bezuslovna ljubav
Aktivan član
- Poruka
- 1.281
Macka Natasa, citam tvoje objasnjenje o animiranju mame na razne aktivnosti i mislim da se odlicno snalazis. Kada uporedim tvoju nervozu i pokazivanje straha sa pocetka i ovo sada... jako se mnogo trudis i sve sto radis moze samo da pomogne tvojoj mami. Znam ja da smo svi u pocetku zbunjeni i pravimo nesmotrene greske... cinim ja to ponekad i sada, a opet iz straha i zatecenosti novim situacijama. A nikad se ne zna na sta cu da naidjem u toj borbi. Hoci samo da kazem da se ti dobro boris sada sa tom opakom bolescu. Dala si mi neke ideje, koje cu pokusati da primenim sa mojom majkom. Mada, kao sto sam vec rekla, moja mama unapred se ogradi od bilo cega kada oseti da bi tu mogla da se pokaze njena slabost u snalazenju. I ne smem mnogo da insistiram.
Danas je bila u prodavnici, koja je neposredno pored Doma. Prvo se dvoumila da li da ide-verovatno iz straha kako ce se snaci. Koliko me to plasi, toliko me i smiruje. Jer kada ima straha nekako sam smirenija da nece srljati u nesto nesvesno i nepredvidljivo. Rekla sam joj da ne mora da ide danas. Otisla je i bila je zadovoljna sto je to obavila. Samo je nerviralo sto je *toliko natrpano stvari u prodavnici i ima puno starih stvari koje treba izbaciti*. To izgovara i kada smo u stanu. Stalno joj smetaju stvari u kuci i misli da treba napraviti reda i mnogo toga pobacati. Mnogo toga je i pobacala ili ispreturala i izmesala dok je bila u stanu.
Beket, vidis da ne treba nekad mnogo truda a da to njima mnogo znaci. Reci ces da to ne lici na tebe, ali to lici na cerku majke koja je dementna. Znam da uzasno zvuci. Ipak... gledajuci tako na stvari mozemo da izgovorimo i uradimo mnogo nelogicnosti i nebuloza a da ne pomislimo da gubimo sebe, a koliko-toliko spasavamo svoje roditelje.
Reci mi, molim te, da li se u toj knjizi Nensi gubila u kuci i da li je bila agresivna? I kako su resavali taj problem? Ili je to jos daleko od stadijuma koji se opisuje sada dok citas?
Danas je bila u prodavnici, koja je neposredno pored Doma. Prvo se dvoumila da li da ide-verovatno iz straha kako ce se snaci. Koliko me to plasi, toliko me i smiruje. Jer kada ima straha nekako sam smirenija da nece srljati u nesto nesvesno i nepredvidljivo. Rekla sam joj da ne mora da ide danas. Otisla je i bila je zadovoljna sto je to obavila. Samo je nerviralo sto je *toliko natrpano stvari u prodavnici i ima puno starih stvari koje treba izbaciti*. To izgovara i kada smo u stanu. Stalno joj smetaju stvari u kuci i misli da treba napraviti reda i mnogo toga pobacati. Mnogo toga je i pobacala ili ispreturala i izmesala dok je bila u stanu.
Beket, vidis da ne treba nekad mnogo truda a da to njima mnogo znaci. Reci ces da to ne lici na tebe, ali to lici na cerku majke koja je dementna. Znam da uzasno zvuci. Ipak... gledajuci tako na stvari mozemo da izgovorimo i uradimo mnogo nelogicnosti i nebuloza a da ne pomislimo da gubimo sebe, a koliko-toliko spasavamo svoje roditelje.
Reci mi, molim te, da li se u toj knjizi Nensi gubila u kuci i da li je bila agresivna? I kako su resavali taj problem? Ili je to jos daleko od stadijuma koji se opisuje sada dok citas?

a mene moja majka večeras udavila, 15 min činilo mi se da traje satima, bila je uporna da pronađe pravu reč, ja pokušavala da pogodim, nisam uspevala, probala sam više puta da skrenem temu, a ona se vraćala na svoje opsesije, jedva se setila šta je jela za večeru (kao da je to bitno?!), na kraju ispalo da je njen najveći problem u životu što su joj stavili dva "nepoznata" ćebeta u orman... buf!
A kome da se obratim? Dezurne sestre jedva nadjes, a kada dodju samo ih teraju u krevet da bi bili mirni, zapisu u protokolu da je bilo problema i gotovo. A onda majka udari u bes i plac da je vodim odatle, jer tu nema nikakvo lecenje i preglede. Ne pozovu lekara da pregleda pacijenta. Njima su to uobicajene pojave, mislim to konfuzno stanje. Mojoj majci se to ne desava svakog dana, pa zato smatram da bi bilo dobro da provere sta se desava, da li je doslo do skoka pritiska ili nesto slicno. Da li su joj menjali terapiju ovih dana ili je demencija nastavila progresiju iz cista mira. Da li treba nesto menjati u terapiji? Najbitnije je da nije doslo do povredjivanja i fizickih napada medju korisnicima. Sta god da kazem sociologu i psihologu, kao da pricam sa gluvim telefonima. Oni samo gledaju da opravdaju svoju sluzbu. Naglasim da moja primedba nije upucen na njihov rad, vec da zelim da cujem savet kako da se postavim u odredjenim situacijama. Oni samo ponavljaju kao papagaji: mi sve cinimo, mi smo priredbu organizovali, mi smo je videli u prolazu, mi smo je pitali a ona kaze da je dobro...
Da li ja pricam turskim jezikom? Pitam doktoricu, a ona je uvek u guzvi... nema primedbi na ponasanje moje majke, redovno prima terapiju i evo *bas sad su mislili da organizuju sistematski pregled* (to slusam vec 6 meseci), i *hajde drugi put cemo sesti i pogledati karton, stvarno ne mogu da stignem jer imam hitan slucaj i prijem novih*. Upravnica prica o zaposlenima kao o velikoj porodici. Kako u celoj toj prici da tresnem sakom o sto i kazem *hej ljudi, ovde nesto ne stima!* Tresla sam se juce celog dana u nemoci da smirim moju mamu. Zaspala sam u grcu, probudila sam se sa suzama... Moram ovih dana da odem u posetu, a razmisljam kako ce sve to da se odvija. Leto nekako preguramo u kako - tako dobrom raspolozenju, ali jesen i zima i nagle promene
Planiram za 2-3 dana da posetim mamu, a ne znam da li je uopste dobro da idem u ovom trenutku.
