Demencija

Misti,tu sam,samo sam na nekom sten baju,nista se ne desava posebno,te ne zelim da vas zamaram svakodnevnicom.Previjam mu rane na petama,zbog njih ne sme dugo na nogama,a morao bi da seta zbog kuka.Samo lezi,kada ga stavim da sedne,nakon 5 min trazi da legne,bole ga ledja,a mene strah da od lezanja ne dobije rane i na ledjima,pa ga teram svaki cas da ustaje.
Ovako,opste stanje mu se popravilo,od kada je dosao iz bolnice,vratili mu celu kutiju jednog leka,a drugi je popio trecinu.A za taj period je trebao sve popiti!Kreteni mu nisu davali terapiju iako sam odnela nalaze da je dementan i naglasila da sam ne moze uzimati terapiju!Posljes coveka u bolnicu,a oni ga vrate u gorem stanju nego sto sam ga poslala!De da ih cujem da strajkuju,za ono koliko rade,ne treba ni socijalu bre da prime!
Svaki dan isto,ustanem,presvlacim njega,jer je sav mokar iako mu stavim pelenu.Nece da mokri u nju,vec u kantu koja mu stoji pored kreveta,pa onda raspasa pelenu,a kada mokri to radi lezeci,pa sadrzaj prospe iz kante!Jednoi vece sam mu sklonila kantu,a on se ispisao u casu :dash:.Ako mu sklonim kantu iz sobe,hoce da ustane,pa ce bojim se pasti,pa jos gore!
 
Drage moje,tu sam.
Šta da Vam kažem,bila sam zapala u neku depresiju i tugu,ali nisam mogla da vam pišem jer me je bilo sramota.
Da baš tako,jer vi se borite sa takvim mukama,Florena je izgubila majku,Misti je imala problema sa ćerom,Kanarinka muke muči sa ocem,a ja da vam se jadam kako mi je život prazan i da se sve svodi na posao i kuću i da sam željna razgovora sa mojom majkom,a ne da joj po ceo dan odgovaram na pitanje "odkud ona ovde" i "da nema ni kartu kako da se vrati kući".Vi sve imate svoje porodice a ja sam sama i volela bih da imam srodnu dušu s kojom bi podelila moje muke,a sad kakva je situacija malo je verovatno da će to i da se desi.
Iskreno čitajući vaše postove i uplašila sam se onoga što me još verovatno čeka.
Moja mama je hvala bogu pokretna i sama odlazi u toalet,ali sam počela da razmišljam do kad će to tako da bude i posle kog vremena više ni to neće moći.
Ne znam da li to uopšte mora da se desi ili postoji mogućnost da je noge služe sve do kraja.
Ona je zasad dobro (mislim fizički) skoro svaki dan idemo u šetnju i stalno mi ponavlja kako nema njoj ništa bez njene ćerke.Još ni jednom mi nije ništa prigovorila,već naprotiv stalno mi se zahvaljuje za sve što činim za nju.
Eto,u odnosu na vaše muke ovo sa mojom mamom je idealno(za sada) i zato nisam mogla da vam pišem i da se nešto žalim.A da mi je teško ,teško je.
Hvala vam što mislite na mene.
 
Haydi draga,zato bi te bllo sramota,pa svakom je svoja muka najveca!!.Cim postoji neki problem,on je tu,a sad nije bitno dal je veliki ili mali.Nemoj da se povlacis kad ti je tesko,druzi se sa nama.Na ovoj temi svi se jako dobro razumemo,znamo da svi imamo svoje uspone i padove.Zato i jesmo tu,da razmenjujemo iskustva,da pomognemo jedni drugima bas u tim trenutcima kad tonemo.Veruj mi da znam da vas ponekad davim kad imam neki problem,ali jednostavno kad otkucam to sto osecam i kliknem na "odgovori" meni je lakse a na ovoj temi su sve duse drage koje mi ne uzimaju za zlo.Zato Haydi glavu gore i nedaj se depresiji,druzi se sa nama,izjadaj se ako ce ti posle toga biti bolje,a mi cemo te saslusati i pomoci koliko je u nasoj moci.
 
