Demencija

@ margareta, moje/naše divljenje ide u pravcu prošlosti - za sve te godine unazad koje si istrpela, lepo podnela i (iz)borila se kako-tako s ovom užasnom bolešću -

...ali sadašnje stanje samo ti znaš kakvo je i kako ćeš dalje...

lično nisam za to da svako od nas treba da preispituje granice svojih mogućnosti, pa još da nadmaši sebe, te sportske kategorije stvarno ne volim, nije to moja priča -

jer ovo stvarno nije sport, nego običan život u najgorem vidu - i ako je bilo ko u nekom trenutku osetio da je na izmaku snage - onda je to unutrašnji signal da nešto treba uraditi i potražiti dodatnu pomoć (bilo u lekovima, bilo u ljudima)

ja se inače teško odlučujem, čak i za male stvari, ne kupujem gluposti, ama čak i kad su mi neophodne, nemam poverenja ni u koga i ni u šta, ali kad stvarno dogori - onda se mora...
 
Poslednja izmena:
@ margareta, moje/naše divljenje ide u pravcu prošlosti - za sve te godine unazad koje si istrpela, lepo podnela i (iz)borila se kako-tako s ovom užasnom bolešću -

...ali sadašnje stanje samo ti znaš kakvo je i kako ćeš dalje....

Potpuno se slažem....

Mama se javljala, gleda sa komšijama Evroviziju i zadovoljna je.
Laku noć svima :heart:
 
Hajdi, meni su doktori i prijatelji sugerisali da odvedem mamu u Dom na sigurno. Samo su tetke bile protiv i podbunjivale i majku i ostalu rodbinu. Sve sam to trpela i cekala kako ti kazes *signal* i strahovala da li ce izbiti pozar u kuci ili ce nauditi na neki nacin sebi. Pisala sam podsetnike i imale smo nas sistem sporazumevanja - specijalne izraze za ukljucivanje i iskljucivanje sporeta, uzimanje lekova, rukovanje televizorom... Onda sam se ja jednog dana spremala da idem na neko sudjenje kao svedok, a mama je sedela u drugoj sobi. Naljutila se sto moram da idem. Znaci bila sam pored nje, samo nas je zid delio. Ukljucila sam joj televizor da gleda dok se ja spremam, da bi se malo oraspolozila. Odjednom sam osetila cudan miris. Kada sam usla u njenu sobu videla sam dim koji se pusio iz televizora a ona je mirno sedela neposredno pored i gledala ispred sebe. Brzo sam iscupala gajtan iz zida i upitala sam je da li je primetila dim i cudan miris. Rekla je da nema pojam o cemu pricam. Pretrnula sam. Sta bi bilo da se to desilo dok je sama u sobi. I opet sam organizovala sve da sa njom bude zena koja je cuva i da joj ja preko telefona sugerisem kako se sta radi i da je smirujem da ne napada geronto domacicu i da govorim geronto domacici kako da postupa, i da obecavam doktoru da cu nesto da preduzem po pitanju doma i da objasnjavam prijateljima kako cekam odredjeni trenutak-signal... i bila sam na ivici nervnog sloma. A onda me jedne noci probudilo otkljucavanja vrata, mama je krenula napolje. O tome sam vec pisala.
Hajdi, razmisli o stanju tvoje mame, pokusaj da pronadjes uzrok zbog kojeg bi ona prihvatila lecenje. Neka to lecenje bude izgovor za smestaj u domu. Nemoj to zvati domom vec centrom za lecenje starih lica. Izrazi joj svoj strah za neku tegobu koje je svesna i na koju se zali i koja mora biti pod kontrolom lekara i nikako drugacije. Vec smo vise puta apsolvirali da moramo da se snalazimo, dovijamo... Nekad se ti *znaci* ne vide jasno, ali su tu negde. I znam da strepis od raznih stvari i da te sve iscrpljuje. Nije mojoj mami sjajno u domu, ali znam da je na sigurnom. Sigurnija nego u drugim uslovima.
Margareta, da li u tvom okruzenju ima stomatologa ili stomatoloskih sestara? Mozda prijatelj tvoga prijatelja... U apoteci imaju gelove za smirivanje upala. Konsultuj se sa farmaceutima. Uh, znam koliko ti je tesko. Moj otac je bio nepokretan i sa svim mogucim problemima na gotovo svim organima. Svakog dana sam provodila sat-dva kod nekog specijaliste i trazila pomoc. Taman kad resimo jedno pojavi se nesto drugo. Tako je bilo i sa svekrvom. Mislim da bi ti pomoc jos nekoga dobro dosla. nemoj da cekas da se potpuno iscrpis pa onda da trazis sebi lek. Ostaju posledice koje buknu vremenom. Kao na mojoj stitnoj zelzdi sada. A i nisam znala da sam depresivna, dok nisam otisla kod lekara. Depresija se ne manifestuje samo gubitkom volje, kod mene je obrnuto. Ja se satrem od posla i brige i inicijative i opet nisam zadovoljna sobom i osecam teskobu i strah i nervozu i potrebu da ucinim jos nesto i jos nesto... makar to bio i banalan fizicki rad po kuci a ne samo promisljanje i intelektualni rad na sebi i drugima.
Beket, ja ne mogu da natempiram kada ce moja majka biti u gorem stanju da bih je odvela na komisiju za tudju negu. To stanje tako varira da je nepredvidljivo, s tim si se vec suocila. Mogli su strucnjaci to da provere odredjenim pitanjima, kako samo oni to znaju. Naravno, oni nisu imali zelju da utvrde simptome vec da zastite budzet. Ipak sam uputila zalbu.
 
