Demencija

Ja sam resila da pokušam, jer mi doktori već godinu dana unazad daju predlog, a ništa do sada nisam pokušavala. Bar da ne mislim možda bi dali, samo da sam krenula sa tim...
Znam da ima slučajeva.. raznih... neka ih.

Sonjche, kad je mama budna i lepo priča, snimaj. Snimi sve lepe scene, kao što je ova sa tatom.
Od kad je moj tata otišao, ja sam sebi zahvalna za svaki sekund snimljenog materijala. To je jedini način da ga vidim i da mu čujem glas, ono, sve u jednom.
 
Što se zatvora tiče...nema tu baš neke pomoći. Mnogo lekova pije i to je jedan od razloga. Ukupno 21 komad na dan. Dobija dva puta nedeljno laksative i svaki dan čajeve. Uz to povremeno i čepiće a ni klistir joj nekad ne pomogne. Još joj ja donosim probiotske napitke, ovsene kaše i sl.
Specijalista kaže da je to od svih lekova oje pije...a lekovi se ne smeju ukinuti i to je vrzino kolo

- - - - - - - - - -


Dokumenti manje više ne zastarevaju, ali bez toga da je ona nepokretna i da ne može da kontroliše fiziološke potrebe, hranjenje, ne vredi ti da ulaziš u tu priču.
Njihova procena na licu mesta je merodavna, Bez obzira ko i kako napiše izveštaj, komisija je ta koja odlučuje.

Ne slazem se donekle. Jeste da komisija odlucuje po svom nahodjenju, ali svakako treba skupiti sto vise nalaza. I da budu skorasnji datumi. I sto vise opisa stanja. Neuropsiholog bi trebalo da uradi test neposredno pred predavanje dokumenata I napise svoj zakljucak. Psihijatar isto tako. Neurologa treba ukljuciti. I sto vise puta predavati. Ne odustajati. Cim se stvore uslovi za novi pregled, odmah podneti zahtev. Prvi zahtev sam poslala dok je mama jos mogla sama da se obuce I da jede I da hoda. Halucinirala je I nije bila sposobna da sama uzima terapiju, nije se snalazila u vremenu I prostoru. Vise puta je izlazila I nakon 4 godine dobila resenje. Bilo je ovde primera I da su dobijali ranije ili odmah. Bas zato treba biti uporan. Treba verovati da ce neko iz komisije doneti pravednu realnu odluku.
 
Otac moje komšinice nije skroz nepokretan, i sam jede, a dobija tuđu negu i pomoć.

Niko ne moze da zna sta se desava sa dementnim ili bolesnim dok ne provede 24h sa njim. Naravno, bilo je uvek nepravde... ali, ostaje nam samo da se borimo I budemo uporni.

- - - - - - - - - -

...ma ok, jasno mi je, nego htedoh reći da ima onih koji su nekad dobili i dan danas primaju, a ni tad ni sad realno ne bi trebali....

Nepravde je bilo I bice. Na zalost.
 
Danas je mama bila budna, mogle smo da razgovaramo.
Tacnije pustila sam prvo tatu da se ispricaju, jer on ne cuje ,a ona uglavnom tiho prica, ali danas je bilo tiho u sobi, pa je bilo sanse da se razumeju.
Eh, slusati ih i gledati ....da ti srce pukne. Ponekad pomislim da neke razgovore treba zapisati..
Uglavnom, mama je za neke stvari imala zdrav rezon, a onda ubaci neko pitanje, konstataciju, koja nema veze. Kao da se naizmenicno smenjivala zdrava i bolesna osoba. Zato mi je vrlo tesko bilo da ne krenem u nekakvo ubedjivanje jeste- nije. Ukrali joj novac i svilene carape (kojih nema), flasicu sa vodom ( na stocicu pored nje), nije jela tortu za svoj rodjendan, nije jela nista danima, vec 10 godina je u bolnici...
Nego bolje i tako, nego da gleda kroz mene.
@ bezuslovna, nema tamo animatora, a mi smo tamo svaki cas, tako da imam poprilicno dobar uvid u odnos osoblja prema korisnicima i mislim da se bas trude.
Idemo dalje...