E pa Haydi, vidiš li da nema povlačenja. Odmah neko pita za tebe. Nema razloga za skrivanje, tu smo jedna za drugu. I nema velikih i malih problema, nekad smo samo osetljivije, a drugi put nismo. I među nama, kao i među svim ljudima, ima velikih razlika, neko je trpeljiviji, neko manje trpeljiv, neko lakše plane, neko se povlači, ali svi imamo problem i svi kriziramo.
Mislim da treba da znaš da tvoja mama nikada ne mora da postane agresivna, naročito ako je bila blaga po prirodi i ako ste imale blizak odnos. Agresivnost jeste faza demencije, ali za nju su potrebne i određena struktura ličnosti i konflikt. Moja mama je bila neprijatna samo prema jednoj osobi iz bliskog okruženja, sa drugima je oduvek bila i ostala mazna i slatka. Istina, toj jednoj je u tom periodu život jela, ali ni ona nije umela sa njom.
Drugo, tvoja majka ne mora da prestane da kontroliše mokrenje i stolicu. Isto, ne mora da padne u postelju. Šetajte što više. Ili će se to desiti tek posle sedam-deset godina. S druge strane, mi ne znamo unapred ništa o tome.
Zato glavu gore, budi što opuštenija i raduj se svemu.
Da, još nešto. Porodica nikada ne deli u potpunosti sa tobom muke i probleme. U takvim si situacijama uglavnom sam, koliko god da ljudi ima tu. Znam ja da to nije tako u knjigama, ali život je nešto drugo.
 
Stvarno ste jedinstvene i hvala vam na podršci.
Za sebe ne mogu da kažem da sam razmažena i da teško podnosim probleme,jer ceo život živim sa njima i borim se,samo sam valjda osoba kojoj kad je teško povučem se u sebe i sama guram svoju muku.Međutim ovo je nešto s čim se teško borim,zato što ne zavisi od mene.
I u pravu ste,pokušaću da se promenim i za početak, vama da plačem na ramenu,kad god me uhvate crne misli.
 
Hajdi evo tu ti je moje rame i potpuno te razumem sto se tice usamljenosti i ako ti je majka tu:zag:
Veruj mi da sada kad sam se malo odmorila...mnogo mi nedostaje moja majka:confused:
Bar sam sa nekim imala kafu da popijem i da o nekome brinem ...
I ranije je svako gledao svoju porodicu i svoja posla a tek sada:roll:
Svi se nesto tripuju i kazu da treba da prodje 40 dana .....Cak mi cera ne da unuku da dovedem bar jagodice da obere:mrgreen:
A jurcam ..ne bi li nasla neki posao ali me je*e godina proizvodnje:zper:
I moja majka je bila pokretna do poslednjeg dana ...to sto joj nekad utekne ili napravi glupost nije nista prema onome sto ima Hajdi:roll:
I samo je odjednom pocela da povraca i za 48h. je nije vise bilo:sad2:
Kazu otkazala su joj creva funkciju I doslo je do gangrene:eek:
I jos uvek nikako sestra da mi objasni sta se to desilo...
Samo znam da kada smo je odveli vec je bilo kasno ...
A nije imala nikakve bolove ni dan ranije ni tog dana kada smo je odveli u bolnicu nego tek uvece i sutradan...
I stalno razmisljam o savetu nekoga odavde ..
--"Uzivaj svaki dan sa svojom majkom kao da joj je poslednji dan"
---"Jer nikad neces znati kada ce taj dan doci"
I Hajdi...Okreni sve na salu i svaki njen ispad primi sa dozom humora..bice ti mnogo lakse...Jer da se nisam tako postavila...izlidela bih sigurno..pogotovo na hiljadu puta postvljenom pitanju..I istim odgovorima...A onda sam pocela da se salim sa njom i da dajem druge odgovore ili na pitanje odgovaram sa pitanjem...
A sta ces kuci... zasto si se udala ako sada hoces tvojoj kuci. itd...
I neverovatno se pokrene prica u nekom drugom toku...I jos saznas koje kakve gluposti koje su mozda nekada bili tajna:zper:
Probaj --- barem ce ti biti lakse:zag:
 
