Demencija

Uh to je tek priča za sebe. Mamina rođaka ima baš težak oblik demencije. Njen muž je podnosio zahtjev za tuđu njegu i pomoć. I odbijen je.

Jeste,moguce je da su toliki idioti.Zato sto im je nalozeno da imaju ogranicena sredstva za raspodelu i da moraju da se uklope u te okvire.Onda traze dlaku u jajetu u vecini slucajeva(osim tamo gde jos moze da proradi privatna veza i kombinacija,to jos nije iskorenjeno mada je smanjeno)i vrlo su kontradiktorni zakonima i clanovima koje primenjuju.Kad citas ona njihova obrazlozenja koja imas i na njihovom sajtu o tome ko ima pravo na novcanu nadoknadu skoro svi sa ovog foruma se potpuno uklapaju.Medjutim,i to oko oduzimanja radne sposobnosti je diskutabilno i sa pravne strane se gleda iz vise ugova.Oni radnu sposobnost nekad smatraju (ono oko zaposlenosti u firmi)a nekad ono kako pacijent moze da funkcionise u toku dana.Dakle.ako oni smatraju da covek samostalno dise(nije na aparatima)da moze da sedi vezan u krevetu a da mu pri tom glava stoji uspravno i moze da guta a da se ne zadavi onda je samostalan i sposoban.Kakav apsurd!Znaci pacijent koji vidi bar na jedno oko,moze da hoda sa stakama bez jedne noge i govori sa aparatom koji je ugradjen u grkljan,takodje ispunjava osnovne kriterijume da sebe opsluzi sam.Normalno,da je apsurd!Poneko,ima srece i da za mnogo manje zdravstvene probleme ostvari ovo pravo ako je u komisiji neko realan i ako je ustao lepo raspolozen a onda ako se i pokaje sto je doneo takvo resenje vise nema kud.Pacijentima i porodicama je najgore ali ko nas pita.Mnogo je i simulanata ali u tim komisijama rade iskusni psihijatri pa me zanima da li je normalno da provale foliranta i osobu koja je stvarno bolesna?Ocigleno da u nasem sistemu jos mnogo toga nije kako treba.

- - - - - - - - - -

Jedno mi nije jasno...Moja mama je dobila invalidsku penziju na osnovu njene bolesti i nemogućnosti funkcionisanja samostalno.E sad na svim papirima joj piše da ne sme biti ostavljena bez pratnje,međutim kad je tata podneo papire za tuđu negu odbijen je(ne radi nigde) s obrazloženjem:Nije fizički neaktivan pacijent i nema potrebe za tuđu negu. Da li je moguće da su toliki idioti da očekuju 24 sata nadzor nad osobom koja pati od demencije ali je nemoguće dobiti tuđu negu dok ona ne padne u krevet i bude totalno nesposobna?

Izvinjavam se na predhodnom pogresnom citatu mada su povezani

- - - - - - - - - -

Ovo gore napisano je odgovor za AngeLs38

- - - - - - - - - -

Jeste,moguce je da su toliki idioti.Zato sto im je nalozeno da imaju ogranicena sredstva za raspodelu i da moraju da se uklope u te okvire.Onda traze dlaku u jajetu u vecini slucajeva(osim tamo gde jos moze da proradi privatna veza i kombinacija,to jos nije iskorenjeno mada je smanjeno)i vrlo su kontradiktorni zakonima i clanovima koje primenjuju.Kad citas ona njihova obrazlozenja koja imas i na njihovom sajtu o tome ko ima pravo na novcanu nadoknadu skoro svi sa ovog foruma se potpuno uklapaju.Medjutim,i to oko oduzimanja radne sposobnosti je diskutabilno i sa pravne strane se gleda iz vise ugova.Oni radnu sposobnost nekad smatraju (ono oko zaposlenosti u firmi)a nekad ono kako pacijent moze da funkcionise u toku dana.Dakle.ako oni smatraju da covek samostalno dise(nije na aparatima)da moze da sedi vezan u krevetu a da mu pri tom glava stoji uspravno i moze da guta a da se ne zadavi onda je samostalan i sposoban.Kakav apsurd!Znaci pacijent koji vidi bar na jedno oko,moze da hoda sa stakama bez jedne noge i govori sa aparatom koji je ugradjen u grkljan,takodje ispunjava osnovne kriterijume da sebe opsluzi sam.Normalno,da je apsurd!Poneko,ima srece i da za mnogo manje zdravstvene probleme ostvari ovo pravo ako je u komisiji neko realan i ako je ustao lepo raspolozen a onda ako se i pokaje sto je doneo takvo resenje vise nema kud.Pacijentima i porodicama je najgore ali ko nas pita.Mnogo je i simulanata ali u tim komisijama rade iskusni psihijatri pa me zanima da li je normalno da provale foliranta i osobu koja je stvarno bolesna?Ocigleno da u nasem sistemu jos mnogo toga nije kako treba.
 
