E ovako...
Tetka je dobila tuđu negu i pomoc tako sto smo dva puta isli- prvi put na N.Bgd regularno, i tada su trazili da ide na testiranje.
Testiranje je kod bolnice Sveti Sava u PIO fondu. Psiholog je radio testiranje. Tetka nije znala da se potpise. I to ne zato sto je zaboravila da pise, vec zato sto nije razumela sta treba da uradi. Ni jedan, ali zaista ni jedan zadatak koji je dobila, nije bila sposobna da uradi.
Pokretna je, recnik joj je i dalje prilicno bogat, na prvu deluje da je sve u redu.
I dobila je tudju negu. Bez da se ispituje resenje i da se vrse ponovna testiranja. Tako glasi resenje.
Inace, prekjuce sam bila, bilo je dobro raspolozena, smejala se, lepo je jela. Juce pozovem telefonom,daju mi je da je cujem, a ona odmah u plac.... Promene raspolozenja su joj bas ceste i izrazite.
Guramo, dan po dan. Ona u domu, u svom svetu. Ja u realnosti, cesto ocajna sto je ona tamo gde jeste, i cesto zahvalna Bogu sto imam mogucnost da je ona tamo gde jeste.
Bolje nece biti. Svaki dan je dan kada je gore nego prethodnog. Ne ocekujem vise nikakvo cudo. Nema ga. Dementni ne mogu da ozdrave.