Kanarinka odakle ti ideja da nekoga zamaras:eek:
Barem se nekada ispucaj ovde i ne zadrzavaj sve u sebi...;)
Vidis da sam ovde i ako ova tema ne odgovara vise mojoj situaciji...
Jos uvek nemam osecaj da se moja majka nece vratiti...
Da je necu videti kako viri kroz vrata da vidi jesam li tu...
I jos uvek kada odem negde ili do prodavnice trcim kuci kao sumanuta...
A tek sat sto me nervira...:mrgreen:
:zag::heart:
 
Misti drago mi je da je cera dobro ...A to bledilo ce da prodje samo neka se malo vise seta i neka uziva u svojoj mladosti...
Cuvaj i uzivaj u svojoj ceri dok je jos uvek kod tebe:heart:
Veliki je zajeb kada ti se cerke udaju i ti ostanes sama...
Ne znam da li imas i sina ali ni oni ne zele vise da zive sa roditeljima...
Ja imam dve cere i svaka je krenula svojim putem...Normalno bez roditelja ali ...
Sta ja mogu kada ih mnogo volim i nedostaju mi:heart::heart:
Ma mnogo je zeznuto kada ostanes sam ...:think:
 
Kanarinka odakle ti ideja da nekoga zamaras:eek:
Barem se nekada ispucaj ovde i ne zadrzavaj sve u sebi...;)
Vidis da sam ovde i ako ova tema ne odgovara vise mojoj situaciji...
Jos uvek nemam osecaj da se moja majka nece vratiti...
Da je necu videti kako viri kroz vrata da vidi jesam li tu...
I jos uvek kada odem negde ili do prodavnice trcim kuci kao sumanuta...
A tek sat sto me nervira...:mrgreen:
:zag::heart:


Hvala ti Florena!:heart::kiss:
Mogu se pohvaliti da je mom ocu bolje od kako je kuci!Redovna terapija.hrana i sve ostalo!Rane na petama se dobro ponasaju,od kada ih tretiram Saljicevim melemom za opekotine.Noga koja je bila u za oko gorem stanju,jer mu se otvorila,zarasta,a na rugoj nozi mu se tek sada otvara rana,tj skida mu se odumrla koza ispod koje je bila sukrvicava limfa,ali melem zaista dobro deluje!
Poceo je pomalo uz moju pomoc i hodalice i da hoda,dovoljno da ode do WCa,a to mi puno znaci,makar nuzdu da obavi gde treba,a i on je ponosan na sebe!Sinoc je malo prosuo po posteljini iz posude u koju mokri,i ususkao se kao dete koje je nesto skrivilo,kada sam mu presvukla cistu posteljinu,on kaze da je mislio da cu da se ljutim na njega.Naopako,nisam nikad vikala na njega,vec on sam oseca sramotu!
Hvala Bogu,za sad je nekako mirno!
A vas ljubim jako,jako!
 
Mojoj majci su malo spali otoci.....ostalo je po starom...komšinica koja je u sobi preko puta nje, kaže da me je celu noć zvala, to inače ima običaj i kod kuće da radi, pa se nisam iznenadila....ali da traži da jede od drugih bolesnika me je prenerazilo.:eek:...hrana im je koliko toliko noramalna...svaki dan joj kupujem grickalice, kifle, jogurt i keks za dijabetičare...ne u velikim količinama jer lekari kontrolišu i šećer, ako jede mnogo sa strane nemogu joj ga regulisati....sa dve žene priča po celu noć ne prestaje i to smeta drugim bolesnicima, tako mi makar kaže ova komšinica....danas smo se umili koliko se može....kako ponekad zna da me izludi, sada sam tužna kada je vidim onakvu....stalno mi se mešaju osećanja...:bye:pozzz za sve...Kanarinka nadam se da će tata biti dobar saradnik i ubuduće...kriza je donekle prošla samo da se stabilizuje u nogama, pa polako
 
