Demencija

...danas mami prvi dan dolazi ona zena, juce bas kaze..evo jos ovaj dan pa ce onda to sve ona, ipak ja ne mogu puno toga....pa ajde samo da vidimo da sve bude
kako se nadamo, ja cu biti srecna, a njoj ce biti puno lakse...
..ne smem ni da razmisljam da to nece uspeti, jer sam je dugo trazila...ajd neka namm je sa srecom...:)
 
Pahuljice, baš mi je drago i zbog tebe i zbog tetke. Možda i ovo lepo vreme utiče da se bolest malo smiri.

Afro, neka vam je sa srećom!

...na zalost, moja radost je kratko trajala...zena je odustala :(
..kaze pare joj trebaju pa je prihvatila ne razmisljajuci, ali ima u kuci svekrvu koja je nervni bolesnik i ne moze da je ostavi toliko dugo samu, jer vec radi na jednom
mestu...sve u svemu jako sam razocarana....mama je razgovarala sa komisnicom koja joj povremeno donese ogrev, da ona preuzme to sve, ali ona nije raspolozena
da radi...nece niko obavezu iako je to bukvalno recimo njoj preko puta kuce....2-3 sata u toku dana ne bi osetila....ali dzaba niko nece...
 
Šta može da bude problem, zašto jedna odustaje, a druga neće ni da počne?
Kod nas bi mama bila najveći problem. Ona posle kratkog vremena svakog optuži da je potkrada. To treba izdržati.
 
Šta može da bude problem, zašto jedna odustaje, a druga neće ni da počne?
Kod nas bi mama bila najveći problem. Ona posle kratkog vremena svakog optuži da je potkrada. To treba izdržati.

..mala sredina je problem u ovom slucaju, nece zene da rade po kucama kao kucne pomocnice jer ce boze mili neko da kaze da su necijej
sluge, a pritom se zna da nemaju novca za zivot....to je strasno...
..uglavnom, ovo jos nije gotovo, zena sa kojom sam ja dogovorila da radi, je otisla danas do majke, pa su se dogovorile da dodje sutra da sednu i
da vide sta ce...bar da odradi ova 3 meseca dok je zima...a rekla sam mami neka je pita da kaze otvoreno, ako misli da je rekla malo, neka kaze
platicemo vise..samo da znam da joj je cisto i da ima skuvano....
..sve u svemu, nastavak sledi...ne volim ovakve situacija, ali ko mene i bilo koga od nas pita sta volimo, guraj dan, po dan, pa kako bude...
 
...na zalost, moja radost je kratko trajala...zena je odustala :(

Strašno, neodgovorno, nemam reči, pa zar da čeka taj dan i da otkaže. Čovek se oseti tako nemoćno u takvoj situaciji.
Nadam se da ćeš uskoro naći rešenje.
Moja mama je juče bila u fazi malog deteta i glasom i ponasanjem , koje se duri, mazi... Već je prošao ručak kad smo došli kod nje. Odmah je tražila da jede, jer joj nisu dali ručak. Jedva sam joj malo odvukla pažnju , kako bih je nahranila makar nakon pola sata.
Htela je da se igramo..pitam je koju igru zeli, naravno odgovori mi da ja izaberem.
Po odgovorima vidim da su sada mnogo lošiji nego pre. Igramo se "na slovo, na slovo". Ja drzim flasicu u ruci i kazem joj na slovo"f". Ona gleda i ne pada joj na pamet. Pitam je sta mi je ovo u ruci, ona odgovori " voda", a u čemu je voda, ona odgovara u "staklu".
Pomislim, ajde nesto lakse, dzaba ni uz pomoć prijatelja ne pogadja.
Tata je sinoc ponovo izrazio želju da mama za NG dodje kući. Samo na 2-3 dana. Objasnjavah mu da je treba nepokretnu nositi, da verovatno nece biti svesna gde je, ako i bude bila, brzo ce da zaboravi.... Na kraju mi on kaze da ce onda on kod nje da ide na doček (sto je nemoguce). Pri tome, umesto da suprug i ja idemo kod prijatelja za NG, žao mi bilo da tata ostane sam kod kuće , pa pozovem celo društvo kod nas. A on mi svesno ili ne, nabija jos veci osećaj krivice, koji verovatno nikad nece da nestane....
 