Mislila sam da li neko sa njima razgovara u toku dana. Ili su prepusteni lezanju u tisini. Probaj kada mama pocne da se buni da nije jela, da joj kazes da ces proveriti I da ces joj sve obezbediti. Upucuj je da se oslanja na tebe. Naravno,moja mama opet pravi frku, ali to je moj odgovor. I reci joj da ce uskoro biti uzina I da ces joj spremiti nesto lepo za veceru a kuvarica ce doneti u sobu... Pokazi joj da uvazavas njeno misljenje, kakva god je nebuloza. Ukrali novac... ma to je neka sica, a ostalo smo stavili u banku da ne moze niko da pridje osim nas (jedan od razgovora sa mojom mamom). Mamin odgovor je bio *al si ti vickasta* uz smeh. *Hocu da idem kuci* a moj odgovor je *pa I ovo je nas stancic, kupili smo da budes tu dok sam na poslu da imas drustvo I parno grejanje I ovu decu da ti pomazu...*, *Hocu kuci* opet kazem na to *znas da moraju da urade jos neke analize, pa cemo onda ici gde ti kazes. ima da uzivamo ti I ja*...
 
Pa ne treba samo za lekove. Ja fizički više ne mogu da postignem. Ili da ostavim i porodicu i posao i sve. Treba mi žena za pomoć za dane kada ja ne stižem.

- - - - - - - - - -

Rivotril joj dođe kao tik-tak bombona. Pila ga je 1/4+1/4+1, kad hoće I prepozna da je taj lek, inače sve pomeša u onoj kutiji za nedelju dana. Džabe joj pakujem. Pa posle prepakujem. Pa nađem višak lekova, nit ih znam koji su niti ona zna. Takav višak joj bacim u wc šolju. Ima običaj da sve krije, pa verujem da i lekove ima svud po kući u šteku.

Hitno kreni da trazis zenu za pomoc u kuci I oko bolesne majke. Ne mora odmah da zadovoljava sve kriterijume, ali ovako vise ne mozete ni ti a ni tvoja mama. neko mora da nadzire kako pije lekove I da joj daje sigurnost kakvu takvu. Ja sam pakovala u tri kutije plasticne na kojima pise jutro, podne I vece. Geronto domacica je dolazila I proveravala pune I prazne kutije I da li je jela I sta treba uraditi po kuci I kako se ponasa... Sve do momenta kada je toliko bila zbunjena I uplasena I ... morala sam da je smestim u dom. Ili da napustim posao I muza pa da sedim pored nje. A od cega bih placala racune I lekove I grejanje... I sve je veca opasnost da ce nesto ostaviti ukljuceno. I kada je nocu krenula da trazi kucu bio je prelomni dogadjaj da mora da se nadje prostor gde je mama sigurna a da ja necu doziveti nervni slom. Imala sam mnogo problema I nakon toga, imam ih I sada, ali je nemoguce ostaviti dementnog samog I ocekivati da ce biti dobro I dementan I onaj ko brine o njemu. Osim toga, naidje momenat kada jedna osoba ne moze da se bori sa polupokretnim ili nepokretnim dementnim. I jos da funkcionise na poslu ili u porodici. Cak I sa samim sobom. A jako je bitno da onaj ko brine o dementnom sacuva zdrav razum I fizicko zdravlje koliko moze. Sta bi bilo da se ja teze razbolim ili odlepim?
 
Poslednja izmena:
...u kuci uz sporet i televizor, ako on radi pa moze da gleda sto zeli sve je ok, obilaze je rodjake i komsinica, koju placamo ne nesto puno, ali nije
to ni malo za mamina primanja...dolaze i one zene iz Karitasa jednom nedeljno jos uvek ali zbrzaju za 20 minuta to sto su smislile tog dana i to je
to..i dlje ne uspevamo da nadjemo nekog ko bi bio redovan 2-3x nedeljno po bar 2h...da ocisti i skuva nesto...
...ogrev smo nabavili, a koliko ce trajati to zavisi od toga kakva zima bude...
...i primetila sam, ona je ovako ok, pu, pu, ali kad pobrka lekove onda je totalno pogubljena, a to i nije cudo, samo sto nece nikako da pristane
na onaj dozer za lekove, mnogo bi joj to olaksalo, ali dzaba...nece...

...sve u svemu, u odnosu na to koliko ima godina, dobro je :heart:

Plasi se dozera, to je nepoznat predmet za nju... razumljivo. Pokusaj opet sa nekim iz komsiluka da organizujes da budu prisutni kada pije lekove. Ili da joj pakuju u plasticne vece kutije doze za jutro I vece. Nekako moras da iskoordiniras I da privolis I mamu a I one u blizini. Razgovaraj sa osobama iz Karitasa, mozda imaju neko resenje. Oni su pri crkvi, pa mozda mogu nekog vernika iz sela da animiraju. MOzda da toj komsinici malo povecas cast koju joj ostavljas? Svaki dinar dobro dodje, pogotovo na selu.
 