Dobar dan,
mama se ceo dan žali kako ništa nije spavala, kako ovo, kako ono, kako tamo, kako vamo.....uh, kada joj naiđu takvi momenti, ali najgore je što ne možeš da joj kažeš da i ti sama imaš probleme....uh....

Zutikrin, pozdrav :heart: i neka si nam se priključila, meni je mnogo lakše od kada sam u ovom društvu koje tako dobro poznaje ono kroz šta prolazim. Što se tiče Florene, znam da joj je mama, nažalost, umrla, i da je tata imao nekih zdravstvenih problema....ali kako što si i primetila, nema je odavno i ja bih volela nekada da se javi, njene postove sa početka teme, čini mi se, znam napamet.
 
hm, večeras simpatična situacija: pozvala ja moju majku, ona se kao ne javlja, ja onda odustala, ali kako je to neki nov aparat koji tek upoznajem - ostala uključena linija: dobrih deset minuta ja čitam uputstvo, a kad sam krenula da kao zovem ponovo - ispostavilo se da je ona sve vreme na liniji!
zamislite njeno oduševljenje što ni ja ne znam kako se koristi telefon :hahaha:

odma' joj je bilo sve potaman, ishvalila mi se kako uvek i u svemu drugima pomaže, kako ne bi bre ni preživeli bez nje!

dobro je sad...
 
Poslednja izmena:
Moja mama je bila oduševljena kad sam joj stavljala kapi u oči,a nisam skinula poklopac.Bila je srećna što sam i ja pogrešila i što "ne znam kako to radi",slatko se smejala.
Bezuslovna,što se tiče nekog drugog razloga koji je muči a koji bi navela za odlazak u dom-nema ga.Ranije sam pisla da ona osim ove užasne bolesti nema nikakvih drugih zdravstvenih problema.
Ne znam.....videću kako se stvari budu odvijale,nešto ću smisliti.Ni jedan problem u životu nisam ostavila nerešen,pa se nadam da neću ni ovaj.
Ona u kući nikad nije sama,evo već dve,dve i po godine.A od kad je uključila šporet i nije znala da ga ugasi,pa sam ja trčala sa posla(tad još nisam znala da je bolesna) ne prilazi mu,kao ni bilo čemu drugom što ne zna kako radi (pegla,tv,mašina za veš i sl.)
Pozdrav svima,veteranima i novim članovima.
 