Strašno, neodgovorno, nemam reči, pa zar da čeka taj dan i da otkaže. Čovek se oseti tako nemoćno u takvoj situaciji.
Nadam se da ćeš uskoro naći rešenje.
Moja mama je juče bila u fazi malog deteta i glasom i ponasanjem , koje se duri, mazi... Već je prošao ručak kad smo došli kod nje. Odmah je tražila da jede, jer joj nisu dali ručak. Jedva sam joj malo odvukla pažnju , kako bih je nahranila makar nakon pola sata.
Htela je da se igramo..pitam je koju igru zeli, naravno odgovori mi da ja izaberem.
Po odgovorima vidim da su sada mnogo lošiji nego pre. Igramo se "na slovo, na slovo". Ja drzim flasicu u ruci i kazem joj na slovo"f". Ona gleda i ne pada joj na pamet. Pitam je sta mi je ovo u ruci, ona odgovori " voda", a u čemu je voda, ona odgovara u "staklu".
Pomislim, ajde nesto lakse, dzaba ni uz pomoć prijatelja ne pogadja.
Tata je sinoc ponovo izrazio želju da mama za NG dodje kući. Samo na 2-3 dana. Objasnjavah mu da je treba nepokretnu nositi, da verovatno nece biti svesna gde je, ako i bude bila, brzo ce da zaboravi.... Na kraju mi on kaze da ce onda on kod nje da ide na doček (sto je nemoguce). Pri tome, umesto da suprug i ja idemo kod prijatelja za NG, žao mi bilo da tata ostane sam kod kuće , pa pozovem celo društvo kod nas. A on mi svesno ili ne, nabija jos veci osećaj krivice, koji verovatno nikad nece da nestane....

Da jeste jako neodgovorno, ali ja mislim da je nju bilo sramota jer kad sam je zvala da pitam zasto nije dosla, jedva je pricala, a svekrva iza nesto dobacuje, za koju
je ona mami i rekla da ima problem sa zivcima i da je nervni bolesnik, mada joj pomaze koliko moze. Njoj novac treba, ali je problem kad pocne letnja sezona ona
tad ide u nadnicu da radi, jer tamo zaradi vise dnevno dobija novac, a svekrva je uskakala tamo gde je ona radila, na dva mesta ona ne moze ni fizicki ni psihicki to
da izdrzi, i realno ja to razumem.
Sve u svemu nadam se da ce pristati da bar odradi ove mesece kada ne ide na njive, a i da cemo mi do tad naci nadam se neku drugu zenu koja ce moci da radi
toliko koliko nama treba i kad nam treba. Ponudicemo joj i nesto vise novca, pa sta da se radi, drugog nacina nema.

To je sve strasno kakva je to bolest, mogu samo da zamislim koliko to tesko prezivljavate svi zajedno, jer znam kad mama malo ponekad popusti i ne bude
svoja, koliko mi je tesko i strasno.
Pokusaj da ne krivis sebi, radis najbolje sto mozes i sto je u tvojoj moci, ne nabijaj sebi krivicu i grizu savesti ni slucajno :zag:
 
- - - - - - - - - -



Igrice su dobar nacin da se rasterete misli od svakodnevice. Draga, kako se ponasa tvoja mama? Odustala si od smestanja u dom? Da li imate gerontodomacicu?[/QUOTE]

Uopšte ne dobijam notifikacije pa mislim da ništa ne pišete i slavite slave :D

Dobro se ponaša, hvala na pitanju, ništa spektakularno, ali isto kao i pre, ni gore ni bolje što je, u stvari, fenomenalan rezultat, obzirom da ovih dana slavimo godinu dana dijagnoze. Ono što se meni ne sviđa i što nije simptom u tim ranim fazama je mršavljenje, sve je slabija, nigde više nema ni trunke mesa na njoj, a kljukam je ko ćurku. I ima apetit, stalno nešto jede. Ne znam, nisam pametna.

Ići će u dom kad bude stigla na red, ostajem pri tome da je dam samo u ovdašnji dom jer ne mogu da zamislim da je ne obilazim svakog dana. Papire sam predala i čekam. Ženu imamo, novu, ne sećam se dal sam pisala, super je, verujem da joj ova moja sve živce pojede jer je baš fina žena, ali se, ovako, dobro slažu, mama je voli.

Ja se igram, slušam neke kurseve o demenciji online, i dalje samo kuća-posao, trudim se da ne poludim i tako to. Izvesno je da neće biti bolje, tako da je ovo sad super :bob:

Ljubite mame i tetku :heart:
 
Mami promenjena terapija, ne pije Tregonu, Nemdatine, Tait-u....ostali lekovi za regulusanje pritiska, rad srca..
Obrazlozenje je da je zbog vaskularnih problema veca steta, nego korist da ih pije, te da ce po potrebi ponovo biti uvedena terapija..
 