Sve bi to bilo lepo da ne znam njih minimum petoro koji su ostvarili pravo na tuđu negu a nemaju ni b od bolesti. Znači gledam ženu koja ide na trčanje svaki da,šoping,kulira(ima nekih 60-tak godina) ćerka živi sa njom i prima tuđu negu na osnovu njene nepokretnosti. Alo? Ova trči,džogira al je usput i nepokretna? Kako su njima dodeljena sredstva? Mislim da je ovde malo država i više nego bolesna. U suštini lakše bi nam bilo uz tuđu negu ali bolje nek mi je i ne daju izdržavaćemo ih ja i brat. Ali dati ženi penziju koja je rekla sam 10 hiljada,na osnovu nesposobnosti za rad,na svim nalazima podvučeno piše da pacijent ne može da funkcioniše sam u okolini i da mora uvek biti uz pratnju,a onda kad odeš ovde na komisiju posle 2 minuta je izbace napolje i sve super žena funkcioniše ekstra. Za 2 minuta nisu je stigli ni pogledati a kamoli pitati nešto.
 
Sve bi to bilo lepo da ne znam njih minimum petoro koji su ostvarili pravo na tuđu negu a nemaju ni b od bolesti. Znači gledam ženu koja ide na trčanje svaki da,šoping,kulira(ima nekih 60-tak godina) ćerka živi sa njom i prima tuđu negu na osnovu njene nepokretnosti. Alo? Ova trči,džogira al je usput i nepokretna? Kako su njima dodeljena sredstva? Mislim da je ovde malo država i više nego bolesna. U suštini lakše bi nam bilo uz tuđu negu ali bolje nek mi je i ne daju izdržavaćemo ih ja i brat. Ali dati ženi penziju koja je rekla sam 10 hiljada,na osnovu nesposobnosti za rad,na svim nalazima podvučeno piše da pacijent ne može da funkcioniše sam u okolini i da mora uvek biti uz pratnju,a onda kad odeš ovde na komisiju posle 2 minuta je izbace napolje i sve super žena funkcioniše ekstra. Za 2 minuta nisu je stigli ni pogledati a kamoli pitati nešto.