Dobar dan,
mama je bila baš konfuzna par dana i nije shvatala mnoge stvari ( kako to da ne radi sve nedeljom, to nije mogla da skapira, konkretno htela je da joj uradim neke slike sa laptopa, ali pošto je bila nedelja nisam mogla i eto nerazumevanja ), ali danas je bolje, opet je uzela da čita, gleda tv i prepričava šta je gledala. Baš su teške ove situacije, malo bolje, pa malo gore, a nikada ne znaš šta i kako dolazi. Eh, celoga života mi je baš smetalo što je mama umela kada joj nešto ne bi bilo po volji, dobro da se naljuti i podvikne i lupi vratima i šta sve ne....a sada ta pasivnost, to nerazumevanje, to blago prihvatanje....ja se ne sećam kada je poslednji put povisila glas...a pre....ma konfuzija....
Pozdrav svima
 
Macka Natasa, razumem tvoju napetost i posmatranje svakog detalja i strah od neprepoznavanja uobicajenog ponasanja... Verovatno i lekovi uticu na smirivanje i to je dobro. To sto tvoja
mama cita i prepricava ono sto je gledala je sjajna vest. Mene uzasava kada moja mama ponekad sedi i tupo gleda u daljinu. Radujem se kada cujem da gleda crtani film ili slusa muziku koju ja nikada ne bih slusala. Bitno je da moze da se koncentrise na nesto i da nema nervoze i konfuznosti. A da ne spominjem svadljivost, povredjenost i plac ili agresiju i zelju da negde ide ili pretura po stvarima.
Beket, humor je dobar nacin da se odobrovolje dementni. O tome smo vec pricali. Mada kod moje mame to ne pali uvek. Ako je nervozna nema sanse da je nasmejem i odobrovoljim. U svakodnevnom razgovoru obracam joj se tepajuci ili praveci sale na racun nje i njene cimerke u stilu: Gde ste djevojke? :manikir:Obukle ste haljinice pa samo leprsate na lepom vremenu;)... Ili kukam na moje pretpostavljene, guzvu, da nisam stigla da jedem (sto i jest tako) ili da nesto ne umem da skuvam... to ih ukljucuje u svakodnevicu i ublazava njihovu pricu kako im je sve lose.
 
Izgleda da je sve u ovoj bolesti toliko individualno i da nema ni uputstva, a kamoli recepta za adekvatno ponašanje. Svako od nas najbolje poznaje svoju majku, ali nemamo uvek snage da smišljamo neke takve kerefeke. A tuđi recepti bi čak imali kontraefekat. Najgore je što smo mi sami previše osetljivi na njihove neobične reakcije i zato nismo u stanju da na sve to odgovorimo veselo i bez nervoze.

Pre neki dan sam bila u "iznenadnoj" poseti, sve je bilo na svom mestu. Moja majka ovih dana ne kuka mnogo, čak prihvata onu jednu negovateljicu koju ranije nije podnosila, samo je sad zove drugim imenom. Ispričala sam se i sa jednom od socijalnih radnica koju ranije nisam imala prilike da sretnem, tako da vidim da ona zamenjuje uvek 'odsutnog' psihologa (no, svejedno stojim iza onog što sam prethodno rekla vlasnici doma: sociologija i psihologija su dve različite grane koje se međusobno dopunjuju i prosto je neverovatno da jedan takav dom nema dežurnog psihologa) -
 
Loše,baš loše poslednjih dana.Totalno pogubljena,dezorjentisana,stalno hoće kući....
Ponestaje mi mašte da izmišljam kojekakve kerefeke što bi rekla Beket.
Na sve sam spremna,jer ovo baš ide naglo.Odjednom ništa ne zna,ni gde je kupatilo,ni ko sam ja,ni gde je....
Ufff...treba snage.
 