Mami promenjena terapija, ne pije Tregonu, Nemdatine, Tait-u....ostali lekovi za regulusanje pritiska, rad srca..
Obrazlozenje je da je zbog vaskularnih problema veca steta, nego korist da ih pije, te da ce po potrebi ponovo biti uvedena terapija..

Javi nam, molim te, kako deluje promena. Mojoj mami su hteli da ukinu neke lekove, jer ih vec bas dugo pije. Mada je prosle nedelje pila redovno I bila dobra. A juce I jutros opet odbija da popije lekove. Bas me sekira. Juce je dremala iako nije pila lekove. A uvece je bila raspolozena, nakon sto je popila vecernju terapiju. :eek: Od samog pocetka njene bolesti, a evo vec 7 godina, zimi je uvek problematicno vise.

- - - - - - - - - -

- - - - - - - - - -



Igrice su dobar nacin da se rasterete misli od svakodnevice. Draga, kako se ponasa tvoja mama? Odustala si od smestanja u dom? Da li imate gerontodomacicu?

Uopšte ne dobijam notifikacije pa mislim da ništa ne pišete i slavite slave :D

Dobro se ponaša, hvala na pitanju, ništa spektakularno, ali isto kao i pre, ni gore ni bolje što je, u stvari, fenomenalan rezultat, obzirom da ovih dana slavimo godinu dana dijagnoze. Ono što se meni ne sviđa i što nije simptom u tim ranim fazama je mršavljenje, sve je slabija, nigde više nema ni trunke mesa na njoj, a kljukam je ko ćurku. I ima apetit, stalno nešto jede. Ne znam, nisam pametna.

Ići će u dom kad bude stigla na red, ostajem pri tome da je dam samo u ovdašnji dom jer ne mogu da zamislim da je ne obilazim svakog dana. Papire sam predala i čekam. Ženu imamo, novu, ne sećam se dal sam pisala, super je, verujem da joj ova moja sve živce pojede jer je baš fina žena, ali se, ovako, dobro slažu, mama je voli.

Ja se igram, slušam neke kurseve o demenciji online, i dalje samo kuća-posao, trudim se da ne poludim i tako to. Izvesno je da neće biti bolje, tako da je ovo sad super :bob:

Ljubite mame i tetku :heart:[/QUOTE]

Kakvi su to kursevi o demenciji on line?
 
Strašno, neodgovorno, nemam reči, pa zar da čeka taj dan i da otkaže. Čovek se oseti tako nemoćno u takvoj situaciji.
Nadam se da ćeš uskoro naći rešenje.
Moja mama je juče bila u fazi malog deteta i glasom i ponasanjem , koje se duri, mazi... Već je prošao ručak kad smo došli kod nje. Odmah je tražila da jede, jer joj nisu dali ručak. Jedva sam joj malo odvukla pažnju , kako bih je nahranila makar nakon pola sata.
Htela je da se igramo..pitam je koju igru zeli, naravno odgovori mi da ja izaberem.
Po odgovorima vidim da su sada mnogo lošiji nego pre. Igramo se "na slovo, na slovo". Ja drzim flasicu u ruci i kazem joj na slovo"f". Ona gleda i ne pada joj na pamet. Pitam je sta mi je ovo u ruci, ona odgovori " voda", a u čemu je voda, ona odgovara u "staklu".
Pomislim, ajde nesto lakse, dzaba ni uz pomoć prijatelja ne pogadja.
Tata je sinoc ponovo izrazio želju da mama za NG dodje kući. Samo na 2-3 dana. Objasnjavah mu da je treba nepokretnu nositi, da verovatno nece biti svesna gde je, ako i bude bila, brzo ce da zaboravi.... Na kraju mi on kaze da ce onda on kod nje da ide na doček (sto je nemoguce). Pri tome, umesto da suprug i ja idemo kod prijatelja za NG, žao mi bilo da tata ostane sam kod kuće , pa pozovem celo društvo kod nas. A on mi svesno ili ne, nabija jos veci osećaj krivice, koji verovatno nikad nece da nestane....