Plasi se dozera, to je nepoznat predmet za nju... razumljivo. Pokusaj opet sa nekim iz komsiluka da organizujes da budu prisutni kada pije lekove. Ili da joj pakuju u plasticne vece kutije doze za jutro I vece. Nekako moras da iskoordiniras I da privolis I mamu a I one u blizini. Razgovaraj sa osobama iz Karitasa, mozda imaju neko resenje. Oni su pri crkvi, pa mozda mogu nekog vernika iz sela da animiraju. MOzda da toj komsinici malo povecas cast koju joj ostavljas? Svaki dinar dobro dodje, pogotovo na selu.

...ne dajem joj ja to je mama placa, i nikad je ne zakine naprotiv da joj i vise nego sto se dogovore, plus sto joj mama daje novac da kupi njoj za rucak, pa onda
ona da skuva i sebi (svojoj porodici) i da donese mami recimo za dva dana....ja sam joj se napoklanjala kojecega, ali opet ona kad hoce dodje kad nece nece i tu
ne vredi nista...prosto je takva...cudna zena jako....pitala sam je konkretno koliko para da bi dolazila svakodnevno da bas nesto uradi, kaze necu ja da budem
vas sluga...ma to je strasno...
...mama ne da nikom da joj pipne kutiju sa lekovima, ne popusta tu ni za jotu, ona zna, ona ce tako sama, ne treba njoj niko kao da je nesposobna da odvaja
lekove...i to je to...
..niti ja imam uslova da je vodim po lekarima, tamo ima samo dom zdravlja, niti cime da je vodim jer ona da izadje iz kuce sama ne moze...jako je sve zeznuto,
ja tamo da boravim preko zime ne mogu, jako mi smeta ta kolicina dima u samom mestu, svi nesto loze...ne mogu da disem kako treba, a vec o nosenju
kanti sa ugljem nema ni govora...na sve nacine sam pokuasal da je ubedim da se greje na struju, uzalud...tako da pored najbolje volje ostaje tako..cujemo
se svakodnevno sto je njoj najvaznije...

..zene iz Karitasa provedu kod nje bukvalno 20 minuta, one su preopterecene, velika je kolicnina starih i nemocnih, a njh malo...vole mamu i uvek joj urade
za to malo vremena sto vide ili im ona kaze, dodje ih 3, ali strasno zure, jer ih ceka drugi pacijent...pokusavala sam da dolaze 2x ne vredi i dalje nisu doneli
takvu odluku...kad ce i da li ce ne znam....
 
Sinoć je počela sa drugom terapijom i čini mi se da se već vidi poboljšanje. Dosta je smirenija, može čak i da priča sa nama, a da ne izaziva na svađu i danas joj niko ništa nije ukrao. Kad bi joj bilo bolje pa ne mora nikad da prima tuđu negu.
Vi imate Karitas I gerontodomaćice, toga kod nas nema. Kad radim oslanjam se na moju porodicu, pa ipak moram da je obilazim, vodim računa o lekovima i hrani. Kad ne radim mogu ja sama da izađem na kraj sa njom. Nekad mi treba podrška supruga, njega neće da uvredi pa me zbog njega posluša... Ali, svejedno, bože mi oprosti, sve češće osećam potrebu da je niti vidim niti čujem bar mesec dana.
 
Pa ne treba samo za lekove. Ja fizički više ne mogu da postignem. Ili da ostavim i porodicu i posao i sve. Treba mi žena za pomoć za dane kada ja ne stižem.

- - - - - - - - - -

Rivotril joj dođe kao tik-tak bombona. Pila ga je 1/4+1/4+1, kad hoće I prepozna da je taj lek, inače sve pomeša u onoj kutiji za nedelju dana. Džabe joj pakujem. Pa posle prepakujem. Pa nađem višak lekova, nit ih znam koji su niti ona zna. Takav višak joj bacim u wc šolju. Ima običaj da sve krije, pa verujem da i lekove ima svud po kući u šteku.