Upravo o tome sam i govorila izmedju redova.Nemam pojma koji kriterijumi rade na tim pregledima i ko sedi u tim komisijama(ogradicu se od postenih i pravednih)nadam se da ima i takvih,ali da je u soc.sluzbama rasulo to je tacno.Moju majku sam odvela na komisiju u vreme njihovog strajka jer su je tada i pozvali.Radili su sa minimumom kapaciteta.Na salteru je bila samo jedna sestra i cekale smo vise od sat vremena mada je termin bio zakazan.Za to vreme, praznili smo mamin kateter nekoliko puta u toaletu,jedva je izdrzala da sedi jer je sve zuljalo pa je onda imala dodatne probleme.Naravno od sveg toga se unervozila i uplasila sta je ceka iza vrata.Primio nas je samo jedan lekar jer sam joj ja pomogla da udje u ordinaciju posoto je bila slaba u nogama.Doduse pustio me je da prisustvujem tom nazovi razgovoru gde je on ovlas pogledao dokumentaciju,pitao je zasto nosi kateter(na sta sam ja odgovarala jer ona nije bas sigurna cemu kateter sluzi)pitao je kako se zove(to je odgovorila)gde zivi(i to je odgovorila)i ponesto o dijagnozama sto ona nije znala da mu kaze pa sam mu odgovarala ja.To je trajalo 10min. i kraj...otisle smo kuci.Nikakve komisije nije bilo,ustvari to je bila komisija koju cini jedan jedini lekar ciju specijalnost uopste nisam saznala ako je uopste ima(mozda je bio i opste prakse).Resenje o odbijanju je stiglo nakon 4 meseca kada sam ja zvala arhivu i pitala sta se desava.Nisu znali da mi kazu sta je sa predmetom i zasto nema odgovora,jer naravno bio je strajk.Onda su me vozili jedno 4-5 dana od kabineta do kabineta u socijalnom dok nakraju dodjoh do sefovice arhive.Ona je pronasla u nekom cosku mamin predmet koji jos nije bio resen.Tu su me zabetonirali.Nakon 10ak dana stiglo je resenje o odbijanju sa obrazlozenjem koje je bilo samo u vidu citata njihovih clanova u koje se mama APSOLUTNO uklapala.Mislila sam da je neka greska i ulozila zalbu pozivajuci se i citirajuci upravo te clanove u po kojim je majka ispunjavala uslove ali sam dobila ubrzo resenje o odbijanju zalbe.Shvatila sam da je ovo nemoguca misija.Majka je imala dijagnozu kardiloga sa urgentne medicine i reanimacionog centra u dva navrata za mesec dana(jedva prezivela na aparatima),imala je izvestaje interniste,pulmologa i psihijatra gde se decidirano kaze da joj je potrebna tudja nega i pomoc i da nije u stanju da samostalno zivi i obavlja radnje vezane za licni opstanak.
Nemam snage da potezem zahtev ponovo.Osecala sam se tako bedno i ponizeno posle dobijanja odgovora koji nije sadrzao ni jednu konkretnu recenicu u kojoj se vidi zasto je odbijaju vec puki i kontradiktorini citat clanova iz valjda nekog primenjivanog zakona po kome se kako rekoh mama potpuno uklapala:dash:
 
Bože ti mene sačuvaj budala,i ti sad očekuj ne znam ni ja šta od našeg zdravstva :fdlan:
Ne znam od tuđe nege sam odustala jer nemam živaca da se nabadam sa njima više ali i specijalisti nekad znaju da budu pametni strašno.Naime mojoj mami je prepisan lek u vidu flastera,da bi ja posle nekog vremena korišćenja istih primetila da joj je izbila alergija na rukama i odma skidanje leka i trk kod lekara.Da bi pametni lekar rekao ovako:Jaoj jeste alergija sva sreća ima isti lek i u tabletama. :trlja:
Ja stala zatečena,i postavim jedino moguće pitanje: Doktore ako ona ima alergiju od flastera,da li je pametno dati joj isti lek da dobije alergiju i iznutra pa da mi padne anafilaktički šok? Gledao me je sa nevericom par minuta,i onda besno rekao: Pa da ne sme se dati isti lek ne morate vi mene učiti šta je moj posao.
Dan danas ne mogu doći sebi i ne znam šta bi se desilo da je tata recimo otišao sa njom taj dan umesto mene(jer se slabo razume u lekove i sve).Nekima izgleda i ta doktorska etika ne vredi ništa pa gledaju da sahrane pacijenta što je pre moguće :dash:
 
Bože ti mene sačuvaj budala,i ti sad očekuj ne znam ni ja šta od našeg zdravstva :fdlan:
Ne znam od tuđe nege sam odustala jer nemam živaca da se nabadam sa njima više ali i specijalisti nekad znaju da budu pametni strašno.Naime mojoj mami je prepisan lek u vidu flastera,da bi ja posle nekog vremena korišćenja istih primetila da joj je izbila alergija na rukama i odma skidanje leka i trk kod lekara.Da bi pametni lekar rekao ovako:Jaoj jeste alergija sva sreća ima isti lek i u tabletama. :trlja:
Ja stala zatečena,i postavim jedino moguće pitanje: Doktore ako ona ima alergiju od flastera,da li je pametno dati joj isti lek da dobije alergiju i iznutra pa da mi padne anafilaktički šok? Gledao me je sa nevericom par minuta,i onda besno rekao: Pa da ne sme se dati isti lek ne morate vi mene učiti šta je moj posao.
Dan danas ne mogu doći sebi i ne znam šta bi se desilo da je tata recimo otišao sa njom taj dan umesto mene(jer se slabo razume u lekove i sve).Nekima izgleda i ta doktorska etika ne vredi ništa pa gledaju da sahrane pacijenta što je pre moguće :dash:

Mozes onda da zamislis u kakvom sam ja soku bila kada su posle 7 dana aparata(svaka cast nacelniku tog odeljenja:heart:),5 dana intez.nege(i nacelniku ovog odeljenja:heart:) i 7 dana stacionara(ali nacelnici ovog odeljenja:rtfm:) na kardiologiji KBCa u Beogradu, mami dali otpusnu sa 13 vrsta lekova za srce,pritisak,demenciju...i rekli>Korigujte terapiju sami!!!Nema smisla da je stalno dovodite zbog vode na plucima u bolnicu!!!Alooo,ko je ovde lud i zbunjen???Bila sam u soku.Evo,ved dve godine korigujem lekove sama,nisam imala izbora.Tolika odgovornost na meni kao cerki,totalnom laiku za medicinu i farmaciju.
 
Ostadoh bez teksta :dash:
Pa izgleda da ćemo mi svi morati lepo da završimo medicinu pa da lečimo naše voljene jer stvarno postaje suludo ponašanje lekara.Svako od nas po jednu granu medicine pa da se pomažemo međusobno. Mislim strašno. Ja sam juče vodila mamu na hitnu da bi je lekar ismevao 2 sata zato što nije znala da objasni šta je boli. U onom momentu kad mi je puko film ja mislim da se orila i hitna i cela okolina od mene. Počeću da nosim batinu sa sobom :batina:
 
Hvala na odgovoru. Da, I moja je mama imala vodu u plucima, oko srca I sad lekar kaze da su je potpuno oporavili I da joj je stanje dobro. Ona stvarno bez napora dise. To joj je ranije bio veliki problem. Al sad od tih lekova em sto je sva usporena I sto ima problem sa povezivanjem stvari , sa zaboravniscu..ne zna da se javi na tel., sama da otvori sokic..ne zna da li je rucala, pa stalno jede, zaboravi da ima unuke , ne moze da se seti ko su joj sestre. Pitam je koji je mesec kaze mora da je prolece, kad tebe vidim meni je uvek prolece ((: tako da ona I nije depresivna , I smeje se I hoce da prica..samo slabo postavlja pitanja jer verovatno I ne zna sta bi pitala..
Tako da ona sama nema sanse da zivi . Pitala sam lekare da mi daju predlog za tudju negu , kazu ne mogu, to daje ocni ako je slepa, neurolog ( on je nije ni pregledao ) I I u slucaju da je ne pokretna mogu da joj daju. Tako da je ona u njihovim izvestajima u odlicnom stanju , al to nema veze sa stvarnim stanjem.
 
Vidim, I drugi imaju toliko problema sa lekarima..to je strasno. Da covek na kraju ne zna je li sam lud I da ne zna sta govori.
Ja imam jos dvoje male dece od godinu i tri godine. Zivim u kuci sa muzem , njegovim ocem , bratom I babom. I kako tu mamu da dovedem u ovakvom stanju? A mama zivi privatno u drugom gradu.
 
Ja sam juče vodila mamu na hitnu da bi je lekar ismevao 2 sata zato što nije znala da objasni šta je boli. U onom momentu kad mi je puko film ja mislim da se orila i hitna i cela okolina od mene.

Vrištanje nikom ne pomaže. Pogotovu ne tvojoj majci. Vidim da ipak ne znaš dovoljno o demenciji. Moraš imati strpljenja s njom. Lekari su već druga priča, svi smo imali neprijatna iskustva.
Ono što je najverovatnije - kad dementna osoba kaže da je nešto boli, to uglavnom znači da traži pažnju. A kad je nešto stvarno boli, onda ćuti, mršti se, odbija da jede, odbija komunikaciju.
 