Goti to je normalno za dijabeticare...sto vise jedu i sto im je veci secer to su gladniji..
Moja majka je znala da trazi ovde od ljudi preko ograde da joj daju nesto da pojede slatko :eek:Makar malo secera na zajam jer sam ja to sakrila od nje...
I pusti je neka se isprica ...sta te briga za ostale u njenoj sobi...Kao da ces ih nekada videti ili sta vec...:cool:
Neka se mama ispuca ..barem ce kada dodje kuci pricati nesto novo :zper:
Normalno je i to kada je uplasena da te zove...Jer tog trenutka ne zna gde se nalazi pa je hvata panika...
Dobro je dok hoce da bude u bolnici a ne kao moja da bezi iz nje...
Opusti se malo :heart:Nadam se da vise nemas sta da krecis ili si vec nasla nesto drugo da radis:zper:
Pozdrav svima:zag:
 
Goti to je normalno za dijabeticare...sto vise jedu i sto im je veci secer to su gladniji..
Moja majka je znala da trazi ovde od ljudi preko ograde da joj daju nesto da pojede slatko :eek:Makar malo secera na zajam jer sam ja to sakrila od nje...
I pusti je neka se isprica ...sta te briga za ostale u njenoj sobi...Kao da ces ih nekada videti ili sta vec...:cool:
Neka se mama ispuca ..barem ce kada dodje kuci pricati nesto novo :zper:
Normalno je i to kada je uplasena da te zove...Jer tog trenutka ne zna gde se nalazi pa je hvata panika...
Dobro je dok hoce da bude u bolnici a ne kao moja da bezi iz nje...
Opusti se malo :heart:Nadam se da vise nemas sta da krecis ili si vec nasla nesto drugo da radis:zper:
Pozdrav svima:zag:

Flory, krečenje završeno....sada koliko toliko uživancija....sve mirisno i lepo...još da nađem nešto "drugo" :zper: da radim pun pogodak...
 
I samo je odjednom pocela da povraca i za 48h. je nije vise bilo:sad2:
Kazu otkazala su joj creva funkciju I doslo je do gangrene:eek:
I jos uvek nikako sestra da mi objasni sta se to desilo...
Samo znam da kada smo je odveli vec je bilo kasno ...
A nije imala nikakve bolove ni dan ranije ni tog dana kada smo je odveli u bolnicu nego tek uvece i sutradan...
:
Ako će ti biti imalo za utehu - i moja tetka je tako umrla. Zdrava prava i aktivna žena, počela da povraća, odveli je u bolnicu, otvorili pa opet zatvorili... Za dva dana - kraj.
Obe njene ćerke su zdravstveni radnici, ali nije bili nikakvog predznaka bolesti pa nisu mogle nikako da spreče. Navodno, to je infarkt creva, dešava se izuzetno retko i ne zna se uzrok.
Verovatno je tako bilo i sa tvojom mamom, niko ništa nije mogao da pomogne, a ni sestra ne može da ti objasni kad ni sami lekari ne razumeju...
 
Evo već sedmi dan, a mojoj majci otoci slabo spadaju, a ogromni su...lekari joj pored Lasixa, daju i izvesni Edemid forte...prvo su mi naložili da ga kupim, međutim nijedna privatna apoteka u gradu ga nema niti naručuje, po savetu jednog farmaceuta, otišla sam po recept kod lekara opšte prakse koji vodi moju majku, međutim on kaže da se taj lek ne prepisuje, već kupuje, i da je on čuo da ga slabo ima...večeras kada sam bila kod nje, vidim na listi da su joj ga davali, međutim otoci su i dalje ogromni...rečeno mi je da bi trebalo da taj lek dobro deluje, ali ona je otečena i u stomaku i u nogama....nervozna je, leži sedam dana, to jest. više sedi u krevetu nego što leži...boli njena bol....:sad2:....a bonica neuredna, dve bake od osamdeset godina sa njom, jedna polusvesna, druga normalna...moja majka izgleda strašno..
 