Tetka je imala kutiju za lekove za nedelju dana. I ozbiljan je zbrlj bio sa tim. U određenom trenutku nije bila sposobna da prati uzimanje lekova. To sto se nama cini jednostavnim, njima je veoma, veoma komplikovano. Njihova logika,ukoliko je jos iole prisutna, se prilicno razlikuje od njihove logike pre bolesti, a tek od nase.....
 
E ovako...
Tetka je dobila tuđu negu i pomoc tako sto smo dva puta isli- prvi put na N.Bgd regularno, i tada su trazili da ide na testiranje.
Testiranje je kod bolnice Sveti Sava u PIO fondu. Psiholog je radio testiranje. Tetka nije znala da se potpise. I to ne zato sto je zaboravila da pise, vec zato sto nije razumela sta treba da uradi. Ni jedan, ali zaista ni jedan zadatak koji je dobila, nije bila sposobna da uradi.
Pokretna je, recnik joj je i dalje prilicno bogat, na prvu deluje da je sve u redu.
I dobila je tudju negu. Bez da se ispituje resenje i da se vrse ponovna testiranja. Tako glasi resenje.


Inace, prekjuce sam bila, bilo je dobro raspolozena, smejala se, lepo je jela. Juce pozovem telefonom,daju mi je da je cujem, a ona odmah u plac.... Promene raspolozenja su joj bas ceste i izrazite.

Guramo, dan po dan. Ona u domu, u svom svetu. Ja u realnosti, cesto ocajna sto je ona tamo gde jeste, i cesto zahvalna Bogu sto imam mogucnost da je ona tamo gde jeste.
Bolje nece biti. Svaki dan je dan kada je gore nego prethodnog. Ne ocekujem vise nikakvo cudo. Nema ga. Dementni ne mogu da ozdrave.

:heart:
 
E ovako...
Tetka je dobila tuđu negu i pomoc tako sto smo dva puta isli- prvi put na N.Bgd regularno, i tada su trazili da ide na testiranje.
Testiranje je kod bolnice Sveti Sava u PIO fondu. Psiholog je radio testiranje. Tetka nije znala da se potpise. I to ne zato sto je zaboravila da pise, vec zato sto nije razumela sta treba da uradi. Ni jedan, ali zaista ni jedan zadatak koji je dobila, nije bila sposobna da uradi.
Pokretna je, recnik joj je i dalje prilicno bogat, na prvu deluje da je sve u redu.
I dobila je tudju negu. Bez da se ispituje resenje i da se vrse ponovna testiranja. Tako glasi resenje.


Inace, prekjuce sam bila, bilo je dobro raspolozena, smejala se, lepo je jela. Juce pozovem telefonom,daju mi je da je cujem, a ona odmah u plac.... Promene raspolozenja su joj bas ceste i izrazite.

Guramo, dan po dan. Ona u domu, u svom svetu. Ja u realnosti, cesto ocajna sto je ona tamo gde jeste, i cesto zahvalna Bogu sto imam mogucnost da je ona tamo gde jeste.
Bolje nece biti. Svaki dan je dan kada je gore nego prethodnog. Ne ocekujem vise nikakvo cudo. Nema ga. Dementni ne mogu da ozdrave.

:heart:

Koliko puta sam do sada mislila da vise nema gore od toga, pa se opet prestrojimo I guramo dalje. Jedno vreme je mama samo kunjala,slabo jela, ni rec da progovori... a eno je sada peva. Bilo je dana kada nisu mogli da je nadju u domu, jer je poranila I odseprtljala na treci sprat I zavukla se u toalet osoblja. Doduse sada jedva hoda I ne ume da drzi kasiku, ali je raspolozenje uglavnom dobro. Ima dana I kada ustane I napravi haos po sobi. A mislili smo da ne moze da mrdne. Ima dana kada sedi povijena I cuti. A onda se ostvri na sve oko sebe I hvali se kako nema bolje zene od nje. Ima dana kada je svadljiva I vredja I mene I ostale... U svakoj toj situaciji gledam da se prilagodim I ja. Tugujem I borim se. Preguramo lose dane pa uzivamo u boljim dokle god moze.Kako rece Andric *Kad je život sav od opasnosti i stradanja, ljudi ga, vodeni drevnim i nasledenim nagonima, cepkaju i dele na trenutne utiske i neposredne potrebe, gubeci se potpuno u njima. Jer jedino tako, živeci svaki trenutak odvojeno i ne gledajuci ni napred ni natrag, može se ovakav život podneti i živ covek sacuvati za bolje dane.*
 
