Demencija

Ne znam kako sam izgledala juce, ali je sudinica pitala da li ostajem pri predlogu i odmah odgovorila, pa nema ti druge. I rekla "nećemo vas maltretirati, odmah cu diktirati rešenje" . pitala je zastupnicu da li ima sta da kaže, rekla je "ne" i to je bila cela komunikacija.
Čekam resenje za desetak dana.
Otišla posle do mame, rekla joj da sam dala izjavu, ona im opsovala sve po spisku sto toliko odugovlače taj njen "testament" jer misli da je to u pitanju. Rekla da ce ona njima reci da je psihički i fizički zdrava i da svojom voljom hoće da prepiše stan unuci i ode kuci.
Sedim i gledam je, smeskam se, povladjujem joj. A onda izadjem napolje , udjem u auto i vozim plačući do kuće.
 
Sedim i gledam je, smeskam se, povladjujem joj. A onda izadjem napolje , udjem u auto i vozim plačući do kuće.

upravljanjem vozila - sa suzama u očima - ugrožavate sopstvenu bezbednost i ostale učesnike u saobraćaju!

šalu na stranu, dobro je da si počela da prihvataš stvarnost kakva jeste, a i što je žena u sudu imala razumevanja za situaciju, sigurno im nisi ni prva ni poslednja, nagledali su se oni toga...
 
moram opet da pitam da li znate kad mogu opet da podnesem za negu .odbili su me prvi put

možeš valjda odmah, ali realno - nemaš šanse dok se stanje drastično ne pogorša i dok to ne dobiješ napismeno od specijaliste... uostalom, to će ti najbolje reći oni u centru za socijalni rad, a u međuvremenu pregledaj postove na ovoj temi, npr. 'mikanikolic' - nema ih on puno... 'bezuslovna ljubav' će se valjda sama oglasiti -

lično to nisam ni pokušavala, ne pitajte me zašto, to je prosto moj stav: ali ako moja majka stvarno poživi još koju godinicu, tad ću morati i ja na sud, pa onda tražiti premeštaj u državni dom, pa tek onda taj famozni dodatak...
 
Neladm,

Kad sam ja tražila tudju negu za moju mamu, ona je vec bila u domu, pa smo zamolili dom da organizuje sanitetsko vozilo sa bolničarem i kolicima za prevoz do komisije. A mi smo otišli sami i tamo se našli. To smo platili par hiljada, ali se isplatilo, odmah su odobrili. Mislim da su kolica bitna za utisak, jer kad vide nekoga u kolicima, skromno obucenog i izgubljenog sa takvom dijagnozom od specijaliste, valjda se sazale. Nisu je mnogo ni ispitivali. To je moje iskustvo.
Nadam se da cete uspeti u drugom pokusaju. Mislim da mozete odmah, ali verujem da mora novo misljenje specijaliste o pogoršanom stanju.
 
Neladm, nije mi bila namera da bilo sta sugerisem u vezi smestanja u dom. To je iskljucivo tvoja stvar. Htela sam samo da ukazem na to da je dovozenje moje mame na komisiju u kolicima imalo efekta na pozitivnu odluku. Kolica mogu i da se pozajme od nekoga za tu priliku. Na tu komisiju ne izvodimo nase roditelje bez preke potrebe ni bez teske dijagnoze, a komisija ih listom odbija i pored zakonskog prava, tako da smatram da je malo rezije opravdano. Pozdrav i svako dobro!
 
Neladm,

Kad sam ja tražila tudju negu za moju mamu, ona je vec bila u domu, pa smo zamolili dom da organizuje sanitetsko vozilo sa bolničarem i kolicima za prevoz do komisije. A mi smo otišli sami i tamo se našli. To smo platili par hiljada, ali se isplatilo, odmah su odobrili. Mislim da su kolica bitna za utisak, jer kad vide nekoga u kolicima, skromno obucenog i izgubljenog sa takvom dijagnozom od specijaliste, valjda se sazale. Nisu je mnogo ni ispitivali. To je moje iskustvo.
Nadam se da cete uspeti u drugom pokusaju. Mislim da mozete odmah, ali verujem da mora novo misljenje specijaliste o pogoršanom stanju.