Poslednja izmena:
Bolnice su nam prljavije od stala,a osoblje je totalno nezainteresovano!Zamislite da pacijent,nepokretan mesec dana ne bude okupan!Pa usmrdeo bi se i da je od zlata napravljen!
Kada sam po mog oca otisla u Nemackoj u bolnicu,bio je cist,obrijan,posecenih noktiju.Ako neko dodje u posetu,on NE sme nista petljati oko pacijenta!Njegova terapija je van njegovog domasaja,ne sme ni vitamin C da popije bez znanja osoblja!A kod nas,lekovi stoje u nocnom stocicu,pa se pacijenti sluze sami,ko u samoposluzi!Tako je mucenik prosuo supu na te svoje lekove,mislite da je to iko obrisao?Ja sam sa vlaznim maramicama sve oribala,a stocic nije opran od I Svetskog rata!Vratili mi ga polumrtvog,i evo odkako mu samo redovno dajem lekove,fizicko stanje mu se popravlja!
Pa zamislite situaciju!Dan pre nego ce ga operisati,nepokretan u bolovima,kada sam dosla,cimer mi kaze da je jos pre sat trazio lopatu za veliku nuzdu i da mu je jos nisu doneli.Odem ja po sestru i kazem joj da covek ne moze izdrzati,a ona ce meni onako drsko sa visine:Morace da saceka! Kazem ja:Dobro,ja sam vam rekla,a kada vam se usere u krevetu,VI cete ga presvlaciti! E onda mu je donela!
Jadna smo mi drzava,bez reda,bez zakona,bez pravila,bez odgovornosti.A svi se pravdaju malom platom!Pa daj otkaz,neko bi pevao i toliko da primi!
 
Misti drago mi je da je cera dobro ...A to bledilo ce da prodje samo neka se malo vise seta i neka uziva u svojoj mladosti...
Cuvaj i uzivaj u svojoj ceri dok je jos uvek kod tebe:heart:
Veliki je zajeb kada ti se cerke udaju i ti ostanes sama...
Ne znam da li imas i sina ali ni oni ne zele vise da zive sa roditeljima...
Ja imam dve cere i svaka je krenula svojim putem...Normalno bez roditelja ali ...
Sta ja mogu kada ih mnogo volim i nedostaju mi:heart::heart:
Znam Flory i mogu ti reci da se polako psihicki pripremam za njihov odlazak.Suvise smo vezane jedne za druge.Pre nego sto ce otici u bolnicu,moja starija cerka je pocela da place i kroz suze mi rekla"jos malo pa ce seka otici,a kako cu a bez nje".Naime mladja cerka sad zavrsava srednju skolu.Planira da upise medicinu i da studira u Novom Sadu.Studiranje traje 6 godina,pa staziranje,pa specijalizacija...sve to dugo traje,moguce da se vise i ne vrati ovamo.Starija cerka ima 24 godine,ozbiljnu vezu,tako da ko zna dokle ce i ona biti sa nama.Zato,kao sto kazes koristim da maksimalno vreme povedem sa njima.Sav posao u kuci sam zapostavila,kafenisemo i po 2 sata,pricamo,gledamo filmove....jednostavno uzivam dok su jos tu,a posle.....znam kako ce mi biti :(. Mada ja u sali znam da im kazem da mi nece biti dosadno,imam ja dve babe(svekrvu i moju mamu) koje zive sa nama.Posebno pored moje mame ce mi biti zanimljivo:mrgreen:
 
Pre svega,florena primi i moje saucesce mnogo mi je zao,pogotovo saosecam sa tobom jer sam i sama kao sto znas ostala bez oca nedavno.Verujem da ti je i dalje tesko a kazu ljudi da je najteze tih prvih 40 dana kada po verovanju dusa joj uvek luta.....Taj period je kod nas prosao i do skoro mi je bilo strasno,bez obzira sto moram priznati da za oca nisam nesto narocito bila vezana i sto smo zbog razlicitih karaktera i zivotnih shvatanja bili u prilicno zategnutnim odnosima u poslednjih par godina....Mnogo cesto sam ga sanjala i skoro evo dva meseca sam i dalje bila uznemirena i nekako bas ocajna, zasto je sve moralo tako da bude...I stalna preispitivanja je li moglo ovako ili onako...
Nemam snage da raspremam njegove stvari,krenem pa ostavim,neki dan slucajno nadjem njegove papuce koje je nosio poslednjih mesec dana i bas sam se isplakala....
Pronasli smo jos neke gluposti...pa se cudim koliko je ta bolest sumanuta i shvatam da uopste nije mogao da vlada svojim porivima,nije ga vise nista bilo sramota...