Drage devojke,
Da li je nečija mama pila Rissar I ako jeste kada počinje da deluje?
Mama ga pije već 5 dana i ništa joj nije bolje. I dalje ima halucinacije, čini mi se još i više nego pre. Jedino je smirenija od Lorazepama, nije više agresivna koliko je bila.
Ne znam sta da radim. Ako joj ne bude bolje, da li da je vodim opet na kontrolu kod istog neuropsihijatra koji je pregledala, ili da zovem hitnu, sta ću, kako ću... Ne mogu ovako više... Para za dom nemam, ženu niti ona hoće da trpi nijednu, niti će koja da se usudi dok je u ovom stanju da je obilazi.
Sad mi je hitno ove halucinacije ako ikako mogu da se saniraju.
 
Hvala ti Mardž. Znači, da sačekam još malo sa doktorima.
Noćas smo imali žurku, od jutros isto...Navodno ukrala sam joj tašnu, o muke, I toj tašni su joj sva dokumenta koja oba nosi svuda sa sobom. Kada je pronađemo, ako je pronađemo, moram da joj uzmem važna dokumenta i izveštaje od lekara da ih ne pogubi zauvek. Odoh da uzmem uput za internistu pa da pokrenem to za tuđu negu.
Kako su vaše majke, tetke? Zelim vam mirne dane.
 
Hvala ti Mardž. Znači, da sačekam još malo sa doktorima.
Noćas smo imali žurku, od jutros isto...Navodno ukrala sam joj tašnu, o muke, I toj tašni su joj sva dokumenta koja oba nosi svuda sa sobom. Kada je pronađemo, ako je pronađemo, moram da joj uzmem važna dokumenta i izveštaje od lekara da ih ne pogubi zauvek. Odoh da uzmem uput za internistu pa da pokrenem to za tuđu negu.
Kako su vaše majke, tetke? Zelim vam mirne dane.

Da li ste pronasli tasnu? Vreme je da sklonite sve vazne papire, koji bi mogli da nestanu tako. Sad kad se setim da sam ostavila da mama pretura po ugovorima za stan I ostalim dokumentima, najezim se. Onda nisam mogla da pretpostavim da ce se kretati u tom pravcu da moye nesto da nestane. Dok nije nestala penzija I dok nisam videla da su sve fioke razrovane. Stavite joj neke bezvredne hartije u tasnu I neka je drzi pored sebe. Pored moje mama sada stoje samo flasica s vodom, ikone I cinije. Sve ostalo sam morala da sklonim. Jedno vreme bi po ceo dan preturala po ormanima I nesto trazila. Iscepala je neseser platneni, cak je I postavu oparala trazeci nesto. Desilo se I da je mutila sudomil I pastu za zube sa vodom kao sok, pa sam joj I to pomerila iz vidokruga. Sada povremeno uzme cebe I carsav pa preklapa I vuce oko sebe. Jedno breme sam joj stavljala u novcanik I dzep svezanj sitnih novcanica od 10 I 20 dinara, da bih je smirila da su pare pod njenom kontrolom. Moras da se dovijas na sve nacine. Budi opreznija. Nemoj da vices na nju, mada znam da je to ponekad nemoguce. I mi smo ziva bica. Pokusaj bar da delujes stabilno pred njom I da joj sugerises da je sve pod kontrolom I da uvazavas njeno misljenje. *U pravu si. Ti si uvek bila pedantna I odgovorna. Stavicemo dokumetna kod tebe...* Ja sam za moju mamu bila neprijatelj broj jedan I budala koja samo pravi probleme. Onda sam pocela da joj povladjujem, pa se dere na mene I imitira me kako joj objasnjavam,.l..ma dovodila me je do ludila I do suza a onda bi cutala I cutala pa opet neka akcija... jednostavno to je jedna faza. Proveri sa doktoriccom u kojem period je nateze u toku dana, pa da se tako prilagodjava terapija. Bitno je I u koje vreme pije I sa kojim lekovima kombinuje. I ne deluje isto svaki lek na svakoga. Moja mama pije taj rispolept ujutru I u podne, ali samo cetvrtinu. Nekada jednostavno naidje period kada nista ne deluje, a onda se primiri I funkcionise dobro.Vise puta je doktorica u toku poslednjih 4-5 godina menjala terapiju, kombinovala I prilagodjavala. Uvek sam sugerisala kada nesto primetim, a pazljivo pratim I sada.
 