Taj osecaj krivice izjeda me... sada negde u dubini, onako tiho... u pocetku je bilo jasno I svakodnevno. Vidim sada da ne bih mogla ni da podignem mamu sa kreveta a pogotovo da je okupam I presvucem... tako da to moras sebi da utuvis. Jednostavno je u takvom stanju da si nemocna. Moras na posao I trebalo bi da imas I svoj zivot. Ne odustajem od mame ni jednog trenutka I uvek mi je u mislima 24h. Sada sam sve vise svesna da ne bih mogla da joj sama ja pruzim negu koja joj je potrebna. Ti bar mozes da obidjes tvoju mamu cesto. I to mnogo znaci. Mene ubi daljina. Nemoj ni pomisljati da dovodis mamu kuci. To bi je I psihicki poremetilo. Imam iskustva s tim. Objasni tati da bi bilo jako opasno da je odvojis od nadzora lekara. Znam da pati, ali probaj da mu postavljas pitanja kako bi resio neke situacije. Mozda ce sam dolaziti do realnih odgovora. Probaj da prias sa mamom o detinjstvu ili nekim dogadjajima kada ste se dobro nasmejali. Probajte da pricate bajke. neka ona sam nastavlja. Tako ce ponavljati neke reci I izraze, stvarati slike... I nesmejacete se. Igra na slovo mislim da je teska za njene mogucnosti.
 
Da jeste jako neodgovorno, ali ja mislim da je nju bilo sramota jer kad sam je zvala da pitam zasto nije dosla, jedva je pricala, a svekrva iza nesto dobacuje, za koju
je ona mami i rekla da ima problem sa zivcima i da je nervni bolesnik, mada joj pomaze koliko moze. Njoj novac treba, ali je problem kad pocne letnja sezona ona
tad ide u nadnicu da radi, jer tamo zaradi vise dnevno dobija novac, a svekrva je uskakala tamo gde je ona radila, na dva mesta ona ne moze ni fizicki ni psihicki to
da izdrzi, i realno ja to razumem.
Sve u svemu nadam se da ce pristati da bar odradi ove mesece kada ne ide na njive, a i da cemo mi do tad naci nadam se neku drugu zenu koja ce moci da radi
toliko koliko nama treba i kad nam treba. Ponudicemo joj i nesto vise novca, pa sta da se radi, drugog nacina nema.

To je sve strasno kakva je to bolest, mogu samo da zamislim koliko to tesko prezivljavate svi zajedno, jer znam kad mama malo ponekad popusti i ne bude
svoja, koliko mi je tesko i strasno.
Pokusaj da ne krivis sebi, radis najbolje sto mozes i sto je u tvojoj moci, ne nabijaj sebi krivicu i grizu savesti ni slucajno :zag:

Uh, to je bas stresno. Taman pomislis da ce sve ici lakse... U maloj sredini uvek se nadje odredjena grupa koja nema preca posla nego da komentarise sta drugi rade. Osim toga, od pocetka sam bila svesna da je to bolest od koje mnogi zaziru. Dobro, kod tvoje mame I nema nekih situacija gde ona prica haoticno. I dobro je da je tako. Nemoj odustajati da trazis dalje. Ne mora to da bude osoba iz neposrdednog okruzenja, ulice... probaj da preko nekoga preneses pricu dalje, tako da bi mozda I neko ko nije toliko blizu prihvatio. Da li si razgovarala u centru za socijalni rad u najblizem mestu, gde pripada tvoja mama. Znam da u domu kod moje mame ima zena koje se primljene kao socijalni slucajevi, a pre toga su bile u porodici gde su imale smestaj I hranu u selu. To su osobe bez kuce. Ili mozda da das oglas za neku porodicu koja bi odrzavala domacinstvo I slicno? Mozda neki mladi bracni par?

- - - - - - - - - -

Šta može da bude problem, zašto jedna odustaje, a druga neće ni da počne?
Kod nas bi mama bila najveći problem. Ona posle kratkog vremena svakog optuži da je potkrada. To treba izdržati.

Moja mama je u pocetku optuzivala I mislila sam da nikada nece nikoga prihvatiti. Medjutim, valjda u toj bolesti osete I strah I vezu se za neku osobu. Pricala je da je nervira I povremeno trazila da joj ne dolazi, a onda se obraduje kada dodje, pa je nekada I branila od mojih komentara...

- - - - - - - - - -

Evo i mene...
Citam vas povremeno,poslednja 2meseca su mi bas turbo.
Tetka je,posle jednog malo losijeg perioda,konacno bolje,raspolozena,nasmejana,spremna za pricu.
Uzivam,koliko god da traje. Kaze,sta njoj vise treba,kad je sve skockano i dobro!?!? Nekad ima komentara kao nekad,kad je bila zdrava.