Ne razumem sta ste platili par hiljada??? Nisam platila nista. Dom je organizovano prevozio do komisije. Pred poslednji odlazak cula sam da nema vise odredjenih pauza izmedju dva izlaska, ali nisam to potvrdila. Slazem se da je potrebno novo misljenje specijaliste (neuropsihijatar, neuropsiholog...i svi ostali vezani za fiziolosko stanje, sto vise opisa o progresiji bolesti bez ocekivanja za poboljsanje i opis cele situacije kod kuce, kao i ponasanja pacijenta, sta sve nije u stanju da radi-oblacenje, hodanje, uzimanje hrane...), a nekada i oni zahtevaju dodatnu dokumentaciju. Ako odbiju, odmah ponoviti zahtev...
 
možeš valjda odmah, ali realno - nemaš šanse dok se stanje drastično ne pogorša i dok to ne dobiješ napismeno od specijaliste... uostalom, to će ti najbolje reći oni u centru za socijalni rad, a u međuvremenu pregledaj postove na ovoj temi, npr. 'mikanikolic' - nema ih on puno... 'bezuslovna ljubav' će se valjda sama oglasiti -

lično to nisam ni pokušavala, ne pitajte me zašto, to je prosto moj stav: ali ako moja majka stvarno poživi još koju godinicu, tad ću morati i ja na sud, pa onda tražiti premeštaj u državni dom, pa tek onda taj famozni dodatak...

Mislim da je ovo pravi trenutak kada halucinira pacijent i kada je dezorjentisan...samo treba biti uporan. A ti, Beket, bolje da pokrenes postupak sada (ne moras da mi obrazlazes razloge protiv), jer nikada se ne zna u kakvoj ces situaciji biti ti i da li ce se povecati troskovi i da li ces zeleti da je smestis na odredjeno mesto a neces imati dovoljno finansija i sta ce se sve desavati u oblasti socijalne i zdravstvene zastite... Nisam dobila pun iznos tudje nege, yahvalna sam i za to jer ne znam sta bih dalje da se to nije realizovalo sada, a sada vidim da su troskovi iz meseca u mesec sve veci (pelene, korega tablete, korega gel, ebixa...)...
 
Ne znam kako sam izgledala juce, ali je sudinica pitala da li ostajem pri predlogu i odmah odgovorila, pa nema ti druge. I rekla "nećemo vas maltretirati, odmah cu diktirati rešenje" . pitala je zastupnicu da li ima sta da kaže, rekla je "ne" i to je bila cela komunikacija.
Čekam resenje za desetak dana.
Otišla posle do mame, rekla joj da sam dala izjavu, ona im opsovala sve po spisku sto toliko odugovlače taj njen "testament" jer misli da je to u pitanju. Rekla da ce ona njima reci da je psihički i fizički zdrava i da svojom voljom hoće da prepiše stan unuci i ode kuci.
Sedim i gledam je, smeskam se, povladjujem joj. A onda izadjem napolje , udjem u auto i vozim plačući do kuće.

Tako je, devojko, sve si uradila kako treba.:heart: Trebalo je da vidis mene kako ridam naslonjena na pelene na klupi pored ulice, kada sam ih prvi put kupila. To je sastavni deo cele price. Samo drugi put zaustavi auto pa se isplaci.:zag:
 
Neladm,

Kad sam ja tražila tudju negu za moju mamu, ona je vec bila u domu, pa smo zamolili dom da organizuje sanitetsko vozilo sa bolničarem i kolicima za prevoz do komisije. A mi smo otišli sami i tamo se našli. To smo platili par hiljada, ali se isplatilo, odmah su odobrili. Mislim da su kolica bitna za utisak, jer kad vide nekoga u kolicima, skromno obucenog i izgubljenog sa takvom dijagnozom od specijaliste, valjda se sazale. Nisu je mnogo ni ispitivali. To je moje iskustvo.
Nadam se da cete uspeti u drugom pokusaju. Mislim da mozete odmah, ali verujem da mora novo misljenje specijaliste o pogoršanom stanju.