I zelim da se nadovezem na vasu pricu o stanju u nasim bolnicama- mogu samo da kazem da sam se i sama uverila da je skoro svuda katastrofa
naime, pre 2 godine (ubrzo nakon sto smo svi shvatili da se sa tatom nesto ozbiljno desava) mama je dozivela tesku saobracajku i dole u Srbiji bila je hospitalizovana,dijagnoza Polytrauma,jedva je ostala ziva i to zahvaljujuci upravo tim lekarima tamo koji su celu noc bdili nad njom i uspeli da joj spasu zivot...Poslali su je dalje jer su morali,nisu mogli da urade snimanja abdomena i glave zbog mogucnosti unutrasnjeg krvarenja.... Hirurg koji je taj dan ordinirao i koji je bio u ekipi koja joj je pruzila prvu pomoc rekao mi je da oni u toj bolnici rade pomocu stapa i kanapa i oslanjajuci se na iskustvo,drzavu ocigledno ne interesuje da im obezbedi elementarne uslove za rad...Strasno kad covek tako nesto cuje ...No bez obzira na takve uslove moja majka je prezivela zahvaljujuci verovatno pozrtvovanosti cele ekipe,sama mi je pricala da je osoblje bolnice divno i da svako jutro sve i jednog bolesnika kupaju i ciste.. Takodje primetila sam da su svi jako ljubazni i predusretljivi bili....Kad sam cula za udes odmah sam pozvala bolnicu i pricala sa doktorkom pola sata sve dok nisam ispitala sve sto me interesuje,cak su drugi dan sa intenzivne nege mamu izneli na krevet u hodnik da bi popricala sa tatom,bili smo odusevljeni sto imaju toliko razumevanja...
E onda su pocele nase muke kad smo morali da je prebacimo dalje,i tu smo se jako razocarali, posle nekoliko sati vozanja sa kolima hitne pomoci od bolnice do bolnice smestimo je konacno ,tu je lezala 5 dana ali joj za sve to vreme nisu uradili niti jedan snimak niti su obavili ni jedan ozbiljan pregled iako je pored ostalih laksih telesnih povreda imala i jednu izuzetno tesku,nikoga nije bilo briga....O higijeni bolesnika da ne govorim, kada je mama posle dva dana trazila da joj donesu da se umije i opere zube bar sestra joj je odbrusila da ona nema nameru da ceka da se ona doteruje...Kad joj je mama rekla zar je pranje zuba i umivanje doterivanje a ne odrzavnje licne i osnovne higijene ova se okrenula i otisla.... Otpustena je dakle bez i jednog ozbiljnog lekarskog pregleda i strucnog misljenja i dan danas tvrdim da je prevazisla sve to samo zahvaljujuci svom trudu i svojoj zilavosti,da je do lekara bilo ona davno ne bi vise postojala...
O dementnim bolesnicima necu ni da govorim,njih izgleda otpisuju vec u startu,ne dajuci nam nikakve informacije niti smernice kako da idemo dalje sa njima u toku njihove bolesti ,gde i kome da se obratimo...kako uopste da se borimo sa ovom jezivom bolescu
Na drugom pregledu kod neuropsihijatra mog oca, pitam je lepo sta da radim sa njim u nekim situacijama,ona mi se obraca na sledeci nacin"kako tako lupate vidi se da nemate pojma o demenciji"..Mislim da je svaki komentar izlisan...
I tako smo tu gde jesmo
Moje dete je juce zvalo dedu telefonom"kao" i pricala sa njim....vrlo cesto ga spominje a ja ne znam sta da joj kazem jos je mala i ne moze da shvati ali zna da deda vise nece doci
krv nije voda dobro kazu
 