:ljub::ljub::ljub::ljub: Sta pije od lekova sada?

- - - - - - - - - -

Tako i moja mama, nema poverenja u nove stvari,makar to bio lek. Ova rakija joj je stajala sigurno dve godine u flasici, a da je nije upotrebljavala, a meni je bilo žao bačeni para. I onda joj samo tako došlo da proba.

Probaj da mazes sebi iz druge flase sa vodom.:zcool: Mozda ce tako prihvatiti. Ili da kazes da je to napravio neko u koga se kune ili ko je autoritet za nju?
 
@Bezuslovna

Na FutureLearn sajtu ima raznih kurseva, pa tako i o demenciji, a ja, osim na posao+nabavku i dalje nigde ne idem, pa onda moram da potrošim vreme. Do sad sam slušala ova tri: Dementia Care, Creating Moments of Joy for People with Alzheimer's i The Many Faces of Dementia. Bude tu nešto korisno, a više se nerviram jer vidim gde mi živimo i kako nema šanse da ih negujemo kako treba, a opet, tamo gde se to sve radi mnogo bolje leka nema... Vrzino kolo.

Aj ljubim vas sve, jesmo se dogovorile da nema griže savesti, sve radimo najbolje što možemo, naše priče nisu slične pa nisu ni načini.
 
Htela sam da kažem da je prihvatila da se maže tom rakijom I da je oduševljena koliko joj pomaže.
Još uvek je "neko" potkrada, ali to odavno vuče pa mislim da nikad neće ni da joj prestane. Išla je sama u prodavnicu, bez problema sa orijentacijom, bez svađe sa prodavačicom. U januaru idemo na kontrolu kod neuropsihijatra I videću da li će da joj ostavi ovu dozu Rissara, ili će da joj smanji. Uopšte nije neuobičajeno pospana, odspava popodne, a desi se čak i da, ako ima goste, ili neki "posao" ne spava preko dana.
Razmišljam o tome da sada, pošto se izvukla iz krize i prilično joj je bolje, probam da obezbedim pomoć za sledeći težak period. Sada je manje zahtevna pa se snalazimo nas dve. Staracki dom sam računala i izračunala da teško mogu finansijski da podnesem. Cena doma, plus pelene, lekovi, moji obilasci i njeni eventualni dolasci na vikend kod kuće, vrlo teško, bolje reći nikako ne bih mogla da iznesem.
Ono što bih mogla da nam priuštim je žena za pomoć u kući i oko mame u težim periodima, po nekoliko sati dnevno.
 
Poslednja izmena:
Htela sam da kažem da je prihvatila da se maže tom rakijom I da je oduševljena koliko joj pomaže.
Još uvek je "neko" potkrada, ali to odavno vuče pa mislim da nikad neće ni da joj prestane. Išla je sama u prodavnicu, bez problema sa orijentacijom, bez svađe sa prodavačicom. U januaru idemo na kontrolu kod neuropsihijatra I videću da li će da joj ostavi ovu dozu Rissara, ili će da joj smanji. Uopšte nije neuobičajeno pospana, odspava popodne, a desi se čak i da, ako ima goste, ili neki "posao" ne spava preko dana.
Razmišljam o tome da sada, pošto se izvukla iz krize i prilično joj je bolje, probam da obezbedim pomoć za sledeći težak period. Sada je manje zahtevna pa se snalazimo nas dve. Staracki dom sam računala i izračunala da teško mogu finansijski da podnesem. Cena doma, plus pelene, lekovi, moji obilasci i njeni eventualni dolasci na vikend kod kuće, vrlo teško, bolje reći nikako ne bih mogla da iznesem.
Ono što bih mogla da nam priuštim je žena za pomoć u kući i oko mame u težim periodima, po nekoliko sati dnevno.

Treba poceti sa potragom za gerontodomacicom sto pre. Da se naviknu jedna na drugu. Osim toga trebalo bi da se ukljuci u negu dok je tvoja mama jos stabilna sa povremenim blagim ispadima. Tesko da ce neko hteti da je cuva kada je potpuno izbacena iz koloseka. Moja najbolja prijateljica nije htela da pricuva moju mamu na sat vremena. Moja mama tada nije bila agresivna, samo je bila ljuta I halucinirala je I trazila odgovore. Hajde, budite iskrene, da li bi neko od vas prihvatio da cuva nekog tudjeg a da je u teskoj fazi demencije? Koliko puta ste posizele I same I pomislile da vise ne znate sta da kazete ili uradite a da se maaaalcice urazumi? Uz vase prisustvo da, ali potpuno sam neko da cuva dementnog kada je svadljiv I agresivan I potpuno izgubljen... mozda medicinske struke... ne znam... kao ispomoc dok ste prisutni- da. A sami isto ne mozete. Dok su pokretni I brbljivi jedan problem, a kada ne mogu na noge I cute opet drugi problem. Uz promenu terapije I stalni nadzor I podrsku... a uz pomoc strucnog osoblja... petljam vec punih 7 godina. :veseljaci:
 