Nema pravila o scenariju kojim se neko pojavi pred komisjom.Kada sam vodila svoju majku hodala je i bila pristojno obucena.Nije mi palo napamet da nesto inmprovizujem u bilo kom smeru.Cula sam da se ljudi koriste raznim pomocnim sredstvima da ostave utisak ili se delimicno podpomognu necim da se dodvore komisiji.Bilo je u cekaonici i onih u kolicima ali opet u prilicno lepom fizickom izdanju.Valjda se svako normalan dotera za lekara(okupa,oceslja,presvuce u cisto itd)Vazni su papriri i dijagnoze koje pacijent donese ali ako je iole svestan i na 5 od 10 pitanja npr u tom momentu odgovori barem priblizno tacno i orjentisano oni ce ga odbiti.Imam utisak da ono sto su potpisali specijalisti pada u vodu ako komisija na momenat propita pacijenta i on odgovori tacno i relativno sabrano.Moze to biti samo momenat dobre svesti ali komisija ga iskoristi u svoju korist i odbije dodatak za negu.Dakle,veeeeliku ulogu ima faktor srece.Osim u slucajevima totalne pomucenosti,smetenosti,ludila ili vec sta ja znam koje vrlo ocigledne dijagnoze.Treba znati da u komisliji sede veoma dobro i iskusno odabrani lekari sa psihijatrom na celu.Srecno!
P.s.moja mama je prvi i jedini put odbijena,.
 
A ako postoji izvestaj dva sudska vestaka psihijatra da je poslovno nesposobna, i sudsko resenje koje jkoj oduzima psolovnu sposobnmost, ima li onda ta komisija mogućnost da ne dodali pravo na tudju negu ?
 
A ako postoji izvestaj dva sudska vestaka psihijatra da je poslovno nesposobna, i sudsko resenje koje jkoj oduzima psolovnu sposobnmost, ima li onda ta komisija mogućnost da ne dodali pravo na tudju negu ?

Mislim da je tada velika sansa za dobijanje pomoci ali da verovatno mogu na pregledu doneti i negativnu odluku s tim da se posle toga ulozi zalba u zakonskom roku na koju ce u velikom broju slucajeva odgovoriti potvrdno.Imam osecaj da po pravilu u skoro 90 posto slucajeva prvi izlazak odbijaju pozivajuci se na nedostatak papirologije.Predpostavljam da jako mali br pacijenata to pravo ostvari iz prvog puta,mada je bilo na ovom forumu i takvih.U svakom slucaju,treba biti uporan i imati dobrog pravnog savetnika narocito u slucaju koji pominjes jer uvek mogu doneti resenje o odbijanju.Ima slucajeva gde je sve kristalno jasno a pacijent ostvari pravo tek iz 4 ili 5 pokusaja.U nekim bolje uredjenim drzavama ljudi ostvaruju ova i slicna prava za mnogo manje zdravstvene probleme.Nazalost,kod nas se manipulisalo svim i svacim.Secas se kako su nekada ljudi dobijali invalidske penzije uz flasu rakije i jedan rucak.Sad se valjda staje na put takvim malverzacijama(koje su verovatno jos ponegde prisutne)pa se vise prate i proveravaju i lukavi lekari i jos lukaviji pacijenti uz duznu cast ispravnim i savesnima u oba tabora.
U slucaju moje majke predali smo zahtev na preporuku njenih lekara koji su procenili da njoj treba tudja nega i pomoc jer ja nisam znala da to uopste i postoji.Naravno sve sam podkrepila lekarskom dokumentacijom ali vremenom boraveci na ovom forumu shvatila sam da moja mama jos nije u tako teskoj fazi da bi joj to odobrili.Opet,valjda je normalno(u uredjenom drustvu)da covek dobije tu pomoc kak bi se vec prvi simptomi mogli adekvatno leciti i odrzavati dok ne bude isuvise kasno.Kao sto rekoh u nasem sistemu sve je jos nategnuto i neizvesno jer socijalno nema para a drzava je siromasna.
 
Mislim da je tada velika sansa za dobijanje pomoci ali da verovatno mogu na pregledu doneti i negativnu odluku s tim da se posle toga ulozi zalba u zakonskom roku na koju ce u velikom broju slucajeva odgovoriti potvrdno.Imam osecaj da po pravilu u skoro 90 posto slucajeva prvi izlazak odbijaju pozivajuci se na nedostatak papirologije.Predpostavljam da jako mali br pacijenata to pravo ostvari iz prvog puta,mada je bilo na ovom forumu i takvih.U svakom slucaju,treba biti uporan i imati dobrog pravnog savetnika narocito u slucaju koji pominjes jer uvek mogu doneti resenje o odbijanju.Ima slucajeva gde je sve kristalno jasno a pacijent ostvari pravo tek iz 4 ili 5 pokusaja.U nekim bolje uredjenim drzavama ljudi ostvaruju ova i slicna prava za mnogo manje zdravstvene probleme.Nazalost,kod nas se manipulisalo svim i svacim.Secas se kako su nekada ljudi dobijali invalidske penzije uz flasu rakije i jedan rucak.Sad se valjda staje na put takvim malverzacijama(koje su verovatno jos ponegde prisutne)pa se vise prate i proveravaju i lukavi lekari i jos lukaviji pacijenti uz duznu cast ispravnim i savesnima u oba tabora.
U slucaju moje majke predali smo zahtev na preporuku njenih lekara koji su procenili da njoj treba tudja nega i pomoc jer ja nisam znala da to uopste i postoji.Naravno sve sam podkrepila lekarskom dokumentacijom ali vremenom boraveci na ovom forumu shvatila sam da moja mama jos nije u tako teskoj fazi da bi joj to odobrili.Opet,valjda je normalno(u uredjenom drustvu)da covek dobije tu pomoc kak bi se vec prvi simptomi mogli adekvatno leciti i odrzavati dok ne bude isuvise kasno.Kao sto rekoh u nasem sistemu sve je jos nategnuto i neizvesno jer socijalno nema para a drzava je siromasna.

