropsihijatre. Imala sam srecu u nesreci da je doktorica koja pregleda korisnike doma bas posvecena starim I dementnim pacijentima. U ovom domu neuropsihijatar dolazi jednom nedeljno. Doduse, ja sam insistirala I na privatnim pregledima, tako da je posvecenost trazenju adekvatne terapije bila potpunija. I to traje od 2011-te godine. Do sada je bilo raznih situacija. Bilo je pogorsanja do te mere da sam mislila da nema povratka. Bilo je perioda stalne pospanosti a onda lutanja po hodnicima I padova... Sada vise ne moze da se krece, ali je vedra duhom. I stalno insistiram na proveri osnovnih parametara krvne slike, EKG, secer, pritisak... saniramo bolove u zelucu-heliko, bolove u ledjima, pad gvozdja, iritacije u desnima, urinarne infekcije... uglavnom na moje insistiranje I odradjivanje privatno, jer lekar opste prakse u domu uvek smatra da treba sacekati I pratiti. A neuropsijatar mi je rekao da sve sto iritira moze dovesti do pogorsanja demencije. U poslednjih godinu dana imamo problem sa pristankom da popije lekove. Nekada popije bez problema, nekada izricito odbija I to potraje 3-4 dana, nekada drzi u ustima I nece da proguta a zacikava uz osmeh kao da ce da ispljune I to je zabavlja... nekada joj ne prija odredjeni med. tahnicar I vec znam koji su to... nekada jednostavno nece... Znacila bi mi neka ideja na tu temu. Uz hranu nece, jer cak I u hrani ako oseti mrvicu sargarepe ili vegete... odmah ispljune. A neki tehnicari nece da se trude. Bojim se za komplikacije sa nivoom secera, kada odbije par dana terapiju.
 
Jako je vazno koja je vrsta demencine, u kojem delu mozga je doslo do lezija i problema, kakvo je opste stanje organizma, karakterne crte...mnogo puta sam po.islila da je sam Bog pomogao mojoj mami da prevazidjemo neku krizu i problem ili slu caj spleta okolnosti...treba imati i malo srece u zivotu...a treba se i uhvatiti u kostac sa bolescu...strasno je tesko
 
Otac je bio kod psihijatra, prepisan mu je prazine, 1 u jutarnjim satima i dva naveče. Doktor zakazao za tri sedmice kontrolu.

Agresivnost je gotovo nestala. mada još uvijek ima epizode ljutnje kad odem napolje duže od pola sata, valjda se uznemiri, prepričava vijesti z:)
 
Mi smo došle do pelena. Koje im pelene kupujete, poželjno je da su gaćice, pošto se još uvek snalazi prilikom svlačenja, stavljali su joj obične, svesna je šta je pelena i pristaje da je nosi samo noću?
Sad sam joj kupila neke Flufsan, te su imali u M veličini (i dalje je zgodnica ;) ), ali ne znam koje su najbolje, jer mi je žao da dajem pare na đubre.
 
Mi smo došle do pelena. Koje im pelene kupujete, poželjno je da su gaćice, pošto se još uvek snalazi prilikom svlačenja, stavljali su joj obične, svesna je šta je pelena i pristaje da je nosi samo noću?
Sad sam joj kupila neke Flufsan, te su imali u M veličini (i dalje je zgodnica ;) ), ali ne znam koje su najbolje, jer mi je žao da dajem pare na đubre.

Moja mama koristi flufsan gacice vec godinama. Koliko vidim, prijatne su. Samo odaberi pravu velicinu. Za sada nismo imali problema da je stezu ili da zuljaju... Bolji je osecaj kada ima gacice, nego pelene. Zaticala sam da su joj negovatelji stavljali obicne pelene sto se lepe I dobijala sam histericni napad, jer se oznoji I sva bude crvena... Flufsan ne proizvodi, koliko ja znam, deblje nocne gacice. Tako da kasnije kada ne moze da kontrolise uopste mokrenje, mora cesce da se menjaju. Postoje I specijalni ulosci deblji za inkotinenciju, koje moze da koristi danju, ako je problem samo da stigne na vreme do toaleta.
 