Drage sve,
Proslo je nesto vise od godinu dana od kada je moja mamita sasvim iznenada bukvalno uletela u to stanje demencije,kao posledice mozdanog udara.
Niko nam pri otpustu iz bolnice , nije rekao sta sledi, sta ocekivati i sa cim se treba izboriti . Sve nase i majcine kapacitete smo usmerili na fizicki oporavak, ne uzevsi u obzir njeno mentalno stanje, koje smo u tim prvim nedeljama tumacili konfuznim zbog boravka u bolnici, te da ce se to srediti postepeno...
Jedan mms test nas je bacio u ocaj , jer je mamita imala svega 7/30 poena. Demencija se usunjala, da nam ni u snovima ne bi dosao takav scenario.
Pocinjem da citam, gutam sve sto nadjem o demenciji, kad ukradem malo vremena od obaveza prema mamiti.
Tada upoznajem i ovo veliko, ponekad depresivno, ponekad na uvrnuti nacin veselo drustvo.
Prvo sam citala s preskocima, pa redom i posle par meseci smogla snage da napisem post u vreme kad majci nalazim smestaj u adekvatnim uslovima.
Mnogo ste mi pomogle da kroz to prodjem lakse, mnogo ste mi prakticnih, primenljivih saveta dale, sacuvale glavu i primerima potkrepile kada racio najpre treba ukljuciti.
Ali i pokazale primerima da je emocija neophodna i nama i nasim dragim bolesnim mamama, tetama, očevima...
Drage sve, hvala vam na pomoci koju ste mi pruzile VI, umesto strucnih timova kako se to u svetu radi.
Ne poznajemo se, ali se razumemo, Htela bih da vam svima pozelim dobro zdravlje dece i unucadi, zatim da su nase jace polovine , a i mi zivo i zdravo, potom nasa braca u sestre, i na kraju jer to tako prirodno i treba da bude, da nam oni roditelji koji su zdravo- dobro, i dalje zadrze takav status, a da one bolesnije , one o kojima ovde pisemo i koji su razlog postojanja ove grupe, da zasipamo ljubavlju, jer na to tako divno reaguju. Kada u ocima majke nisam videla prepoznavanje mene kao cerke, vec kao neke druge njoj drage osobe, taj moj zagrljaj, poljubac, trljanje nosicima : "Jer se tako ljube Eskimi", cinio je da se ona topi od miline.
Sutra idem do mame i nosim joj malenu jelku, a vama svima zelim
SREĆNU NOVU 2018.g !
Čuvajte i volite svoje bližnje.
 
Drage sve,
Proslo je nesto vise od godinu dana od kada je moja mamita sasvim iznenada bukvalno uletela u to stanje demencije,kao posledice mozdanog udara.
Niko nam pri otpustu iz bolnice , nije rekao sta sledi, sta ocekivati i sa cim se treba izboriti . Sve nase i majcine kapacitete smo usmerili na fizicki oporavak, ne uzevsi u obzir njeno mentalno stanje, koje smo u tim prvim nedeljama tumacili konfuznim zbog boravka u bolnici, te da ce se to srediti postepeno...
Jedan mms test nas je bacio u ocaj , jer je mamita imala svega 7/30 poena. Demencija se usunjala, da nam ni u snovima ne bi dosao takav scenario.
Pocinjem da citam, gutam sve sto nadjem o demenciji, kad ukradem malo vremena od obaveza prema mamiti.
Tada upoznajem i ovo veliko, ponekad depresivno, ponekad na uvrnuti nacin veselo drustvo.
Prvo sam citala s preskocima, pa redom i posle par meseci smogla snage da napisem post u vreme kad majci nalazim smestaj u adekvatnim uslovima.
Mnogo ste mi pomogle da kroz to prodjem lakse, mnogo ste mi prakticnih, primenljivih saveta dale, sacuvale glavu i primerima potkrepile kada racio najpre treba ukljuciti.
Ali i pokazale primerima da je emocija neophodna i nama i nasim dragim bolesnim mamama, tetama, očevima...
Drage sve, hvala vam na pomoci koju ste mi pruzile VI, umesto strucnih timova kako se to u svetu radi.
Ne poznajemo se, ali se razumemo, Htela bih da vam svima pozelim dobro zdravlje dece i unucadi, zatim da su nase jace polovine , a i mi zivo i zdravo, potom nasa braca u sestre, i na kraju jer to tako prirodno i treba da bude, da nam oni roditelji koji su zdravo- dobro, i dalje zadrze takav status, a da one bolesnije , one o kojima ovde pisemo i koji su razlog postojanja ove grupe, da zasipamo ljubavlju, jer na to tako divno reaguju. Kada u ocima majke nisam videla prepoznavanje mene kao cerke, vec kao neke druge njoj drage osobe, taj moj zagrljaj, poljubac, trljanje nosicima : "Jer se tako ljube Eskimi", cinio je da se ona topi od miline.
Sutra idem do mame i nosim joj malenu jelku, a vama svima zelim
SREĆNU NOVU 2018.g !
Čuvajte i volite svoje bližnje.