Goti,jesu li doktori utvrdili od cega tvoja mama tako jako otice.Po tvojoj prici oni joj samo daju lekove za izbacivanje tecnosti,a sta su preduzeli da utvrde odakle nastaje sve to?Sve to moze biti opasno,posebno ako su bubrezi u pitanju.Kakva joj je krvna slika?Stvarno je nase zdravstvo u ocajnom stanju.Citajuci sad ovo sto pisete,setila sam se one veceri kad smo cerku ovdeli na hitnu.Samo sto smo stigli ,doktor i tehnicar su izlazili iz ordinacije.Pitali su nas sta treba,a kad smo im objasnili rekli su da sacekamo.Otisli su u susednu ordinaciju.Posle par minuta je pocelo da pristize jos doktora i tehnicara sa drugog odeljenja.nedugo zatim,pocela je graja iz ordinacije.shvatili smo da oni gledaju neku sportsku emisiju kad tako vicu.Bilo nas je oko 10 pacijenata koji smo cekali.Tad je jedan covek rekao da je u toku utakmica Partizan-Vojvodina i da najverovatnije to gledaju.Cekali smo vise od sat vremena i ko zna do kad bi jos cekali da cerki nije bilo sve losije.Pocelo je tad da je boli desna strana grudnog kosa i da joj se koci rame.Moj suprug je tad poludeo i otisao i pokucao im na vrata,usao unutra i svasta im rekao.Ni tad nisu odmah izasli,vec posle jedno 10 minuta i uzasno besni.Sad dal zbog rezultata utakmce ili zato sto su prekinuti u gledanju, ne znam.
Inace veceras sam bila bas pukla!!!!Blizi mi se cerkina matura.Haljinu i sve sto nam treba smo vec odavno kupili,ostale su bile cipele.Spremile smo se veceras i krenule da ih kupimo.Mamu sam ostavila sa svekrvom.Lepo sam joj objasnila gde idemo.Nismo se mi dugo zadrzale,medjutim kad smo dosle, sa vrata me je docekala njena navala besa.Svasta mi je rekla.Kao da je ljubomorna kad odem negde,a ona ostane kuci.Nisam htela nista da joj kazem.Jedino sam je zamolila da mi pred decom ne pravi scene i poslala je u njenu sobu.Otisla je,ali je gundjala svo vreme nesto.A bilo mi je lepo u gradu sa mojim devojkama....malo sam se opustila sa njima,brzo smo nasle model koji je cerka zamislila,otisle na kafu i dosle kuci.Zivim za ove trenutke,radujem se njenoj maturi i sad mi mama kvari sve :( Sto meni,vec i mom detetu.Umesto da u kuci vlada radost i sreca,cerka mi je dobar djak i veliki borac(bila je vukovac u osnovnoj skoli,sad u srednjoj sve 4 godine prosek 5,00) kod nas je svadja i napetost.
 
Poslednja izmena:
Evo već sedmi dan, a mojoj majci otoci slabo spadaju, a ogromni su...lekari joj pored Lasixa, daju i izvesni Edemid forte....
Da nije bilo Edemeid forte tableta, mene bi sahranili još pre 5 godina. Pila sam po 1/4 dnevno, a počela je deluje posle jednog sata. Neverovatno je koliko sam ja vode izbacivala (da ne kažem piškila) i to na svakih 10 minuta. To je trajalo danima, dok se sva nepotrebna ćelijska voda nije isčistila iz tela. Posle toga, i kad sam popila tabletu, otišla bih u wc možda 2-3 puta i to je sve. Te tablete su čudo!
Ja sam ih kupovala u jednoj našoj privatnoj apoteci, bile su oko 2.000 jedna kutija, ali je apotekarka davala i na komad.
Sad sam išla da potražim kutijicu da vidim ko ih proizvodi ali je nemam, dala sam ostatak mojoj sesti koja ima rak pa ih i ona pije.
Sad sam malo tražila po Googlu, Edemid forte proizvodi Lek Ljubljana, i izgleda da je neka nestašica.
 
Misti, u ranijim postovima sam pisala...mama mi je dijabetičar i na insulinu je, srčani bolesnik je takođe, imala je 1999 infarkt srca.....daju joj terapiju svu koja joj je potrebna, a ja sam bacila akcenat da me bune njeni nenormalni otoci....lekar je predpostavio da neko vreme nije pila Lasix koji joj je takođe u terapiji, pa je zato došlo do ovolikih otoka ili je jednostavno došlo do nekog zakočenja....u martu je bila u bolnici da joj regulišu terapiju za šećer( na njeno insistiranje), uspeli smo da je smestimo i bilo je sve u redu...kako ona nikada nije zadovoljna tretmanom i lekovima koji su joj dati, ona je odmah po izlasku tražila da je ponovo smestimo u bolnicu kod drugog lekara jer je ova doktorka za nju idiot( uvek je tako, i sve će da ih tuži...mada je donekle i u pravu)......otuda donekle i moja predpostavka da je možda izbegavala Lasix, da bi morali da joj to saniraju i uzgred daju terapiju koj njoj odgovara....uvek je volela da boravi po bolnicama i da se oko nje nešto dešava i nikada nije zadovoljna.....a bila je po bolnicama čitav život....dok su baba i deda (njeni roditelji) bili živi, uglavnom se lečila u Beogradu( gde su oni živeli), Kragujevac za nju nije imao valjane lekare......prosto je to njena dinamika i ritam......
Kajo hvala na informacijama....
 