Ostadoh bez teksta :dash:
Pa izgleda da ćemo mi svi morati lepo da završimo medicinu pa da lečimo naše voljene jer stvarno postaje suludo ponašanje lekara.Svako od nas po jednu granu medicine pa da se pomažemo međusobno. Mislim strašno. Ja sam juče vodila mamu na hitnu da bi je lekar ismevao 2 sata zato što nije znala da objasni šta je boli. U onom momentu kad mi je puko film ja mislim da se orila i hitna i cela okolina od mene. Počeću da nosim batinu sa sobom :batina:

Upravo tako! Što se prije pomiriš sa tim biće ti lakše. Probaj sama što više da naučiš i saznaš. To je jednostavno tako. Nažalost.

- - - - - - - - - -

Ono što je najverovatnije - kad dementna osoba kaže da je nešto boli, to uglavnom znači da traži pažnju. A kad je nešto stvarno boli, onda ćuti, mršti se, odbija da jede, odbija komunikaciju.
Vidiš sa mojim ocem nije tako. On pažnju skreće na drugi način. Pokušava nešto reći, nosi stvari sa jednog mjesta na drugo, i slične gluposti. A kad ga boli pokazuje na mjesto gdje ga boli ili prosto pokazuje cijelo tijelo.
 
Vrištanje nikom ne pomaže. Pogotovu ne tvojoj majci. Vidim da ipak ne znaš dovoljno o demenciji. Moraš imati strpljenja s njom. Lekari su već druga priča, svi smo imali neprijatna iskustva.
Ono što je najverovatnije - kad dementna osoba kaže da je nešto boli, to uglavnom znači da traži pažnju. A kad je nešto stvarno boli, onda ćuti, mršti se, odbija da jede, odbija komunikaciju.

moja mama ne reaguje na buku i nisam vrištala na nju nego na idiota od lekara...Međutim nebitno je to...činjenica da sam je odvela kod privatnog doktora koji je našao da je istegla mišić stomačni i koji se lako može vratiti ali će je neko vreme mučiti...Elem svaka osoba je individualna za sebe,nije svaka dementna osoba agresivna,nije uplašena,traže pažnju na različite načine(moja mama se recimo javlja i poznatim i nepoznatim osobama i priča sa njima ko da ih zna ceo život),itd...A iskreno na mamu ne bi podigla glas pa da mi ne znam šta uradi pre bih sebi jezik odsekla :)
 
Ja mislim da je angeLs38 vrištala na doktore, a ne na svoju majku.

To se podrazumeva. Ali nikakve tenzije u prisustvu dementnih nisu dobre. To ih uznemirava, potpuno nepotrebno, ništa oni od toga ne razumeju da li neko viče na njih ili ih brani... Sve bi trebalo da ide u pravcu smirivanja opšte situacije.

- - - - - - - - - -

moja mama ne reaguje na buku i nisam vrištala na nju nego na idiota od lekara...Međutim nebitno je to...činjenica da sam je odvela kod privatnog doktora koji je našao da je istegla mišić stomačni i koji se lako može vratiti ali će je neko vreme mučiti...Elem svaka osoba je individualna za sebe,nije svaka dementna osoba agresivna,nije uplašena,traže pažnju na različite načine(moja mama se recimo javlja i poznatim i nepoznatim osobama i priča sa njima ko da ih zna ceo život),itd...A iskreno na mamu ne bi podigla glas pa da mi ne znam šta uradi pre bih sebi jezik odsekla :)

Sve je to lepo. Tvoja majka je još uvek u početnoj fazi demencije. A da bi tako što duže ostalo - treba da je zaštitiš od incidentnih situacija.
 
Poslednja izmena:
Kako da je zaštitim od situacije gde joj se lekar podsmeva 2 sata? ja nisam lekar i ne mogu da joj dajem dijagnozu na osnovu boli me ovde,mada sam ja sumnjala na žuč a ispao mišić. Ja znam da njima treba mir,i veruj mi znam možda i previše ali gledati svoju majku polu svesnu kako je odrasla osoba podhebava ja mislim da bi i najtvrđi orah pukao.
 
Pa tvoje je da sprečiš podsmevanje od 2 sata u hitnoj. Doktoru odmah pod nos staviš papir sa dijagnozom demencije i ne verujem da će ijedan lekar da se tada podsmeva, a posebno ne 2 sata da utroši na to.
Beket je u pravu. Nikakvo dranje, vikanje, svađe pred njima. Odmah se uznemire jer ne razumeju.
 