Poslednja izmena:
Zadovoljna, kod nas je uglavnom tako. Ne baš po svim stavkama, ali smo opasno blizu da nam bude baš tako.
A ovo sto pišeš:
"Ja sam za moju mamu bila neprijatelj broj jedan I budala koja samo pravi probleme."
E, to sam ja od rođenja i ona mi još od puberteta svaki put kad joj je zgodno naglasi da sam tako rođena, šuntava, nenormalna, mršava ko' štiglica sa tankim prstima koji bockaju... Sa godinama sve češće i sa manjkom sive mase sve ležernije.
I opet mi je bude žao. Ali ne toliko da je ne bih dala u dom čim se stvore uslovi za to. Mada imam pritiske od familije da bi to bilo greota, njih je žao I sve tako... To vam je verovatno svima već viđeno.

Elem, imamo neka poboljšanja. Nema neke strašne halucinacije, mada još uvek vidi na tv svu njenu familiju - svi su živi, ali, sa nekima je ili u lošim odnosima sa njima, ili ih mrzi. Plus recimo, pričamo sa osobom XY na Viberu i kad se razgovor prekine ona traži tu osobu po sobi, ne znam kako se ovo zove.
Laže me i ne trepne, pre sam bar umela da prepoznam kada laže, sada ne. Osnovne stvari po kući je sada skoro prestala da radi. Ne pere sudove, vatru ne loži pa joj je hladno ako ja ne dođem da to uradim ne znam kako bi sedela u hladnoj sobi. U kuci bi bio haos, prestala je odavno da čisti i briše, ulazi obuvena, na selu smo pa to je bas problem. Uvodi pse i dozvoljava im da legnu na njen krevet. Psi su prljavi, ne kupamo ih jer su napolju... Ume da uzme da radi svašta nešto drugo, ali to oko sebe, ne.
Sakriveni predmeti su i dalje sakriveni, ako mi trebaju, a ona neće da mi da, najbolje što mogu da uradim je da odem u komšiluk i pozajmim.
Gomilu stvari je bacila u kontejner.
Dve nedelje od početka terapije Risset om. I dalje se nadam boljem. Makar mrvicu.
 
Poslednja izmena:
Zadovoljna, kod nas je uglavnom tako. Ne baš po svim stavkama, ali smo opasno blizu da nam bude baš tako.
A ovo sto pišeš:
"Ja sam za moju mamu bila neprijatelj broj jedan I budala koja samo pravi probleme."
E, to sam ja od rođenja i ona mi još od puberteta svaki put kad joj je zgodno naglasi da sam tako rođena, šuntava, nenormalna, mršava ko' štiglica sa tankim prstima koji bockaju... Sa godinama sve češće i sa manjkom sive mase sve ležernije.
I opet mi je bude žao. Ali ne toliko da je ne bih dala u dom čim se stvore uslovi za to. Mada imam pritiske od familije da bi to bilo greota, njih je žao I sve tako... To vam je verovatno svima već viđeno.

Elem, imamo neka poboljšanja. Nema neke strašne halucinacije, mada još uvek vidi na tv svu njenu familiju - svi su živi, ali, sa nekima je ili u lošim odnosima sa njima, ili ih mrzi. Plus recimo, pričamo sa osobom XY na Viberu i kad se razgovor prekine ona traži tu osobu po sobi, ne znam kako se ovo zove.
Laže me i ne trepne, pre sam bar umela da prepoznam kada laže, sada ne. Osnovne stvari po kući je sada skoro prestala da radi. Ne pere sudove, vatru ne loži pa joj je hladno ako ja ne dođem da to uradim ne znam kako bi sedela u hladnoj sobi. U kuci bi bio haos, prestala je odavno da čisti i briše, ulazi obuvena, na selu smo pa to je bas problem. Uvodi pse i dozvoljava im da legnu na njen krevet. Psi su prljavi, ne kupamo ih jer su napolju... Ume da uzme da radi svašta nešto drugo, ali to oko sebe, ne.
Sakriveni predmeti su i dalje sakriveni, ako mi trebaju, a ona neće da mi da, najbolje što mogu da uradim je da odem u komšiluk i pozajmim.
Gomilu stvari je bacila u kontejner.
Dve nedelje od početka terapije Risset om. I dalje se nadam boljem. Makar mrvicu.