Ljubim te, draga moja! I sve ostale na forumu, kao i one sto samo citaju a nisu jos poceli da razgovaraju sa nama ili nemaju vremena da se jave. Protrljaj mami nosic i u moje ime. Vazno je da se topite od miline. To su za tebe nezaboravni i za tvoju mamu nezamenljivi trenuci. Kradite, kad god mozete takve momente od surove demencije. U sredu putujem kod mame na 5-6 dana. Javicu vam se...

- - - - - - - - - -

Znam, sve znam. Ali ženu ne plaćam ja, već moja sestra i to pod uslovom da je mama opet u elemenatu, a ja da padam s nogu.

Eh, to je sada novi momenat u tvojoj prici. Nisi pominjala sestru do sada. Ili sam i ja pocela da zaboravljam?:zroll:Da li je blizu vas? Koliko je shvatila mamino stanje? Nije lose kada imas i materijalnu pomoc nekoga. Nemam brata ni sestru, pa ne znam kako se odvija ta relacija. Cini mi se da uvek neko najvise nagrabusi. Jel sam dobro razumela da sestra placa samo kada mama bude * elementu*? Koliko tvoja sestra zna o demeciji? A sto je ne ostavis jedan vikend da cujes sta znaci *element* u njenoj interpretaciji.:think:
 
Poslednja izmena:
Ne, nisam do sad spminjala sestru. Šta znači finansijska pomoć u slučaju naših bolesnika? Da li to znači mami džeparac da ona kupi šta joj treba? Da li naše majke znaju šta im treba? Moja svašta nakupuje što joj uglavnom ne treba, posle ili pokloni ili baci u kontejner. Recimo da je stotinak evra godišnje solidna finansijska pomoć? Kupovinom suve hrane koju mama ne jede i koja se ne kvari (da ima, a da ne može da potroši) koju pojedu miševi, ili mama baci psima, ili opet završi u kontejneru. Džak brašna? Smešno, jel da? Šta bi vaše mame radile sa tolikim brašnom? Moja ga nije ni otvorila. Mama od svoje penzije placa račune, kupuje hranu i eventualno neke lekove. Ostalo joj ja obezbedim i uradim.
Dok ja sa mojom platom od povremenog posla treba sve ostalo da pomirim. Lekove joj uzimam na beli, sirotinjski, recept I ne plaća ih. Na struju ima procenat umanjenja zbog niske penzije. Spremi ogrev, održavaj kuću, održavaj dvorište, vodi je kod lekara, ovog meseca npr imamo bar 4 zakazana. Ne ide pešice već je vozim, a ja nisam vozač pa se snalazimo za vožnju. Spavam sa njom kad joj nije dobro,kuvam joj, perem, idem u prodavnicu. Izvestavam sestru o svemu što se dešava sa mamom. Međutim, kad krenemo da pričamo, ona pola od toga ne zna! Kako? Pa tako što kaže da je smatrala da to nije važno da treba da se pamti. Ne shvata ili neće da shvati dovoljno ozbiljno celu situaciju. Umanjuje težinu mamine bolesti. Potcenjuje težinu bavljenja mamom u tim momentima. Sve češće mislim da joj je tako lakše. Ona živi u drugoj državi, ima posao koji ne može da ostavi (naravno, tu nema dileme) a ja sam eto, "slobodna, ne radim ništa" pa mogu u potpunosti da zanemarim svoju porodicu i posvetim se mami. Ono što ja ne postižem prirodno je da podmiruje moja porodica, ono što ona kaže da nema njena porodica nije dužna da se bavi njenom mamom. Da sve troškove delimo na pola, bez obzira na to koliko koja zarađuje. A i to što radim ni to ne smatra nekim poslom.
Pa se ja u svemu osećam kao posluga. Naročito posle nekih ranijih događaja, o kojima ne bih na forumu.
Žena bi trebalo da dođe u vreme kad mami nije dobro, tj u slučaju da ima halucinacije, da izgubi orihentaciju, da padne u krevet... I td, stvarno ne znam sta je mislila pod tim, znam samo da neće da bude tu recimo ja nedelju dana, ona nedelju dana, nego tek ako...
Ajde da ne mračnim, dosta i toliko. Ako ta zena u to vreme bude mogla da izdrži.
 