Doktoru su uručeni svi mamini papiri sa dijagnozom...pošto ne primaju pacijenta po pacijenta bar taj dan nisu bilo je nas jedno šestoro unutri ovaj na infuziji,ovaj prima inekciju itd...Zato smo prisustvovali tamo 2 sata od kojih sam ja nekih sat bila odsutna od samog dešavanja jer kako su mi rekli: Ometam lekara i sestru u radu govoreći umesto moje mame. Džabe objašnjavajući zovem privatne klinike okolo nju ne skidam sa oka da bi gledala scenu gde joj lekar u više navrata govori:Šta je baba misliš da me znaš? Šta je matora nemaš blage veze ni gde te boli ni šta te boli?... Pa sam lepo i kulturno uzela mamu za ruku(pošto je došao i brat) izveo ju je napolje a ja sam ostala da vrištim...Nisam opisala celu situaciju ja se jako izvinjavam al evo da ne mislite da sam neka nenormalna osoba koja govori koliko zna pa na kraju se dere pored dementne osobe...I više neće biti ispada ovakvih jer je vodim od tada pa nadalje samo u privatne klinike i vodim se principom plati pa mlati...
 
Anđele, dobro, polako... Kao prvo, nema potrebe da se bilo kome ovde pravdaš, još manje izvinjavaš za svoje postupke. Bilo pa prošlo. Naleteli ste na drčnu budalu koja se pukim slučajem tamo zadesila, to su stvarno neprijatne situacije. Ali mislim da na osnovu takvog nekorektnog ponašanja - jednog pojedinca na kraju krajeva - ne treba generalizovati. Nisu ni svi privatnici cvećke, naročito u manjim ordinacijama, umeju oni da izmišljaju dodatne preglede samo da bi izvukli što više posla tj. para. Ne bih o tome.

Da se vratim na poentu - ako stvarno želiš savet ili komentar nekog od nas - onda to tako i prihvati. Svako od nas ima različita iskustva, ali baš zato je važno da razmenjujemo mišljenja. Bez nametanja svog stava! I bez uvreda. Jednostavno, neke stvari sa dementnim roditeljem postaju prioriteti veći nego inače. Navići ćeš se, treba vremena.
 
Tačno od reči do reči.

A ja ne bih vrištala, samo bih upitala gde je šef ili nadređeni i pravo kod njega jer nisu svi lekari loši kao ljudi. Privatnik će ti naći šta god. Tvojoj mami, tj. tebi, je rekao ono što je svima logično.

Dementni kad kukaju, osim kad zaista postoji neko oboljenje koje izaziva bol, uglavnom traže pažnju i izmišljaju (po našim standardima izmišljaju, ali po njihovim, oni zaista osećaju bol na momente jer to stanje bola kod halucinacije ne može trajati dugo).
Kada ih zaista boli, oni uglavnom kažu jednom, ako umeju, i dalje trpe jer su uplašeni, ne umeju da prepoznaju...zaboravili su....i vi ne znate da imaju bolove. čak i kada prave grimase usled bola, ne umeju da odgovore na vaše pitanje šta ih boli i gde. Zato nisu miljenici lekara, što svakako nije naš problem. zato i nosimo dokumentaciju sa sobom gde god da pođemo.
 
Izvinjavam se za juče malo me je držala nervoza al neće više... :) Elem što se tiče lekova da li se svima prepisuju isti? Meni je neko(zaboravila sam ko) rekao da obavezno vidim da joj bude prepisan neki sirup(kome sam zaboravila ime negde ga imam zapisanog). Da li znate ili možda neko i koristi taj sirup i koja je njegova svrha?
Po onome što mi je ta osoba rekla postoji samo ta jedna vrsta sirupa za dementne osobe ali iz nekih razloga retko kad se prepisuje.
 
Taman posla da se svima daju isti lekovi. Pa ovo je ekstremno indivudualna bolest pa su i terapije takve. Pored toga, svako reaguje drugačije na neki lek. Mora se pratiti.
Lekove prepisuje specijalista tj. više specijalista ako ima i nekih drugih oboljenja.
A za sirup prvi put čujem.
 