Kompleksniji su odnosi izmedju tvoje mame I tebe,mada je moja mama celog zivota bila tvrdoglava I uvredljiva I to je dovodilo da cestih sukoba I njene ljutnje. Stalno je isticala, pa I sada, da ona najbolje ume sve. Dobro je sto je I sada drzi taj takmicarski duh, pa je stalno hvalim I to joj prija. Strasno je u pocetku kada nase majke, nakon sto su sve poslove obavljale redovno, odjednom ne umeju ni da zaloze vatru. Nemoj to shvatati kao nemar. To je demencija. To je njena izgubljenost u prostoru I vremenu, to je njeno nesnalazenje u postupcima da nesto realizuje, to je njen strah... to su odlutale misli... Dakle, mozes samo da se vise angazujes I organizujes. Ne mozes vise ocekivati I zahtevati od svoje mame. Sokantno je kada u pocetku slusas halucinacija. Tada sam gresila tako sto sam pokusavala da objasnim I da je prizovem pameti. To samo izazove jos veci sukob. Kada trazi rodbinu u kuci, reci da su otisli u grad da nesto kupe. To ce je malo smiriti. I moja mama je bacilo mnogo stvari u kontejner. Moras organizovati tako da mamu neko nadleda ili da bude pored nje. I stalno pratiti stanje I korigovati terapiju po potrebi. Proveri joj krvnu sliku, urin, secer, srce... nekada urinarna infekcija moze da napravi ogromne probleme kod dementnih.
 
Ljubim vas sve i mame, naravno.
Vaša samouka
:heart:

..:heart:

- - - - - - - - - -

..mi smo danas bile kod mame da je obidjemo i da joj odnesemo trecu praunuku da je vidi...nismo htele nista da joj kazemo da bi se iznenadila..i mnogo mi
je drago sto smo upele to da izvedemo...divno...presrecna je bila, drzala je bebu u narucju, sva se istopila, to je dete njene prve unuke za koju je narocito
vezana...
...o Karitasu ne bi nista dolaze, kao da ne dolaze..da ne dodje tu i tamo neko za koju paru da uradi nesto, od njih vajde nikakve...one udju u kucu, izmere joj
pritisak, koji ona inace i sama meri svaki dana 3x po savetu lekara....kao nesto malo pociste i za 20 minuta su zavrsile i zure dalje...ponekad donesu ogrev
ili nesto drugo odrade ako im mama kaze...ali za bilo kakvo ozbiljnije ciscenje kazu to im nije u opisu posla...jeset li ili nije ne znam...

...drzi se mama...ostala sva srecna i nasmejana :heart:
 
Koliko puta sam do sada mislila da vise nema gore od toga, pa se opet prestrojimo I guramo dalje. Jedno vreme je mama samo kunjala,slabo jela, ni rec da progovori... a eno je sada peva. Bilo je dana kada nisu mogli da je nadju u domu, jer je poranila I odseprtljala na treci sprat I zavukla se u toalet osoblja. Doduse sada jedva hoda I ne ume da drzi kasiku, ali je raspolozenje uglavnom dobro. Ima dana I kada ustane I napravi haos po sobi. A mislili smo da ne moze da mrdne. Ima dana kada sedi povijena I cuti. A onda se ostvri na sve oko sebe I hvali se kako nema bolje zene od nje. Ima dana kada je svadljiva I vredja I mene I ostale... U svakoj toj situaciji gledam da se prilagodim I ja. Tugujem I borim se. Preguramo lose dane pa uzivamo u boljim dokle god moze.Kako rece Andric *Kad je život sav od opasnosti i stradanja, ljudi ga, vodeni drevnim i nasledenim nagonima, cepkaju i dele na trenutne utiske i neposredne potrebe, gubeci se potpuno u njima. Jer jedino tako, živeci svaki trenutak odvojeno i ne gledajuci ni napred ni natrag, može se ovakav život podneti i živ covek sacuvati za bolje dane.*

:heart:
 
Taman sam se poradovala da je bolje, kad eto danas opet... To što je mirna, to je sedirana lekovima. Inače opet se žali da joj je svašta nešto pokradeno. A ja sam mislila, bolje joj je.
Kako su vaše mame? Da li ste primetile da možda nešto utiče na pojavljivanje minus faza? Problemi, to da. Možda vreme?
 