Treba biti uporan. To je jedino sto sam shvatila. Stalno ponavljati izlaske. Tri godine smo se borili. Poslednji put je mama bila ljuta i neraspolozena, nije odgovarala na pitanja... psihijatar i neuropsiholog su dali vrlo iscrpan izvestaj... nisam se mnogo nadala, jer sam cula da su u domu odbijali i nepokretne. Pokretnima i onima koji umeju da se sami obuku i da sami jedu, koji koliko-toliko vide, kao i kad umeju da odgovore na neka pitanja psihijatra-a oni umeju da im postave pitanja- tesko da ce dati pomoc. Tako su mi objasnjavali sluzbenici u domu i deca korisnika. Slazem se da je jedan od razloga problem finansija u fondu, kao i neke malverzacije u proslosti. Secam se Mike sa ovog foruma, mislim da se on zalio visim instancama. Nakon izlaska moje mame na komisiju, pozvala sam sluzbenicu fonda pio da proverim za resenje. Rekla mi je da nakon prvostepene komisije sve odluke idu na reviziju u Beograd pa kako oni razrezu. Mada ne verujem da ce oni pobijati odluke svojih kolega, jedino mozda u delu novcanog iznosa. Vec sma bila u haoticnoj situaciji sa troskovima, koji su se sve vise povecavali - pelene, ebixa, korega, povecanje cene smestaja... hvatala me je panika, razmisljala sam o kreditu. Mojoj mami su odredili da pocinje da dobija pomoc od maja,a predali smo zahtev u januaru. Nisam se zalila, jer je u resenju naznacen datum u maju kao pocetak isplate. Nemojte odustajati, iznova i iznova podnosite zahtev.
 
Poslednja izmena:
A ako postoji izvestaj dva sudska vestaka psihijatra da je poslovno nesposobna, i sudsko resenje koje jkoj oduzima psolovnu sposobnmost, ima li onda ta komisija mogućnost da ne dodali pravo na tudju negu ?

Svakako to prilozi. Mojoj mami nije oduzeta poslovna sposobnost. Sigurno da ce to imati odredjenu tezinu. Ali obavezno neka psihijatar i neuropsiholog napisu o napredovanju bolesti bez mogucnosti poboljsanja, o dezorjentisanosti u vremenu i prostoru, o nemogucnosti da sama jede i da se obuce... konsultuj se sa strucnjacima iz doma, neka i njihov psiholog i sociolog napisu svoj izvestaj. Njima u domu ide u prilog da imaju korisnika koji moze da plati sve troskove i da bude stabilan pod lekovima. A lekovi su preskupi. Da ne pricam o pelenama i ostalom.
 