Sve najbolje u 2018. i od mene. Želim Vam da imate dovoljno snage, mudrosti i ljubavi za sve vaše bližnje, ali i malo više vremena za sebe.

Kod nas stvari idu uobičajenim tokom, bolest napreduje, ali je za sada sve prilično uhodano, pa se ne žalim. VESSNA B - pokušaj, ako je ikako moguće, da "edukuješ" sestru, kada mama počne da priča koješta, pozovi sestru ako imaš mogućnosti, pa neka pričaju (Viber i sl.). Nekoliko puta sam to praktikovala u maminom slučaju i efekat je bio bolji nego što sam očekivala. Pri tom nisam tražila ni pomoć ni sažaljenje za sebe, već sam neke osobe jednostavno suočavala sa maminim stanjem. Beleži sve troškove oko mame, kao i njene i tvoje prihode, pa joj to uruči narednom prilikom. A za ženu ne moram da ti pričam da ćete je najteže naći onda kada vam bude bila neophodna. Uh, nije dovoljno što država gotovo uopšte ne brine o najstarijima, nego se isto postavljaju i članovi najuže porodice. Ali neću da mračim, borimo se, i to je to.
 
Drzite mi palceve u pokusaju da ujutru uzmem mami urin u bocicu. Posto je prosli put to obavljala medicinska sestra kateterom i mama je posle toga nedelju dana bila besna i uznemirena...pokusacu da je nakon licne higijene drzim na wc solji i strpljivo cekam da pusti par kapi. Ideja je moja. Naravno, osoblje u domu me posmatra sumnjicavo. Ucinicu sto mogu. Iscedicu tih par kapi makar morala da pevam cuceci sat vremena. Pesma nas je odrzala...evo vec dva dana pevamo uz teprizu novogodisnjeg programa, sve se trese. Razmahujemo krpama i maramicama ko u kafani. Inace ne slusam tu muziku. Ali sada uzivamo kao da smo ceo vek opajale sve bircuze. Pridruzi se i neke med.tehnicar ili negovatelji. Zatekla sam mamu u dronjavoj pidzami, jer su sve trenerice bile na pranju. Izgledala je bas jadno. Izvikalaa sam se na negovatelje i u veseraju. Presvukla sam mamu i krenula je lumperajka. Inace, ima medu osobljem onih koji su shvatili da tako lakse obave sa mamom sta treba. Na zalost malo ih je. Ali borimo se. "Drz desno, ajmo jos pet kilometara..." smejemo se i sedeci improvizujemo splet igara. Jos da opletemo ujutru taj uzorak urina, ako treba igracu i u kupatilo dok se ne upiskimo od smeha.
 
@Bezuslovna, nadam ste da ste uspele da piškite u tu čašicu, ono što je sigurno je da je uz pesmu sve lakše.

I mi pevamo stalno, naučila sam sve hitove iz pedesetih i šezdesetih. Samo još ovaj praznik da preteramo pa da se vratimo u normalu, uznemiri je praznik, a žao mi je da se pravim da nije dok je još svesna. Raduje se, voli da joj spremam neka nova jela, ali je to uzbuđenje izmori. Tako da čekam prekosutra da se sve smiri.
 
Nismo uspele u flasicu, ali sam kupila bebi kateter. Moje prisustvo, sala, pesma, umirujuci ton, priznavanje da smo bezibrazni a mama je najbolja...eto, stradala pika zbog nas...a sad je ususkana...a onda odvrnemo muziku i teraj...cekamo rezultat
 

Back
Top