Jadna moja mama. Cele večeri se sekirala zbog tv-a, svađala se sa učesnicima rijalitija, plakala, kaže mi: Ja njima ništa nisam uradila, zašto su tako ljuti na mene? I priča sa njima, kad neko pita nesto oba odmah odgovori. Čak se i pozdravlja.. Mnogo mi je teško da je gledam u tom stanju.
Juče cele noći nije spavala. Šetala je po dvorištu, sva se pokvasila po rosi. Kod mene je stigla sva mokra. Dok sam joj pomogla da se istisira I presvuce, dok je pojela nesto, koliko je legla na krevet zaspala je.
Kaže mi da je dobila poziv za rat, pa se spremala cele noći, spakovala je sve što misli da treba da ponese, ostalo je sakrila po kući...
A noćas, žurka! U 11:30 mama je bila tako zivahna da nije bilo šanse da zaspi do jutra. A meni duša spava.
Dala sam joj jedan Sanval, ovo nisam pitala doktorku, ali smatrala sam da neće da joj škodi, kao što i nije... Spavala je preko noći, a ujutru je normalno probudio alarm i opet je čila.
U toku nedelje idemo kod interniste, taman ću da imam kompletnu dokumentaciju da predam za tuđu negu.

Kako su vaše mame?
Svim devojkama i mamama <3
 
Jadna moja mama. Cele večeri se sekirala zbog tv-a, svađala se sa učesnicima rijalitija, plakala, kaže mi: Ja njima ništa nisam uradila, zašto su tako ljuti na mene? I priča sa njima, kad neko pita nesto oba odmah odgovori. Čak se i pozdravlja.. Mnogo mi je teško da je gledam u tom stanju.
Juče cele noći nije spavala. Šetala je po dvorištu, sva se pokvasila po rosi. Kod mene je stigla sva mokra. Dok sam joj pomogla da se istisira I presvuce, dok je pojela nesto, koliko je legla na krevet zaspala je.
Kaže mi da je dobila poziv za rat, pa se spremala cele noći, spakovala je sve što misli da treba da ponese, ostalo je sakrila po kući...
A noćas, žurka! U 11:30 mama je bila tako zivahna da nije bilo šanse da zaspi do jutra. A meni duša spava.
Dala sam joj jedan Sanval, ovo nisam pitala doktorku, ali smatrala sam da neće da joj škodi, kao što i nije... Spavala je preko noći, a ujutru je normalno probudio alarm i opet je čila.
U toku nedelje idemo kod interniste, taman ću da imam kompletnu dokumentaciju da predam za tuđu negu.

Kako su vaše mame?
Svim devojkama i mamama <3

Mozda bi trebalo da izbegavate ukljucivanje TV-a. Ne znam da li ste u mogucnosti da kontrolisete. Ja sam to morala da ucinim, jer je vise nervirao nego sto je zabavljao program. Sada imaju TV u sobi, ali mama ne reaguje na njega, osim kada je pogodi neka pesma.Pre sest godina dok je bila sama u stanu, optuzivala me je da sam joj pustila neke ljude u kucu i da ne zna sta da radi. Izbegavaj da joj dajes jake sedative bez kontrole doktora. Konsultuj se sa specijalistom, mozda treba kasno popodne ili uranije uvece da popije bromazepam. Moja mama pije rispolept cetvrtinu u podne i uvece valjda. Za to uvece nisam sigurna. I odmah bude pospana. A pije i lek za snizavanje secera, pa je to malo smiri, Doduse ovih par dana je nervozna, ljuta, odbija lekove i hranu... sekiram se. Mislim i da ove promene vremena uticu, a mama je uvek zimi u gorem stanju nego leti. MOram krajem nedelje da odem na par dana da je posetim. Ujutru ce joj kontrolisati secer.Kaze doktorica da je pregledala jutros i da se mama ne zali. Pobogu! Zar ce da se zali dementna osoba. Kaze dalje doktorica da i cimerke kazu da mamu ne boli nista. E, ljudi moji! Pitam doktoricu da li je pogledala mami grlo, desni... mozda ne moze da guta iz nekog razloga. Da li joj je opipala stomak, mozda ima zatvor. Doktorica kaze da nije, ali ce pratiti.:eek: Kod dementnih, bar je moje iskustvo sa mamom tako, uvek treba iskljuciti prvo fizicke tegobe. Naravno i demencija uziam svoj danak. I nekada su jednostavno nervozni bez razloga.
 

Back
Top