Treba biti uporan. To je jedino sto sam shvatila. Stalno ponavljati izlaske. Tri godine smo se borili. Poslednji put je mama bila ljuta i neraspolozena, nije odgovarala na pitanja... psihijatar i neuropsiholog su dali vrlo iscrpan izvestaj... nisam se mnogo nadala, jer sam cula da su u domu odbijali i nepokretne. Pokretnima i onima koji umeju da se sami obuku i da sami jedu, koji koliko-toliko vide, kao i kad umeju da odgovore na neka pitanja psihijatra-a oni umeju da im postave pitanja- tesko da ce dati pomoc. Tako su mi objasnjavali sluzbenici u domu i deca korisnika. Slazem se da je jedan od razloga problem finansija u fondu, kao i neke malverzacije u proslosti. Secam se Mike sa ovog foruma, mislim da se on zalio visim instancama. Nakon izlaska moje mame na komisiju, pozvala sam sluzbenicu fonda pio da proverim za resenje. Rekla mi je da nakon prvostepene komisije sve odluke idu na reviziju u Beograd pa kako oni razrezu. Mada ne verujem da ce oni pobijati odluke svojih kolega, jedino mozda u delu novcanog iznosa. Vec sma bila u haoticnoj situaciji sa troskovima, koji su se sve vise povecavali - pelene, ebixa, korega, povecanje cene smestaja... hvatala me je panika, razmisljala sam o kreditu. Mojoj mami su odredili da pocinje da dobija pomoc od maja,a predali smo zahtev u januaru. Nisam se zalila, jer je u resenju naznacen datum u maju kao pocetak isplate. Nemojte odustajati, iznova i iznova podnosite zahtev.

Naravno da treba biti uporan.Moj problem je bio u tome sto sam se vec posle prvog odbijanja osecala uzasno jadno.Napisala sam neku zalbu i prilozila ponovo svu dokumentaciju i pokusala da im naznacim pojedine clanove koje su sami napisali a kontradiktorni su resenju itd.Osecala sam se jos jadnije kada je ta zalba odbijena.Potrebno je ograditi se od emocija i ulagati ponovne zalbe i biti uporan.Verovatno me jos uvek muka nije saterala uzazaid pa sam brzo odustala.Sad imam i papir od urologa da je ugradjeni kateter jedini uslov da se mami drenira voda sa pluca i jedina sansa za prikupljanje i praznjenje urina.Mozda bih sada mogla da obnovim zahtev.Sta vi mislite?Nedavno je socijalno ukinulo placanje nabavke urin kesa koje su do sada mogle da se nabave na recept.Naravno,tu su i lekovi koji ne podlezu drzavnom osiguranju.Nisam pametna sta da radim...
 
Stiglo mi je danas sudsko rešenje o oduzimanju poslovne sposobnosti za mamu :(
Otišla sam do nje, ali nije je bilo u sobi. Pretpostavila sam da je u prostoriji za razonodu gde im stalno organizuju zanimacije i gde je veliki TV. Baš tada je pravoslavni sveštenik držao molitvu sa korisnicima (a dolazi jako retko). Pridružila sam im se, kratko je trajalo, ali mi je to dalo snage da nastavim. Valjda se u životu tako kockice slože kako treba.
Odvela sam je u sobu, sedele smo, pričale, i rekla sam joj da je stiglo rešenje u kojem je odluka da ne može da napiše testament (jer je to po njoj glavni razlog zašto je pokrenuto suđenje).
Radim mnogo sa ljudima i čitam emocije bez problema. Iznenadilo me je to što nije bila razočarana, možda samo malo, više je bila ljuta jer joj je neko pokvario plan preko kojeg bi ostvarila svoj odlazak iz ustanove. Gledam je i shvatam da u glavi već traži nova rešenja za beg. Tešim je, igram njenu igru, i kažem da će biti novih pregleda i da ću tražiti nove procene...
Već je smislila plan..."A da mi obećaš da ćeš me za Sv. Nikolu voditi u Kruševac da u svom stanu presečem kolač za slavu". Eskiviram odgovor kako god znam, shvatam da je to očajnički pokušaj da pobegne pa makar i za mesec dana.
Videću kako će se stvari dalje odvijati.
A sad bi da vas pitam...To rešenje što sam dobila, piše da postaje pravosnažno nakon prolaska perioda žalbe od 15 dana. A u rešenju ne piše da će joj biti dodeljen staratelj i da ću to biti ja. Treba li negde da se obratim zbog toga ili da čekam pravosnažnost odluke ? U rešenju piše da joj je poslovna sposobnost na nivou mlađeg maloletnika.
 