Haydi, mozda je vreme da odvedes mamu kod lekara da joj promene terapiju. Ako si skoro posetila lekara proveri da li je menjao terapiju pa joj ne odgovara promena. Isto je bilo i sa mojom mamom, pa evo sada ide sa cimerkom do prodavnice i nije u toj meri pogubljena. Dobila je antipsihotik i promenu sedativa. To je vrlo brzo dalo rezultate. Uz napomenu doktora da nema konacnog smirivanja, vec se stalno terapija prilagodjava trenutnim simptomima. U to sam se i uverila. A uplasila sam se da me nece vise prepoznati i da je totalno zaboravila ko je ko i gde je sta.
Beket, u Domu gde je moja mama nema ni dezurnog lekara popodne i vikendom. Pa ne bi to imala ni da je kod kuce. I kad su prisutni oni nece svaki dan a pogotovo svaki cas da trce za svako uznemirenje pacijenta. Svadje sa bolnickim osobljem i cimerkama pravdaju *dobrom situacijom da dementni iskale svoju agresiju, jer ako to ne rade sa njima radili bi sa svojim bliznjima*.Juce i danas opet nema lekova u podne, pa sam intervenisala kod sestre koja nabavlja lekove i doktora. Sestra koja nabavlja lekove se snasla *da nadje zamenu ili da uzme iz necije kutije*, jer opet u apotekama nema na kraju meseca svih potrebnih lekova. I tako svaki mesec. A ja sam juce pomislila prvo da je moja mama zaboravila da je dobila terapiju u podne. Onda je dosla sestra koja joj daje lekove i ljutito joj rekla *zar ti nisam jutros objasnila da si dobila celu terapiju i da nema vise.*
I sta da radim? Da li da smirujem majku, mada je moja mama sada u pravu i to me boli. Ili da ucim medicinare kako da postupaju sa dementnima? Dementna mama, opusteni doktori, lose obuceno medicinsko osoblje, bezobrazna i bezobzirna rodbina... posao, kuca, guzva, finansije... Stalno sam na strazi:eek:
 
Haydi, pod hitno moraš nešto da smisliš (inače ćeš i sama uskoro morati na lečenje). Ako misliš da tvojoj majci ne odgovaruju ti novi lekovi ili dom, onda bar nađi neku dodatnu pomoć u kući, pa makar to bila neka vesela devojka koja nema pojma i u hodu uči kako se treba ponašati. U međuvremenu se raspitaj za domove i videćeš da - na žalost - u dobrim staračkim domovima u beogradskom okrugu (bilo da su državni ili privatni) --- nema mesta! Čak i da imaš gomilu para, to se sve mora rezervisati mnogo unapred, sve je krcato... U ovakvim stvarima ne sme se čekati da situacija pukne, nego treba sve planirati unapred.

A dom u koji je Bezuslovna smestila svoju majku očigledno je katastrofalno loš: ne samo što nema lekara svaki dan, što lekovi kasne, nego - pokretnima tamo daju previše slobode. Pa ja ne bih dala svojoj majci ni sto dinara da potroši u prodavnici, a kamoli da se sama šeta okolo (ova moja jedva potrefi gde joj je soba), ma ni lekove dementni ne bi smeli da dobijaju dnevnu dozu, nego samo ono što istog trenutka treba da popiju... I sve drugo treba da bude pod nadzorom! Ma ne samo da je paze, kupaju i neguju, nego i da je teše i zabavljaju.
 
Poslednja izmena:
Хајди, ако није нешто кренуло екстремно рапидно, вратиће се она. Можда ово време са сталним променама лоше утиче. Ако потраје још који дан, хитно по нову терапију. Ипак, прилично је неуобичајено да се за само неколико дана потпуно погубе. То се догађа, али се и приповрате, најчешће са неком последицом коју је таква фаза оставила. Пошто је она иначе сасвим здрава, верујем да ће се опоравити. Ипак види шта је са срцем, притиском, шећером...
Мислим да је Бекет у праву и да ако уопште, за било који дан у животу размишљаш о дому, треба да их обиђеш, добро се распиташ, погледаш одељења за дементне, да би могла да видиш хоћеш ли то хтети. По сваку цену избегни хитни смештај, јер то су увек најгоре солуције. Дом мора да има свакодневно присутног лекара и психијатра или психохолога макар консултативно, али редовно. Не знам зашто осећам да је теби дом далек, али у том случају размишљај о дужем боравку неке жене. И још нешто, то не морају да буду профи геронтодомаћице, већ неко ко је спреман да се посвети и да буде друштво.
И моја мама је баш лоше ових дана, некако је потпуно одсутна. Све је са њом тешко, тешко јој је прићи на било који начин. Иначе, преговарам са женом која је чува да то буде дуже, али нисам сигурна да ће моћи. Она купа и пресвлачи још једну баку, која је психички ок, па мислим да јој тако више одговара, а и два посла су увек боље плаћена од једног, иако се јаб и не бих много ценкала.
 