Pozdrav ljudi ????
Nov sam na forumu, čitao sam vasa iskustva pa resio da se i ja pridružilm. Isti problem imam kao i svi vi. Moja baka ima demenciju. Ona ima 82 godine . Sve je počelo od pre tri cetiri godina kada je pocela da zaboravlja i da se gubi. Bilo je situacija kada me pita nesto i iznenadi me al to je kratko trajalo. Ali nista preozbiljno... U zadnjih godinu dana dolazilo je do situacija da me pita gde je kupatilo jedan dan a sutra sve normalno zna. U zadnjih par meseci se pogoršalo. Izgubila je osećaj kada joj se ide u wc pa ne stigne do wc a ili jednostavno ne zna. Međutim pre par dana odjednom smo je zatekli na stolici kako sedi bez ikakvog reagovanja. Dozivali smo je nije reagovala. Nije pricala nije mrdala uopste. Samo je gledala. Pozvali smo hitnu došli su ona je pocela da prica i mrda ali je lezala. Kada je progovorila videli smo da ne zna kako se zove niti je koga poznavala. Samo se zalila da je boli glava. Lezala je ceo dan mislili smo da vise ne moze da hoda ali sam je ja zatekao u sred noci kako ide u wc. I od tad ona ustaje ide normalno ali je mnogo vise izgubljena... Bukvalno za 50% vise sigurno. Ode u kupatilo posle ne zna da se vrati do kreveta. Prica normalno sada poznaje sve ali opet mnogo je od tada vise izgubljena. Bila je kod neurologa ona je popricala sa njom malo pogledala kaze da nema simptome šloga. Mada nelogično da dobije takav napad da bukv bude nepokretna i bez govora sat vremena, i kao sto rekoh od tad se sve pogorsalo.... Je l to nekome poznato? :/
 
@Miiki123
Moja majka je imala slične epizode. Dve ili tri baš drastične kada je odmah poslata na skener, kod neurologa, u specijalizovanu bolnicu, i takođe nije bilo tragova klasičnog šloga na snimcima. Narednog dana je bila potpuno pokretna, ali se nije uopšte sećala šta se događalo. Prvi put nije bila ni dementna, drugi put je demencija bila u povoju, a kasnije epizode su bile slabije, ali zato učestale i dešavale se paralelno sa njenim tokom bolesti. U poodmaklom stadijumu demencije više nije moglo da se razlikuje da li ima loš dan, pa malo priča i slabo reaguje, ili je opet u pitanju slabiji napad. Lekari su to u jednom izveštaju nazvali krizom svesti, što nije pravi medicinski termin, već više neka vrsta etikete za pojave koje ne mogu nigde da svrstaju a odlikuje ih odsustvo svest (ali ne i potpuna nesvest). To, zapravo, jesu neki mini-šlogovi koji kumulativno dovode do smanjene funkcije delova mozga, leka nema, osim da se eventualno profilaktički uvede neki lek za cirkulaciju mozga, vodi računa da oko pacijenta bude što manje stresa itd. Kod mame je to bila jedna u nizu stvari koje su pratile njenu demenciju, takoreći deo bolesti. Ali, svakako se konsultujte sa lekarima, možda ima nekog pomaka u lečenju u odnosu na period od pre 4-5 godina.
 
Poslednja izmena:
Zdravo svima,
Zanima me da li znate na koji način se vrši obnova za tudju negu i pomoć, odnosno sta je od papira potrebno? Da li je potreban novi test za demenciju ili neki drugi izvestaj?

Mama se inace leci u Zavodu za gerontologiju koji nikada ne izdaju nalaze, pa nisu hteli ni ovom prilikom niti da posalju nekog lekara, vec su nam samo izdali grupni papir koji nosi naziv "zdravstveno stanje" i gde je samo nabrojano vise dijagonoza koje mama ima, ( mada mislim da nisu sve, na primer fizijatar je izjavio krajem leta da ona nikad nece moci sama da hoda, ali to nigde ne pise).
Da li ce taj papir biti dovoljan za podruzenje ili da ipak trazimo jos neko misljenje i od koga?

Srecom mamino stanje je stabilno, jeste zaboravna i nije samostalna, ne moze ni da ustane sama iz kreveta, pa ni da hoda, koristi pelene, ali nema nekih dramaticnih obrta tako da nije ni bilo potrebe da zovemo lekara, jer ionako im je tesko da dolaze.
Imamo jos par nalaza koje smo radili privatno, ali je mama u principu na tim pregledima imala pozitivni rezultate ( tipa nema zakrcenje aorte i sl...)pa verujem da ne bi ni bio od koristi za produzenje.

Hvala unapred na odgovoru..
 

Back
Top