Vec sam par puta pomenula da je lorazepam kod moje mame izazvao haos. Ja sam prekinula da joj ga dajem i vratila je na bromazepam, jer nisam znala vise sta cu sa njom. Totalna konfuzija je bila, zelja za izlaskom iz stana, potraga za nekom kucom iz detinjstva, agresija, neprepoznavanje, halucinacije o prisustvu pokojnika... ma strasno. Istog popodneva kada sam joj ukinula lorazepam, bila je potpuno stabilna za par dana. Odmah sam je odvela kod lekara i doktorica je napisala na kartonu zabranu uzimanja lorazepama. Taj lek ja pijem vec godinama i mene smiruje, ali me ne uspavljuje u malim dozama. Vremenom organizam trazi sve vece doze i tesko se odvikavati. Jedva sam smanjila na pola miligrama. Laicki gledano imam utisak, na osnovu mog iskustva i iskustva drugih, da jako lose deluje na dementne. Ne znam zasto ga prepisuju. Verovatno su imali primedbe pacijenata do sada. Pod hitno, Macka Natasa, idi kod lekara i trazi promenu terapije. Opet i opet, koliko god puta treba. Meni je doktorica rekla da je najvaznije pogoditi pravu kombinaciju u odnosu na odredjeno stanje. Tu ima, svakako, i lutanja, ali morate pratiti vise od lekara. Oni prepisu i kazu Do vidjenja, a mi treba da se suocimo sa reakcijom. Pa i meni su dali seroksat za depresiju, otisla sam na posao i oko 11h bila sam totalno sedirana.

Nisam mogla da drzim olovku, da ne pricam o koordinaciji pokreta i radu na racunaru, a razgovor sa klijentima i zaplitanje jezikom...uzas. Kad sam se obratila doktorici, rekla mi je da postoji sirok spektar lekova i da cemo traziti koji je pravi.

Da je problem u mojoj hiperaktivnosti, koja je odraz depresije. Ali to ne znaci da treba da lezim drogirana?
Boli i mene kada moja majka pogresi i kada je konfuzna. Trudim se koliko mogu da to prihvatim kao sastavni deo njene bolesti i da joj pomognem da je dodatno ne zbunjujem. Hiljadu puta smo se preslisale, na njenu inicijativu, koliko je baba imala dece i ko je onda ona sto se predstavlja kao cerka moje majke.

A ima i jedna mala i jedna velika cerka. Udahnem duboko i blago se nasmejem,, mada mi se srce kida, pa je pitam koliko se puta poradjala i da li se seca kako sam izgledala kao devojcica a sad sam eto porasla. Ona se od srca nasmeje tome i nekada kaze Ma ja se samo salim, a nekada Ma dobro, pogresila sam, pa i drugi grese. Ma naravno, slozim se ja, i odem da se isplacem.
Gledajte da im kupite garderobu koja se samo navlaci preko glave, bez previse dugmica i rajsferslusa. Bice srecni kad navuku suknju ili pantalone sa lastizom oko struka i bluzu preko glave. Sto manje zbunjujucih situacija, utoliko ce biti stabilniji. Hajdi, do sada nisam spominjala mojoj majci kada treba negde da putujem negde na par dana. Uvek odsustva vezujem za posao i to ona prihvata kao dobro objasnjenje. Uvek joj stavljam do znanja da mi je ona najvaznija i da sam uvek tu sta god da joj treba. Ali da moram da idem na posao da bih nam obezbedila uslove za zivot. Vremenom nas oni tretiraju kao da smo mi njihovi roditelji, a zamislite da detetu kazete da cete ga ostaviti negde bez vaseg nadzora na par dana i to zbog provoda