Mojoj majci daju Edemid forte od 23.05...svaki dan po četvrtinu, otoci i dalje isti....ako neko zna, da li to ide sa izbacivanjem tečnosti sporo i tako mora ili ni ovaj jako dobar lek ne pomaže....danas je znači četvrti dan kako joj ga daju....:(
 
Bobice hvala na iskrenom saucescu...
Koliko mi je tesko niko nema pojma jer nikoga i nema u kuci sem mene..
A i gde cu...Kandilo gori a ja sama sa njenim senima...Pre neki dan sam smogla snage da delimicno raspremim kucu i sve njene stvari prenela kod nje u sobu...
Kad god podjem do kupatila sacekaju me njena slika i kandilo koje leluja...
Srce ce mi puci...A kazu da se vrata ne zatvaraju prvih 40 dana:confused:
Nije me strah....samo pevise bolnih uspomena i tuge...:sad2:
A nigde nikoga da sve to podelis...
Nesto sam razmisljala i upade mi u oci...
Goti tvoja mama je imala infarkt 1999 ako okrenes naopako brojeve:eek:
A moja je imala 6.6 2006:think:
Boze kada sam ovako sama sta mi sve upada u oci i zbunjuje...
Goti insistiraj da je pogleda nefrolog i da se pregledaju bubrezi...
Jer nije normalno da toliko dugo bude pod otokom...
Kod Alchajmera pocinju i organi da otkazuju a ne samo pamcenje ...
:zag:
 
Flory, i ranije u tvojim postovima, kada si iznosila tvoje događaje sa mamom, promećivala sam sličnosti i u ponašanju i postupcima...
Istražila sam sve o leku Edemid forte na internetu....zvala centralnu apoteku kod nas, rekli su mi da lek nije registrovan i da pokušam kod privatnih apotekara (i ako joj ga daju u bolnici, za svaki slučaj htela bih da imam opciju da ga ikako mogi nabaviti)...
Otoci i dalje stoje, a ona je kao uvek kada je u bolnici u nekom bunilu....juče kada sam je obišla bila je potpuno sama u sobi, jedna baka je umrla (koja je uzgred rekla mojoj majci, ko zna zašto, a i baka je inače bila dementna, " nabijem te na *urac", a ova moja, "ma more nabijam i ja tebe tako matoru i bezobraznu")....a drugu otpustili
Sada je potpuna sama, a ona se jezivo plaši samoće....možda danas kada budem išla prime nekoga...ne bih da moja majka nekoga maltretira, ali bih volela da nije sama...
Inače juče kada sam naišla...tanjir od ručka je bio na podu, po njoj neka boranija i mleveno meso, ista ta boranija i sa leve i sa desne strane kreveta, a ona spava jedno oko poluotvoreno drugo zatvoreno i leži nekako potpuno neprirodno i iskošeno...sreća pa su joj stavili ograde sa strane da ne bi pala...sve sam počistila, možda je to dužnost čistačica, a možda i nije, kada bi svaki pacijent nehotice ili namerno bacao hranu kako da stignu sve to da očista, a malo ih je...
Ne moram da napominjem da mi je sve ovo mučno, i koliko zna da me iznervira...nekako mi je zbog nje teško..
 
Goti primi moje saucesce......Prosto ne verujem svojim ocima sta citam.Kod Florenine mame se ishod se dao naslutiti kad su joj dijagnostikovali bolest,ali kod tvoje ni pomislla nisam ....
 

Back
Top