Ovo mi je tako poznato. Ja se jos uvek secam momenta kad sam od spec. trazila da pokrenem postupak za tudju negu i pomoc i njen komentar u vezi dedine penzije i njene plate.

Strasno!!! Pa ona moze da zaradi i nema dementnog bolesnika u kuci. Nije pacijent kriv sto je u neko drugo vreme dobio *dobru* penziju. A ne znam koliko je upucena u troskove lecenja i zbrinjavanja i nege... ili se iskompleksirana i frustrirana pravi blesava. I posle nemoj da podviknes?!:besna:
 
Izvinjavam se za juče malo me je držala nervoza al neće više... :) Elem što se tiče lekova da li se svima prepisuju isti? Meni je neko(zaboravila sam ko) rekao da obavezno vidim da joj bude prepisan neki sirup(kome sam zaboravila ime negde ga imam zapisanog). Da li znate ili možda neko i koristi taj sirup i koja je njegova svrha?
Po onome što mi je ta osoba rekla postoji samo ta jedna vrsta sirupa za dementne osobe ali iz nekih razloga retko kad se prepisuje.

Prvi put cujem za sirup. Moja mama je pocela sa cavintonom, pa preko donasepta do ebixe. Sada pije kombinaciju donasepta i ebixe u toku dana. Imamo sjajnu doktoricu, divna i kao profesionalac i kao covek. Samo sto bolest ima svoj tok i tesko se cupamo kako prolazi vreme. Doduse, sa vaskularnom demencijom to varira jako. Ali idemo dalje, prilagodjava doktorica terapiju, a ja se trudim da orgaizujem ostalo i da sam psihicka i emotivna podrska mami. Uvek joj ponavljam da je sve pod mojom kontrolom i da se nista ne brine. Pre neki dan je opet imala trenutke totalne osvescenosti, tako ja to zovem, kada je rekla da se plasi i da oseca da se nesto cudno desava s njom i da se boji da se ne izgubi. Stalozeno sam joj sugerisala da ja brinem o svemu i da se opusti, da su tu doktori i da ide sve na bolje. A onda sam prekinula razgovor i isplakala sam se. Celog dana sam imala onaj osecaj *boli me dusa*.:sad2:
 
moja mama ne reaguje na buku i nisam vrištala na nju nego na idiota od lekara...Međutim nebitno je to...činjenica da sam je odvela kod privatnog doktora koji je našao da je istegla mišić stomačni i koji se lako može vratiti ali će je neko vreme mučiti...Elem svaka osoba je individualna za sebe,nije svaka dementna osoba agresivna,nije uplašena,traže pažnju na različite načine(moja mama se recimo javlja i poznatim i nepoznatim osobama i priča sa njima ko da ih zna ceo život),itd...A iskreno na mamu ne bi podigla glas pa da mi ne znam šta uradi pre bih sebi jezik odsekla :)

Ma, ja moram nekada da podviknem na moju mamu. I gotovo. Kada krene da se ponasa kao jogunasto dete, nista drugo ne preostaje nego da povisim ton i ostro joj saopstim da ugrozava i sebe i mene. Tu malo zacuti, pa onda krenemo mirnim tonom i da bih je skroz smirila stavljam se na njenu stranu i osudjujem nekog drugog da je zbunio. Eto, to funkcionise vec 5 godina. Uglavnom se salim sa njom i pricamo o uobicajenim ritualima uz naglasak da je ja samo podsecam. Zavisi i od njenog raspolozenja. Kod moje mame to varira iz dana u dan, pa moram da se prilagodjavam na osnovu onoga sto osetim u njenom glasu i ponasanju. Nisam blizu nje, obilazim je jednom u mesec ili mesec i po. Znam da je vama koji ste stalno prisutni tesko da se koncentrisete sve vreme. Ali zato vam je lakse da im skrenete paznju na nesto drugo iz vase okoline, a ja to ne mogu pa se dovijam razgovorom.
 
Za sirup sam i ja čula tek od te žene jutros sam se malo raspitala u pitanju je neki sirup koji drži pacijenta uspavanog 24 sata zato ga i ne prepisuju osim kod teško agresivnih stanja,međutim može se dobiti i na slobodno al ni ta osoba mi nije znala reći ime leka nit me više zanimalo jer nemam potrebu za tim sada.
 

Back
Top