Hvala vam na savetima i podršci.
Mama se malo večeras primirila,bila je sestra i valjda je to malo vratilo u stvarnost.
Ona je i do sada imala faze izgubljenosti,ali je njih bilo nekako manje u toku dana,a više onih da kažem"normalnijih" momenata.Ovih poslednjih dana većinom je izgubljena,a samo se na momente povrati.Možda se to meni učinilo i strašnije nego što jeste zato što sam sa njom po ceo dan ove nedelje.Žena koja je čuva otišla je na odmor,pa sam i ja kod kuće da ne bi dovodila nekog drugog za tako kratko vreme i još više je zbunjivala,a i meni je trebao odmor.
Nadam se Margareta da si u pravu i da je ovo možda faza iz koje će se vratiti.Tako je bilo otprikike i pre dva meseca,pa se povratila.Ukoliko ne bude bolje do kraja nedelje idem kod njenog doktora,pa ću videti.
A što se tiče doma,nije meni dom dalek.Ja još od zimus istražujem razne domove,što po netu,što iz ličnih iskustava ljudi koje poznajem.Par domova sam uzela u uži izbor,obavila neke razgovore.Ostaje mi još detaljnije da ih razgledam i da se odlučim za neki.Biće to privatni dom,jer stvarno nemam snage da jurim svu neophodnu papirologiju za državni dom,a oni koliko sam shvatila traže i njihov pristanak,ukoliko nemam starateljstvo.
Pozdrav svima.
Ne znam zašto ovih dana mi je pored moje mantre stalno u glavi rečenica "Vazda uz brdo,nikad na vrh":whistling:
 
Dobar dan,
mama je mnogo promenjiva, jedan dan odlična, sledeći da se zabezekneš kakva promena nagore. Takođe, loše i kratko spava. U ponedeljak idemo na kontrolu kod neurologa, pa ćemo videti kakva je situacija.
Haydi, kako ti je mama, je li se stanje pogošalo ili se vratila u " normalu " ?
Pozdrav svima
 
Kakva bolest???!!!:dash:
Juče i danas je malo bolje,povremeno opet zakuka da hoce kući ali uspem da je zagovorim i skrenem misli.
Doduše malo sam pojačala terapiju po savetu lekara dok se situacija malo ne smiri.Ako i dalje bude loše, pojačana terapija će ostati ili će nešto promeniti,premda to je to,nema tu baš nekog izbora.Ebixu i aricept već pije u max. dozvoljenoj dozi,jedino taj antipsihotik može još malo da se pojača.
Ne znam videću kako se stvari budu odvijale,nadam se da će se povratiti.Verovatno i ovo vreme utiče na njih,jer vidiš Nataša da je i tvoja mama promenjljiva.
Što se tiče spavanja,meni je to prvi znak da stvari kreću na gore ili na bolje.Kad neće popodne da odrema ili uveče da ide u krevet znači da je uznemirena i da se prosto plaši da spava,jer ne zna šta se događa.Kad je opuštenija odmah popodne dremne,uveče ide u pola devet u krevet i to sama traži.E tad je meni najlepše,kad nju smestim na spavanje i mogu da se posvetim sebi koliko toliko.:manikir:
Pozdrav.
 
Zdravo ljudi!Republicki Fond za PIO mi je odbio zalbu za tudju negu i pomoc!Obrazlozenje:
S obzirom da je osiguranik pri pregledu kod Organa vestacenja u prvostepnom postupku samostalno pokretan uz pomoc HODALICE,kardiopulmonalno kompenzovan,NIJE SLEPO LICE i NEMA ZNAKE TEZE DETERIORACIJE PSIHICKIH FUNKCIJA,za sada nisu ispunjeni uslovi za ostvrivanje prva na tudju pomoc i negu od strane drugog lica.
Naopako,a mom ocu je oduzeta poslovna sposobnost i dodeljen mu je staratelj!
U zakonu pise da dementna lica spadaju u tu kategoriju,ali izgleda da iskljucivu slepi imaju na to pavo u praksi!
 