Stiglo mi je danas sudsko rešenje o oduzimanju poslovne sposobnosti za mamu :(
Otišla sam do nje, ali nije je bilo u sobi. Pretpostavila sam da je u prostoriji za razonodu gde im stalno organizuju zanimacije i gde je veliki TV. Baš tada je pravoslavni sveštenik držao molitvu sa korisnicima (a dolazi jako retko). Pridružila sam im se, kratko je trajalo, ali mi je to dalo snage da nastavim. Valjda se u životu tako kockice slože kako treba.
Odvela sam je u sobu, sedele smo, pričale, i rekla sam joj da je stiglo rešenje u kojem je odluka da ne može da napiše testament (jer je to po njoj glavni razlog zašto je pokrenuto suđenje).
Radim mnogo sa ljudima i čitam emocije bez problema. Iznenadilo me je to što nije bila razočarana, možda samo malo, više je bila ljuta jer joj je neko pokvario plan preko kojeg bi ostvarila svoj odlazak iz ustanove. Gledam je i shvatam da u glavi već traži nova rešenja za beg. Tešim je, igram njenu igru, i kažem da će biti novih pregleda i da ću tražiti nove procene...
Već je smislila plan..."A da mi obećaš da ćeš me za Sv. Nikolu voditi u Kruševac da u svom stanu presečem kolač za slavu". Eskiviram odgovor kako god znam, shvatam da je to očajnički pokušaj da pobegne pa makar i za mesec dana.
Videću kako će se stvari dalje odvijati.
A sad bi da vas pitam...To rešenje što sam dobila, piše da postaje pravosnažno nakon prolaska perioda žalbe od 15 dana. A u rešenju ne piše da će joj biti dodeljen staratelj i da ću to biti ja. Treba li negde da se obratim zbog toga ili da čekam pravosnažnost odluke ? U rešenju piše da joj je poslovna sposobnost na nivou mlađeg maloletnika.

Raspitaj se kod nekog pravnika npr pri opstini na kojoj zivis imas besplatnu pravnu pomoc.Nemoj mnogo da cekas jer kad esenje postane pravosnazno tu vise nema popravke.Mozda je potrebno pokrenuti novi postupak koji je vezan za dobijanje starateljstva a ovaj sto imas je mozda samo za oduzimanje poslovne sposobnosti.Predpostavljam da su to dva posebna pravna pitanja.Ipak,pravnika pod ruku sto pre.
 
Stvar je u tome da su me i lekari na veštačenju pitali ko bi joj bio staratelj, pa sam rekla da bi ja jer nema ko drugi. A i sudinica je pitala isto to i dala sam isti odgovor a sada se ništa ne pominje.
Pozvaću sutra centar za socijalni rad da pitam jer mi je jedan pravnik rekao da je to njihov posao, pa da se raspitam tamo.
 
I možda nikog ne zanima, ali ako se upustite u ovaj posao, ja ću redovno pisati šta se i kako dešava, da bi nekom od vas jednom bilo lakše.
Pričala sam sa socijalnom radnicom. Dakle, čeka se taj rok od 15 dana pa se udara pečat u sudu da je pravosnažno. U međuvremenu moram da nabavim izjavu brata da je saglasan da ja budem staratelj i potvrdu iz suda da nisam lišena poslovne sposobnosti niti roditeljskog staranja.
I, zakazali su mi razgovor sa psihologom u centru za socijalni rad da utvrde da li sam podobna za staratelja. Ta procena će biti nakon tih 15 dana.
 
ma citam ja.....nekad pazljivije nekad ne...zavisi od raspolozenja...a nekako u poslednje vreme nemam koncentraciju...salim se.....i ja prolazim kroz sve to....saberi oduzmi....svi smi imamo neke slicne mukice.....zato i dolazimo ovde....iskukas se....i prodje malkice...da ti snagu za sledeci udar...a njih ce sve vise i vise biti.nazalost.
stanje mamino se ne poboljsava....a interesantno......sad halucinacije krije od mene ....a i od svih ostalih...samo kad je sama razgovara sa njima,ili nece na primer da legne u svoj krevet...onda znam da ima nekoga u sobi...danas sam na primer 10 min stajala ispred vrata stana....poludela sam...zakljucano,nemam kljuc (bila do prodavnice) zvonim i lupam unutra tisina...kad je otvorila odma se smugnula u njenu sobu...sto nisi otvorila pitam je....mislila sam da ce oni gosti u dnevnoj da ti otvore....nisam znala sta da kazem kolko sam bila besna i uplasena.
i sad je ona ljuta i sedi u sobi nece da izadje.sta da vam kazem...sem da je uzasno tesko...za nju sam ja neprijatelj....rekla mi je nedaj boze nekome takvu cerku....maltretiras i mene i oca (otacmi je inace umro)...ne mogu da te gledam...ne das ocu da jede i teras ga iz stana....posle vise od godinu dana ona i dalje ne prihvata da je on umro.ona se ponasa kao da je tu...
malo nepovezano pisem...al hebiga....svhatili ste poentu
 

Back
Top