Zdravo ljudi!Republicki Fond za PIO mi je odbio zalbu za tudju negu i pomoc!Obrazlozenje:
S obzirom da je osiguranik pri pregledu kod Organa vestacenja u prvostepnom postupku samostalno pokretan uz pomoc HODALICE,kardiopulmonalno kompenzovan,NIJE SLEPO LICE i NEMA ZNAKE TEZE DETERIORACIJE PSIHICKIH FUNKCIJA,za sada nisu ispunjeni uslovi za ostvrivanje prva na tudju pomoc i negu od strane drugog lica.
Naopako,a mom ocu je oduzeta poslovna sposobnost i dodeljen mu je staratelj!
U zakonu pise da dementna lica spadaju u tu kategoriju,ali izgleda da iskljucivu slepi imaju na to pavo u praksi!

Pa tvoj otac ima staratelja, ne da mu je potrebna pomoć drugog lica, on i ne postoji bez drugog lica....Živote...:( Žao mi je što vam nije odobren zahtev, ali moram da kažem da nisam iznenađena. U poslednje vreme sam upoznala mnogo raznih slučajeva bolesnih od demencije i većini je uskraćeno pravo na tuđu negu i pomoć, a gotovo su invalidi u pitanju.
Ne mogu da dođem sebi,hoda samostalno uz pomoć hodalice ?!
Kanarinka, ne daj se :zag:
Pozdrav svima
 
A dokle moze da stigne sa hodalicom,sve sami lud.....,ma kakva drzava takvi i zakoni,a dokle god mi svi cutimo i trpimo,tako ce oni i da se ponasaju.nemam rijeci

U medjuvremenu ne hoda ni sa njom!Ne smeju da ga puste ni sa hodalicom,boje se da ne padne.
Kada smo bili na toj komisiji,odnela sam im izvestaj Sudskih vestaka neoropsihijatra,njih dvoje,sa komletnom dijagnozom i opisom njegovog psihickog stanja,na osnovu kojeg mu je Sud i oduzeo poslovnu spoobnost.Pitala ga je ta Dr na komisiji,Gde zivi?Odgovor-Tu.Sa kim?Sa ovom(misleci na mene)Da li mozes sam da jedes?Mogu,mogu.Na sta me je ona pitala zasto sam ga onda dovela?Kazem,on moze prineti kasiku ustima,ali ne moze ici u pazar i ne moze spremiti to jelo.I pitala ga je koje lekove pije?Ne znam,to ova zna.
Da zakon kaze da nema pravo,uredu,nema zakonsko pravo i dovidjenja!Ali onoliko maltretiranje ne bih ni prolazila da mi u CSR nisu rekli da predam zahtev,jer ima pravo.Pravnica u Sudu,koju sam konsultovala sta da radim mi je rekla da tu pomoc daju samo onima koji su kao biljke,tj da vegetiraju,jer je drzava u krizi.Pa i narod je u krizi,ali drzava ima uterivace koji polozise zakletvu,pa sad da li da i ja unajmim uterivace drzavi?
 
khm, ako se dobro sećam, kanarinka nam svojevremeno napisa da devizna penzija njenog oca pokriva troškove doma... (ili sam ja nešto pobrkala?)
& razumem to insistiranje na principu, ali mislim da je taj dodatak za negu i pomoć - katastrofalno mali - i ne vredi tu trošiti svoje vreme i gubiti živce -
... pa pogledajte samo kolika je participacija za lekove, to je tek skandal -
(penzija moje majke ne bi pokrila ni polovinu troškova nege i lečenja, ni u državnom domu, ni u privatnoj režiji... a čak i da jednog dana dobijemo taj famozni dodatak, opet bih morala da dodajem pola svoje plate, ako ne i više...)
 
Poslednja izmena:
khm, ako se dobro sećam, kanarinka nam svojevremeno napisa da devizna penzija njenog oca pokriva troškove doma... (ili sam ja nešto pobrkala?)
& razumem to insistiranje na principu, ali mislim da je taj dodatak za negu i pomoć - katastrofalno mali - i ne vredi tu trošiti svoje vreme i gubiti živce -
... pa pogledajte samo kolika je participacija za lekove, to je tek skandal -
(penzija moje majke ne bi pokrila ni polovinu troškova nege i lečenja, ni u državnom domu, ni u privatnoj režiji... a čak i da jednog dana dobijemo taj famozni dodatak, opet bih morala da dodajem pola svoje plate, ako ne i više...)
U zakonu lepo pise da ta pomoc nije socijalna kategorija,tj da primanja ili ne primanja nemaju veze sa ostvarivanjem prava,vec dijagnoza!Ako drzava od mene trazi da se drzim zakona,po toj prilici i ona sama treba da se drzi istih!
Kada sam se razvela,sa dva deteta samohrana majka,ostala bez posla,nisam mogla ostvariti pravo ni na deciji dodatak,jer sam zivela u stanu svoje majke!Bivsi nije placao alimentaciju,za svaku tuzbu pogubim i nerve i novac,i na kraju sam odustala!Ova drzava mi nije dala ni tad jedini put kada mi je trebala pomoc!A privatnik sam od pocetka svog zaposlenja i uredno sam drzavi svoje obaveze placala!
Ne razumem tvoju zajedljivost oko pokrivanja troskova devizne penzije!?Da sam ostala kojim slucajem u Nemackoj automatski bih po postanku njegovog staratelja primala nekih 800evra,kao neku platu.Tako se to radi u pravnim drzavama!Ako drzava zahteva poslusnost gradjana,i ona mora postocati zakone koje je sama propisala!Na kraju krajeva,ja nisam kriva sto necija primanja ne pokrivaju troskove lecenja,i niti ce ta osoba dobiti pomoc drzave naime toga sto sam ja odbijena,ali grozna je ta doza likovanja u tvom posto sto sam odbijena iako sama od toga nemas nista!Grozno je sto uopste o ovim stvarima raspravljamo umesto da je to rutinka tvar.Meni eto novac ne treba,prezivecu bez njega,zao mi je ali tako je!Ali odbijeni su i ljudi kojima je neophodan,je l treba zbog toga da budem sretn,sto i drugi nisu dobili?
 
Poslednja izmena:
Dobro jutro,
Iskreno, meni taj dodatak nije ni mali, a naročito ne katastrofalno mali, u svakom slučaju bi značio mnogo za osobu obolelu od demecije, kada oko nje ima mali milion troškova. I koliko sam videla u zakonu kaže da ta pomoć se, između ostalog, dodeljuje obolelim od demecije, ali se ne spominju nivoi, stepeni demecije tako da je sve ostavljeno, po meni, subjektivnoj oceni članova komisije što i dovodi do nepravedne raspodele. Ma šta da kažem za ovu državu, kada u mom gradu nema ni savetovanje za porodicu obolelih, nista. Svi samo govore snađite se....snađite se.....Odgovor društva i države na ovu bolest je ne katastrofalan, nego nepostojeći. Za neke gluposti se odvajaju milioni a za bolesne niko ne brine.
 
Dobro jutro,
Iskreno, meni taj dodatak nije ni mali, a naročito ne katastrofalno mali, u svakom slučaju bi značio mnogo za osobu obolelu od demecije, kada oko nje ima mali milion troškova. I koliko sam videla u zakonu kaže da ta pomoć se, između ostalog, dodeljuje obolelim od demecije, ali se ne spominju nivoi, stepeni demecije tako da je sve ostavljeno, po meni, subjektivnoj oceni članova komisije što i dovodi do nepravedne raspodele. Ma šta da kažem za ovu državu, kada u mom gradu nema ni savetovanje za porodicu obolelih, nista. Svi samo govore snađite se....snađite se.....Odgovor društva i države na ovu bolest je ne katastrofalan, nego nepostojeći. Za neke gluposti se odvajaju milioni a za bolesne niko ne brine.
Konkretno u mom slucaju,stepen demencije mog oca je toliki da mu je Sudski oduzeta poslovna sposobnost i da sam ja postavljena za njegovog stratelja!Dakle "komisija"od jedne Dr,je iznad odluke Suda!
 

Back
Top